REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-247/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Božić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva TOMIĆ&PARTNERI d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GRAD VODNJAN - DIGNANO, OIB 15554218499, Trgovačka ulica - Via Merceria 2, Vodnjan, kojeg zastupa punomoćnik Tiziano Sošić, odvjetnik iz Pule, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu presude 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku GRAD VODNJAN - DIGNANO, TRGOVAČKA ULICA - VIA MERCERIA 2, VODNJAN 52100 PULA-POLA, OIB: 15554218499 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 43965974818, na ime stečenog bez osnove isplati ukupan iznos od 1.505,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 21,13 EUR od dana 01.07.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 26,39 EUR od dana 22.07.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 26,39 EUR od dana 22.09.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 26,39 EUR od dana 22.10.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 26,39 EUR od dana 22.11.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 64,96 EUR od dana 30.12.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 64,96 EUR od dana 22.01.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 64,96 EUR od dana 23.02.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 64,96 EUR od dana 22.04.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 64,96 EUR od dana 22.05.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 25,81 EUR od dana 06.07.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 25,81 EUR od dana 22.07.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 25,81 EUR od dana 22.08.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 25,81 EUR od dana 22.09.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 25,81 EUR od dana 22.10.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 25,81 EUR od dana 23.11.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 0,35 EUR od dana 31.12.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 64,74 EUR od dana 31.12.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 64,74 EUR od dana 22.01.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 64,74 EUR od dana 22.02.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 64,74 EUR od dana 22.03.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 64,74 EUR od dana 22.04.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 64,74 EUR od dana 22.05.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 14,12 EUR od dana 30.06.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 14,81 EUR od dana 30.06.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 28,57 EUR od dana 22.07.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 28,57 EUR od dana 23.08.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 28,57 EUR od dana 22.09.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 28,57 EUR od dana 22.10.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 28,57 EUR od dana 22.11.2022.g. pa do isplate

- na iznos od 51,74 EUR od dana 07.03.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 72,25 EUR od dana 06.04.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 56,52 EUR od dana 06.05.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 23,85 EUR od dana 06.07.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 31,35 EUR od dana 08.08.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 31,97 EUR od dana 06.09.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 22,43 EUR od dana 06.10.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 22,51 EUR od dana 07.11.2023.g. pa do isplate

- na iznos od 25,55 EUR od dana 28.12.2023.g. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 43965974818 da tuženiku GRAD VODNJAN - DIGNANO, TRGOVAČKA ULICA - VIA MERCERIA 2, VODNJAN 52100 PULA-POLA, OIB: 15554218499 naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 16. rujna 2024. naveo da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Puli, zemljišnoknjižni odjel Pula i to 1. Vlasnički dio: 1/1, sagrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica] ZGR, u naravi kuća površine 128 m2, k. o. [katastarska općina], a sve upisano u broj ZK uloška: [broj ZK uloška]. Stjecanjem vlasništva predmetne nekretnine, za tuženika da je nastala obveza podmirivanja svih obveza i tereta u vezi s vlasništvom predmetne nekretnine, a koja je propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Na predmetnoj nekretnini, tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje na ime isporučene električne energije u ukupnom iznosu od 1.505,09 EUR, a što da je vidljivo iz dostavljenih računa te izvoda iz poslovnih knjiga. Iz predmetnih računa da je također vidljivo da se isti odnose na ugovorni račun 2201560774, obračunsko mjerno mjesto TRG JAVNE VAGE 6, VODNJAN, broj obračunskog mjesta 1101413157, evidentiranog kupca ŽK. Sukladno člancima 24., 25. i 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“, broj 100/2022) u slučaju promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine te u slučaju smrti krajnjeg kupca, propisana je obveza novog vlasnika, odnosno pravnog sljednika krajnjeg kupca obavijestiti Opskrbljivača i Operatora sustava o navedenim promjenama radi sklapanja novog ugovora o opskrbi električne energije, a koju obvezu tuženik da nije ispunio. Dakle, u razdoblju na koje se odnose predmetni računi, tužitelj da je uredno pružao uslugu, odnosno isporučivao električnu energiju za predmetnu nekretninu, a koju je uslugu tuženik koristio za svoju korist kao vlasnik nekretnine bez podmirivanja naknade za istu. Na taj način da je došlo do uvećanja imovine tuženika na štetu tužitelja i to za vrijednost isporučene, a neplaćene usluge. Navedeno potvrđuje i odluka Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-146/2021 od 02.03.2021.g. donesena u sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Tuženik da je bez pravne osnove koristio uslugu tužitelja bez plaćanja naknade stoga je došlo do uvećavanja imovine tuženika te umanjenja imovine tužitelja čime su ostvarene opće pretpostavke nastanka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove i to povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja te nepostojanje odgovarajuće osnove. Tuženik da je koristio uslugu tužitelja u svoju korist, odnosno koristio je isporučenu električnu energiju bez plaćanja naknade čime mu se neosnovano uvećala imovina za visinu naknade koju je kao vlasnik predmetne nekretnine bio dužan plaćati, odnosno za iznos od 1.505,09 EUR. Slijedom navedenog, tuženik da je sukladno pravilima o stjecanju bez osnove sadržanih u odredbama čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima dužan platiti tužitelju ostvarenu korist i to u visini cijene pružene usluge zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Uz tužbu tužitelj je dostavio izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, račune te izvadak iz polovnih knjiga tužitelja.

2. U dogovoru na tužbu tuženik je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osporio. Tuženik ističe da da Grad Vodnjan - Dignano nije pasivno legitimiran u ovom postupku, a budući da iz navoda tužbe, priloženih računa za isporuku električne energije te izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je kupac električne energije na adresi predmetne nekretnine [adresa] u [adresa] ŽK, dok se razdoblje na koje se odnose izdani računi odnosi na period od 15.06.2020. do 30.11.2023. godine. Tuženik pojašnjava da je na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] uknjižena još 18. svibnja 1999. godine prednica tuženika, bivša Općina Vodnjan temeljem čl. 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (NN 90/92) dok je tuženik Grad Vodnjan – Dignano uknjižen na predmetnoj nekretnini dana 20. rujna 2007. godine temeljem Statutarne odluke Gradskog vijeća Općine Vodnjan od 04. kolovoza 2003. godine i Zakona o izmjeni Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 107/03), te i danas je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, kako to proizlazi iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu u prilogu. Posebno ističe kako se Grad Vodnjan – Dignano nije nikada nalazio u posjedu predmetne nekretnine, već se ista nalazi u posjedu BK te njegovih prednika još od kasnih 1960. tih godina. Naime, BK je još 30. lipnja 2020. godine uputio Gradu Vodnjanu – Digano zahtjev za kupnju predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], a kako bi riješio svoje i stambeno pitanje svoje obitelji, te u kojem zahtjevu izričito navodi da je u predmetnoj kući rođen te da je ista u korištenju njegove obitelji od kasnih ’60 tih godina. U svezi istaknutih navoda tuženik dostavlja preslik predmeta Grada Vodnjan – Dignano Klasa: 944-18/20-01/42 Urbroj: 2168-04-04/47-20-02. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da se Grad Vodnjan – Dignano ne nalazi te se nikada nije nalazio u posjedu predmetne nekretnine, već da je u posjedu iste upravo imenovani BK, na kojeg glase i računi za isporučenu električnu energiju. Nadalje obrazlaže da se tužitelj u tužbi poziva na odredbe članka 24., 25. i 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/2022), prema kojima u slučaju promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine te u slučaju smrti krajnjeg kupca, postoji obveza novoga vlasnika odnosno pravnog slijednika krajnjeg kupca obavijestiti Opskrbljivača i Operatera sustava o navedenim promjenama radu sklapanja novog ugovora o opskrbi električnom energijom, a koju obvezu da tuženik nije ispunio, te ističe kako u odnosu na predmetnu nekretninu nije došlo do promijene vlasništva u razdoblju na koje se odnosi predmetno potraživanje tužitelja, da je vlasnik predmetne nekretnine još od 1999. godine prednik tuženika bivša Općina Vodnjan, a danas Grad Vodnjan – Dignano. Stoga, da je potrebno utvrditi s kime te na koji način je tužitelj sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom u odnosu na predmetnu nekretninu bez suglasnosti Grada Vodnjana – Dignano odnosno bivše Općine Vodnjan kao vlasnika nekretnine, a koji ugovor nije dostavljen uz predmetnu tužbu. Međutim, kako navedeni ugovor o opskrbi električnom energijom nije sklopljen sa Gradom Vodnjanom – Dignano, kao vlasnikom predmetne nekretnine, a što tužitelj niti ne tvrdi u svojoj tužbi, da su uz tužbu priloženi dolazi - računi za isporučenu električnu energiju

- koji glase na treću osobu, da u utuženom razdoblju nije došlo do promjene vlasništva predmetne nekretnine te da se tuženik Grad Vodnjan – Dignano nesporno ne nalazi u posjedu te nekretnine, smatra kako nema uvjeta za vođenje ove parnice u odnosu na ovdje tuženika. Ujedno prigovara zastari tražbine potraživanja.

3. U podnesku od 19. studenoga 2024. tužitelj je ustrajao na već istaknutim navodima, obrazlažući dodatno kako je prigovor zastare neosnovan budući da je osnova tužbenog zahtjeva stjecanje bez osnove, a ne isporuka električne energije, za koji institut stjecanja bez osnove se primjenjuje opći rok zastare.

4. Na pripremnom ročištu održanom 21. siječnja 2025. stranke postupka su ustrajale na već istaknutim navodima. Na upit suda (čl. 287. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) da razjasni svoje navode u pogledu činjenične i pravne osnove tužbe, a budući da iz dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da bi tuženik bio korisnik električne energije niti je tuženik sa tužiteljem zaključio ugovor o opskrbi električnom energijom, zam. punomoćnika tužitelja odgovara da je činjenična i pravna osnova tužbe obrazložena u tužbi i podnesku od 19. studenoga 2024. Na daljnji upit suda je li KK i dalje u ugovornom odnosu sa tužiteljem, kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije po tužitelju (računi i obračuni potrošnje), te da li tužitelj i nadalje dostavlja DK račune za plaćanje (predujma) za potrošnju električne energije za obračunsko mjesto [adresa], zam. pun. tužitelja odgovara kako ne raspolaže nikakvim drugim podacima osim onim koji su dostavljeni u spis. Na daljnji upit da pojasni na koji način je obračunata utužena tražbina budući da pojedinačni iznosi ne odgovaraju ispostavljenim računima po obračunatoj potrošnji, zam. pun. tužitelja odgovara kako je tražbina obračunata prema mjesečnim novčanim obavezama o čemu su dokazi dostavljeni u spis.

5. Na istom ročištu sud je, a budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, zaključio prethodni postupak te tijekom glavne rasprave proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu te zaključio glavnu raspravu. Valja reći kako sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka PK kojega je predlagao tuženik, budući da je već na temelju dokumentacije u spisu i nespornih te utvrđenih činjenica mogao donijeti odluku o glavnoj stvari o kojoj će obrazlagati u nastavku.

6. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 1.505,09 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, a sve osnovom instituta stjecanja bez osnove, koja tražbina se odnosi na vrijednost isporučene električne energije u periodu od srpnja 2020. do prosinca 2023., za ugovorni račun 2201560774, obračunsko mjerno mjesto TRG JAVNE VAGE 6, VODNJAN, broj obračunskog mjesta 1101413157, za nekretninu na navedenoj adresi u vlasništvu tuženika.

8. Nije sporno:

- da stranke postupka u kritičnom periodu (od lipnja 2020. do prosinca 2023.) nisu (bile) u ugovornom odnosu na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 1101413157,

- da je u ugovornom odnosu u kritičnom periodu (od lipnja 2020. do prosinca 2023.) sa tužiteljem na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 1101413157 (bio) ĐK, a koja okolnost ujedno proizlazi iz činjenice da je u računima za isporuku električne energije kao i izvatku poslovnih knjiga tužitelja (stranica 7-57 spisa) naznačen upravo KK (ugovorni račun broj 2201560774, koju činjenicu tužitelj ne spori,

- da je tuženik vlasnik nekretnine – kuće sagrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica] ZGR, k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], a koja okolnost ujedno proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka u spisu (stranica 6 spisa).

9. Sporno je:

- kome je tužitelj isporučivao električnu energiju u kritičnom razdoblju (od lipnja 2020. do prosinca 2023.) i u kojoj količini, odnosno u kojoj vrijednosti,

- osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Kod stjecanja bez osnove radi se o takvom pribavljanju tuđe imovine do kojega dolazi bez pravne osnove, ali ne na protupravan način nego na neopravdani način, a pravni ga poredak priznaje radi nužne zaštite tako nastale faktične situacije, dajući oštećeniku pravnu osnovu neopravdanog stjecanja njegove imovine od strane druge osobe, na temelju koje je između njega i tog stjecatelja nastao obvezni odnos usmjeren na dužnost vraćanja neopravdano stečenog, jer se takvo stjecanje (iako nije protupravno nego neopravdano) ne priznaje i ne odobrava. Drugim riječima, činjenici da je netko nešto stekao, a da za to nema pravne osnove, pravo priznaje karakter samostalne pravne osnove obveza, vezujući uz nju nastanak posebnog obveznopravnog odnosa pod nazivom stjecanja bez osnove. U tom izvanugovornom odnosu strana koja je nešto primila ili drži bez pravom priznate osnove (stjecatelj bez osnove) dužna je drugoj strani vratiti ono što je od nje bez osnove primila, odnosno što bez osnove drži ili, ako to nije moguće, naknaditi joj vrijednost postignute koristi, a ova druga je to ovlaštena zahtijevati. Odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje u tekstu: ZOO-a) sadrži opće pravilo koje propisuje slijedeće:

(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Uvidom u račune za isporuku električne energije kao i uvidom u izvadak poslovnih knjiga tužitelja (stranica 7-57 spisa) utvrđeno je da je u ugovornom odnosu sa tužiteljem u pogledu isporuke električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 1101413157 bio ĐK. Navedenu činjenicu tužitelj nije sporio. Tuženik je dodatno isticao da je u posjedu predmetne nekretnine KK, što odgovara činjenicama koje proizlaze iz preslike predmeta Grada Vodnjan – Dignano Klasa: 944-18/20-01/42 Urbroj: 2168-04- 04/47-20-02 (list stranica 85-104 spisa) koje isprave sud prihvaća kao vjerodostojne budući ih tužitelj nije osporio, a te činjenice su da je u posjedu iste nekretnine upravo KK koji istu nekretninu posjeduje (i po svoji prethodnicima -precima) „od kasnih 1960.-ih“ (kako to proizlazi iz izjave na stranici 85 spisa) . Dodatno valja istaknuti kako nije sporno da tuženik nije bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem glede isporuke električne energije u svezi te nekretnine, niti je prema tužitelju vršio ikakav plaćanja za tu nekretninu. S time u svezi, iz obračuna potrošnje – računa broj 2201560774-200620 za razdoblje od 03.12.2019 – 05.06.2020. te obračuna potrošnje – računa broj 2201560774-201120-7 za razdoblje od 05.06.2020. - 01.12.2020. (stranica 8 i 14 spisa) proizlazi da je evidentirana pretplata na datum prethodnog račun te da su evidentirane i daljnje uplate tijekom obračunskog razdoblja, iz koje okolnosti sud zaključuje da je upravo ugovaratelj dakle KK tijekom 2019. i 2020. podmirivao naknadu za isporuku električne energije na predmetnom obračunskom mjestu. Iz svega navedenog sud zaključuje kako je tužitelj u ugovornom odnosu na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 1101413157 u kritičnom periodu (i prije tog perioda) bio sa KK, koji je i u posjedu predmetne nekretnine u svezi koje se isporučuje električna energija, a koju naknadu za isporuku je imenovani djelom podmirio. Nadalje, iz navedenih utvrđenih okolnosti te činjenice da tužitelj nije tvrdio da bi ugovor o opskrbi električnom energijom zaključen sa KK bio raskinut, niti je s time u svezi dostavljao dokaze u spis, sud zaključuje kako je tužitelj i nadalje u ugovornom odnosu sa istim. Prema tome, korisnik električne energije i obveznik plaćanja naknade za isporučenu električnu energiju je KK a ne tuženik.

11.1. U pogledu količine isporučene električne energije valja istaknuti kako iz priležećih računa (stranica 7-56 spisa) proizlazi da se obračun potrošnje električne energije temelji u pretežitom dijelu na procjeni a ne očitanju konkretne potrošnje. Tužitelj, na kome je teret dokaza, u pogledu vrijednosti isporučene energije (a koja okolnost je bitna i za primjenu instituta stjecanja bez osnove o čemu će se obrazlagati u nastavku), na navedenu okolnost nije predlagao niti dostavio druge dokaze, stoga, primjenom pravila o teretu dokaza, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao količinu isporučene energije u kritičnom razdoblju za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 1101413157, pa posljedično ni vrijednost iste odnosno eventualno vrijednost postignute koristi za tuženika.

12. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (stranica 74-78 spisa), koju ispravu sud cijeni vjerodostojnom budući je stranke nisu osporile, proizlazi da je kao vlasnik nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica] ZGR, još 1999. upisan prednik tuženika – Općina Vodnjan. Okolnost da je tuženik pravni slijednik Općine Vodnjan nije sporna budući istu okolnost tužitelj nije sporio. Cijeneći da je i nadalje u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik, sud ne prihvaća kao osnovane navode tužitelja da je tuženik osnovom odredbe članka 24., 25. i 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/2022), prema kojima u slučaju promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine te u slučaju smrti krajnjeg kupca, postoji obveza novoga vlasnika odnosno pravnog slijednika krajnjeg kupca obavijestiti Opskrbljivača i Operatera sustava o navedenim promjenama radi sklapanja novog ugovora o opskrbi električnom energijom, bio u obvezi sa tužiteljem zaključiti ugovor o opskrbi električnom energijom. Tužitelj je, naime, s obzirom na iznijete činjenice, propustio dokazati da je u pogledu predmetne nekretnine došlo do promjene vlasništva. S time u svezi valja dodati kako je tužitelj ugovor o opskrbi električnom energijom zaključio sa posjednikom predmetne nekretnine a ne sa vlasnikom, pa pozivanje na navedene odredbe Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, neovisno o obrazloženom zaključku suda, nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Dodatno, tuženikovo pozivanje na odluku Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-146/2021 od 02.03.2021. nije od utjecaja na rješenje spora u ovoj pravnoj stvari budući se radi o različitoj činjenično-pravnoj situaciji, obzirom je u konkretnom predmetu utvrđeno da je upravo vlasnik nekretnine koristio komunalnu uslugu koja je isporučena u svezi predmetne nekretnine.

13. Konačno, ni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP), suprotno stajalištu tužitelja, ne propisuje obvezu vlasnika nekretnine snositi troškove naknade za isporučenu električnu energiju već činjenicom vlasništva nekretnine, budući da troškovi naknade za isporuku električne energije nisu obveza ni teret te iste nekretnine, već obveza ugovaratelja ako je riječ o ugovornom odnosu ili pak obveza onoga koji odgovara po pravilima izvanugovorne ili odštetene odgovornosti. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao pretpostavke propisane ZOO- om za primjenu instituta stjecanja bez osnove, budući da je propustio dokazati da je električnu energiju upravo u utuženoj količini koristio tuženik. S time u svezi, u predmetnom slučaju, kao što je to prethodno opisano, postojao je ugovorni odnos na temelju kojeg je izvršena isporuka električne energije (u neutvrđenoj količini) točno određenom korisniku, tako da se ne može raditi o stjecanju bez osnove, budući da je osnova postojala (takvo mišljenje izraženo je i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2457/2019-4 od 8. prosinca 2020.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude, a sud je donoseći odluku u obzir uzeo sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao budući da nisu bile od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

15. Sud nije posebno obrazlagao o prigovoru zastare, budući da je odluku donio neovisno o istaknutom prigovoru.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a, pa je tužitelj, čiji je tužbeni zahtjev odbijen, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

17. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, te za zastupanje na ročištu 21. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura ( bez PDV-a) po radnji, na temelju Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), odnosno ukupno 500,00 eura sa kamatama kako je to osnovano zatražio tuženik. Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Prema tome, po pravomoćnosti ove odluke pristojbu za odgovor na tužbu snosit će tužitelj, obzirom na uspjeh u sporu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

U Pazinu, 7. ožujka 2025.

Sudac

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA

- tužitelju p.p.

- tuženiku p.p.