REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-498/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo državne imovine, OIB: 95555881478, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko - upravni odjel, protiv tuženika SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Duje Duplančić odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 28. veljače 2025. god., u prisustvu zamj. z.z. tužitelja SŠV dipl. iur., i zamj. pun. tuženika Antun Franetović odvj. u Splitu, dana 07. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlado Madunić iz Splita, Domovinskog rata 11, posl. br. Ovrv-58/20 od 14. veljače 2020. godine.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od osam dana od dostave ove presude iznos od 13.319,21 EUR/100.353,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi;

- na iznos od 2.123,35 EUR/ 15.998,40 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 193,09 EUR/1.454,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 193,09 EUR/1.454,80 kn teče od 23. veljače 2019. do isplate - na iznos od 579,10 EUR/4.363,20 kn teče od 25. svibnja 2019. do isplate - na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. lipnja 2019. do isplate - na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. srpnja 2019. do isplate - na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. kolovoza 2019. do isplate - na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. listopada 2019. do isplate

koja teče po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

-Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka koji su obistinjeni u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave, u iznosu od 649,27 EUR/4.891,93 kn s kamatom od donošenja rješenja o ovrsi 14. veljače 2020., koja teče po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

-Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka."

III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.800,00 Eur.

Obrazloženje

Dana 11. veljače 2020. god., kod javnog bilježnika mr. sc. Vlado Madunić iz Splita, Domovinskog rata 11, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tužene kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od ukupno 100,353,60 kn s pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa, pa do isplate, a temeljem Izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga – Otvorenih stavki šifra: 5505852 od 31. prosinca 2019. god., i to iz osnova neplaćenih računa za korištenje stana – bez ugovora ispostavljenih u razdoblju od 04. 02. 2019. god., do 01. 10. 2019. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda pod posl. br. Povrv-498/2020 od 15. lipnja 2020. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tužene, stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlado Madunić iz Splita, Domovinskog rata 11, posl. br. Ovrv-58/20 od 14. veljače 2020. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupka nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda nakon pravomoćnosti rješenja.

U prigovoru - odgovoru na tužbu od 26. veljače 2020. god., tužena navodi da opetovano ističe ono što ODO u Splitu jako dobro zna, a to je da je i ranije upirala na to da bi bilo dobro kad bi se koordinirale poduzete radnje pojedinih Ministarstava i unutarnjih njihovih Odjela, jer sa jedne strane se obrađuje njen Zahtjev za otkup i priznanje izvršenih ulaganja, a sa druge strane se izdaju navodno vjerodostojne isprave na kojima se gomilaju dugovanja (valjda se tužitelj nada da će tako osnovica koju nema jednom postati stvarna).

Tužena radi razjašnjenja ove sporne situacije predlaže naložiti tužitelju dokaz o upisu prava prvoupisa stana za kojega su jednako zasluži tužitelj (koji je izradio elaborat), kao i ona (koja je izvršila ulaganja i neuvjetni prostor pretvorila u stan). I ne samo stan, nego i dom nje i njene obitelji počevši od početka 90-tih godina do danas, a konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz Rima od 04. studenog 1950. god., garantira u ovom našem modernom i uljuđenom dijelu svemira svakom čovjeku pravo na dom. Predlaže stoga ukinuti doneseno rješenje i obvezati tužitelja da joj naknadi troškove koji će iz ovog postupka proizići najmanje u vidu pristojbi od 1.000,00 Kn.

Tužitelj u podnesku od 18. svibnja 2020. god., navodi da je Rješenje o ovrsi doneseno temeljem otvorenih stavki Ministarstva državne imovine od 31. prosinca 2019. godine, a sada se dodatno dostavljaju i računi za predmetnu nekretninu, što predstavlja vjerodostojnu ispravu i smislu članka 31. Ovršnog zakona.

U odnosu na prigovor na visinu dugovanja, ističe da je ista obračunata u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine ili 1.454,40 kn mjesečno, sukladno Odluci o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine Vlade Republike Hrvatske (NN 120/00).

Navodi da tužena prigovara da je podnijela Zahtjev za otkup stana i priznavanje izvršenih ulaganja, te se u privitku dostavlja dopis iste od 19. ožujka 2020. godine iz kojeg je vidljivo da tužena navodi da je adaptirala stan, ali ne podnosi nikakav dokaz o tome. Iz dopisa je vidljivo da tužena postavlja zahtjev za dodjelu predmetnog stana na korištenje, odnosno najam sa mogućnošću otkupa, jer smatra da kao Hrvatski ratni vojni invalid ostvaruje pravno na stambeno zbrinjavanje temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja.

Takav zahtjev nije u nadležnosti Ministarstva državne imovine RH jer to Ministarstvo nema nikakve ovlasti postupanja po tom zakonu. Ukoliko tužena ispunjava uvjete za stambeno zbrinjavanje treba se obratiti Ministarstvu obrane, Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje ili nadležnom Centru za socijalnu skrb.

Prijedlog tužene da se naloži tužitelju dostaviti dokaz o prvoupisu stana nije uvjet isplate naknade za korištenje jer je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik cijele nekretnine označene kao zkč br. 113/2 zgr. kuća, upisane u z. u. [broj ZK uloška]/ k. o. [katastarska općina].

Također se dostavlja Zaključak Izvršnog vijeća Skupštine Općine Kaštela, klasa:

022-05/92-01/02 od 28. siječnja 1992. godine, kojim se odobrava ĐŠ privremeno čuvanje i održavanje nekretnine.

Radi navedenog, tužitelj navodi da ustraje u cijelosti u prijedlogu, te predlaže sudu da odbaci prigovor tužene i obveže istu na isplatu dužne naknade za korištenje.

U podnesku od 16. srpnja 2020. god., tužena navodi da je začudan stav ODO u Splitu, kao zastupnika po zakonu tužitelja, a koji jako dobro zna da je i ranije upirala na to da bi bilo dobro kada bi se koordinirale poduzete radnje pojedinih Ministarstava i unutar njih njihovih odjela, jer sa jedne strane se obrađuje njen zahtjev za otkup i priznanje izvršenih ulaganja, a sa druge strane se izdaju navodno vjerodostojne isprave na kojima se gomilaju dugovanja (valjda se tužitelj nada da će tako osnovica koju nema jednom postati stvarna). ODO zastupa Republiku Hrvatsku a koju čine sva njena tijela u sveukupnosti, pa tako skupa Ministarstvo branitelja, kao i Ministarstvo državne imovine. Bilo bi dobro da se rad Ministarstava koordinira, a to može i mora učiniti baš u konkretnom slučaju ODO kao zastupnik po zakonu RH.

Radi razjašnjenja ove sporne situacije predlaže se naložiti tužitelju dostavu dokaza o upisu prava prvoupisa stana za kojeg su jednako zaslužni tužitelj (koji je izradio elaborat) kao i ona (koja je izvršila ulaganja i neuvjetni prostor pretvorila u stan).

Napominje, a sud to uostalom jako dobro zna, u kojem trenutku se može tražiti naknada za korištenje tuđe (?) stvari.

Predmetna nekretnina, sada stan, predstavlja ne samo stambenu jedinicu nego i dom nje i njene obitelji počevši od početka 90-tih godina do danas, a Konvencija za zaštitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda iz Rima od 04. studenog 1950.g., garantira u ovom našem modernom i uljuđenom dijelu svemira svakom čovjeku pravo na dom.

Slijedom svega navedenog tužena ističe daje za nagodbu spremna kad god to RH želi.

Tužitelj u podnesku od 06. rujna 2023. god., navodi navodi da je pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku postupak pod brojem: Povrv-401/2021, između istih stranaka temeljem iste osnove, samo za drugi vremenski period, koji je pred zaključenjem.

U privitku se dostavlja elaborat utvrđivanja stvarne i obračunske površine nekretnine, Klasa: 371-01/17-01/516 od 30. listopada 2018. godine, iz kojeg je razvidna površina nekretnine.

U odnosu na visinu potraživanja tužitelja ističe se da se ista temelji na Odluci Vlade o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine.

Obzirom da je došlo do promijene u valuti Republike Hrvatske, to tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tako da sada potražuje iznos od 13.319,21 EUR/100.353,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 2.123,35 EUR/ 15.998,40 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 193,09 EUR/1.454,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 193,09 EUR/1.454,80 kn teče od 23. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 579,10 EUR/4.363,20 kn teče od 25. svibnja 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. lipnja 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. srpnja 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. kolovoza 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. listopada 2019. do isplate koja teče po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka.

Također se potražuju i troškovi ovršnog postupka koji su obistinjeni u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave, u iznosu od 649,27 EUR/4.891,93 kn s kamatom od donošenja rješenja o ovrsi 14. veljače 2020., koja teče po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka.

U podnesku od 08. listopada 2023. god., tuženik navodi da priloženi računi od strane tužitelja uz podnesak od 18. svibnja 2020. godine, tužena nikad nije zaprimila, zbog čega je vrlo izvjesno da su isti izrađeni isključivo u svrhe ovog postupka.

Na predmetnim računima, u dijelu opisa, stoji „Najam", a ove parnične stranke nikada nisu sklopile Ugovor o najmu, što dodatno potvrđuje navod tužene da su predmetni računi iskonstruirani za svrhu ovog postupka.

Nadalje, država se kao vlasnik objekta u kojem se nalazi predmetna nekretnina upisala 2019. godine, a iz dostavljenih računa razvidno je da se tužiteljevo potraživanje odnosi na period iz 2014. g., 2015. g., 2016. g., 2017. g., 2018. g, i djelomično 2019. godine.

Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, kao i sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, da bi račun bio vjerodostojan, isti mora biti prvenstveno istinit. Računi dostavljeni od strane tužitelja nisu istiniti, kako u vidu opisnog sadržaja, odnosno osnovi, tako ni u vidu visine istih. Kako je navedeno pod točkom I ovog podneska, tuženoj isti nikad nisu dostavljeni, zbog čega ona na takve račune nije mogla uložiti ni prigovor, što joj je ovakvim postupanjem onemogućio tužitelj.

Svakako, u međuvremenu stranke su sklopile i Kupoprodajni ugovor u odnosu na predmetnu nekretninu, a u istom nema nikakvog spomena o bilo kakvom dugovanju tužene naspram tužiteljici. Tužena u svakom slučaju nema nikakvih dugovanja s bilo kojeg osnova prema tužiteljici.

Raspravnim rješenjem od 18. listopada 2023. god., tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana dostavi Rješenje o uknjižbi prava vlasništva predmetnog stana na adresi u [adresa].

Tužitelj u podnesku od 08. srpnja 2024. godine, navodi d a je uz podnesak od 27.studenog 2023. god., dostavio cjelokupnu dokumentaciju vezanu za vlasnost nekretnine u Kaštel Starom označene kao čest. zgr [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navodi da je iz priloženog povijesnog zk uloška razvidno da je tužitelj stekao vlasnost nekretnine ex lege, na temelju članka 9 i 10 Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju nekretnina određenih pravnih osoba na teritoriju RH ( NN 29/94).

Na raspravnom ročištu dana 18. rujna 2024. god., tužitelj u odnosu na dostavljeni ZK izvadak ističe da pismeno u zbirci pod Z-20/94 temeljem kojeg je došlo do uknjižbe prava vlasništva na tužitelja, ne postoji kao zbirka u zbirci isprava, jer je to bila samo Uredba Vlade RH o zabrani raspolaganja na nekretninama ..., te je tako došlo do uknjižbe ex lege, i to na temelju čl. 9 i 10 Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju RH (N.N. 29/94). Obzirom na zatraženi datum knjiženja ističe da je do uknjižbe došlo ex lege, dakle sami upis u zemljišnu knjigu je deklaratorne naravi, a iz ZK izvatka proizlazi da je knjiženo 04. siječnja 1994. godine po brojem Z-24/94.

Raspravnim rješenjem od 18. rujna 2024. god., tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana obrazloži dospijeće spornih najamnina na dan 20. veljače 2019. godine (šest mjesečnih najamnina).

Na raspravnom ročištu dana 18. listopada 2024. godine, tužitelj navodi da je nakon što je nadležno Ministarstvo utvrdilo sveukupnu korisnu površinu kuće koju koristi tuženica, a koja iznosi 96,96 m2, isto Ministarstvo dopisom od 17. siječnja 2019. godine, obavijestilo tuženicu o tome da ista duguje naknadu za bespravno korištenje za posljednjih 5 godina u iznosu od 87.264,00 Kuna, kao i da će joj nadalje fakturirati "račune" u propisanom iznosu od 15 Kn po m2. Dakle, iznos od 15.998,40 Kn iz ovršnog prijedloga, odnosno tužbenog zahtjeva, kao i drugi iznosi iz istog u kojima je kao rok dospijeća naznačen datum 20. veljače 2019. god., odnosi se na potraživanje tužitelja za posljednjih 5 godina. U spis za sud i protivnu stranu predaje predmetni dopis od 17. siječnja 2019. godine.

Tužene na istom ročištu navodi da se protivi prilaganju dokumentacije u ovoj fazi postupka, nakon zaključenja pripremnog ročišta.

Tužitelj potom u odnosu na protivljenje tužene za prilaganje dokaza – dopisa od 17. siječnja 2019. godine, ističe da isto nije osnovano obzirom se potreba za prilaganje istog ukazala po nalogu suda sa prethodnog ročišta.

U podnesku od 29. listopada 2024. god., tužena navodi da je na ročištu održanom dana 18. listopada 2023. godine, zaključen prethodni postupak, stoga predlaže izuzeti iz spisa dokaz, odnosno dopis od 17. siječnja 2019. godine, koji je dostavljen na ročištu održanom 18. listopada 2024. godine, pošto se s obzirom na datum dopisa (17. siječnja 2019. godine) nedvojbeno radi o dokazu koji je dostavljen protivno čl. 299. st. 2. Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19).

U privitku se dostavlja presuda Županijskog suda u Puli-Pola Gž-1072/2024 od 25. rujna 2024. godine, kojim je potvrđena presuda Naslova br. Povrv-401/2021 od 9. veljače 2024. godine. Naime, navedenom presudom pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženice iz identičnog pravnog osnova, kao i ova tužba samo za različito vremensko razdoblje. Iz gore navedene presude proizlazi da je tužitelj svoju tužbu, kao i ovu tužbu utemeljio isključivo na zahtjevu za isplatom slobodno ugovorene najamnine, unatoč tome što Ugovor o najmu između ovih stranka nikada nije sklopljen, stoga je sud pravilno odbio tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljen.

Susljedno navedenom, tužena predlaže da Sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, te da naloži tužitelju da naknadi trošak ovog postupka tuženici sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, sukladno čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

Na raspravnom ročištu dana 28. veljače 2025. god., tužitelj navodi kako je protiv presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1072/2024-2 od 25. rujna 2024. godine, a koju je tuženica priložila uz podnesak od 22. listopada 2024. godine, pravovremeno podnio prijedlog za dopuštenje revizije koji uručuje sudu. Navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te predlaže zaključenje raspravljanja.

Tužena na istom ročištu navodi da je suglasna sa prijedlogom tužitelja za zaključenjem raspravljanja.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Otvorene stavke šifra: 5505852 od 31. prosinca 2019. god., Očitovanje tužene od 19. 03. 2019. god., Zaključak Izvršnog vijeća Skupštine općine Kaštela Kl. 022-05/92-01/02, Ur. br. 2134-02-01-92-3 od 28. siječnja 1992. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – Neslužbena kopija sa stanjem na dan 04. 05. 2020. god., Dopis z.z. tužitelja br. Ip-DO-243/19 od 03. svibnja 2019. god., Prijedlog radi upisa prava vlasništva br. Ip-DO-243/2019 od 18. travnja 2019. god., Opomenu pred tužbu radi nepodmirenja dospjelih potraživanja od 16. 10. 2019. god., Povratnicu-Obavijest o primitku od 25. 10. 2019. god., Račun br. 002759/2019 od 07. 02. 2019. god., br. 002760 od 07. 02. 2019. god., br. 00 2761/2019 od 07. 02. 2019. god., br. 002762/2019 od 07. 02. 2019. god., br. 002763/2019 od 07. 02. 2019. god., br. 002764/2019 od 07. 02. 2019. god., br. 002765/2019 od 07. 02. 2019. god., br. 007107/2019 od 08. 05. 2019. god., br. 007496/2019 od 01. 06. 2019. god., br. 008905/2019 od 01. 07. 2019. god., br. 010502/2019 od 01. 08. 2019. god., br. 011882/2019 od 01. 09. 2019. god., br. 014249/2019 od 01. 10. 2019. god., Elaborat utvrđivanja stvarne i obračunske površine nekretnine Centar akcija d.o.o. Zagreb od 30. 10. 2018. god., Ugovor o kupoprodaji stana br. 20/00033 od 09. svibnja 2023. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda sa stanjem na dana 10. 11. 2023. god., Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz ovog suda sa stanjem na dana 10. 11. 2023. god., Arhivski izvadak iz zemljišne knjige ovog suda od 10. 11. 2023. god., Obavijest Kl. 371-01/17-01/516, Ur. br. 536-05-01-01/07-19-10 od 17. siječnja 2019. god., Presudu Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1072/2024-2 od 25. rujna 2024. god., preslik spisa predmeta ovog suda, Poseban zemljišnoknjižni odjel u Kaštel Lukšiću posl. br. Z-24/94, te povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o najmu stanova (N.N. br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, u daljnjem tekstu ZNS), propisuje u odredbama čl. 3, da se ugovorom o najmu stana najmodavac obvezuje predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu (st.1). Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana (st.2). Uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno (st. 3).

U odredbi čl. 4. st. 2. ZNS-a, propisano je da se ugovor o najmu stana sklapa u pismenom obliku, dok je u odredbi čl. 5. toč. 3 ZNS-a, propisno da sklopljeni ugovor, između ostaloga, sadrži i odredbu o visini i načinu plaćanja najamnine,

Nadalje je u odredbi čl. 6. ZNS-a, propisno da najamnina koju za korištenje stanom plaća najmoprimac može biti zaštićena ili slobodno ugovorena, dok je u odredbi čl. 9. ZNS-a, propisano da slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje ovim Zakonom nije određeno plaćanje zaštićene najamnine.

U odredbama čl. 30. ZNS-a, propisano je da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona (st.1.) Osobe iz stavka 1 ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca (st.2).

U odredbama čl. 31. ZNS-a propisano je da vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (st.1). Pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji: u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost, ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan, ukinut (st.2).

Odlukom o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. godine (N.N. br. 120/00), određeno je da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz članka 30. stavka 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/96), a koji na temelju članka 31. stavka 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine.

Tužena je u dokazne svrhe priložila u spis Presudu Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1702/2024-2 od 25. rujna 2024. god., donijetu po izjavljenoj žalbi tužitelja protiv presude ovog suda posl. br. Povrv-401/2021-28 od 09. veljače 2024. god., u predmetu koji se pred ovim sudom vodi među strankama radi isplate iz istog činjeničnog i pravnog osnova za razdoblje od 30. studenog 2019. god., do 18. rujna 2020. godine.

Pregledom priložene Presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1702/2024- 2 od 25. rujna 2024. god., utvrđeno je da je istom presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-401/2021-28 od 9. veljače 2024. (toč. I izreke).

U obrazloženju se navodi da je Presudom suda prvog stupnja, toč. I., ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlade Madunića iz Splita poslovni broj Ovrv-414/2020 od 27. studenog 2020., i odbijen tužbeni zahtjev kojim je tuženici bilo naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 849,34 eura/6.399,36 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečno određene iznose u razdoblju od 30. studenog 2019. do 18. rujna 2020. god., pa sve do isplate, po propisanoj stopi. Tužitelju je toč. II. naloženo nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 639,82 eura.

Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ne može tražiti od tuženice najamninu na temelju priložene dokumentacije i činjeničnog stanja jer je odredbom čl. 3. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/2018., dalje: ZNS) propisano da se ugovorom o najmu stana najmodavac obvezuje predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu i da je čl. 4. st. 2. ZNS-a, propisan pismeni oblik ugovora. Odnosno, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je slobodno ugovorena najamnina iz čl. 9. ZNS-a, ugovorna kategorija, što znači da pravo na naplatu slobodno ugovorene najamnine podrazumijeva ugovor između najmodavca i najmoprimca. Tuženica je koristila nekretninu bez pravne osnove, pa je dužna platiti naknadu za korištenje, kao bespravni korisnik, a koja naknada se utvrđuje u visini slobodno ugovorene najamnine prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ("Narodne novine" broj 120/2000., dalje: Odluka). Kako se radi o naknadi za korištenje nekretnine, prvostupanjski sud je mogao primijeniti odredbu čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., dalje: ZV), jer stranke nisu imale zaključen ugovor o najmu, a tužitelj potražuje slobodno ugovorenu najamninu. Predlaže preinačenje odluke prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troška žalbe.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 849,34 eura (ranije 6.399,36 kuna) s osnove slobodno ugovorene najamnine, mjesečne iznose slobodno ugovorene najamnine od 581,76 kuna dospjelih u razdoblju od studenog 2019. do rujna 2020., sve s pripadajućim zateznim kamatama po propisanoj stopi.

Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kuna). Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, a st. 2. da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP-a (ne može se ispitivati utvrđeno činjenično stanje).

Ovaj postupak započet je kao ovršni postupak po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja (sada tužitelja) protiv ovršenice (sada tuženice), pri čemu je na doneseno rješenje o ovrsi ovršenica izjavila prigovor po kojem je sud prvog stupnja, rješenjem poslovni broj Ovrv-401/2021 od 22. travnja 2021., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio kako će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (toč. I. i II.).

Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-414/2020 od 27. studenog 2020., i odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženici bilo naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 849,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su podrobnije navedeni u toč. I. po propisanoj stopi. Prvostupanjski sud obrazlaže kako tužitelj nema pravo tražiti od tuženice plaćanje slobodno ugovorene najamnine, budući da je slobodno ugovorena najamnina iz odredbe čl. 9. ZNS-a ugovorna kategorija, pa pravo na njenu naplatu podrazumijeva prethodno sklapanje ugovora o najmu između najmodavca i najmoprimca kojim se najmoprimac obvezuje najmodavcu isplaćivati ugovorenu najamninu. Kako tužitelj s tuženicom nije zaključio pisani ugovor o najmu stana kojim bi se tuženica obvezala plaćati ugovorenu najamninu, tužitelj nema pravo od tuženice potraživati isplatu te najamnine.

Ujedno, ocjenjuje kako je tužitelj svoju tužbu utemeljio isključivo na zahtjevu za isplatu slobodno ugovorene najamnine, kakva je obveza naznačena i prema računima, pa zato o tužbenom zahtjevu nije mogao raspravljati na temelju druge pravne osnove jer mu u tom pravcu nisu ponuđene činjenice, niti je predloženo izvođenje dokaza. Također, smatra kako bi eventualno Republika Hrvatska mogla tražiti isplatu ostvarene koristi od tuženice, ukoliko bi se utvrdilo da je tuženica bila nepoštena posjednica prema odredbi čl. 164. i 165. ZV-a, ali sud ne može svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla predvidjeti, sve prema odredbi čl. 2. st. 4. ZPP-a.

Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Sam tužitelj određeno ne ukazuje na počinjenje bitnih povreda odredaba postupka, pa takve njegove navode ovaj sud nije mogao ispitati.

Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nisu sporne odlučne činjenice: da tuženica zajedno sa svojim suprugom živi u stanu koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 1992. (u dijelu stare kamene kuće na adresi [adresa], koji u naravi predstavlja višeetažni stambeni prostor), ukupne korisne površine 96,96 m2; da je navedena nekretnina u utuženom razdoblju (od studenoga 2019. do rujna 2020.) bila vlasništvo Republike Hrvatske; da je Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/I- 371-06/14-01/92, Ur. Broj: 522-4/2-1-21-46 od 29. rujna 2021., navedena nekretnina dana tuženici u najam sa zaštićenom najamninom, na neodređeno vrijeme, s pravom otkupa stana; da ga je tuženica i otkupila na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 9. svibnja 2023., sklopljenog s Republikom Hrvatskom, ali vlasništvo stana nije upisala u zemljišne knjige; da je tužitelj izdao tuženici 11 računa kojima za razdoblje od studenog 2019. do rujna 2020., potražuje isplatu slobodno ugovorene najamnine u iznosu od 581,76 kuna mjesečno; da tuženica navedene račune nije platila, a svi su joj uredno dostavljeni, a da je visina slobodno ugovorene najamnine određena točkom II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine u iznosu od 15,00 kn/m2 („Narodne novine“ broj 120/2000., dalje Odluka); da tužitelj (niti Republika Hrvatska kao vlasnica nekretnine) s tuženicom nije zaključio pisani ugovor o najmu stana kojim bi se tuženica obvezala plaćati slobodno ugovorenu najamninu.

Prvostupanjski sud je na nesporno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo ukinuvši platni nalog i odbivši tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Ocjena je i ovog suda kako slobodno ugovorena najamnina prema ZNS-a, odnosno odredbi čl. 9. ZNS-a u vezi s čl. 3., 4. st. 2., 5. i 6. ZNS-a, predstavlja ugovornu kategoriju, te da pravo na naplatu te najamnine podrazumijeva sklapanje Ugovora o najmu između najmodavca i najmoprimca kojim se najmoprimac obvezuje najmodavcu isplaćivati ugovorenu najamninu, slobodno ugovorenu najamninu. To upravo proizlazi iz sadržaja spomenutih odredbi ZNS-a.

Naime, odredbom čl. 3. ZNS-a, propisano je da se ugovorom o najmu stana najmodavac obvezuje predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu. Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana. Uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno.

Odredbom čl. 4. st. 2. ZNS-a, propisano je da se ugovor o najmu stana sklapa u pismenom obliku, a odredbom čl. 5. ZNS-a, da sklopljeni ugovor, između ostaloga, sadrži i odredbu o visini i načinu plaćanja najamnine, s time da u skladu s odredbom čl. 6. istog Zakona, najamnina može biti zaštićena ili slobodno ugovorena.

Odredbom čl. 9. ZNS-a, propisano je da slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje ovim Zakonom nije određeno plaćanje zaštićene najamnine.

Žalitelj nije u pravu kada osporava zaključak prvostupanjskog suda kako je slobodno ugovorena najamnina iz čl. 9. ZNS-a ugovorna kategorija, zbog čega da tužitelj nema pravo tražiti isplatu te najamnine od tuženice jer ugovor o najmu između stranaka u utuženom razdoblju nije zaključen ni postojao. Naime, takav zaključak prvostupanjskog suda upravo proizlazi iz citiranih odredbi ZNS-a. Kako stranke nesporno nisu imale zaključen ugovor o najmu u utuženom razdoblju (tako ni Republika Hrvatska, kao vlasnica nekretnine), tužitelj doista nema pravo tražiti od tuženice isplatu slobodno ugovorene najamnine. Istovjetan pravni stav izražen je i u presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž- 1103/2020-3 od 16. prosinca 2020.

Protivno žalbi tužitelja, okolnost što je tuženica koristila nekretninu bez pravne osnove ne daje pravo tužitelju na naplatu slobodno ugovorene najamnine prema Odluci. Spomenuta Odluka određuje visinu slobodno ugovorene najamnine, a plaćaju je najmoprimci u slučajevima propisanim ZNS-om po točki I. Odluke, tako i najmoprimci iz čl. 30. st. 2. ZNS-a po točki II. Odluke (osobe koje su imale stanarsko pravo koje su stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ZNS-a 28. listopada 1996., a koje su prema čl. 30. st. 2. ZNS-a stekle prava i obveze najmoprimca). Zato tuženica nije osoba na koju se odnosi ta Odluka, pa se ona na nju ne može ni primijeniti.

Pored navedenog, do primjene odredbe čl. 164. i 165. ZV-a, na koju ukazuje žalitelj, nije moglo doći, osim iz razloga koje spominje prvostupanjski sud prema odredbi čl. 2. st. 4. ZPP-a (što prihvaća i ovaj sud) i iz razloga jer tužitelj nije postavio ni zahtjev za predaju nekretnine u posjed, pa mu ni zato ne bi pripadalo pravo tražiti naknadu koristi prema odredbama čl. 164. i 165. ZV-a. Takav stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud i u ovom postupku cijeni da tužitelj nema pravo tražiti od tužene plaćanje slobodno ugovorene najamnine, budući da je slobodno ugovorena najamnina iz odredbe čl. 9. ZNS-a ugovorna kategorija, pa pravo na njenu naplatu podrazumijeva prethodno sklapanje Ugovora o najmu između najmodavca i najmoprimca, kojim se najmoprimac obvezuje najmodavcu isplaćivati ugovorenu najamninu. Kako tužitelj s tuženom nije zaključio pisani Ugovor o najmu stana kojim bi se tužena obvezala plaćati ugovorenu najamninu, tužitelj nema pravo od tuženice potraživati isplatu te najamnine.

Navedeno pravno stajalište prema kojem slobodno ugovorena najamnina prema ZNS-a, odnosno odredbi čl. 9. ZNS-a u vezi s čl. 3., 4. st. 2., 5. i 6. ZNS-a, predstavlja ugovornu kategoriju, te da pravo na naplatu te najamnine podrazumijeva sklapanje Ugovora o najmu između najmodavca i najmoprimca, kojim se najmoprimac obvezuje najmodavcu isplaćivati kao ugovorenu najamninu, sadržano je i u citiranoj presudi Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1702/2024-2 od 25. rujna 2024. god.,

Osim toga, ovaj sud u potpunosti prihvaća i pravno stajalište sadržano u citiranoj presudi Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1702/2024-2 od 25. rujna 2024. god., prema kojem citirana Odluka o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. godine (N.N. br. 120/00), određuje visinu slobodno ugovorene najamnine, a plaćaju je najmoprimci u slučajevima propisanim ZNS-om po točki I. Odluke, tako i najmoprimci iz čl. 30. st. 2. ZNS-a po točki II. Odluke (osobe koje su imale stanarsko pravo koje su stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ZNS-a 28. listopada 1996., a koje su prema čl. 30. st. 2. ZNS-a stekle prava i obveze najmoprimca), pa zbog toga tužena nije niti osoba na koju se odnosi ta Odluka, pa se ona na nju ne može ni primijeniti.

Pored navedenog, ovaj sud prihvaća i pravno stajalište sadržano u citiranoj presudi Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1702/2024-2 od 25. rujna 2024. god., prema kojem do primjene odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu ZV), ne može doći u konkretnom slučaju budući da tužitelj uz postojeći tužbeni zahtjev, nije postavio i zahtjev za predaju nekretnine u posjed, pa mu zbog toga ne pripada niti pravo tražiti naknadu koristi prema odredbama čl. 164. i 165. ZV-a, a koje pravno stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019. godine.

Nadalje, pregledom priloženog Zaključka Izvršnog vijeća Skupštine općine Kaštela Kl. 022-05/92-01/02, Ur. br. 2134-02-01-92-3 od 28. siječnja 1992. god., utvrđeno je da se istim Zaključkom suprugu tužene EŠ, kao djelatniku Općinskog sekretarijata za narodnu obranu Kaštela, odobrava privremeno useljenje i korištenje odmarališta "Zrenjanin", ex. Filipa Babina 3, Kaštel Stari, prvenstveno u svrhu čuvanja i tekućeg održavanja objekta, a do eventualno drugačijeg disponiranja navedenom nekretninom. Svako investiranje u objekt pada na teret korisnika. Pregledom pribavljenog preslika spisa predmeta ovog suda posl.br. Z-24/94, utvrđeno da istom prileži Rješenje ovog suda posl. br. Z-24/94-TŠ od 08. rujna 1994. god., kojim se na temelju prijedloga od 29.12. 1993. god., i čl. 3 i 7 Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (N.N. 40/92), dozvoljava uknjižba prava vlasništva na ime Republike Hrvatske, između ostalih nekretnina, i na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje društvenog vlasništva i Bolnice za tuberkulozu pluća s dispanzerom u Zrenjaninu kao nosioca prava korištenja.

Prema tome, suprug tužene ŠŠ rođ. **.**.1951. god., OIB: [osobni identifikacijski broj] je eventualni korisnik bez pravnog osnova predmetnog stana tijekom spornog razdoblja od 01. veljače 2019. god., do 31. listopada 2019. god., a za kojega je uvidom u pretragu osoba iz MUP evidencije - Ministarstva pravosuđa, utvrđeno da od 01. 09. 1992. god., ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], dok je tužena SŠ rođ. **.**.1955. god., OIB: [osobni identifikacijski broj], koja od 27. 08. 1992. god., ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], kao supruga član njegovog obiteljskog domaćinstva.

Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1, Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za pristup na jedno ročište 62,5 bod., pristup na jedno ročište 125 bod., pristup na četiri ročišta po 250 bod., sastav jednog podneska 250 bod., sastav jednog podneska 25 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku su priznati i troškovi sudskih pristojbi i to pristojbe prigovora u zatraženom iznosu od 100,00 Eur (dužna pristojba iznosi 179,64 Eur), pa tako ukupni parnični troškovi tuženika iznose 3.104,64 Eur. Odlučujući u okviru postavljenog zahtjeva tužiteljje obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.800,00 Eur.

U Splitu, 07. ožujka 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - z.z. tužitelja

- pun. tuženika