Poslovni broj P-2511/2023-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Maćešić i partneri, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 29. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, javno objavivši 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Erste & Steiermakische bank d.d., Jadranski Trg 3a. Rijeka, OIB 23057039320 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3. Zagreb, OIB 84397956623, iznos od 882,62 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 17. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30. prosinca 2023. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi kako je korisniku mirovine ĆT isplaćivao mirovinu na račun kod tuženika broj 030001 [broj bankovnog računa]. ĆT umro je dana 27.12.2020. Nakon njegove smrti, u razdoblju od 1.1.2021. do 28.2.2021. na ime mirovine isplaćen je ukupni iznos od 882,62 EUR. Tužitelj je pozivao tuženika na povrat sredstava s računa isplaćenih nakon smrti korisnika ali je on odgovorio da nije u mogućnosti vratiti jer nema sredstava na računu. Zatražen je i podatak o opunomoćeniku i o prometu na računu iz kojeg je razvidno da je mirovina isplaćena 5. veljače 2021. i 5. ožujka 2021. na račun vlasnika računa ĆT. Člankom 97. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je: „Mirovine i druga primanja koja su isplaćena … nakon smrti korisnika primanja, pripadaju državnom proračunu Republike Hrvatske, a na zahtjev Zavoda banka i pošta su obvezne vratiti ih.“ Stavak 4. istog članka određuje da: „ Iz sredstava uplaćenih nakon smrti korisnika mirovine ili drugog primanja ne mogu se naplaćivati potraživanja banaka i drugih vjerovnika koji imaju od tih osoba kao dužnika.“ Temeljem članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju koji propisuje da: „Osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Obveza vraćanja stečenog bez osnove postoji kada je mirovina isplaćena fizičkoj ili pravnoj osobi kojoj ne pripada.“ S obzirom da mirovine isplaćene nakon smrti korisnika dana 27.12.2020. za razdoblje od 1.1.2021. do 28.2.2021. pripadaju proračunu Republike Hrvatske i imaju se vratiti isplatitelju, tužitelj ustaje s ovom tužbom, te traži da se nakon provedenog postupka donese pobliže opisanu u izreci ove odluke.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Između tužitelja i tuženika ne postoji nikakav građanskopravni odnos, tražbina ili bilo koje drugo ovlaštenje s naslova mirovinskog osiguranja na temelju kojeg bi tužitelj mogao imati pravo na bilo kakav zahtjev prema tuženiku. Tuženik je s ĆT dana 6. travnja 2005. sklopio Ugovor o bankarskom tekućem računu kojim se tuženik obvezao otvoriti račun te primati uplate i obavljati isplate u ime i za račun korisnika mirovine. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik je izvršavao naloge tužitelja, tj. primao uplate na ime mirovine te iste prenio u korist i na račun korisnika bankarskog tekućeg računa ĆT. Tuženik nije vlasnik novčanih sredstava na računu ĆT i ona mu ne pripadaju. Ako je ĆT preminuo, predmetna novčana sredstva pripadaju njegovim nasljednicima. Tužitelj je u predmetnom slučaju bio deponent novčanih sredstava na tekući račun ĆT, po nalogu tuženika. Tuženik je za navodnu smrt ĆT saznao 21. prosinca 2021. kada je zaprimio dopis HZMO-a kojim zahtjeva povrat nepripadno doznačenih mirovinskih primanja. Tuženik je uredno izvršavao naloge tužitelja, a iznosom uplaćenim na ime mirovine ĆT nije raspolagao budući je isti uplaćivan na račun ĆT kao korisnika mirovine, a u čije je ime i za čiji je račun tuženik izvršavao poslove platnog prometa. Dakle, imovina koja je nepripadno doznačena vlasništvo su ĆT ili njegovih nasljednika ako je preminuo, ali nikako tuženika. S obzirom na to da tuženik nije mogao znati da je korisnik mirovine ĆT navodno preminuo sve do 21. prosinca 2021., dakle nakon što je tužitelj deponirao novčana sredstva na račun ĆT, ne postoji ni obveza na povrat tih sredstava tužitelju. Zbog navedenog tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj parnici, već to mogu biti jedino ĆT ili njegovi nasljednici, ako je on preminuo. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

Tužitelj nije dokazao činjenicu smrti ĆT. Kao dokaz uz tužbu nije predložen nijedan dokaz iz kojeg bi se mogla utvrditi navedena činjenica. Teret dokaza je na tužitelju. Nadalje, postoje okolnosti zbog kojih se ne može isključiti da je ĆT još uvijek živ. Nakon navodne smrti ĆT su s njegovog tekućeg računa podizana novčana sredstva u inozemstvu. U uobičajenom tijeku stvari, tuženik za smrt klijenta saznaje kroz razmjenu podataka s FINA-om kroz jedinstveni registar računa, kroz OIB sustav, budući da se u jedinstvenom registru računa automatski evidentira smrt klijenta čim on bude upisan u maticu umrlih. U tom slučaju tuženik odmah zatvara sve usluge koje klijent ima ugovorene s tuženikom te se zatvaraju računi bez salda. Tuženik nikada kroz jedinstveni registar računa nije zaprimio informaciju da je ĆT preminuo. Također, u matičnim podacima tuženika nije evidentirano da je ĆT preminuo. Da je ĆT preminuo u inozemstvu, tuženik bi o tome dobio obavijest od obitelji. Zbog navedenih razloga tuženik je od tužitelja dopisom od 5. siječnja 2022. zatražio od tužitelja za provjeru dana smrti. Tuženik je za navodnu smrt ĆT saznao tek iz dopisa tužitelja od 4. veljače 2022. Dakle, tužitelj je tuženika o smrti ĆT obavijestio nakon više od godinu dana od navodnog datuma smrti te su u tom istom razdoblju novčana sredstva uplaćivana na račun pok. ĆT.

Slijedom navedenog, budući da tuženik nije imao nikakvu informaciju o tome da je ĆT navodno preminuo, tuženik nije imao nikakvu osnovu za zatvaranje usluga niti poduzimanje drugih mjera kako bi spriječio podizanje novčanih sredstava. Čak i da je tuženik dužan vratiti isplaćena sredstva tužitelju, a što nije, tuženik to ne može učiniti jer na računu pok. ĆT na nije bilo novčanih sredstava, a o čemu je tuženik obavijestio tužitelja dopisom 5. siječnja 2022. Neosnovan je navod tužitelja da je tuženik stekao novčana sredstva bez osnove. Stjecanje bez osnove postoji „kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe...“. (čl. 1111. st. 1. ZOO) Iz izvoda prometa po računu ĆT, jasno proizlazi kako imovina tužitelja nije prešla u imovinu tuženika jer tuženik vodi račun u ime i za račun ĆT, a ne za sebe. Imovina tuženika je odvojena od imovine njegovih komitenata. Čak i ako je ĆT umro, sva imovina, prava i obveze ĆT su u trenutku njegove smrti prešle na nasljednike. „Umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik).“ (čl. 4. st. 1. ZN) „Ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo“ (čl. 5. st. 2.) Dakle, imovinu ĆT pa tako i isplaćenu mirovinu, stekli su njegovi nasljednici, a ne tuženik pa je samim time tužitelj ovlašten zahtijevati svoje pravo koje mu pripada iza ostavitelja samo protiv nasljednika. Slijedom navedenog, predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka, s pripadajućim zateznim kamatama koje će na taj iznos troškova teći od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. U podnesku od 25. srpnja 2024.tužitelj očitujući se na odgovor na tužbu tuženika navodi je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan,, pravni osnov potraživanja tužitelja temelji se na odredbi čl. 97 Zakona o mirovinskom osiguranju. Što se tiče činjenice smrti tužitelj je pribavio Izvod iz matice umrlih za osobu ĆT koji je preminuo **.**.2020., tako da je činjenica smrti dokazana. Tuženik je o toj činjenici dokazao po tužiteljevu zahtjevu za povrat sredstava koji mu je upućen 24.07.2021. Banke nema ovlasti zadržati sredstva koju su isplaćena nakon smrti korisnika mirovine, za dugovanja nastala prije smrti korisnika računa odgovaraju nasljednici ostavitelja pa tako i za minus na računu koji nije bio dozvoljen. I nikako se ne namiruje iz mirovina koja isplaćene nakon smrti korisnika mirovine.

Tuženik u podnesku od 28.10.2024 navodi kako tužitelj ispravama iz BIH dokazuje činjenicu smrti ĆT no te isprave nemaju učinak u RH.

Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležećoj spisu.

Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

U dokaznom postupku uvidom u dokumentaciju priležećoj spisu sud je utvrdio da je ĆT MBG [jedinstveni matični broj građana], OIB [osobni identifikacijski broj] bio korisnik mirovine isplatu koje mu je tužitelj vršio putem tuženika. ĆT je preminuo **.**.2020. koju činjenicu smrti je tužitelj dokazao izvodom iz matične knjige umrlih, matične službe Brčko, BIH-list 56 spisa. Nakon njegove smrti tužitelj dana 05. veljače 2021 i 05. ožujka 2021 godine isplatio mirovinu za mjesec siječanj i veljaču 2021. godine, uplatom na račun banke u ukupnom iznosu od 882,62 EUR/6.650,10 kn.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom (povratom) iznosa od 6.650,10 kn/882,62 EUR , a koji je iznos tužitelj isplatio dana 5. veljače 2021. kao mirovinu za mjesec siječanj 2021. i 05. ožujka 2021. kao mirovinu za mjesec veljaču 2021. za ĆT na račun banke kod koje je ĆT imao ugovor o tekućem računu.

Stanje na računu pok. ĆT dana 31.03.2021. je - 5.593,13 kn.

Sporna je činjenica smrti ĆT, pasivna legitimacija i primjena odredbe čl. 97 st.2 i 4 Zakona o mirovinskom osiguranju.

Sud smatra da je tužitelj dokazao činjenicu smrti pok. ĆT, naime po prigovoru tuženika kako tužitelj tu činjenicu nije dokazao, tužitelj je uložio u spis izvod iz matične knjige umrlih Matične službe, ured Brčko, BIH iz kojeg je utvrđeno kako je ĆT, rođen **.**.1957. preminuo **.**.2020. Činjenica što se radi o dokumentu druge države na umanjuje njezin pravni učinak u ovoj pravnoj stvari. Radi se dokumentu koji je na međunarodnom obrascu izdanom po pravilima Bečke konvencije od 8. rujna 1976., a namijenjenih za korištenju u inozemstvo. Stoga je činjenica smrti neprijeporno dokazana.

U ovoj pravnoj stvari valjalo je primijeniti odredbu čl. 97. st. 2. ZOMO prema kojem mirovine i druga primanja koja su isplaćena nakon smrti korisnika, pripadaju državnom proračunu Republike Hrvatske, a na zahtjev Zavoda (tužitelja), banka odnosno pošta ovlaštena je i obvezna vratiti ih. Prema st. 4 istog članka iz sredstava uplaćenih nakon smrti korisnika mirovine ili drugog primanja ne mogu se naplaćivati potraživanja banaka i drugih vjerovnika koji imaju od tih osoba kao dužnika.

U situaciji kada je tužitelj nakon smrti korisnika mirovine ĆT koji je preminuo **.**.2020. izvršio isplatu mirovine za mjesec siječanj i veljaču 2021. na račun korisnika mirovine koji isti ima otvoren kod banke u Republici Hrvatskoj, pozivom na odredbu čl. 97 st. 2 i 4 ZOMO-a banka preko koje je vršena isplata, a to je u konkretnom slučaju tuženik ovlaštena je i obvezna na zahtjev tužitelja tu mirovinu (sredstva) vratiti u proračun Republike Hrvatske, stoga prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Naime navedene mirovine isplaćene nakon smrti korisnika mirovine za mjesece siječanj i veljaču 2021. u iznosu od ukupno 882,62 eur nisu novčana sredstva u smislu ostavinske imovine koja pripada nasljednicima. Nadalje bez obzira što je račun korisnika ĆT kod banke preko kojeg je vršena isplata mirovine bio u minusu banka je dužna vratiti mirovine koje je tužitelj isplatio nakon smrti korisnika mirovine jer iste korisniku ne pripadaju. Minus po tom računu, predstavlja dug ostavitelja za koji odgovara nasljednik ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine sukladno odredbama ZN i to što nema novaca na računu ĆT za povrat nepripadno isplaćenih mirovina ne oslobađa tuženika na povrat tih sredstava tužitelju. Nadalje iz prometa po tekućem računu pok. ĆT za razdoblje od siječnja 2021. do 31.03.2021. nisu vršene isplate drugim osobama (osim vjerovniku HZZO dopunsko osiguranje) te je banka naplaćivala, trošak trajnog naloga, naknadu za vođenje računa i dospjele kamate.

Na dosuđeni iznos od 882,62 EUR tužitelju je pozivom na odredbu čl. 29. st. 1 i 2 ZOO-a valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe kako je to tužitelj i tražio jer je tuženik tada najkasnije zapao u zakašnjenje.

Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te odlučiti kao u izreci ove odluke.

Ostali navodi parničnih stranaka i ostali dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

U Rijeci 7. ožujka 2025.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika