Poslovni broj: P-439/2022-103

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Nenad Sladaković, odvjetnik u Puli, protiv tuženika KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, radi povrata dara zbog povrede nužnog dijela, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Nenada Sladakovića odvjetnika u Puli i punomoćnika tuženika Daria Čehića odvjetnika u Poreču, 7. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I U ostavinsku masu iza pok. NĆ, pok. CĆ, rođene Č, iz [adresa], rođene **.**.1930., umrle **.**.2011., OIB: [osobni identifikacijski broj], vraća se dar učinjen tuženiku KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o darovanju od 30. rujna 1993., Darovnog ugovora od 23. travnja 1999. i Potvrde od 22. travnja 1999., i to u pogledu suvlasničkog dijela od 7/12 dijela stana koji se nalazi na 1 katu zgrade u [adresa] (sada [adresa]), sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 62,51 m2 te je upisan u [broj poduloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 5072/18000 dijela tog suvlasničkog dijela radi namirenja nužnog dijela tužitelja, te se tuženiku nalaže da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 5.516,85 EUR u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj su ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika radi povrata dara zbog povrede nužnog dijela. U bitnome navode da je **.**.2011. umrla NĆ, supruga prvo tužitelja te majka drugo tužiteljice i tuženika, kao i da su iza ostaviteljice kao zakonski nasljednici ostali tužitelji i tuženik. Ističu da je pokojna NĆ na temelju Ugovora o darovanju od 30. rujna 1993., Darovnog ugovora od 23. travnja 1999. i Potvrde od 22. travnja 1999., za vrijeme svog života tuženiku kao svom sinu darovala stan koji se nalazi na prvom katu zgrade u [adresa] (sada [adresa]), sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 62,51 m2 te koji je upisan u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Ističu da navedeni stan u trenutku smrti nije bio uknjižen na ostaviteljicu, a tužitelji su kao zakonski nasljednici istaknuli zahtjev za povrata stana u ostavinu radi dopune nužnog dijela. Kako je ostaviteljica raspolaganjem predmetnog stana povrijedila pravo tužitelja na njihov nužni dio, to tužitelji traže vraćanje tog dara u onom dijelu u kojem je povrijeđeno njihovo pravo, odnosno u 1/3 dijela navedenog stana (1/6 dijela za svakog tužitelja), a iz kojeg razloga je ovaj sud rješenjem od 28. ožujka 2012. uputio tužitelje na podnošenje ove tužbe. Tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će odrediti da se u ostavinsku masu iza pokojne NĆ vraća dar učinjen tuženiku na temelju Ugovora o darovanju od 30. rujna 1993., Darovnog ugovora od 23. travnja 1999. i Potvrde od 22. travnja 1999., i to u pogledu predmetnog stana u 1/3 dijela radi namirenja nužnog dijela tužitelja, a potražuju i parnični trošak od tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i to iz razloga što su tužitelji namireni u svom nužnom nasljednom dijelu. Ističe da je tužitelj ČĆ namiren u svom nužnom dijelu na način da mu je pokojna NĆ (pokojna supruga) osigurala pravo doživotnog plodouživanja na stanu na prvom katu zgrade u [adresa] F. [adresa] (sada [adresa]) sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, pokojna NĆ darovala je svom sinu, ovdje tuženiku, 5/6 dijela navedenog stana Ugovorom o darovanju od 13. rujna 1993., ali tužitelji "zaboravljaju" da je 1. srpnja 1994. između istih stranaka zaključen Aneks ugovoru o darovanju od 13. rujna 1993. kojim je izmjenjen članak 5. osnovnog ugovora na način da isti glasi: "Darovatelj zadržava pravo doživotnog plodouživanja darovane nekretnine. Pravo doživotnog plodouživanja darovane nekretnine pored darovatelja ima i suprug darovatelja NĆ." Pokojna NĆ je, dakle, osigurala i darovala svom suprugu ČĆ, pravo doživotnog plodouživanja na predmetnom stanu, koje pravo on i danas koristi, pa stoga tuženik smatra da je tužitelj ČĆ namiren u nužnom dijelu koji bi mu pripadao iza pokojne NĆ. Također, ističe da je pokojna NĆ darovala svom suprugu u više navrata i novčane iznose odnosno da je isti kao punomoćnik njezinog računa u OTP banci d.d. podizao i raspolagao s novcem, pa tako i sa iznosom od 20.000,00 kuna koje je pokojna primila na ime zaostataka od mirovine. Naime, pokojna NĆ pet godina prije svoje smrti nije izlazila iz stana te je dvije godine prije svoje smrti bila potpuno nepokretna. Također, ističe kako je i tužiteljica PĆ namirena u nužnom dijelu, i to na način da je pokojna NĆ svojoj kćerci, ovdje tužiteljici, osigurala miraz i opremila joj kuću namještajem, a što sukladno članku 72. Zakona o nasljeđivanju i sudskoj praksi isto predstavlja dar. Pokojna NĆ darovala je, između ostalog svojoj kćerci dvije kuhinje, dnevni boravak i spavaću sobu, a pored navedenog je u razdoblju od 1979. do 1989. svakodnevno pomagala tužiteljici PĆ na način da joj je pomagala u kućanstvu (čistila, prala, peglala, održavala okućnicu i kuhala) i odgoju djece, s obzirom da je tužiteljica radila dvokratno. Posebno ukazuju da je navedeni rad pokojnice prelazio ono što se redovno smatra pomoći koju roditelj pruža djetetu iz razloga što je taj rad bio svakodnevan i sveobuhvatan i trajao oko deset godina. Tužiteljica PĆ je od svoje pokojne majke za njezina života na dar primila sav nakit i zlatninu čija je vrijednost barem 2.000,00 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljica je namirena u nužnom dijelu koji bi joj pripao iza pokojne majke NĆ. Tužitelji su na ime darova koje je učinila pokojna NĆ višestruko namireni u nužnom dijelu te ekonomska vrijednost koju su oni od nje primili prelazi vrijednost koju je tuženik od nje primio. Pored navedenog ukazuje da su tužitelji znali za darovanje učinjeno od strane pokojne NĆ tuženiku ali da to nisu osporavali niti spočitavali pokojnoj NĆ za njezina života. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te da tužitelje obveže da mu solidarno naknade parnični trošak.

3. U provedenom dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu i to s listova 5-12 spisa, 17-18 spisa, 26-28 spisa, 34-35 spisa uz uvid u fotografije na listu 36 spisa, pročitana je dokumentacija s listova 37-71 spisa, 77-87 spisa, 91-111 spisa, 112 spisa, pročitani su iskazi s lista 118-120 spisa, 127-130 spisa, 135-139 spisa i 140-146 spisa, dokumentacija s listova 148-162 spisa, iskazi s lista 163-165 spisa, dokumentacija s listova 182 spisa, 185-210 spisa, iskazi s lista 214-215 spisa, dokumentacija s listova 216-218 spisa, 225-230 spisa, 244a-244e spisa, 247-249 spisa, 256-264 spisa, 267- 285 spisa, 294-305 spisa, 310-326 spisa, 333-334 spisa, nalaz i mišljenje vještaka od 21. studeni 2024., iskaz vještaka od 18. prosinca 2024. te je izvršen uvid u spise ovog suda poslovni broj P-346/2017, O-320/2011 i O-172/1982.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za dopunu građevinskog vještačenja s obzirom na to da za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavna vrijednost nekretnine u času smrti ostaviteljice, te stoga nije relevantna okolnost da je naknadno nakon smrti ostaviteljice provedeno povezivanje stana sa zemljištem na kojem se nalazi zgrada.

3.2. Tužitelji su u postupku odustali od izvođenja dokaza poljoprivrednim vještačenjem, dok tuženik nije uplatio predujam za procjenu vrijednosti pokretnina a iz kojeg razloga navedeni dokaz nije proveden u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja samo djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za vraćanje dara u ostavinsku masu iza pokojne NĆ učinjenog u korist tuženika na temelju Ugovora o darovanju od 30. rujna 1993., Darovnog ugovora od 23. travnja 1999. i Potvrde od 22. travnja 2022., i to u odnosu na 1/3 dijela stana koji se nalazi na 1. katu zgrade u [adresa] (sada [adresa]), sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 62,51 m2, upisan u [broj poduloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], sve to radi namirenja nužnog nasljednog dijela tužitelja.

6. Pritom, između stranaka nije sporno da je pokojna NĆ bila supruga prvo tužitelja ČĆ, te majka drugo tužiteljice PĆ i tuženika KĆ te da su parnične stranke zakonski nasljednici iza pokojne ostaviteljice NĆ. Nesporno je da je sada pokojna NĆ za svog života s tuženikom ZĆ **.**.1993. zaključila Ugovor o darovanju te Darovni ugovor od 23. travnja 1999., te da je predmet učinjenih darovanja u korist tuženika bio stan koji se nalazi na 1. katu zgrade u [adresa] (sada [adresa]), sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 62,51 m2, upisan u [broj poduloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je između stranaka je li pokojna ostaviteljica NĆ predmetnim raspolaganjem povrijedila nužni nasljedni dio prvo tužitelja i drugo tužiteljice kao njezinih zakonskih nasljednika. Sporno je i to jesu li prvo tužitelj i drugo tužiteljica već namireni u svom nužnom nasljednom dijelu.

8. Naime, u skladu s odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje u tekstu ZN) pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. Pritom, nužni dio potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja (čl. 70. st. 3. ZN-a). Nadalje, u skladu s odredbom čl. 70. st. 5. ZN-a nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijedost koliko na njega otpada kada se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

8.1. Prema odredbi čl. 77. st. 1. ZN-a nužni dio je povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svog nužnog dijela (čl. 70. st. 5. ZN-a). Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.

9. Uvidom u Ugovor o darovanju od 13. rujna 1993. utvrđeno je da je navedeni ugovor sklopljen između sada pokojne ostaviteljice NĆ i ovdje tuženika KĆ te da je predmet tog ugovora 5/6 dijela predmetnog stana u zgradi u [adresa] (kao i sve pokretnine u stanu), [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan ima ukupnu površinu 62,51 m2 i sastoji se od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika. Člankom 5. tog Ugovora ugovoreno je pravo doživotnog plodouživanja nekretnine u korist darovatelja.

9.1. Iz Potvrde javnog bilježnika Alide Crljenice iz [adresa] poslovni broj OU-201/99-3 od 22. travnja 1999. utvrđeno je da je sada pokojna NĆ izrazila namjeru da svom sinu KĆ (ovdje tuženiku) daruje i preostalih 1/6 dijela predmetnog stana, kako bi on bio vlasnik stana u cijelosti, a koji suvlasnički dio je pokojna NĆ stekla kupnjom na temelju čl. 24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističe vladavine i čl. 18. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine, te je iz tog razloga ona ponudila prijašnjem vlasniku pravo prvokupa glede 1/6 dijela predmetnog stana za cijenu u iznosu od 3.057,35 kuna stana, kako bi bili ispunjeni uvjeti za brisanje prvokupa i dana mogućnost da vlasnik može otkupljeni stan prodati drugome, u slučaju da prijašnji vlasnik u roku od trideset dana ne prihvati ponudu, a kako je to u konkretnom slučaju i bilo.

9.2. Predmet Darovnog ugovora sklopljenog između sada pokojne NĆ i KĆ **.**.1999. bio je i preostali suvlasnički udio od 1/6 dijela predmetnog stana, te je i u odnosu na isti u korist darovatelja ustanovljeno pravo doživotnog plodouživanja nekretnine. Navedenim Darovnim ugovorom u točci 3. ugovoreno je kako darovatelj zadržava pravo doživotnog plodouživanja darovane nekretnine i da je daroprimatelj suglasan da se ovo pravo doživotnog plodouživanja u korist NĆ upiše u knjigu položenih ugovora.

9.3. Uvidom u Aneks ugovora o darovanju od 13. rujna 1993., koji je tuženik dostavio u ovom postupku, utvrđeno je da na istom nisu navedeni podaci o broju JMBG-a darovatelja NĆ i daroprimca KĆ, kao i da na istom nije naveden datum njegova sklapanja, ali da je isti vlastoručno potpisan od strane sada pokojne NĆ i to 1. srpnja 1994., što je potvrđeno od strane nadležnog tijela. Člankom II navedenog Aneksa stavljen je izvan snage članak 5. Ugovora o darovanju od 13. rujna 1993. te je utvrđeno da se u isti dodaje nova odredba prema kojoj darovatelj zadržava pravo doživotnog plodouživanja darovane nekretnine, te pravo doživotnog plodouživanja darovane nekretnine pored darovatelja ima i suprug darovatelja.

10. Uvidom u zemljišnoknjižni uložak utvrđeno je da se predmetni stan nalazi u zgradi u [adresa] (sada [adresa]), sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da u naravi predstavlja stan na I. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika ukupne površine 62,51 m2, upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], te da je kao vlasnik tog stana u zemljišnim knjigama upisan ZĆ (ovdje tuženik), kao i da je predmetni stan opterećen postojanjem prava plodouživanja u korist sada pokojne NĆ i pravom doživotnog stanovanja u korist ČĆ (ovdje prvo tužitelja).

10.1. Pritom je utvrđeno kako je prema stanju zemljišnih knjiga pravo plodouživanja predmetnog stana u korist pokojne NĆ osnovano na temelju Ugovora o darovanju od 13. rujna 1993., dok je pravo doživotnog stanovanja u korist prvo tužitelja ČĆ osnovano na temelju Darovnog ugovora od 23. travnja 1999., Potvrde javnog bilježnika br. OU-201/99-3 od 22.travnja 1999. i Ugovora o doživotnom stanovanju od 23. travnja 1999.

11. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj O-320/2011 utvrđeno je da je ostaviteljica NĆ, rođena Č, rođena **.**.1930., a preminula **.**.2011., te da su u ostavinskom postupku kao zakonski nasljednici ostaviteljice sudjelovali prvo tužitelj ČĆ kao ostaviteljičin suprug, drugo tužiteljica PĆ kao ostaviteljičnina kćerka i tuženik ZĆ kao ostaviteljičin sin. Utvrđeno je da ostavinsku imovinu čine pokretnine i prava i to novčana sredstva kod OTP banke d.d.. i to na računu br. 3210237431 u iznosu od 5,32 EUR, na računu br. 3210237431 u iznosu od 1.163,11 kuna i na računu br. 3210237431 u iznosu od 3,40 USD, kao i tražbina prema HZMO u neutvrđenom iznosu s osnova neisplaćene mirovine.

11.1. U ostavinski spis priložen je i Ugovor o doživotnom pravu stanovanja od 23. travnja 1999., koji je sklopljen između KĆ kao vlasnika predmetnog stana i ČĆ, a kojim Ugovorom je ZĆ (ovdje tuženik) dozvolio pravo doživotnog stanovanja u tom stanu te je dao suglasnost da se ustanovi pravo doživotnog stanovanja u korist ČĆ i da temeljem tog Ugovora bez daljnje suglsnosti i privole upiše u zemljišne knjige odnosno knjigu položenih ugovora, a ČĆ je prihvatio zasnivanje navedenog prava stanovanja u njegovu korist.

11.2. S obzirom da su tužitelji u ostavinskom postupku izjavili da im je darovanjem predmetnog stana u korist tuženika povrijeđen nasljedni dio iz kojeg razloga traže povrat dara u ostavinu, isti su upućeni na pokretanje parničnog postupka rješenjem ovog suda poslovni broj O-320/2011-14 od 28. ožujka 2012. i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja a radi utvrđenja i sastava ostavine te povrata darovane imovine radi prikrate nužnog nasljednog dijela, te je određen prekid ostavinskog postupka iza pokojne NĆ a koji će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Ujedno je stranka koja je tim rješenjem upućena da pokrene parnicu, upozorena da će se ako u određenom roku ne postupi po rješenju suda, nastaviti ostavinska rasprava, i ako stranka do završetka tog postupka ne podnese dokaz da je pokrenula parnicu, da će se dovršiti ostavinska rasprava, bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je upućena na parnicu. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-265/13-3 od 26. kolovoza 2013.

12. Predmetni parnični postupak radi povrata dara zbog povrede nužnog dijela bio je u prekidu do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-346/2017.

12.1. Naime, navedeni parnični postupak vodio se između parničnih stranaka i to povodom tužbe KĆ kao tužitelja protiv ČĆ i PĆ kao tuženika, a radi utvrđenja da je ZĆ (ovdje tuženik) dosjelošću stekao pravo vlasništva 5/6 dijela predmetne nekretnine – stana. Presudom Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-346/2017-27 od 31. svibnja 2017. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj ZĆ dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine upisane u [broj poduloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], stan u 1. katu zgrade u [adresa] (tada P) 1, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., i upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 62,51 m2, u 5/6 dijela, temeljem zakonitog, istinitog i poštenog posjeda kojeg je stekao slijedom darovanja koje je tužitelju kao obdareniku namijenio prvo tuženik Jordan Majkus kao darovatelj, što su dužni priznati prvo tuženik ČĆ i drugo tuženica UĆ. Povodom žalbe tuženika presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1364/2017-3 od 18. lipnja 2019. preinačena je presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-346/2017-27 od 31. svibnja 2017. u dijelu točke I. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 5/12 dijela nekretnine te u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva dosjelošću, dok je presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-346/2017-27 od 31. svibnja 2017. potvrđena u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je tužitelj ZĆ stekao vlasništvo nekretnine – stana u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pobliže označene u izreci prvostupanjske presude u 5/12 dijela darovanjem koje mu je kao obdareniku namijenio tuženik ČĆ.

12.2. Dakle, u skladu s navedenom pravomoćnom presudom utvrđeno je kako je 5/12 dijela predmetnog stana ovdje tuženik ZĆ stekao darovanjem od prvo tužitelja ČĆ a ne od pokojne NĆ, odnosno da je predmet darovanja izvršenog od strane pokojne NĆ u korist sina KĆ bio samo suvlasnički udio od 7/12 dijela predmetnog stana (5/12 dijela – Ugovor o darovanju od 13. rujna 1993. te 2/12 dijela – Darovni ugovor od 23. travnja 1999.).

13. Provedenim građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijanu Brniću utvrđeno je da se predmetni stan nalazi u zgradi sa 10 posebnih funkcionalnih dijelova i da pokriva 256 m2 zemljišta, da je zgrada stara preko 70 godina i da je locirana u centru grada uz sportski centar, da su joj u blizini tržnica, škola, bolnica, administrativno središte grada i lokalna autobusna postaja i da se nalazi u jednosmjenoj ulici s dobrom komunalnom infrastrukturom, a da se stan nalazi na prvom katu zgrade te da se do kata dolazi unutrašnjim kamenim stepenicama, i iz kata se kroz terasu okrenutu na jugoistok (koja nije upisana u vlasnički udio stana) dolazi do stana. Nadalje je utvrđeno da se stan samo preventivno održava, no da na njemu nema nikakvih investicijskih zahvata te da je stan priključen na elektroenergetsku mrežu, vodovodnu mrežu i gradsku fekalnu odvodnju. Predmetni stan sastoji se od hodnika, kupaone sa wc-om, kuhinje, dnevne sobe i dvije prolazne spavaće sobe. Utvrđeno je da su podovi u stanu pohabani, da je soboslikarija za obnovu, sanitarni uređaji da su stari, da su prozori dotrajali a žaluzine samo što nisu otpale, da je prilaz stanu kroz tersu koja je provizorno natkrivena starim valovitim plastičnim pločama a pod da je od istrošenog monolitnog teraca, te da je ograda terase dotrajala i nesigurna, a da u stanu nema telefonske niti Internet linije i da je osunčanost prostora stana minimalna. Također, utvrđeno je da za zgradu nije određena nužna okućnica, da zgrada nije etažirana, već da su njeni posebni dijelovi preneseni u zemljišnu knjigu iz knjige položenih ugovora, a da je stan upisan kao vlasništvo tuženika KĆ s time da je u teretnom listu uknjiženo pravo plodouživanja u korist NĆ i pravo doživotnog stanovana na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju u korist ČĆ (ovdje prvo tužitelja). Kao dan vrednovanja uzet je 5. ožujka 2011. (kada je preminula NĆ), a s obzirom da sadašnje stanje stana glede kakvoće nije identično stanju u vremenu 2011. odnosno lošije je za protekli vijek korištenja od 2011. do 2017. vještak nije računao umanjenja na ime određenih nedostataka vezanih za kakvoću opremljenosti. Vještak je računao vrijednost sukladno stvarnoj neto korisnoj površini izmjerenoj na licu mjesta (67,06 m2) uz primjenu jedinične cijene od 971,01 EUR/m2 što iznosi 65.115,93 EUR, a tako utvrđeni iznos vještak je umanjio za 5% na ime nepotpuno rješenih imovinsko pravnih odnosa nekretnine, te je tako vještak primjenom poredbene metode procjene vrijednost stana procjenio u iznosu od 62.000,00 EUR (465.000,00 kuna). Korištenjem prihodovne metode vještak dolazi do iznosa od 456.145,00 kuna, odnsno 2% razlike što je zanemariva razlika, te koja potvrđuje opravdanost procjene putem poredbene metode. Dakle, vještak zaključuje kako je vrijednost stana 5. ožujka 2011. iznosila 465.000,00 kuna odnosno približno 62.000,00 EUR.

13.1. U odnosu na izračun – procjenu vrijednosti prava stanovanja ili prava plodouživanja vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da se stan koristi od 5. ožujka 2011. te da godišnji neto prihod nekretnine iznosi 26.995,00 kuna, što tijekom korištenja stana nakon 5. ožujka 2011. (7,45 godina) umanjeno za 3% na ime troškova održavanja, iznosi 195.079,36 kuna. Vještak je zaključio kako gospodarsko umanjenje vrijednosti stana uzročno opterećuju sa pravom plodouživanja te iznosi 255.529,00 kuna ili približno 34.000,00 EUR.

13.2. Vještak Marijan Brnić je i usmeno saslušan u postupku te je isti pojasnio u odnosu na umanjenje kod vrijednosti stana na ime nepotpuno riješenih imovinsko pravnih odnosna da je prilikom izrade stručnog nalaza ostvario uvid u izvadak iz zemljišne knjige i ustanovio da je predmetni stan prenesen iz knjige položenih ugovora u zemljišne knjige a da prethodno nije riješeno pitanje okućnice i etažiranje zgradne nekretnine što može imati određene reperkusije vezane za suvlasničke dijelove i zajedničke dijelove zgrade te da je iz tog razloga umanjio vrijednost predmetnog stana za 5%. Mogu biti na zajedničkim dijelovima, zemljištu, raznoraznim utjecajima pogotovo vezano uz terasu koja dolazi do stana (npr. stanar koji ima na toj strani otvoren prozor prema terasi može tražiti u slučaju riješavanja imovinsko pravnih odnosa da može otvoriti vrata za ulazak iz stana na tu terasu, a radi se o prohodnoj terasi koja je zajednički dio zgrade i samo kroz taj dio se pristupa u predmetni stan). Dakle, u predmetni stan ulazi se kroz ulazna vrata a na koja se ulazi kroz terasu koja je zajednički dio zgrade. Pored predmetnog stana postoji prozor drugog stana a kako se radi o dijelu terase koji nije definiran niti je taj dio upisan da pripada predmetnom stanu postoji mogućnost otvaranja prolaza iz drugog stana na tu terasu čime bi se predmetni stan doveo u nepovoljniji položaj. Nadalje, ne postoji etažni elaborat za predmetni stan, a izrada etažnog elaborata je 4,50 EUR po metru, što također utječe na opisano umanjenje od 5%, a u pitanju da je i okućnica koja nije definirana što svakako ima utjecaj na vrijednost stana. Otklanjanjem navedenih nedostataka povećava se vrijednost stana. Podatke koje je vještak koristio za izradu nalaza i mišljenja dobio je iz aplikacije ministarstva graditeljstva koje je obvezan koristiti i od Grada Pule. Etažiranje da je moguće izvesti iz pričuve ako ima novaca i ako se svi stanari suglase, a nakon etažiranja vrijednost stana se može povećati. Nadalje je vještak naveo da ako je okućnica veća da bi tada stan dobio veću pripadajuću površinu za suvlasnički dio.

13.3. Sud je u cijelosti prihvati nalaz i mišljenje vještaka kao pravilo i stručno, s obzirom da je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom vještačenja, te je vještak detaljno i jasno odgovorio na sva pitanja tužitelja, pa u konačnici niti parnične stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, osim istaknutih primjedbi pravne naravi po tužiteljima.

13.4. Vezano uz navedene primjedbe tužitelja valja istaknuti kako etažiranje zgrade nije bilo provedeno u trenutku izvršenog darovanja, a niti u trenutku smrti ostaviteljice, pa kako se vrijednost dara utvrđuje prema stanju u vrijeme izvršenog darovanja i prema vrijednosti na dan smrti ostaviteljice, ocjenjuju se u tom smislu neosnovanim istaknuti prigovori tužitelja.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a kako je u postupku utvrđeno da je predmet darovanja koje je pokojna NĆ učinila u korist tuženika KĆ bio samo suvlasnički dio od 7/12 dijela, sud je utvrdio kako vrijednost tog suvlasničkog dijela iznosi 271.250,00 kuna odnosno 36.000,00 EUR (uz primjenu fiksnog tečaja konverzije). Naime, kako je u parničnom postupku ovog suda poslovni broj P-346/2017 utvrđeno da je 5/12 dijela predmetnog stana ovdje tuženik ZĆ stekao darovanjem od prvo tužitelja ČĆ, te da je upravo na temelju Ugovora sklopljenom između KĆ i ČĆ osnovano pravo doživotnog stanovanja u korist ČĆ, a da to pravo nije osnovano raspolaganjem pokojne ostaviteljice NĆ, činjenica da je nakon smrti NĆ u posjedu predmetnog stana ČĆ nije od utjecaja na visinu vrijednosti darovanog suvlasničkog dijela kako to pogrešno smatra tuženik u postupku.

15. Nadalje, iz iskaza svjedoka VĆ (tuženikove supruge) utvrđeno je da je sa svojim suprugom živjela u stanu u [adresa] (sada [adresa]) koji se nalazio u prizemlju zgrade i da se iznad njihovog stana na katu nalazio stan pokojne NĆ, da je pokojna NĆ odlazila i pomagala drugo tužiteljici i njezinoj obitelji i da je to bio njezin izbor, da je pokojna NĆ za života darovala svojoj kćerci ovdje drugo tužiteljici zlatnu narukvicu, ručni rad, obujma 4-5 cm, i to pred više od dvadeset godina, da je pokojna NĆ kada je renovirala stan i kupila novu kuhinji dala svojoj kćerci ovdje drugo tužiteljici svoju staru (polovnu) kuhinju, da su pokojna NĆ i prvo tuženik bili u braku 52 godine i da su u braku bili sve do smrti NĆ, da je drugo tužiteljica radila dvokratno kao prodavačica u [adresa] (od 8 do 12 sati te od 16 do 21 sat), da su djeca drugo tužiteljice polazila vrtić, da bi NĆ kod drugo tužiteljice vozio suprug ČĆ, da su njezin suprug i ona za poklon za vjenčanje dobili novu spavaću sobu.

15.1. Iz iskaza svjedoka AĆ utvrđeno je da je ona bila susjeda pokojne NĆ i da su živjele u istoj zgradi, da se ŠĆ oženio 1973. i da je sa svojom suprugom VĆ renovirao stan u prizemlju iste zgrade u kojem su i živjeli te koji se stan nalazio ispod stana pokojne NĆ, da joj je pokojna NĆ rekla da odlazi pomagati UĆ (drugo tužiteljici) i njezinoj djeci, da je pokojna NĆ često odlazila kod svoje kćerke i to sigurno dva do tri puta tjedno i da ju je tamo vozio prvo tužitelj ČĆ te da je tamo znala čistiti i kuhati, da je prije smrti pokojna NĆ bila nepokretna i da joj je pomagala VĆ (tuženikova supruga).

15.2. Iz iskaza svjedoka MĆ utvrđeno je da je TĆ (Toni) Grbac kod njega kupio kuhinju kada se ženio i to pred prije sigurno trideset godina te da se radilo o skupoj kuhinji, koja bi sada vrijedila oko 10.000,00 -15.000,00 kuna, a da mu je to poznato jer je radio kao poslovođa u Gali Đakovo te da je njihov dijelatnik i montirao kuhinju.

15.3. Iz iskaza svjedoka GĆ utvrđeno je da je sa suprugom drugo tužiteljice radio kao serviser u Einiši te da je bio krsni kum njihovoj kćerci OĆ, da je znao dolaziti kod drugotužiteljice i njenog supruga u [adresa] i da su djecu drugo tužiteljice znali čuvati roditelji njezinog supruga, a da je dolazila i pokojna NĆ čuvati djecu ali ne stalno, da je otac TĆ sazidao kuću svom sinu, da im je pomogao u namještanju dvije sobe koje su TĆ i drugo tužiteljica kupili u Vodnjanu.

15.4. Iz iskaza svjedoka SĆ utvrđeno je kako je kupio stan od tuženika i da je taj stan glasio na tuženika, da je stan platio 12.500.000,00 jugo dinara i da je trebao platiti još 2.500.000,00 jugo dinara da mu pomognu dobiti stanarsko pravo ali da tu nije bilo pomoći s njihove strane, da je na potvrdi s lista 71 spisa njegov potpis, da su ručno potpisali potvrdu on, tuženik i prvo tužitelj i da je ta potvrda bila istog sadržaja kao i potvrda s lista 71 spisa, da se isplata odnosila na ulaganja. S time u vezi iz potvrde od 23. svibnja 2011. utvrđeno je da je SĆ isplatio tuženiku tijekom 1983. 12.000.000,00 dinara iz razloga jer mu je predao vlasnička prava i posjed stana.

15.5. Iz iskaza svjedoka ĆĆ utvrđeno je da je od 1978. do 1985. stanovao kao podstanar u [adresa] u kući koja je udaljenja od tužiteljičine kuće nekih 500 m, da je drugo tužiteljica radila dvokratno i da su njezina djeca dolazila kod EĆ i njegove supruge K (njihovi djed i baka s očeve strane) te da su djeca gotovo svako popodne dolazila kod njih, da je znao pomoći EĆ u poljoprivredi te da je tako upoznao i ČĆ s kojim je isto radio na poljoprivredi, da je pokojna NĆ znala doći povremeno dok je N redovito dolazio jer je imao pčele u blizini kuće pokojnog LĆ.

15.6. Iz iskaza svjedoka IĆ utvrđeno je da je ona krizmana kuma FĆ (kćerke drugo tužiteljice), da su se drugo tužiteljica i TĆ oženili 1978. i da im se 1979. rodilo prvo dijete – kćerka OĆ, da su djeca drugo tužiteljice išla u vrtić a da su dok je drugo tužiteljica radila njena djeca bila kod roditelja CĆ, da je NĆ inače bila hroma i da je kada je dolazila da bi sjedila na terasi, da se znala igrati s djecom, da je NĆ znala dolaziti i preko tjedna jer je Jordano pomagao EĆ (ocu tužiteljičinog supruga CĆ) u poljoprivredi, znao je raditi u masliniku i imao je pčelinjak, pa kada bi dolazio tamo onda bi usput dovezao i NĆ.

15.7. Iz iskaza svjedokinje BĆ utvrđeno je da je radila s drugo tužiteljicom u Planici, da joj je drugo tužiteljici znala reći da su joj djeca kod majke, da su radile dvokratno.

15.8. Iz iskaza svjedoka ŽĆ utvrđeno je da je s drugo tužiteljicom radila u Planici, da su radile i po cijeli dan i dvokratno te da ne zna je li tko drugo tužiteljici čuvao djecu.

15.9. Iz Iskaza svjedoka DĆ je utvrđeno da je od 1964. bila susjeda s pokojnom NĆ a da se odselila 1980., da joj je pokojna NĆ govorila da odlazi kod UĆ (ovdje drugo tužiteljice) u [adresa] pomoći joj s djecom a da ju je vozio Jordano, da je NĆ nakon odlaska u mirovinu mijenjala sve stvari u stanu tako i da je uzela i novu kuhinju a stari namještaj da je dala svojoj kćerci ovdje drugo tužiteljici, da joj je kćerka rekla da je NĆ drugo tužiteljici dala narukvicu i prsten ali da o tome nema neposrednih saznanja, da je tuženik sa svojom suprugom od šupe u prizemlju zgrade napravio stan i da su tamo živjeli.

15.10. Nadalje, iz iskaza svjedoka HĆ utvrđeno je da je poznavala pokojnu NĆ jer su bile susjede u zgradi, da je svjedokinja čuvala tuženikovu djecu dok je pokojna NĆ čuvala djecu od drugo tužiteljice i da ju je u [adresa] vozio suprug, da je NĆ tuženiku renovirala stan (garsonjeru u prizemlju) i dala novu spavaću sobu, da je NĆ drugo tužiteljici darovila narukvicu.

16. U postupku je saslušan i prvo tužitelj ČĆ iz čijeg je iskaza utvrđeno da je 1959. godine zaključio brak s pokojnom NĆ i da su bili u braku sve do njezine smrti (61 godinu), da je pokojna NĆ tada već stanovala u predmetnom stanu nekih 10-ak godina i da se radilo o stanu u društvenom vlasništvu, da je taj stan kupljen 1990-ih godina i to na njegovo ime, a da je stan prepisao na ime sada pokojne NĆ na njeno traženje i da je on za sebe tražio samo da ima pravo doživotnog stanovanja, da su stan otkupili zajedničkim sredstvima, da su pokojna NĆ i on međusobno imali punomoći po bankovnim računima, da je podizao novac kako za pokojnu NĆ tako i za sebe, da NĆ nije drugo tužiteljici za udaju poklonila namještaj ali da su naknadno renovirali stan i kupili novi namještaj te da su onda stari kuhinjski namještaj (koji je imao sigurno 20 godina) poslali EĆ i RĆ suprugu od drugo tuženice u [adresa], a da su dio namještali dali i stricu pokojne NĆ, da se ne baca na ulicu, da je drugo tužiteljica od majke dobila zlatnu narukvicu koja je težila 50 g, da su ponekad odlazili kod drugo tužiteljice u [adresa] i to u pravilu nedjeljom, svaku drugu ili svaku treću, da su djecu drugo tužiteljice čuvali roditelji njezinog supruga, da je drugo tužiteljica dok su djeca bila mala radila dvokratno a da je kasnije radila jednokratno, da se bavio pčelarstvom od 1968. do 2006./2007., da je imao pčele u [adresa] i u [adresa] i da bi ponekad s njime tamo odlazila i pokojna NĆ, da su tuženiku kad se udavao kupili sobu a da je i stan dobio zaslugom njega i pokojne NĆ, da drugo tužiteljici nije bilo ništa potrebno te da je i on znao posuđivati novac od supruga tužiteljice i njegovog oca pa tako i za kupnju stana, da su djecu drugo tužiteljice čuvali djed i baka od CĆ a da je s njime u [adresa] odlazila i supruga NĆ i to ljeti dva do tri puta tjedno jer je tamo bio hlad, da je ostvarivao veću plaću i mirovinu od pokojne NĆ, da je tuženik dok je živio s njima dio plaće davao majci, da je stan u prizemlju zgrade prodao C.

16.1. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz prvo tužitelja u kojem navodi da mu nije bilo poznato da je pokojna NĆ predmetni stan darovala tuženiku jer je u korist istog na temelju pravnog posla sklopljenog s tuženikom u zemljišnim knjigama na teret predmetnog stana uknjiženo pravo doživotnog stanovanja, što mu svakako nije moglo ostati nepoznato.

17. Iz iskaza drugo tužiteljice PĆ utvrđeno je da joj je majka za života znala govoriti da će predmetni stan pustiti tuženiku ali da je za izvršeno darovanje saznala tek na ostavinskoj raspravi, da joj je majka za udaju željela kupiti kuhinju i platiti pola pira ali da ona to nije željela jer je imala bolje financije od svoje majke, očuha i brata, da joj je majka poklonila zlatnu narukvicu težine 50 grama, da je njezina majka pokojna NĆ često dolazila kod nje vidjeti svoje unuke i nju ali da nije imala nikakve obaveze, da je djecu odvodila kod svekrva i svekrve a da ako bi došla njezina majka pokojna NĆ onda da bi djeca ostala na adresi [adresa], da je stari namještaj završio kod nje u [adresa].

17.1. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi kako joj nije bilo poznato da je između pokojne NĆ i tuženika sklopljen Ugovor o darovanju i Darovni ugovor, jer je u tom dijelu njezin iskaz proturječan.

18. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je automobil Prinz kupio na kredit 21. prosinca 1971., da je do 1973. živio u stanu s pokojnom NĆ a da se po sklapanju braka preselio u stan u prizemlju koji se sastojao od jedne kuhinje i sobe, i napravljenja je kupaonica, da su u adaptaciji stana pridonijeli i njegova pokojna majka NĆ i prvo tužitelj, da su mu u adaptaciji stana pomogli i njegovi radni kolege vatrogasci, da je NĆ drugo tužiteljici darovala narukvicu od 18 karatnog zlata, da je NĆ odlazila u [adresa] kod drugo tužiteljice čuvati unuke i da ju je vozio prvo tužitelj, da je od svoje majke za vjenčanje dobio na poklon spavaću sobu, da je iza svog pokojnog oca naslijedio dvije parcele od kojih je jednu prodao.

18.1. Pritom sud nije prihvatio kao vjerodostojan dio iskaza tuženika u dijelu u kojem navodi kako je pokojna NĆ drugotužiteljici darovala i prsten i ogrlicu, s obzirom da je i sam u svom iskazu naveo da mu nije poznato gdje se navedena zlatnina nalazi (pa tako i je li uopće kod drugo tužiteljice), a niti to proizlazi iz po tuženiku predloženih dokaza. Također, sud je ocijenio nevjerodostojnim i dio iskaza tuženika da je pokojna NĆ bila čuvarica, njegovateljica i učiteljica unučadi djece od drugo tužiteljice, kao ni u dijelu u kojem navodi kako je pokojna NĆ drugo tužiteljici kupila kuhinju za udaju drugo tužiteljice jer je u navedenim dijelovima iskaz tuženika u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu, kao i s iskazima svjedoka AĆ, MĆ, GĆ, ĆĆ, IĆ. Ovdje valja istaknuti i kako sud u tom dijelu nije prihvatio kao vjerodostojne ni iskaze svjedoka DĆ i HĆ jer se isti ne temelje na neposrednim saznanjima svjedoka, s obzirom da su iste odselile s adrese u [adresa], u [adresa]. odnosno 1977. te u spornom periodu iste nisu uopće redovito viđale pokojnu NĆ.

19. Iz potvrde Predškolske ustanove Dječji vrtići Pula od 18. svibnja 2011. utvrđeno je da su djeca drugo tužiteljice i to OĆ (rođena **.**.1979.), FĆ (rođena **.**.1983.) i RĆ (rođen **.**.1986.) pohađali područni Dječji vrtić u [adresa] koji je tada pripadao RJ Centar čiji je pravni slijednik predškolska ustanova Dječji vrtići Pula, i to jasličke i vrtićke skupine, sve to u razdoblju od 1980. do 1992. kako to proizlazi i iz potvrde Dječjeg vrtića Fažana od 28. travnja 2014.

20. Uvidom u ostavinski spis ovog suda poslovni broj O-172/82 utvrđeno je da su rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog JĆ njegovim nasljednicima na temelju oporuke i sporazuma proglašeni između ostalih i ZĆ (ovdje tuženik) kao unuk ostavitelja i to na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se drugo tužiteljica u navedenom ostavinskom postupku odrekla svog nasljednog dijela. Pokojna NĆ nije imala svojstvo zakonske nasljednice u navedenom ostavinskom postupku.

21. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je pokojna NĆ za svog života darovala svojoj kćerci ovdje drugo tužiteljici PĆ zlatnu narukvicu od 18 karatnog zlata, težine 50 grana, a čiju je vrijednost u skladu s odredbom čl. 223. ZPP, cijeneći u spis dostavljene podatke o cijenama zlata (list 247 i 249 spisa), sud utvrdio u visini od 1.700,00 EUR. Naime, tuženik na navedenu okolnost nije uplatio predujam za vještačenje, te u postupku nije dokazao da bi vrijednost narukvice bila veća od 1.700,00 EUR. S obzirom da se radi o darovanju koje je u korist drugo tužiteljice PĆ učinila pokojna NĆ vrijednost navedenog darovanja valjalo je uzeti u obzir prilikom ocjene je li u konkretnom slučaju povrijeđeno njezino pravo na nužni nasljedni dio iza pokojne NĆ.

22. Iz računa dostavljenih u spis (list 40 do 49 spisa) utvrđeno je kako su svi računi za opremanje kuće drugo tužiteljice izdani na ime njezinog supruga TĆ, osim računa za hladnjak gorenje iz 1978. koji je izdan na ime drugo tužiteljice. Iz bankovne potvrde (list 44 spisa) utvrđeno je kako su novčana sredstva za kupnju kuhinje tužiteljice podignuta upravo s računa TĆ, a i iz iskaza svjedoka MĆ utvrđeno je kako je upravo TĆ kupio navedenu kuhinju, pa u tom pogledu sud nije prihvatio navode tuženika da je NĆ kupila drugo tužiteljici kuhinju jer navedeno tuženik u postupku nije dokazao u skladu s odredbama čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP-a, iako je na njemu bio teret tog dokaza.

23. Vezano uz kuhinju odnosno namještaj koji su pokojna NĆ i ČĆ dali drugo tužiteljici prilikom renovacije stana, a koji je namještaj bio star dvadesetak godina te koji su dali drugo tužiteljici kako ne bi završio na ulici (odnosno u smeću) ne predstavlja darovanje koje bi se uračunavalo u nasljedni dio drugo tužiteljice u smislu odredbe čl. 72. ZN-a, niti je tuženik u postupku dokazao da bi se radilo o pokretninama veće vrijednosti odnosno jesu li takve pokretnine uopće imale kakvu vrijednost.

24. Dodatno, valja ukazati kako činjenica da je prvo tužitelj ČĆ imao punomoć po tekućem računu pokojne NĆ, te da je svaki mjesec s tog tekućeg računa podizao novčana sredstva (kako to proizlazi i iz prometa po računu), a kraj činjenice da su prvo tužitelj ČĆ i sada pokojna NĆ živjeli zajedno u bračnoj zajednici te da su zajedno privređivali, ne upućuje na zaključak da su navedene isplate predstavljale darovanje u korist ČĆ, sve to posebno uzimajući u obzir da se radilo o novčanim sredstvima ostvarenim radom odnosno od mirovine bračnih drugova. Tuženik na kojem je bio teret tog dokaza nije u smislu odredbi čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP-a sa sigurnošću dokazao da bi pokojna NĆ učinila kakva novčana darovanja u korist prvo tužitelja.

25. S druge strane neosnovano je i pozivanje tužitelja da iznos od 12.000.000,00 dinara (čija vrijednost prema nalazu i mišljenju vještaka u današnjoj valuti EUR iznosi 169.911,45 EUR – list 376-377 spisa) predstavlja darovanje učinjeno u korist tuženika, s obzirom da je u postupku utvrđeno da se isplata navedenog iznosa odnosila na naknadu za predaju posjeda stana tuženika (na kojem je tuženik imao stanarsko pravo), odnosno na ime ulaganja u stan koji mu je tuženik prepustio u posjed i na korištenje, kako bi SĆ mogao u odnosu na navedeni stan steći stanarsko pravo jer mu pravo vlasništva tada tuženik nije mogao prijenjeti s obzirom da ni sam nije bio imatelj toga prava.

26. Također, neosnovano je i pozivanje tuženika da briga bake o unucima predstavlja darovanje učinjeno drugo tužiteljici, budući da je u postupku utvrđeno da je pokojna NĆ odlazila kod svoje kćerke u [adresa] i to s prvo tužiteljem kako bi vidjela svoje unuke i kćerku, ali da ona nije isključivo vodila brigu o kućanstvu drugo tužiteljice i svakodnevno i isključivo čuvala njezinu djecu, već su tada mlt. djeca drugo tužiteljice redovito polazila vrtić (jaslički i vrtićki program), te je pored drugo tužiteljice o djeci skrbio i njezin suprug TĆ (otac djece), a da su o unucima brinuli i roditelji CĆ koji su živjeli u neposrednoj blizini te kod kojih su unuci često boravili.

27. Dakle, u skladu s odredbom čl. 71. ZN-a utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pokojne NĆ čine novčana sredstva kod OTP banke Hrvatska d.d. i to na računu br. 3210237431 u iznosu od 5,32 EUR, na računu br. 3210237431 u iznosu od 1.163,11 kuna (odnosno 154,37 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije) i na računu br. 3210237431 u iznosu od 3,40 USD (odnosno 3,15 EUR prema tečajnoj listi), kao i tražbina prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine a koja prema dostavljenim podacima HZMO od 26. listopada 2016. (list 182 spisa) iznosi 2.618,84 kuna (347,58 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije), odnosno da vrijednost tako utvrđenih dobara iznosi 510,00 EUR (zaokruženo na cijeli broj).

27.1. Pritom, valja uzeti u obzir da prema računu Monte giro d.o.o. broj 801-2801 od 7. ožujka 2011. troškovi pokopa pokojne NĆ iznose 6.665,12 kuna, a da je dodatno uplaćeno 200,00 kuna za oblačenje pokojnice, 200,00 kuna za svećenika, 200,00 kuna za uređenje groba i 100,00 kuna za misu, odnosno ukupno 7.365,12 kuna (odnosno 978,00 EUR – zaokruženo na cijeli broj).

27.2. Također, u konkretnom slučaju valja uzeti u obzir i vrijednost darovanog 7/12 dijela predmetnog stana u iznosu od 36.000,00 EUR (kako je to utvrđeno u točci 14. obrazloženja ove presude).

27.3. Kako je vrijednost dobara ostavine, s obzirom na utvrđene troškove pokopa, nedovoljna za namirenje nužnog nasljednog dijela prvo tuženika i drugo tužiteljice, u skladu s odredbom čl. 77. ZN-a povrijeđen je nužni dio jer je vrijednost dara tolika da zbog nje nužni nasljednici ne bi dobili punu vrijednost svog nužnog dijela.

28. Kako prema odredbi čl. 70. st. 3. ZN-a nužni dio potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, u konkretnom slučaju nužni nasljedni dio iznosi 1/6 dijela. Pritom u skladu s odredbom čl. 71. ZN-a nužni dio prvotužitelja iznosi 5.922,00 EUR, a drugo tužiteljice iznosi 4.222,00 EUR (odnosno iznos od 5.922,00 EUR umanjeno za primljeno darovanje zlatne narukvice u iznosu od 1.700,00 EUR), pa se s obzirom na navedeno ocjenjuju osnovanim navodi tužitelja kako je predmetnim raspolaganjem (darovanjem) povrijeđeno njihovo pravo na nužni nasljedni dio jer zbog učinjenog darovanja ostavinska masa nije dostatna za namirenje njihova nužnog nasljednog dijela.

28. Uzimajući u obzir vrijednost utvrđenog darovanja 7/12 dijela predmetnog stana iznosi 36.000,00 EUR te da 1/3 dijela tog darovanja iznosi 12000/36000 odnosno 6000/18000 dijela vrijednosti predmetnog suvlasničkog dijela, a da nužni dio prvo tužitelja iznosi 5922/36000 dijela vrijednosti predmetnog suvlasničkog dijela odnosno 2961/18000 dijela, te da nužni dio drugo tužiteljice iznosi 4222/36000 dijela vrijednosti predmetnog suvlasničkog dijela odnosno 2111/18000 dijela, valjalo je samo djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i to u odnosu na 5072/18000 dijela tog suvlasničkog dijela, dok je u preostalom dijelu u kojem tužitelji traže povrat 1/3 dijela vrijednosti cijele nekretnine odnosno stana se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. S obzirom na djelomično ostvareni uspjeh stranaka u sporu, valjalo je tuženika obvezati da tužiteljima naknadi razmjerni dio troška. Pritom je uspjeh tužitelja ocjenjen u visini od 79% s obzirom da su tužitelji u postupku dokazali da im je povrijeđen nužni dio ali su djelomično ostvarili uspjeh glede opsega vraćanja dara, a uspjeh tuženika je stoga ocijenjen u visini od 21%, pa je u konačnici valjalo obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 58%.

29.1. Pritom je tužiteljima u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 14. listopada 2013. i 14. lipnja 2014. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje u visini od 50 bodova (Tbr. 8/2 Tarife), trošak sastava žalbe u visini od 50 bodova (Tbr. 10/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 9. travnja 2014., 20. siječnja 2015., 2. travnja 2015., 8. lipnja 2015., 5. listopada 2015., 25. studenog 2015., 25. travnja 2017., 2. rujna 2020., 1. srpnja 2021., 26. lipnja 2023., 25. listopada 2023., 19. srpnja 2024. i 18. prosinca 2024. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 12. veljače 2014. u visini od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno ukupno 1750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV-a od 25% iznosi 4.375,00 EUR, sve to uvećano za 10% u skladu s Tbr. 40 Tarife, odnosno sveukupno 4.812,50 EUR. Tužiteljima je priznat i trošak uplaćenog i utrošenog predujma u iznosu od 704,35 EUR (3.800,00 kuna i 200,00 EUR), dok će ostatak neutrošenog predujma biti vraćen tužiteljima (u iznosu od 600,00 EUR). Međutim, tužiteljima nije priznat trošak sastava prijedloga za zabilježbu spora jer je isti bio sadržan u tužbi, a koji trošak je tužiteljima priznat. Tužiteljima nije priznat niti trošak sudske pristojbe na tužbu i prijedlog za zabilježbu spora jer im navedeni trošak nije niti nastao, niti su u sudski spis dostavili o tome dostavili dokaz.

29.2. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužiteljice.

U Puli, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužiteljima po pun.

- tuženiku po pun.