REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-529/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po preuzimatelju ureda Ivanu Žalcu, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika OTP banke Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 19. veljače 2025. u nazočnosti preuzimatelja ureda i zamjenice punomoćnika tuženika Ksenije Penić, odvjetnice iz Slavonskog Broda i rasprave održane 7. ožujka 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u čl. 4a) koji glasi "promjenjiva" i čl. 10. st. 1 i 2. Ugovora o kreditu broj 13474/06 od 13. veljače 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Stanke Jelinić po brojem OU-49/2006 i koji je sklopljen između tužitelja ŠI iz Š, [adresa] kao korisnika kredita i to novčanog izinosa iznosa od 17.481,10 CHF u protuvrijednosti u kunama, po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita i tuženika OTP banke Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, pravnog slijednika Splitske banke d.d. koji glasi "redovna (nominalna) kamata je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora. Kod izmijenjene redovite kamatne stope kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos rate otplate kredita. "
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 13474/06 od 13. veljače 2006. potvrđen kod Javnog bilježnika Stanke Jelinić broj OU-49/2006 od 13. veljače 2006. sklopljenog između prednika tuženika OTP banka Hrvatska dioničko društvo, Domovinskog rata 61 Split, kao pravni slijednik Splitske banke kao kreditora i tužitelja ŠI iz [adresa] kao korisnika kredita, a koje u članku 1 glase: kreditor odobrava korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti od 17.481,10 CHF te se kredit otplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita u čl. 8 stavak 3.1 kojim se kredit otplaćuje u 84 jednake mjesečne rate i to jednake mjesečne rate u iznosu od 250,79 CHF i jedne preostale mjesečne rate u iznosu od 250,44 CHF - u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenje kreditorovog prodajnog deviznog tečaja važećeg za valutu ugovora na dan ispunjenja obveze na način određen odjeljkom c točke ugovora
III. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska dioničko društvo Domovinskog rata 61 Split, isplatiti tužitelju ŠI iz [adresa] na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF (valutne klauzule) novčani iznos od 1.666,63 eura (slovima: tisućušestošezdesetšesteuraišezdesettricenta), sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče od prvog sljedećeg dana po danu plaćanja do isplate i to od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., a po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine i to od:
– 10.03.2006. na iznos 0,68 eura
– 17.11.2008. na iznos 2,91 eura
– 19.01.2009. na iznos 11,33 eura
– 10.02.2009. na iznos 10,92 eura
– 11.03.2009. na iznos 14,43 eura
– 10.04.2009. na iznos 8,16 eura
– 11.05.2009. na iznos 7,02 eura
– 10.06.2009. na iznos 6,38 eura
– 10.07.2009. na iznos 7,67 eura
– 11.08.2009. na iznos 4,46 eura
– 10.09.2009. na iznos 6,26 eura
– 12.10.2009. na iznos 4,25 eura
– 10.11.2009. na iznos 6,04 eura
– 10.12.2009. na iznos 5,01 eura
– 15.01.2010. na iznos 8,71 eura
– 10.03.2010. na iznos 11,33 eura
– 12.04.2010. na iznos 27,30 eura
– 17.05.2010. na iznos 17,93 eura
– 14.06.2010. na iznos 18,04 eura
– 12.07.2010. na iznos 25,68 eura
– 12.08.2010. na iznos 21,62 eura
– 15.09.2010. na iznos 33,44 eura
– 12.10.2010. na iznos 27,18 eura
– 10.11.2010. na iznos 28,28 eura
– 10.12.2010. na iznos 34,46 eura
– 11.01.2011. na iznos 42,96 eura
– 10.02.2011. na iznos 33,44 eura
– 15.03.2011. na iznos 36,36 eura
– 18.04.2011. na iznos 35,21 eura
– 23.05.2011. na iznos 43,80 eura
– 24.06.2011. na iznos 48,54 eura
– 25.07.2011. na iznos 58,36 eura
– 22.08.2011. na iznos 67,42 eura
– 19.09.2011. na iznos 52,78 eura
– 12.10.2011. na iznos 47,26 eura
– 14.11.2011. na iznos 47,60 eura
– 14.12.2011. na iznos 48,19 eura
– 16.01.2012. na iznos 53,42 eura
– 16.02.2012. na iznos 55,39 eura
– 16.03.2012. na iznos 54,23 eura
– 16.04.2012. na iznos 53,78 eura
– 10.05.2012. na iznos 54,85 eura
– 11.06.2012. na iznos 55,94 eura
– 10.07.2012. na iznos 54,31 eura
– 10.08.2012. na iznos 54,15 eura
– 10.09.2012. na iznos 51,08 eura
– 11.10.2012. na iznos 52,40 eura
– 13.11.2012. na iznos 54,38 eura
– 10.12.2012. na iznos 53,69 eura
– 10.01.2013. na iznos 54,74 eura
– 11.02.2013. na iznos 52,86 eura
u roku od 15 dana
IV. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska dioničko društvo Domovinskog rata 61 Split, isplatiti tužitelju ŠI iz [adresa] preplaćeni iznos od 846,57 eura (slovima: ostamstočetrdesetšesteuraipedesetsedamcenti) na ime otplate kredita po Ugovoru o kreditu broj 9011222289 od 28. travnja 2006. temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 31. prosinca 2007., a po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koje teku kako slijedi od:
– 10.04.2007. na iznos 11,89 eura
– 10.05.2007. na iznos 11,24 eura
– 11.06.2007. na iznos 11,51 eura
– 10.07.2007. na iznos 10,89 eura
– 10.08.2007. na iznos 11,29 eura
– 10.09.2007. na iznos 11,18 eura
– 10.10.2007. na iznos 10,56 eura
– 12.11.2007. na iznos 10,91 eura
– 10.12.2007. na iznos 10,36 eura
– 10.01.2008. na iznos 10,79 eura
– 11.02.2008. na iznos 10,81 eura
– 10.03.2008. na iznos 10,17 eura
– 11.04.2008. na iznos 10,69 eura
– 13.05.2008. na iznos 9,91 eura
– 10.06.2008. na iznos 10,16 eura
– 10.07.2008. na iznos 9,69 eura
– 11.08.2008. na iznos 9,82 eura
– 11.09.2008. na iznos 9,69 eura
– 14.10.2008. na iznos 9,64 eura
– 17.11.2008. na iznos 10,06 eura
– 15.12.2008. na iznos 9,29 eura
– 19.01.2009. na iznos 10,27 eura
– 10.02.2009. na iznos 10,07 eura
– 11.03.2009. na iznos 9,17 eura
– 10.04.2009. na iznos 9,61 eura
– 11.05.2009. na iznos 11,39 eura
– 10.06.2009. na iznos 20,81 eura
– 10.07.2009. na iznos 19,98 eura
– 11.08.2009. na iznos 19,90 eura
– 10.09.2009. na iznos 19,76 eura
– 12.10.2009. na iznos 18,55 eura
– 10.11.2009. na iznos 18,97 eura
– 10.12.2009. na iznos 17,92 eura
– 15.01.2010. na iznos 18,55 eura
– 10.03.2010. na iznos 18,44 eura
– 12.04.2010. na iznos 34,42 eura
– 17.05.2010. na iznos 17,31 eura
– 14.06.2010. na iznos 17,48 eura
– 12.07.2010. na iznos 17,23 eura
– 12.08.2010. na iznos 16,92 eura
– 15.09.2010. na iznos 17,59 eura
– 12.10.2010. na iznos 16,00 eura
– 10.11.2010. na iznos 16,16 eura
– 10.12.2010. na iznos 15,66 eura
– 11.01.2011. na iznos 16,36 eura
– 10.02.2011. na iznos 15,08 eura
– 15.03.2011. na iznos 13,35 eura
– 18.04.2011. na iznos 14,14 eura
– 23.05.2011. na iznos 13,76 eura
– 24.06.2011. na iznos 13,96 eura
– 25.07.2011. na iznos 13,56 eura
– 22.08.2011. na iznos 13,95 eura
– 19.09.2011. na iznos 12,43 eura
– 12.10.2011. na iznos 11,12 eura
– 14.11.2011. na iznos 10,90 eura
– 14.12.2011. na iznos 9,96 eura
– 16.01.2012. na iznos 9,92 eura
– 16.02.2012. na iznos 9,34 eura
– 16.03.2012. na iznos 8,07 eura
– 16.04.2012. na iznos 7,94 eura
– 10.05.2012. na iznos 7,06 eura
– 11.06.2012. na iznos 6,63 eura
– 10.07.2012. na iznos 5,69 eura
– 10.08.2012. na iznos 5,17 eura
– 10.09.2012. na iznos 4,41 eura
– 11.10.2012. na iznos 3,58 eura
– 13.11.2012. na iznos 3,01 eura
– 10.12.2012. na iznos 2,20 eura
– 10.01.2013. na iznos 1,51 eura
– 11.02.2013. na iznos 0,76 eura
u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska dioničko društvo Domovinskog rata 61 Split, naknaditi tužitelju ŠI iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu 2.695,04 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 7. ožujka 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
VI. Odbija se tuženik OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61 sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj ŠI iz [adresa], povukao tužbu u dijelu koji iznosi 13.413,53 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja preplate i isplate radi iste u parničnom predmetu broj P-163/2019 u svezi promjenjive kamatne stope.
2. Tužitelj je kod ovog suda podnio i tužbu protiv tuženika radi preplate po istom kreditu radi valutne klauzule u parničnom predmetu broj P-529/2023.
3. Na ročištu održanom kod ovog suda 4. lipnja 2024. je parnični predmet broj P-163/19 spojen na parnični predmet broj P-529/2023 radi jedinstvenog raspravljanja (čl. 313. st. 1. ZPP-a).
4. U tužbi je navedeno da je na temelju Ugovora o kreditu broj: 13474/06 od 13. veljače 2006. sklopljenog s tuženikom, tužitelj koristio kredit od 17.481,10 CHF u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu vezanu za navedenu stranu valutu i s rokom otplate od 84 mjeseca s mjesečnom ratom u kunskoj protuvrijednosti od 250,79 CHF. Tužena banka je u Ugovor o kreditu ugradila odrede kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom toga, navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama su protivni kogentnim odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07 i 125/07) koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja Ugovora tako za vrijeme njegovog izvršavanja s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom se utvrđuje da je, između ostalih, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (pravni prednik tuženika, a pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. U postupku koji je prethodio donošenju navedenih sudskih odluka sudovi su utvrdili da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošče o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast tečaja švicarskog franaka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. S obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, u vezi i s člankom 1111., člankom 1115., te člankom 1046. istog Zakona, dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.
4.1. Tužitelj je naveo i da obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.godine, to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, u vezi i s člankom 1111., člankom 1115., te člankom 1046. istog Zakona, dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. istog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09), odnosno člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužitelj temeljem ugovora iz točke 1. tužbe potražuje sve preplaćene iznose rata/anuiteta kredita zbog promjena tečaja CHF.
5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik se takvim tvrdnjama izričito protivi. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja. Tuženik smatra da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P- 1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-6632/2017 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu). U odnosu na ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu tuženik ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (članak 84. ZZP-a). Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Što se tiče odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik navodi kako se o istoj odredbi promjenjive kamatne stope prethodno pregovaralo. S obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, a da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika, u cijelost je konzumirana pretpostavka da se o odredbi moralo prethodno pregovarati. Nadalje, odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. To je vidljivo iz uvida u formu Ugovora. S obzirom na navedeno, nije moguće utvrđivati ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže sudu, nakon provedenog postupka, odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.
6. Konačan tužbeni zahtjev, nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka, tužitelj je postavio podneskom od 29. travnja 2024. u kojem je naveo da potražuje isplatu iznosa od 846,57 eura radi preplate zbog promjenjive kamatne stope i u podnesku od 19. lipnja 2024. iznos od 1.666,63 eura radi preplate po valutnoj klauzuli.
7. Tuženik je u podnesku od 27. svibnja 2024. naveo da je tužitelj povukao tužbu i tuženik se ne protivi povlačenju tužbe, ali potražuje parnični trošak za povučeni do tužbe sukladno čl. 154.st.2.ZPP-a
8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen 13. veljače 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i Splitske banke d.d. za iznos od 17.481,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje vozila isplatom na račun Autodom Vidaković d.o.o. (str. 12 do 17 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Filipu Toliću.
8.1. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je zaključio ugovor sa Splitskom bankom i to 13. veljače 2006. za kupnju osobnog automobila. Iznos je bio 17.481,10 CHF. Ugovor je zaključio u banci, izračun je dobio u Autokući Vidaković i išao je u Novu Gradišku potpisati ugovor, a plaćao je u Slav.Brodu u FINI gdje je bila poslovnica banke. Kredit je otplaćen u cijelosti, osobno je otplaćivao sve rate kredita. Nije automobil koristio za poslovne svrhe, nego za potrebe obitelji. Završio je za bravara i tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete. U vrijeme kada je sklopio ugovor nije bio član trgovačkog društva niti imao obrt. Nije posebno razmatrao mogućnost sklapanja ugovora, bio mu je potreban automobil i sklopio je ugovor. Bio je kod N u autokući, rekao je koji mu se automobil sviđa, pitao koliko košta i sklopio ugovor o kreditu. Nije išao kod drugih banaka i informirao se o sklapanju ugovora. Što se tiče ugovora, nije posebno ništa pitao, bilo mu je bitno da mu rata bude tolika da može platiti, bila mu je rata od 1.100,00 kn mjesečno, ali došlo je do toga da mu je rata bila 1.800,00 kn što mu je bilo previsoko. Nije se savjetovao ni s kim ekonomske struke prije potpisivanja ugovora. Nije bio svjestan rizika sklapanja takvog ugovora s valutnom klauzulom i kamatnom stopom. Kada mu se rata počela povećavati otišao je banku pitati zašto je to tako, rekli su mu da je to zbog promjene tečaja.
8.2. Vještak Filip Tolić je u svom nalazu i mišljenju naveo da je mu promjene kamatnih stopa su bile slijedeće: 6,90% i 8,90%. Ukupan iznos predmetne razlike u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (točnije početka otplate) do 11. veljače 2013. (do konačne otplate kredita) je 846,57 eura. Tužitelj je na dan 11. veljače 2013. više platio iznos od 1.666,63 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tužena primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Tužitelj je na dan 11. veljače 2013. manje platio iznos od 146,30 eura.
8.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno dopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.
9. Na temelju tako provedenog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
10. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik Splitska banka 13. veljače 2006. zaključili Ugovor o kreditu za iznos kredita od 17.481,10 CHF radi kupnje automobila, s promjenjivom kamatnom stopom,
- je Splitska banka d.d. koja je bila kreditor 30. studenog 2018. prestala s radom i pripojila se OTP banci Hrvatska koja kao takva počinje djelovati od 4. prosinca 2018.
- je ukupan iznos koji je tužitelj preplatio radi promjene kamatne stope 846,57 eura, a radi valutne klauzule 1.666,63 eura, što je utvrđeno kao nesporno iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka,
- kredit nije bio u konverziji i da je kredit otplaćen
- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,
- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
- su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.
11. Tijekom postupka je bilo sporno je li:
- ništetna odredba ugovora kojom je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i odredba Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
12. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.
13. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
14. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao i temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.
15. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
15.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi:
"Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."
15.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela niti u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023. dakle podnesena je prije isteka zastarnog roka. Tužba je radi preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi podnesena 11. travnja 2019. a radi preplate radi valutne klauzule 8. lipnja 2023 .
16. Tužitelj, iako je otplatio kredit u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužitelju i za nesporno otplaćeni kredita. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.
17. Ovaj sud posebno napominje da u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Tuženik je bio stranka kolektivnog spora pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu i naprijed navedenim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da su banke u vremenskom razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita i to, pri zaključivanju ugovora o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Da iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače iz razloga što su u ugovorima korištene formulacije iz kojih su potrošači znali samo za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Iz navedenog proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, a korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.
18. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora kao i odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu stope kamate, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, a glede valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.
19. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ali činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Tužena je kao banka kreditor, bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
20. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovornu kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita i iz razlike između tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita.
21. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.
22. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu kupnje osobnog automobila, jer mu je automobil trebao isključivo u privatne svrhe. Tužitelj je kao slabija strana s tuženom bankom (trgovcem) te je vršio otplatu kredita upravo tuženiku. Iz samog ugovora je razvidno da je zaključen s tužiteljem kao fizičkom osobom Podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.
23. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.
24. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, prema zadnje postavljenom tužbenom zahtjevu.
24.1.Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na temelju čl. 11.st.1.toč. 5. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) je je isti HRVI (str. 4 spisa broj P-163/2019.
24.2. U ovom predmetu budući da su spojena dva parnična predmeta tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka za sastave obrazloženih podnesaka koji su sudu dostavljeni prije nego što je došlo do spajanja predmeta, odnosno spajanjem postupka stranke ne gube pravo na naknadu troškova sastava podnesaka koji su nastali prije spajanja. (Županijski sud u Rijeci, Gž R 738/2022-2 od 06.06.2022.) 24.3. U svezi navedenog tužitelju je priznat trošak u parničnom predmetu broj P-163/2019 sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (tbr. 7.t.1.OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 22. listopada 2021. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 13. lipnja 2022. u iznosu od 37,50 eura (tbr.9.t.5.OT) jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, trošak zastupanja na ročištu održanom 26. travnja 2023. je priznat u iznosu od 150,00 eura (tbr.9.t.1OT), predujam je uplaćen u iznosu od 398,17 eura. Priznat je i trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 8.t.1.OT). U parničnom predmetu broj P-529/2023 je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 6. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr.9.t.1OT), trošak sastava podneska od 25. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 4. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak sastava podneska od 19. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT). Pripadajući porez iznosi 459,37 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 2.695,04 eura, kako je to i navedeno u izreci presude.
25. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 7. ožujka 2025. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. ZOO-a.
26. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je zahtijevao isplatu ukupno iznosa od 15.926,73 eura. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 2.513,20 eura. Tužitelj je povukao tužbu u iznosu od 13.413,53 eura. Tuženik se ne protivi povlačenju tužbe, ali potražuje troškove postupka za povučeni dio tužbe. Sud je odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193. st. 3. ZPP- a.
26.1.Nesporno je da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. U skladu sa sudskom praksom Visokog trgovački sud Republike Hrvatske, broj Pž 1069/2016-2 od 2. studenog 2018 "O troškovima postupka nakon povlačenja tužbe odlučuje se u skladu s izmijenjenom vrijednosti predmeta spora pa ako je tužitelj u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom, više se ne može govoriti da tuženiku pripadaju razmjerni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbe."
26.2. U svezi navedenog sud je odlučio kao pod toč. VI. izreke presude i odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim. Nakon što je tužitelj povukao tužbu vrijednost predmeta spora promijenila i stoga je prilikom odlučivanja bilo potrebno o troškovima nakon povlačenja tužbe odlučiti u skladu s izmijenjenom vrijednosti predmeta spora i činjenicom da je tužitelj u cijelosti uspio s tako sniženim tužbenim zahtjevom te se više ne može govoriti da tuženiku pripadaju razmjerni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbe.
Slavonski Brod, 7. ožujka 2025.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
O tom obavijest:
1. Tužitelj po pun.
2. Tuženik po pun.
