REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-639/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SCŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Martini Braović, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], uz sudjelovanje mal. UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], a mal. dijete zastupano po posebnom skrbniku GC, dipl. pravnici s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Split Gundulićeva 26 A, radi rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 27. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, zam. pun. tužiteljice i posebnog skrbnika mal. djeteta, objavljene dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se odluka suda o ostvarivanju prava na roditeljsku skrb određena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj R ob-47/11 od 21. lipnja 2012. u točki I. na način da će tužiteljica SCŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mal. dijete UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.2011. u Splitu i zastupati dijete u vezi s bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23).

II. Nalaže se tuženiku SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 400,00 Eura sa zateznom kamatom koja teče od 7. ožujka 2025., pa sve do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 22. studenog 2022. se navodi da je tužiteljica majka mal. UC, rođene **.**.2011. u Splitu u izvanbračnoj zajednici između nje i tuženika. Tuženik već dugi niz godina ne ostvaruje niti iskazuje želju za viđenjem djeteta, pa je tužiteljica pred nadležnim CZSS Split pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja ovog postupka sukladno odredbi čl. 105. Obiteljskog zakona, a radi izrade plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Tuženik se nije protivio traženju tužiteljice da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb za njihovo zajedničko dijete, međutim iz izvješća CZSS Split je razvidno da stranke nisu izradile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, jer tuženik nije zainteresiran da ostvaruje svoje roditeljske obveze. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese odluku temeljem kojeg će tužiteljica samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i samostalno zastupati dijete u vezi bitnih osobnih prava djeteta. Tužiteljica potražuje naknadu parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu očitovao na način da je izjavio da je imao kontakte s mal. djetetom temeljem ranije odluke suda R1 Ob-31/2015 od 21. ožujka 2016., ali da su i on i majka djeteta bili tvrdoglavi svaki na svoj način, da je nakon proteka šest mjeseci temeljem kojih je imao kontakte s djetetom, više nije imao kontakata, a u odnosu na dosadašnje traženje suglasnosti od majke za dijete, on je majci dao suglasnost, npr. za izdavanje osobne iskaznice, naveo je da mu se majka djeteta nije obraćala u svezi promjene škole koje dijete pohađa. On se nikome nije obraćao za pomoć nakon što je proteklo vrijeme o viđanju djeteta po ranijoj odluci suda. Na upit posebne skrbnice istakao je da bi on želio ostvarivati kontakte s djetetom, s obzirom da je dijete sada veliko, da majka do sada vrši potpunu skrb o djetetu, da one ne zna bi li majka djeteta prihvatila da on viđa dijete ili ne.

3. Sud je temeljem čl. 240. st. 1. toč. 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, dalje: ObZ-a) mal. djetetu rješenjem od 9. ožujka 2023. imenovao posebnog skrbnika u osobi GC, dipl. pravnice zaposlenice Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Gundulićeva 26 A.

3.1. Posebna skrbnica mal. djeteta je predložila da se saslušaju stranke, no da unatoč navodima tuženika kojim priznaje zahtjev tužiteljice, posebna skrbnica smatra da se trebaju utvrditi sve relevantne činjenice kako bi se donijela odluka koja je najbolja i u interesu djeteta. Ukazala je da nije u interesu djeteta da u svom životu nema i drugog roditelja, ako za to ne postoje posebno opravdani razlozi.

4. U tijeku postupka sud je pregledao rješenje Općinskog suda u Splitu R ob- 47/11 od 21. lipnja 2012., rješenje R1 Ob-31/15 od 21. ožujka 2016., izvadak iz matice rođenih za dijete, izvješće o obveznom savjetovanju CZSS Split prije pokretanja sudskog postupka od 24. svibnja 2022., sintezu mišljenja i prijedlog stručnog tima od 29. listopada 2024. uz nalaz i mišljenje psihologa od 24. listopada 2024. i socijalnu anamnezu od 4. rujna 2024. sačinjeno od Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Solin, dopis upućen od strane tužiteljice tuženiku od 5. listopada 2023. i saslušana je tužiteljica u svojstvu stranke.

5. Tužiteljica je popisala trošak postupka.

6. Nesporna je činjenica da je mal. NC rođena **.**.2011. u Splitu, od majke PC i oca SC. Također je nesporno da je rješenjem Općinskog suda u Splitu R ob-47/11 od 21. lipnja 2012. odlučeno o tome s kojim će roditeljem mal. dijete stanovati i to je odlučeno da će stanovati s majkom PC uz zajedničku roditeljsku skrb roditelja, tom odlukom su određeni i način i vrijeme ostvarivanja susreta i druženja oca – tuženika s mal. djetetom, sve temeljem odredbe čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 116/03).

6.1. Pregledom rješenja ovog suda R1 Ob-31/15 od 21. ožujka 2016. je izmijenjen način i vrijeme održavanja osobnih odnosa oca – tuženika s mal. kćerkom, sada na način da će se susreti i druženja tijekom sljedećih šest mjeseci održavati naizmjenično subotom i nedjeljom u trajanju od tri sata uz prisutnost majke i stručne osobe. Pregledom izvješća o obveznom savjetovanju CZSS Split, a prije pokretanja ovog sudskog postupka od 24. svibnja 2022. utvrđeno je da stranke nisu izradile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a postupak obveznog savjetovanja je pokrenula majka djeteta, a u razgovoru s ocem djeteta stručni tim je doznao da se isti ne protivi načinu i traženju majke da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb.

7. Osobna prava djeteta su propisana čl. 84. ObZ-a tj. da dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a u slučaju da dijete ne stanuje s oba roditelja da ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje.

8. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja temeljem čl. 91. i 92. ObZ-a, a temeljni sadržaji roditeljske skrbi su pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja, te pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom kao i zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

9. Tužiteljica u ovom postupku predlaže sudu da joj se omogući potpuno samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na zajedničko dijete mal. NC, jer unatoč donesenoj ranijoj odluci suda (R1 Ob-31/15 od 21. ožujka 2016.) osobni odnosi oca s djetetom kroz razdoblje od šest mjeseci su se odvili svega tri puta, otac nije opravdavao svoje izostanke, otac nakon proteka tih šest mjeseci nikada nije nazvao nju kao majku, niti je tražio da vidi dijete, pa protekom vremena ni ona kao majka nije zvala oca djeteta, a niti je on nju zvao. Tužiteljica smatra da je otac potpuno nezainteresiran za dijete, te da nikada neće ni pokazati interes za dijete. Potvrdila je navode tuženika da je za potrebe izdavanja osobne iskaznice prvi put on dao svoju suglasnost. U odnosu na zdravlje djeteta navela je da joj do sada nije trebala nikakva suglasnost, vodila je dijete tri do četiri puta kod psihologa kada je dijete išlo u četvrti razred, dijete polazi nastavu po individauliziranom programu. Tuženik nije sudjelovao ni u čemu kao roditelj u pogledu bilo kakve skrbi o djetetu, bio je vođen kazneni postupak protiv tuženika radi neplaćanja uzdržavanja, provodi se ovrha i dan danas radi naplate dospjelih iznosa uzdržavanja. S obzirom da je djetetu ranije izdana osobna iskaznica istekla u siječnju 2023., to je njena odvjetnica pisanim putem upoznala tuženika o potrebi njegove suglasnosti, ali otac nije reagirao. Ona s ocem djeteta ne može uspostaviti nikakav kontakt. Tužiteljica traži da joj se omogući potpuno samostalna roditeljska skrb u odnosu na dijete.

10. Tuženik je na ročištu održanom dana 20. travnja 2023. bio upoznat o ročištu na kojem će se izvesti dokaz njegovim saslušanjem i to za dan 28. lipnja 2023., upozoren je da će se u slučaju neopravdanog izostanka jedne od stranaka saslušati prisutna stranka, no tuženik niti je opravdao svoj izostanak za zakazano ročište, niti je osobno pristupio, pa ga stoga sud nije ni saslušao, a naglašava se da i da do okončanja postupka tuženik nije pristupio na sud iako je uredno pozvan, nije opravdao svoj izostanak, a niti se pisanim putem sudu obratio pogotovo u pogledu dostavljenog mišljenja stručnog tima HZSR PU Solin.

11. Posebna skrbnica je obavila razgovor s mal. djetetom, a sve na okolnosti ovog postupka kao i sukladno odredbama Obiteljskog zakona, taj razgovor je obavljen 29. rujna 2023. Dijete se posebnoj skrbnici izjasnilo o tome da pohađa šesti razred osnovne škole, da je dobra učenica, da joj u svezi škole pomažu majka i baka, trenutno nije imala izvanškolskih aktivnosti, dijete je navelo da živi u [adresa] u obiteljskoj kući s bakom i djedom, a njena mama i mlađa sestra žive u [adresa] i da s njima povremeno bude i majčin partner S. S majkom dijete često boravi praznicima, vikendima, kad joj je škola u poslijepodnevnoj smjeni onda ujutro bude u [adresa], a ostatak vremena provodi u Splitu s bakom i djedom. U odnosu na kontakte s ocem i njegovom obitelji navela je da godinama nije u kontaktu ni s njim, ni s članovima njegove obitelji, da se ne sjeća kako otac izgleda i da se ne može sjetiti bilo nekih lijepih ili ružnih uspomena, dijete misli da otac nije zainteresiran za nju i za odražavanje odnosa, dok je bila manja to joj je bilo strašno što je otac otišao i što ga ne viđa, ali kako je vrijeme prolazilo njoj je sve bilo lakše i sve manje je imala potrebu za ostvarivanje kontakata s njim. Sada smatra nakon ovoliko godina da nema potrebe sada ga viđati jer se osjeća i povrijeđeno i ljuto s obzirom da se do sada ti kontakti nisu održavali ni u kakvom obliku. Ne zna što bi s njim pričala, ni o čemu razgovarala. Navela je da se ne boji oca i smatra da joj ne treba nikakav nadzor nad kontaktima, ali ne osjeća potrebu ostvarivanja kontakta s ocem. U obitelji je navela da se sa svima dobro slaže, majka radi sve za nju i za sestru, brine se o njoj i nije ju ostavila. U budućnosti kada malo odraste možda će i razmišljati o kontaktima s ocem, smatra da joj majka to ne bi onemogućila, tj. ne bi joj zabranila kontakte s ocem, ali ne bi joj ni pomogla pri ostvarivanju istih, a sve zato što otac nije pokazivao interes za nju, te su i ona i majka u međuvremenu "odustale". Za sada dijete je reklo da se ne može odlučiti je li želi ostvarivati osobne odnose s ocem jer ne zna što bi na tim susretima bilo, ima veliku nelagodu i tremu, ali je istovremeno jako ljuta i povrijeđena.

12. Kako tuženik pred sudom nije dao svoj iskaz u svezi postavljenog zahtjeva to je sud od nadležnog HZSR PU Solin zatražio kompletnu obradu tužiteljice, tuženika i njihovog mal. djeteta, a sve kako bi se sudu dalo mišljenje stručnog tima o zahtjevu tužiteljice za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na dijete, kao i eventualni prijedlog o održavanju osobnih odnosa mal. djeteta s ocem.

13. Stručni tim HZSR PU Solin je sudu dostavio sintezu mišljenja i prijedlog stručnog tima od 29. listopada 2024., uz što je priložen nalaz i mišljenje psihologa od 24. listopada 2024., te socijalna anamneza za obitelj od 4. rujna 2024. Sinteza mišljenja i prijedlog stručnog tima su sačinjeni na temelju socijalne anamneze, a koja je sačinjena na temelju razgovora s roditeljima i djetetom, terenskog izvida na adresu majke i djeteta, kao i na temelju psihološke obrade majke i djeteta, s obzirom da otac djeteta – tuženik nije psihološki obrađen, jer nije bio voljan pristupiti testiranju istog dana, a potom se na više poziva stručnog tima nije odazivao. Stručni tim smatra da je u najboljem interesu mal. djeteta da majka SCŠ ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb jer je majka u potpunosti posvećena djetetu, svim djetetovim pravima i interesima i svoju roditeljsku ulogu izvršava dosljedno, primjereno, ostvarujući topao i brižan odnos prema djetetu. Majka poduzima sve radnje u svrhu podizanja djetetove dobrobiti i pravilnog razvoja, a dijete majku percipira kao najveći izvor podrške. Svo vrijeme majka SCŠ ostvaruje sve sadržaje roditeljske skrbi u odnosu na dijete, uredno vodi računa o svim osnovnim psihološkim potrebama djeteta, unatoč određenim teškoćama iz područja svog psihičkog i socijalnog funkcioniranja, majka SCŠ dobro funkcionira kao roditelj. Otac mal. djeteta – tuženik ne raspolaže potrebnim znanjima i roditeljskim vještinama za sigurno i stabilno podizanje djeteta niti pokazuje interes za dijete, stoga stručni tim smatra da je u interesu djeteta potpuna i samostalna roditeljska skrb od strane majke u odnosu na dijete, ali stručni tim procjenjuje da bi bilo u interesu djeteta pokušati ponovno uspostaviti odnos djeteta s ocem i to uz nadzor stručnih osoba i to jednom u dva tjedna, tj svake druge srijede u trajanju od jedan sat. Stručni tim i dalje preporuča kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja djeteta i suporta psihologa i psihijatra.

14. Tužiteljica se u odnosu na sintezu mišljenja stručnog tima izjasnila da se protivi prijedlogu stručnog tima o održavanju osobnih odnosa mal. djeteta s ocem s obzirom da je dijete pod liječničkom terapijom nakon psihološke obrade i depresije i da uzima lijek Zoloft, da je dijete jednom mjesečno u obradi kod dr. psihijatrice Anđele Kovačević u KBC-u Split. Naime, tužiteljica kao majka u ovom postupku traži donošenje nove odluke u vezi samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi, a tuženik nikada nije iskazao ni volju ni zanimanje za kontakte s djetetom što je dovelo i do zadnje dijagnoze jer se dijete u više navrata susrelo s tuženikom koji nije iskazao ni namjeru javljanja djetetu.

15. Posebna skrbnica mal. djeteta u odnosu na nalaz i mišljenje stručnog tima nije imala primjedbi i to pogotovo u dijelu koji se odnosi na osnovanost prijedloga tužiteljice vezano za obnašanje samostalne roditeljske skrbi za mal. dijete, te također ista smatra da je u interesu mal. djeteta da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb. Nadalje, s obzirom da u tužbi nije postavljen zahtjev u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa mal. djeteta s tuženikom, te kako tuženik ne pokazuje nikakav interes i ne poduzima nikakve radnje koje bi išle u prilog uspostavi odnosa s mal. djetetom, da je daljnje raspravljanje i odlučivanje o osobnim odnosima mal. djeteta s ocem bespredmetno, pa posebna skrbnica predlaže da sud prihvati zahtjev majke djeteta na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi.

16. Dodatno je saslušana tužiteljica u svojstvu stranke te je istakla da u odnosu na zdravstveno stanje mal. djeteta tj. zbog promjena u ponašanju koje je kao majka uočila, dijete odvela na hitni prijem u KBC Split, od kada dijete uredno redno uzima terapiju, redovito odlazi na kontrolne preglede te je dijete sada puno smirenije, ona prihvaća savjet stručnog tima u svezi obraćanja nje psihologu ili psihijatru kako bi svom djetetu olakšala odrastanja, sazrijevanje i očuvanje zdravlja. Istakla je da i nadalje, iako nekada zna vidjeti tuženika i on nju, između njih nema nikakve komunikacije, također ni njegovi najbliži nju ne upitaju u svezi djeteta. Mal. dijete iskazuje želju za odlascima za skijanje u Kupres (BiH), ali do sada to dijete nije moglo putovati jer nije imala važeću osobnu iskaznicu.

17. Rezimirajući sve izvedene dokaze sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice kao majke djeteta, da potpuno samostalno izvršava roditeljsku skrb u odnosu na mal. kćerku UC i to sve temeljem odredbe čl. 105. st. 1. ObZ-a, kao i da potpuno samostalno vrši zastupanje mal. djeteta u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta propisanim čl. 100. st. 1. ObZ-a. Sud ističe da iz svih provedenih dokaza ne sumnjivo proizlazi da tuženik kao otac ne pokazuje nikakav interes za dijete, unatoč činjenici što mu je rješenjem ovog suda R1 Ob-31/15 od 21. ožujka 2016. bilo omogućeno održavanje osobnih odnosa tijekom šest mjeseci naizmjenično subotom i nedjeljom u trajanju od tri sata u prisutnosti majke djeteta i stručne osobe, tuženik nije iskoristio to svoje pravo i dužnost prema mal. djetetu već su se ti kontakti bili održali maksimalno tri puta, otac šest godina nije vidio dijete, niti je pokazao inicijativu za viđanje djeteta tijekom svih tih godina. Iako verbalno ističe da je željan i da bi htio znati više o mal. djetetu on ničim ne potkrjepljuje tu svoju želju i namjeru da se uključi u život djeteta, pokazuje visoku pasivnost i indiferentnost, ne poznaje potrebe niti osobnost mal. kćeri, ne zna ni datum rođenja mal. djeteta. On je i dalje u konfliktnom odnosu s majkom djeteta i zauzima pretjerano obrambeni stav, ne pokazuje namjeru da se ponovno poveže s mal. kćerkom, niti kazuje koji bi to bili postupci kojima bi se on približio ponovno djetetu. Tuženik ne pokazuje nikakav interes, niti postavlja ikakva pitanja u svezi mal. djeteta, niti ima ikakve informacije o mal. djetetu, ali ističe "naravno da imam interes i želju". Tuženik taj svoj interes i želju nije dokazao prilikom obrade kod nadležnog HZSR PU Solin jer osim jednog obavljenog razgovora sa stručnim timom nije pristupao niti na psihologijsku obradu niti se pozivima stručnog tima više odazivao, niti je opravdavao svoje izostanke, tako da sud smatra da tuženik unatoč urednim pozivima suda i dostavljenoj sintezi mišljenja stručnog tima ni pred sudom nije pokazao taj svoj interes i želju da uspostavi ponovnu vezu s mal. djetetom. Majka djeteta zadovoljava sve primarne i sekundarne potrebe djeteta, poduzima sve ono što je dobro radi pravilnog razvoja djeteta, tj. majka uredno vodi računa o zdravstvenim i obrazovnim potrebama djeteta, a otac ne raspolaže niti potrebnim znanjima ni roditeljskim vještinama za sigurno i stabilno podizanje djeteta. Tuženik je imao priliku tijekom ovog postupka snažno izraziti svoju želju i volju za uspostavom odnosa s djetetom, međutim isti to nije učinio jer se nije odazivao pozivima suda osim prvog ročišta. Iako je tuženik u početku postupka istakao da bi želio ostvariti kontakte s djetetom, ali da s obzirom da majka do sada vrši potpunu skrb o djetetu, da ne zna bili majka djeteta to prihvatila ili ne, sud smatra da osim toga što je iskazao, on nije pokazao nikakvu aktivnost ili želju za ponovnu uspostavu kontakta s djetetom, pa u slučaju da tuženik u daljnjoj budućnosti iskaže svoju želju za stvaranje odnosa s djetetom onda se isti upućuje da je dužan prethodno prije obraćanja sudu obratiti se nadležnom HZSR PU Solin radi provođenja obveznog savjetovanja. Ističe se da je u obiteljskim odnosima najbitnija dobrovoljnost, savjetovanje, prihvaćanje savjeta stručnih osoba, a kada to izostaje onda treba učiniti sve da bi se roditelju s kojim dijete stanuje i koji do sada uredno ostvaruje roditeljsku skrb, olakšalo izvršavanje vidova roditeljske skrbi u skladu s uzrastom djeteta, jer sud uvijek i jedino mora voditi računa o zaštiti interesa mal. djeteta, a što je ovom odlukom suda i učinjeno. Tužiteljica kao majka, do sada nije negativno emocionalno utjecala na dijete, te stoga majci treba osigurati i omogućiti potpunu samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete. Radi navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to sukladno Tar. br. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to kao jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, odnosno 400,00 Eura, a koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici. Na dosuđeni trošak tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st.2. i st. 8. Zakona o obveznima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i to počev od dana donošenja presude pa do isplate, sve to u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U Splitu, 7. ožujka 2025.

S U D A C:

Anđelka Rađa

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužiteljice,

- tuženiku,

- posebnom skrbniku mal. djeteta

- u spis.