Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-456/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari tužitelja OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Bojan Doneski, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više plaćenih iznosa s osnova redovnih kamata isplati iznos od 4.211,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje počevši od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje počevši od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznose od:

- 26,10 EUR od 2. studenog 2007. do isplate,

- 26,10 EUR od 2. prosinca 2007. do isplate,

- 26,09 EUR od 2. siječnja 2008. do isplate,

- 26,08 EUR od 2. veljače 2008. do isplate,

- 48,88 EUR od 2. ožujka 2008. do isplate,

- 48,87 EUR od 2. travnja 2008. do isplate,

- 48,87 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate,

- 48,85 EUR od 2. lipnja 2008. do isplate,

- 48,85 EUR od 2. srpnja 2008. do isplate,

- 48,84 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate,

- 48,83 EUR od 2. rujna 2008. do isplate,

- 48,82 EUR od 2. listopada 2008. do isplate,

- 48,81 EUR od 2. studenog 2008. do isplate,

- 48,80 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate,

- 48,79 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,

- 48,77 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,

- 48,76 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,

- 48,75 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,

- 48,74 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,

- 48,73 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,

- 48,71 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,

- 65,88 EUR od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- 65,87 EUR od 2. rujna 2009. do isplate,

- 65,86 EUR od 2. listopada 2009. do isplate,

- 65,84 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,

- 65,83 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate,

- 65,81 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,

- 65,79 EUR od 2. veljače 2010. do isplate,

- 65,78 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- 65,76 EUR od 2. travnja 2010. do isplate,

- 65,75 EUR od 2. svibnja 2010. do isplate,

- 65,73 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,

- 65,71 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,

- 65,70 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate

- 65,68 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,

- 65,66 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- 65,64 EUR od 2. studenoga 2010. do isplate,

- 65,62 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- 65,60 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,

- 65,57 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- 65,55 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- 65,54 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- 65,51 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,

- 65,49 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,

- 65,46 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,

- 57,11 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- 57,08 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,

- 57,06 EUR od 2. listopada 2011. do isplate,

- 57,03 EUR od 2. studenoga 2011. do isplate,

- 57,01 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,

- 56,98 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,

- 56,96 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,

- 56,92 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- 56,89 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,

- 56,88 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,

- 56,84 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,

- 56,81 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- 56,78 EUR od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- 56,75 EUR od 2. rujna 2012. do isplate,

- 56,72 EUR od 2. listopada 2012. do isplate,

- 56,69 EUR od 2. studenoga 2012. do isplate,

- 56,66 EUR od 2. prosinca 2012. do isplate,

- 56,62 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,

- 56,59 EUR od 2. veljače 2013. do isplate,

- 56,55 EUR od 2. ožujka 2013. do isplate,

- 56,53 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,

- 56,49 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,

- 56,45 EUR od 2. lipnja 2013. do isplate,

- 56,42 EUR od 2. srpnja 2013. do isplate,

- 56,38 EUR od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- 56,34 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,

- 56,31 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,

- 56,27 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,

- 56,23 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,

- 56,19 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.971,53 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od 8.3.2025. godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je sa tuženikom 27.5.2006. godine zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 32/06, kreditna partija: 7103130043 te da mu je kao korisniku kredita odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 70.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a da prije i tijekom zaključenja ugovora tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke o sklapanju Ugovora o kreditu u CHF.

2. Ističe da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva redovna kamata koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,50 % godišnje te da je čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva tijekom postojanja obveze po ugovoru u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu tužena je jednostranim odlukama u više navrata promijenila ugovorenu redovnu kamatu iz Ugovora o kreditu, a da prije toga nije sa tužiteljem o tome pojedinačno pregovarala.

3. Tužitelj je sačinio izračun razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama tužene o promjeni kamatnih stopa, a sve u razdoblju kada je prvotno ugovorena kamatna stopa bila manja od primijenjene kamatne stope, te je utvrdio da je navedena razlika u periodu od 1.11.2007. godine do 31.1.2014. godine u iznosu od 37.767,97 kn, odnosno tuženik je u navedenom periodu na temelju ništetne odredbe ugovora i naknadnih promjena kamatnih stopa bez osnove stekao od tužitelja iznos od 37.767,97 kn.

4. Tužitelj je s tuženikom dana 3.10.2016. godine zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 1/2016 koji je tuženik zaključio sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) radi ispunjenja zakonskih obveza tuženika sukladno tom zakonu. Navedenim Dodatkom Ugovoru stranke su ugovorile da je otplata obveza po Ugovoru o kreditu u CHF umjesto uz valutnu klauzulu u CHF vezana uz valutnu klauzulu u EUR. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o provođenju konverzije tuženik nije vratio tužitelju niti na drugi način uzeo u obzir razliku više plaćenog iznosa s osnova redovnih kamata. S obzirom da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je stekao bez osnove, tužitelj sukladno čl. 323. ZOO-a u svezi s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a, kako tuženik odbija tužitelju dobrovoljno isplatiti dužni iznos, predlaže donošenje presude kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužbeni zahtjev zastario te da se tužitelj neosnovano poziva na presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača, jer te presude se uopće ne odnose na konvertirane CHF kredite, a čak i da se odnose što tuženik osporava, utvrđenja iz tih presuda su samo načelne prirode i odnose se na apstraktnog potrošača. Tuženik osporava svojstvo potrošačkog Ugovora o kreditu koji je predmet spora te osporava tužitelju svojstvo potrošača. Ističe da je na tužitelju teret dokaza te da je tužitelj sredstva kredita koristio za refinanciranje nenamjenskog gotovinskog kredita. Ističe da tužitelju traženo ne pripada ni po Zakonu o obveznim odnosima, niti po ZIDZPK/15. Ističe da je tužitelj prihvatio konverziju slobodnom voljom te da nema pravo nakon što je potpisao izračun konverzije, a potom i Dodatak Ugovoru tražiti dodatna plaćanja nakon što su mu preplate već priznate u konverziji, kao da nije konvertirao svoj raniji CHF kredit i kao da je ostao u CHF kreditu. Ističe da tužitelj ne može i jedno i drugo. Nakon što je prihvatio konverziju i sklopio Dodatak Ugovoru, tužitelj nema pravo ponovno tražiti isplatu preplaćenih obveza koje su mu već obračunate i priznate prilikom konverzije prema ZIDZPK/15. Pravilnost ovog shvaćanja tuženika potvrđena je od strane nekoliko županijskih sudova. Cilj i smisao ZVDZPK/15 bili su u tome da se korisnici CHF kredita u svom financijskom položaju izjednače s korisnicima EUR kredita. Kada bi sudovi uvažavali tužbene zahtjeve konvertiranih kredita, kao da se još uvijek radi o CHF kreditima, time bi favorizirali korisnike konvertiranih CHF kredita, u odnosu na korisnike EUR kredita. Tako što sigurno nije bio cilj i smisao ZIDZPK/15. Predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve te da tuženiku dosudi parnične troškove.

6. Na navode tuženika tužitelj je istakao da svakako ima svojstvo potrošača u ovom postupku, jer je kredit podigao za izgradnju obiteljske kuće te je jasno da nije postupao u okviru trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te da je isti potrošač u smislu odredbe čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača. Ističe da tuženik nastoji prikazati da je u provedbi konverzije uračunao sve izvršene uplate tužitelja po kreditu, što uključuje i utužene uplate, čime su stranke izmijenile nepoštenu ugovornu odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka. Tuženik je priznao da je predmetna odredba ugovora ništetna, ali s druge strane nije u pravu kada navodi da se radi o izmjeni nepoštene ugovorne odredbe, jer nepoštena, a time i ništetna ne može konvalidirati, a predmetna konverzija ne predstavlja novaciju ugovora, već sasvim novi ugovorni odnos. Ističe da predmetnom konverzijom nije u cijelosti obeštećen za sve iznose koji su predmet tužbe. Osporava da su preplaćene obveze koje su predmet tužbe obračunate i priznate prilikom konverzije prema ZIDZPK/15.

7. Tuženik nadalje ističe da tužitelj u ovom postupku nakon konverzije ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenog bez osnove zbog bilo kakve preplate, odnosno stjecanja bez osnove iz vremena kada se primjenjivao Ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je izabrao izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u EUR-ski denominiranom kreditu u skladu s odredbama ZIDZPK/15. Time je tužitelj raniju pravnu osnovu s koje je primio i po kojoj je do tada otplaćivao kredit s retroaktivnim učinkom zamijenio posve novom pravnom osnovom. Stoga tužitelj više ne raspolaže zahtjevom koji bi se oslanjao na pravnu osnovu koja je njegovom voljom izgubila svaki pravni učinak u pogledu visine kreditne obveze, kojega je imala po izvorno sklopljenom Ugovoru o kreditu u kunskoj protuvrijednosti u CHF. Ističe da je tužitelj sam izabrao konverziju te je time retroaktivno prestao postojati izvorni Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF, kao da ga nikada nije bilo, a svi su pravni odnosi između stranaka uređeni Dodatkom upravo s ciljem zamjene ništavih odredaba prvotnog ugovora valjanim.

8. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 236-238) te je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (list 5-10), u izvadak iz zemljišne knjige (list 11-12), u Otplatni plan (list 13-22), u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj:

7103130043 (list 23), u Dodatak Ugovoru o kreditu (list 24-26), u obavijest o izračunu efekata konverzije (list 27), u Otplatni plan (list 28-30), u obavijest o izračunu efekata konverzije (list 31), u Otplatni plan (list 32-47), u obavijest tuženika (list 58), u izračun konverzije (list 60-68), u pregled otvorenih stavki po kreditu (list 70), u prijedlog izmjene Ugovora o kreditu (list 72-75), u vještački nalaz Rašić, računovodstvo i revizija d.o.o. (list 81-91), u presudu Općinskog suda u Splitu broj: P-1980/19 (list 95-99), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-1241/2018-5 (list 124-129), u presudu Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-73/2019-5 (list 130-135), u presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2460/2017-2 (list 136-144), u presudu i rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-658/2018-2 (list 145-148), u presudu Županijskog suda u Sisku broj: Gž-604/2017-8 (list 149-151), u presudu Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-119/2018-2 (list 153-156), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-491/2020-2 (list 157-161), u promet po kreditu – specifikacija uplata (list 247-261), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 17.4.2023. godine (list 262-272), u izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 5.3.2004. godine (list 350), u presudu Općinskog suda u Splitu (list 351-360), te u dopunu financijsko - knjigovodstvenog vještačenja stalne sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. od 11.11.2024. godine (list 392-403).

9. Temeljem uvida u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 32/06, kreditna partija broj: 7103130043 od 27.5.2006. godine (list 5-10), utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. s tužiteljem OS kao korisnikom kredita, ŠS kao sudužnikom i založnim dužnikom i OS kao založnim dužnikom, zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita za refinanciranje gotovinskog nenamjenskog kredita i izgradnju obiteljske kuće, na rok otplate od 30 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se promjenjive kamate u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje na dan sklapanja ugovora iznose 4,50 % godišnje.

10. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 1. tužena bila ovdje tužena Zagrebačka banka d.d.

11. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 1. utvrđeno da je 1. tužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.4.2005. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1. tužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 1. tužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.4.2005. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 1. tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 1. tužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 1. tužene Zagrebačke banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 1. tužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Potom je drugostupanjski sud Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu kojom je pravomoćno odlučeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača

– korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

13. Predmet spora je bio zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u svezi promjenjive kamate i zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate po Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 32/06, kreditna partija broj: 7103130043 od 27.5.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika.

14. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Zagrebačku banku d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te je potrebno utvrditi i činjenice na iste okolnosti iz predmetnog Ugovora.

15. Sud je tijekom postupka saslušao tužitelja OS (list 236-239) koji je u svome iskazu potvrdio da mu nitko u banci nije rekao kako će rasti tečaj CHF niti su mu govorili o kamatnim stopama. Nakon konverzije izvršene 2016. godine on je kredit dalje nastavio otplaćivati u kunama u protuvrijednosti EUR-a i kredit još uvijek otplaćuje. Prilikom potpisivanja Ugovora o konverziji rekli su mu da ima nešto preplate, te da će mu zbog te preplate umanjiti 2 ili 4 rate kredita. Nije pregovarao u svezi promjene kamatnih stopa. U svome vlasništvu nema trgovačko društvo, a niti obrt. Nekretninu koju je kupio nije koristio u druge svrhe osim za stanovanje. Rate kredita je uplaćivao on, kao i opomene.

16. Kako je tužitelj iskazao da mu nitko u banci nije rekao kako će se mijenjati kamatne stope, korisnik kredita nije mogao utjecati na promjenu kamatnih stopa, što potvrđuje ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene u presudama u kolektivnim sporovima.

17. Stoga je sud sukladno odluci u kolektivnom sporu i činjenicama utvrđenima u ovom postupku, utvrdio da su ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo, te je presudom broj: 17 P-45/2023-22 od 6.10.2023. godine donio odluku pod točkom I. kojom je utvrdio da je ništetna odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 32/06, kreditna partija: 7103130043 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 27.5.2006. godine u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, te pod toč. II. kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju na ime više plaćenih iznosa s osnova redovnih kamata iznos od 4.211,21 EUR, zajedno s zakonskim zateznim kamatama, kao i da plati tužitelju parnične troškove.

18. Povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je donio presudu i rješenje broj:

Gž-1315/23-2 od 12.7.2024. godine (list 369-376) kojom je presudom potvrdio presudu ovoga suda pod točkom I. izreke kojom je utvrđena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je rješenjem ukinuo točku II. i III. izreke presude kojom se nalaže tuženiku plaćanje iznosa od 4.211,21 EUR i plaćanje parničnih troškova te je u tome dijelu predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

19. Dakle, pravomoćno je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate temeljem koje je tužitelj tuženiku otplaćivao kredit. U takvim okolnostima, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) gdje je utvrđena djelomična ništetnost ugovora dužan vratiti tužitelju sve što je primio temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

20. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata temeljena na Ugovoru o namjenskom kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

21. Prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. od 17.4.2023. godine (list 262-272) tužitelj je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa koje su bile iznad početne od 4,50 % godišnje i kretale su se do 6,30 % godišnje tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 1.11.2007. godine pa do 1.1.2014. godine uplatio više, tj. preplatio ukupan iznos od 4.211,21 EUR / 31.729,37 kn u mjesečnim iznosima kao u izreci. Navedeni nalaz je jasno obrazložen i sud ga je stoga prihvatio u cijelosti. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke.

22. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom.

23. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 10.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.

24. Prema čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu od 27.5.2006. godine (list 5-10) kredit je odobren i stavljen na raspolaganje korisniku kredita za refinanciranje gotovinskog nenamjenskog kredita i izgradnju obiteljske kuće, a prema čl. 5. se koristi isplatom na kunski račun. Kako je tužitelj kao fizička osoba koja ima i sudužnika sklopio ovaj pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, po ocjeni ovoga suda temeljem čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) tužitelj ima svojstvo potrošača.

25. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 3.10.2016. godine (list 24-26) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

26. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

27. Po ocjeni ovoga suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF.

28. Svrha i cilj navedenog Zakona je bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanja preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

29. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne proširuje primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

30. Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR- ima i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope.

31. U takvim okolnostima stav je ovoga suda da tužitelj svakako ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi Ugovora o promjenjivim kamatnim stopama.

32. Preplata u konverziji je nastala u postupku pretvaranja obveze po kreditu u valuti CHF u obvezu u valuti EUR sukladno ZIDZPK gdje se nije polazilo od pretpostavke ništetnosti promjenjive kamatne stope. Kako je odredba o promjenjivim kamatnim stopama utvrđena ništetnom u posebnom postupku, tuženik je preplatu iz tog postupka koja se temelji na drugoj osnovi od preplate utvrđene u konverziji koja je iskorištena za otplatu kredita u EUR-ima, svakako dužan vratiti tužitelju.

33. Prema dopunskom nalazu i mišljenju sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 11.11.2024. godine (list 392-403) potvrđena je preplaćena razlika kamate zbog promjenjive kamatne stope više od početno ugovorene kamatne stope od 4,50 % u 75 anuiteta, kao i utvrđena preplata po toj osnovi u iznosu od 4.211,21 EUR u mjesečnim iznosima kako je prikazano u nalazu. Vještakinja je na navedeni iznos obračunala i zakonske zatezne kamate na preplaćene pojedinačne iznose do dana konverzije koja je provedena 13.10.2016. godine u iznosu od 2.779,54 EUR, kao i zatezne kamate od konverzije do zadnje priznate preplate iz konverzije na dan 1.1.2017. godine u iznosu od 72,52 EUR. Dakle, vještakinja je utvrdila da je preplata temeljem povećanja kamatnih stopa, zateznih kamata do konverzije i zateznih kamata od konverzije do zadnje priznate preplate 50 % anuiteta ukupno iznosila 7.063,27 EUR.

34. Vještakinja je u dopunskom nalazu utvrdila da je tuženik priznao tužitelju u konverziji 384,45 EUR na način da je tu preplatu priznao sa datumom dospijeća prva tri anuiteta nakon mjeseca u kojemu je provedena konverzija. Tuženik je priznao 50 % obveze za namirenje anuiteta na dan 1.11.2016. godine u iznosu od 127,97 EUR, na dan 1.12.2016. godine u iznosu od 128,56 EUR i na dan 1.1.2017. godine u iznosu od 127,92 EUR, što sveukupno iznosi 384,45 EUR.

35. Prema nalazu vještakinje preplata temeljem ništetnih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do zadnjeg dana priznanja preplate na dan 1.1.2017. godine iznosila je ukupno 7.063,27 EUR. Na drugoj strani, preplata priznata u konverziji iznosila je 384,45 EUR. Razlika ove dvije preplate na dan 1.1.2017. godine iznosila je 6.678,82 EUR. Nadalje, razlika navedene dvije preplate temeljem povećanja kamatne stope i preplate priznate u konverziji bez kamata je iznosila 3.826,76 EUR.

36. Kako je preplata utvrđena u konverziji, prema nalazu vještaka uračunata u otplatu kredita u EUR-ima te je ta preplata utvrđena temeljem ZIDZPK ista se po ocjeni ovoga suda ne može prebijati s preplatom utvrđenom temeljem ništetne odredbe o promjenjivim kamatnim stopama. Stoga je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev koji se temelji na preplati nastaloj temeljem ništetnih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama utvrđenoj u nalazu i mišljenju vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 17.4.2023. godine. Izračuni vještaka utvrđeni u dopunskom nalazu i mišljenju od 11.11.2024. godine gdje su posebno prikazane zatezne kamate na preplate i prijeboji navedenih preplata, po ocjeni ovoga suda nisu relevantni za donošenje odluke.

37. Kako stranke na kraju postupka nisu više imale primjedbe za vještakinju i nisu predlagale njezino saslušanje, nije bilo potrebe za njezino pozivanje na raspravu i saslušanje.

38. Tužitelj je u ovome predmetu uspio s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %, a sa visinom tužbenog zahtjeva je uspio u omjeru od 77,82 % što ukupno iznosi 177,82 %. Kada se podijeli sa 2 (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tužitelj uspio s 88,91 % tužbenog zahtjeva. Tuženik u ovome predmetu nije uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 22,18 %, što ukupno iznosi 22,18 %. Kada se podijeli sa 2 (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tuženik uspio s 11,09 %. Kada se nakon toga od većeg postotka uspjeha tužitelja 88,91 % oduzme manji postotak uspjeha tuženika 11,09 %, proizlazi da je tužitelj u ovome predmetu uspio u sporu u većoj mjeri od 77,82 %, te je tuženik sukladno tome omjeru dužan tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a nadoknaditi troškove postupka.

39. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 2.533,45 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na šest rasprava u iznosu od 1.200,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska u iznosu od 200,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 400,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 201,64 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu s 77,82 % tužbenog zahtjeva, tuženik mu je sukladno tome omjeru dužan nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.971,53 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude, pa do isplate.

40. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 7. ožujka 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski, ĆS, TS, ĐS, US i AS, [adresa],

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, Iblerov trg 10/VII, Galleria Importanne.