Poslovni broj: P-1337/2021-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Jasni Baričević kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice FH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Smoljan Zanki, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave dana 5. veljače 2025. godine, u nazočnosti tužiteljice s punomoćnicom, te tuženika s punomoćnikom, te njene javne objave dana 7. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TH, [adresa], da preda tužiteljici u suposjed nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, cisterna i dvorište, površine 746 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 756 m2, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Nalaže se tuženiku TH, [adresa], da preda tužitelju u suposjed nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 257 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 883 m2, sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DH (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi koju je ovaj sud zaprimio dana 21. svibnja 2019. navodi da su ona i tuženik suvlasnici nekretnina, i to čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 257 m2, za 1/3 dijela, upisane u zk ul [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 883 m2 za 1/3 dijela, upisane u zk ul [broj ZK uloška], te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. 3148, sveukupne površine 1502 m2, za 1/3 dijela, upisane u zk ul [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina].

Tuženik da odbija predati joj u suposjed predmetne nekretnine, te ne može vršiti svoja vlasnička prava na predmetnim nekretninama, a koja prava da joj pripadaju kao suvlasniku.

Odredbom čl.47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je određeno da ako više osoba ima stvar u svom vlasništvu, sve one da su suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju, da su njihovi suvlasnički dijelovi. Kao suvlasnik predmetnih nekretnina da ima pravo na suposjed istih kao i tuženik, međutim, tuženik da odbija i osporava joj to pravo bez ikakvog valjanog razloga.

Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti kao osnovan postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, pobliže označen i opisan tužbi.

2. Tuženik TH (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu od 24. rujna 2014. (l.s.11-13) navodi da osporava i prigovara navodima iz tužbe, kao i postavljenom tužbenom zahtjevu, a posebno iz razloga što navodi iz povjesnice tužbe da nisu potkrijepljeni niti jednim relevantnim dokazom.

Nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obje upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da predstavljaju jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a na kojima da se nalazi izgrađena obiteljska kuća s okućnicom, i kao takve, upravo kao jedinstvena funkcionalna cjelina, da su i ograđene. Sam tuženik, kako u izgradnji obiteljske kuće, tako i uređenju predmetnih nekretnina, da je uložio značajna novčana sredstva, koja da je ostvario vlastitim radom, potom ulaganjem novčanih sredstava iz vlastite ušteđevine i ulaganjem novčanih sredstava koja je ostvario podizanjem kredita. Sva ova ulaganja da su učinjena od strane tuženika, a izvršena u odgovoru stranaka ovog postupka s njihovim roditeljima pok. KH i pok. RH. Naime, nesporno je, a što tužiteljici da je itekako jako dobro poznato, kako tuženom predmetna ulaganja, kao i održavanje predmetnih nekretnina, nitko nikada nije osporavao ili mu prigovarao, te da je tuženik u mirnom posjedu predmetnih nekretnina posljednjih 30 godina.

Isto tako, tužiteljici da je dobro poznata i činjenica da čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], predstavljaju isključivo jedino pravo vlasništva tuženog, a sve sukladno volji i želji roditelja stranaka ovog postupka, pri tome posebno misleći na njihovog pok. oca NH koji učinjenom podjelom svojih nekretnina za života da je ustupio pravo vlasništva ovih čestica tuženom za cijelo.

U odnosu na nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], da ističe kako se nikad nije osporavalo pravo suvlasništva tužiteljice, niti da je istu i na koji način ograničavao ili smetao u suposjedu ovih nekretnina. Posebno da naglašava kako je za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nakon provedenog zemljišnoknjižnog postupka (pojedinačnog ispravnog zk upisa), tužiteljica upisana kao suvlasnik na istoj i to na isključivu inicijativu tuženika, a koje troškove tog postupka, u cijelosti da je podmirio isključivo sam tuženik.

S obzirom na predmet spora, da ima potrebu ukazati i na činjenicu kako ostavinsku masu roditelja stranaka predstavlja i nekretnina – stan na 4. katu, ukupne površine 52,23 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a koji stan da se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], knjiga položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, i ova nekretnina da bi onda predstavljala pravo suvlasništva parničnih stranaka, svakog za po 1/2 dijela. Međutim, tužiteljica da je bez ikakvog znanja tuženog, iako je znala da su suvlasnicima ovog stana, kako tužiteljica, tako i tuženi, svaki za 1/2 dijela, stekla pravo vlasništva predmetnog stana za cijelo, i to Ugovorom o darovanju od 2. kolovoza 1995., ovjerenom kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić u [adresa] pod posl. br. OU- 3260/95. Za ovo učinjeno darovanje tuženik da je tek nedavno saznao, odnosno neposredno prije smrti majke stranaka, pok. RH. Upravo stoga, a kako bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje, odnosno postojanje prava suvlasništva stranaka ovog parničnog postupka u odnosu na spomenuti stan, pred naslovnim sudom u tijeku da je parnični postupak radi utvrđenja, a koji da se vodi pod posl. br. P-1345/2019. Slijedom navedenog, tužiteljica da nije dokazala osnovanost navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, pa stoga da predlaže odbiti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice i istu obvezati da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem u dokumentaciju koja prilaže spisu i to: preslik izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] od 15. svibnja 2019. (l.s.4), preslik izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 15. svibnja 2019. (l.s.5), preslik izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 15. svibnja 2019. (l.s.6), preslik izvatka iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 23. rujna 2019. (l.s.15-16), preslik izvatka iz knjige položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška]/ zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.17), preslik rješenja u nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-564/83 od 27. rujna 1983. (l.s.32-34), proveo očevid na licu mjesta dana 6. ožujka 2020. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika s punomoćnikom i vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, ing. geod., izvršio uvid u skicu sudskog očevida i fotografije vještaka Ivana Marinovića, ing. geod. od 23. travnja 2020. (l.s.49-54), povijesni zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] od 26. lipnja 2020. (l.s.59-79), saslušao zk referenta ovog suda UH (l.s.86), saslušao svjedoke ĐH (l.s.86-87), NH (l.s.87), FHJ (l.s.87), ŽH (l.s.87-88), ČH (l.s.88), OH (l.s.88), proveo dokaz stranačkog saslušanja tužiteljice FH (l.s.111-113) i tuženika TH (l.s.113-115), te izvršio uvid u priloženi spis ovog suda posl. br. Z-4914/17, Rz-100/17.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se tuženiku naloži da joj preda u suposjed nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], jer na istima da je upisana suvlasnicom za 1/3 dijela, a tuženik iste da joj ne da u suposjed.

6. Tuženik tijekom postupka pobija navode tužiteljice navodeći da čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] bi predstavljale njegovo isključivo vlasništvo, jer da je svojim novčanim sredstvima sudjelovao u izgradnji i uređenju obiteljske kuće sagrađene na ovim nekretninama, što da je učinio u suglasnost danas pokojih roditelja, i to da mu nikada nitko nije osporavao, dok u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], da nikada tužiteljici nije osporavao pravo suvlasništva, niti je ograničavao, ili pak smetao u suposjedu istih.

7. Prema odredbi čl. 46. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 dalje ZV-a) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

8. Odredbom Članka 161. st.1. ZV-a je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok čl.162 st.1. istog zakona je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik da mora dokazati da je stvar koja zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

Dakle, tužiteljica tijekom ovog postupka, trebala je dokazati da je suvlasnica predmetnih nekretnina i da se iste nalaze u isključivom posjedu tuženika.

9. Tijekom provedenog postupka nesporno je da su predmetne čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] upisane kao suvlasništvo tužiteljice za 1/3 dijela, tuženika za 1/3 dijela i njihove prednice, danas pok. majke RH ud. KH za 1/3 dijela, a što je razvidno iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine (l.s.4-6), dok ove nekretnine su tužiteljica, tuženik i danas njihova pok. majka RH ranije stekli nasljeđivanjem kao vanknjižno vlasništvo iza smrti njihova prednika, oca, odnosno supruga NH, što je razvidno iz priložene preslike Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-564/83 od 27. rujna 1983. (l.s.32-34).

Da je tužiteljica upisana kao suvlasnica predmetnih nekretnina za 1/3 dijela, razvidno je i iz priložene povijesti zk izvatka za predmetne nekretnine od 26. lipnja 2020. (l.s.59-79), a ovu činjenicu je potvrdila i saslušana zk referentica zemljišnoknjižnog odjela ovog suda UH (l.s.86).

Provedenim očevidom na licu mjesta 6. ožujka 2020., sud je utvrdio da čest. zem. [katastarska čestica] u naravi predstavlja stambenu zgradu s pripadajućim dvorištem, do iste se nalazi čest. zem. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja pašnjak i na kojoj se nalazi drveni stari objekt

– kućica. Uz čest. zem. [katastarska čestica] se nalazi gusterna.

Čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je pašnjak površine 883 m2, a nalazi se u blizini Jadranske turističke ceste, dok je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nepristupačna i na istoj nema nikakvih izgrađenih objekata, niti se ista obrađuje, a što je razvidno iz skice sudskog očevida, kao i priloženih fotografija vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, ing. geod. (l.s.51-54).

Nadalje, tijekom postupka trebalo je raspraviti o činjenici da li se predmetne nekretnine nalaze u isključivom posjedu tuženika, kako to tužiteljica tvrdi u tužbi, kao i o činjenicama na koje se poziva tuženik, a to je da bi on bio isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], jer u kuću koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je uložio svoja znatna novčana sredstva prilikom izgradnje, odnosno dogradnje i renoviranja iste, a što da je učinio suglasnom voljom i željom njihovih roditelja, jer njihov pok. otac NH da je učinio podjelu svojih nekretnina za života i tada da je ustupio pravo vlasništva ovih čestica upravo njemu za cijelo.

Na ove okolnosti sud je saslušao predložene svjedoke i proveo dokaz stranačkog saslušanja, kako tužiteljice, tako i tuženika.

Tuženik tijekom postupka, a i prilikom saslušanja navodi da nikada tužiteljici nije branio dolazak na nekretnine, niti joj je rekao da ne smije dolaziti, niti da bi je tjerao iz ove kuće, već uvijek da je bio ljubazan u tim rijetkim dolascima tužiteljice. Nikad da nije bilo upitno pravo suvlasništva tužiteljice na čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i nikad da joj nije branio da iste koristi.

Tužiteljica tijekom stranačkog saslušanja, decidirano je izjavila da na ove dvije parcele (čest. zem. [katastarska čestica]) može normalo pristupiti, nitko da joj to ne brani, pa ni brat da joj ne zabranjuje pristup.

Shodno ovakvim iskazima stranaka u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], razvidno je da je sama tužiteljica potvrdila navod tuženika da joj on ne brani pristup na ove dvije parcele, odnosno da može normalno pristupiti na iste, što znači da tužiteljica nije dokazala da bi ove čestice bile u isključivom posjedu tuženika, već naprotiv, iste se nalaze u suposjedu tužiteljice i tuženika, pa s obzirom na ovu utvrđenu činjenicu, tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], valjalo je odbiti kao neosnovan, kako je i naznačeno u toč.II. izreke ove Presude.

10. Nadalje, u odnosu na utvrđenje činjenice posjeda, korištenja i vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], kako to tvrdi tuženik tijekom postupka, sud je saslušao predložene svjedoke od strane istoga.

Svjedok ĐH (l.s.86-87) svjedoči da stranke poznaje od djetinjstva, skupa da su odrasli u [adresa]. Njegova majka i majka stranaka da su bile najbolje prijateljice, te RH da se požalila njegovoj majci da ima problema s djecom, i da joj je rekla da je najbolje da ih razdvoji na način da tuženik dobije nekretnine u [adresa], a tužiteljica ostalo. Nije mu poznato da bi tuženik naslijedio neku nekretninu u [adresa], dok od djetinjstva zna da je tuženik bio u kući u [adresa]. Pojašnjava da tuženik živi u [adresa], a sporna kuća u [adresa] da je kuća za odmor. Ova kuća da nije u istom stanju nakon smrti oca stranaka, jer je očito da se radilo i ulagalo u istu, ali da ne zna tko i u kojem obimu. Tuženik u toj kući da je živio i radio zajedno s izvođačima radova, jer da je normalno da se pomaže izvođaču radova na kući. Tužiteljica da ima kuću 2-3 km zapadno od ove sporne u [adresa], dok nema saznanja da bi ona tuženiku branila bilo što u svezi kuće.

Svjedok NH, sin tuženika, nećak tužiteljice (l.s.87) svjedoči da su ove nekretnine u posjedu njegova oca, odnosno njihove uže obitelji, oduvijek da su njihove, u kojima su oni živjeli i ulagali. Na neposredan upit suda, navodi da ne zna, da misli da tužiteljica nema ključeve ove kuće, a niti ih je imala, jer ona uglavnom da je dolazila kada su bila neka okupljanja, a tada da bi i baka dolazila. Zapravo, ne zna je li i baka imala ključ ove kuće. Teta u obližnjoj uvali da je sagradila sebi kuću. Po njegovom sjećanju, nisu bili u [adresa] i a baka uvijek da je govorila da je [adresa] njihova, tako se to doživljavalo i smatralo u obitelji. Djed da je umro prije njegovog rođenja. Tužiteljica da nema ključeve, pa ne može koristiti ovu nekretninu s kućom. Nadalje svjedok je naveo da je tužiteljici imao pripasti stan u [adresa] s osnova darovanja od babe, a što da je bila babina volja, s tim da imaju još neke zajedničke terene. Problem između njih da je nastao neposredno prije bakine smrti, kada su saznali da je baka JH darovala stan u [adresa], bez njihovog znanja, a također i jedan djedov teren bez njihovog znanja, JH da je uknjižila na sebe, radi čega da je došlo do nepovjerenja između njih. Ističe da nakon bakine smrti nisu imali pristup u stan, niti pristup dokumentaciji koja je mogla biti u istom, pa ističe da postoji mogućnost da je bila oporuka iza bake do koje nisu imali mogućnosti doći. Njegov otac da nije naslijedio nikakvu nekretninu u [adresa] od svojih roditelja, dok na njegovu (svjedokovu) inicijativu da je pokrenut ispravni postupak u k. o. [katastarska općina] o njegovom trošku, a koji je rezultirao uknjižbom suvlasništva u korist stranaka i bake na jednake dijelove. Jedan teren koji je ranije bio djedov, teta da je uknjižila na svoje ime za cijelo, a radi toga da je podnijela tužbu. Ističe da teta i danas može doći u kuću i nitko da joj to ne brani.

Svjedok FHJ (l.s.87) svjedoči da stranke poznaje od 1974. jer da su bili susjedi u zgradi u [adresa], u [adresa]. Po njegovim saznanjima, stranke ovdje da se spore oko naslijeđa, misli da tužiteljica želi ući u posjed tuženog, a radi se o nekretninama u [adresa], gdje da je bio 50-100 puta. Tu da je teren s kućom u lošem stanju, a koja da bi bila ruševina da nema tuženika koji je ulagao i praktički gradio tu kuću. Pamti da je tuženik preko vikenda išao u [adresa] radi tih radova, a kasnije radi održavanja kuće. Ističe događaj 1986. godine kada su on i tuženik bili na piću u gradu i te prigode da ga je pitao zašto živi u tako malom stanu na Bilom Brigu od cca 25 m2. Tada tuženik da mu je rekao da kani dići kredit i što da je učinio zajedno sa sestrom JH, digavši ga za kuću u [adresa]. Međutim, JH pola iznosa da je uložila u drugu kuću u uvali u [adresa], dok tuženik da je uložio u kuću u [adresa], ostavši živjeti s dvoje djece u tom malom stanu na Bilom Brigu. On da ga je tada upozorio da se takve stvari ne rade bez dokumentacije i da će mu se to razbiti o glavu. Naglašava da tužiteljica sada polaže pravo na ono što je praktički tuženikovo.

Zadnji put JH da je vidio prije 4-5 godina na jednom okupljanju kod tuženika, a na upit da li je što čuo od prednika stranaka, da li i kao namjeravaju raspodijeliti imovinu djeci, navodi da se sjeća jednog okupljanja obitelji i prijatelja kada je i RH došla, tada da su sjedili na trosjedu, kada je direktno pitao RH u svezi toga, na što da mu je RH rekla da je JH zbrinuta na način da ima svoju kuću, stanu u [adresa], jedan teren uz more na svoje ime, a tuženiku da bi pripala [adresa] jer da joj je bilo važno da su djeca zbrinuta i tako da će u miru umrijeti. Ovaj događaj da je upamtio jer tada da je prvi put čuo da JH ima stan, nakon čega to da je rekao tuženiku koji do tada to nije znao. Taj stan JH da je bio darovan 1995. godine, a ovaj razgovor sa RH da je imao negdje 2016. godine, a netom kasnije, tuženik i obitelj da su utvrdili stanje imovine. Po njegovim saznanjima, JH da nikada nije pokušala ući u kuću, već da bi dolazila u posjet i kad su bila obiteljska okupljanja. Nema saznanja da li ima ključeve od kuće.

Svjedokinja ŽH, supruga tuženika, svjedoči da nakon smrti majke stranaka pok. RH su prestali imati dobre odnose s tužiteljicom, jer je nastupila vrlo neugodna i nejasna situacija zbog imovine. Nakon svekrove smrti 1983. godine, oni da su ulagali i radili na toj kući u [adresa], za to da su podigli kredit skupa s JH, no ista da je sebi dijelom novca od kredita sagradila drugu kuću u [adresa], a iz svekrove kuće da je uzela dio stvari nakon završetka gradnje, iz čega da je bilo za zaključiti da ona nema više interesa za ovu staru kuću od svekra. Neposredno prije Slavkine smrti da su saznali da je JH darovala stan u [adresa], pa da su zaključili i smatrali da će njima ostati nekretnine u [adresa] kao kompenzacija za taj stan.

Navodi da se JH nije izričito branilo da koristi kuću u [adresa], niti je to ona tražila, dok JH da je sama dolazila ili na poziv kada bi bila pozvana, ili prigodom blagdana. Osobno ne vidi svrhu da tužiteljica stupi u posjed kuće u [adresa] kraj činjenice da ima svoju kuću s 5 apartmana, te da je nikada oni nisu tjerali, ni vrijeđali. Inače, iza svekra KH da ima preostalih nekretnina, a osobno da je autom vozila svekra na jednu nekretninu koju je on sređivao kako bi pripala JH na kojoj je želio da JH sebi sagradi kuću, dok oni da ostanu na starini. Tu potonju nekretninu tužiteljica da je uknjižila na svoje ime.

Svjedok ČH (l.s.88) u bitnom svjedoči da živi u [adresa], dok njegova kuća da je udaljena nekih 500m od ove za koju stranke vode spor. Ta njihova kuća da je stara i u nju F (tuženik) da je ulagao, odnosno ulaže i istu da je obnovio jer da nije toga, kuća da bi bila u znatno lošijem stanju. Ne zna da li su se stranke sudile ili u vezi kuće i zemlje, ili se svađale. Tužiteljicu nije viđao da dolazi u kuću u [adresa]. Na poseban upit čija je to kuća, svjedok je naveo da je oduvijek F viđao u toj kući, dok JH praktički da nije ni dolazila. Nije mu poznato da li JH ima ključ i može li dolaziti u tu kuću, nije dugo vidio. Na upit kome bi imala kuća pripasti, svjedok navodi da F, jer da je JH otac za života namijenio teren za kuću, a F da pripadne ovo u [adresa]. Tako da je bilo rečeno u obitelji, i to prije Antine smrti, a on (svjedok) tada da je imao 22 godine.

Svjedok OH (l.s.88) u bitnom svjedoči da kuću u [adresa] iza smrti strica KH je naslijedio TH koji istu da je održavao. Strina RH za života da je govorila da će kuća u [adresa] pripasti TH, dok JH da će nadomiriti ostalim nekretninama. Drugo da ne zna, pa da se ne može petljati u to, a jednak odnos da ima prema objema strankama. Nema saznanja tko bi sve imao ključeve od kuće u [adresa]. S JH da nije razgovarao u svezi nekretnina. Tužiteljica u spornu kuću zadnjih par godina ne dolazi, a ranije da je znala dolaziti na roštilj, fešte, itd. Svjedok ističe da JH nije niti lipe uložila u spornu kuću, a istu da je dopao jedan teren, cca 2km od sporne kuće, no nije mu poznato što je s tim terenom učinila, niti vrijednost tog terena.

11. Tužiteljica DH tijekom stranačkog saslušanja (l.s.111-113) navodi da je poslije smrti oca 1983. godine naslijedila 1/3 nekretnina, a isto tako da su naslijedili njen brat i majka. Nakon očeve smrti, jedno vrijeme da su tamo ljetovali, a prije toga da su tamo i živjeli dok su majka i otac bili živi. Misli da je kuća napravljena 1968., dok poslije majčine smrti 2018. više da ne može doći ni prići ovoj kući, jer ostavina još nije riješena i u vezi toga da su oni u sporu. Kuću da je napravio pok. otac, ključeve iste da nema, dok brat da joj brani doći u tu kuću, a istu da bi mogli zajednički koristiti. Na ovu nekretninu da je znala dolaziti 1-2 puta godišnje na kavu kod brata, jer je istu koristio, i tada nije imala ključ od kuće. Nekad da bi se najavila da dolazi, a nekad da bi došla bez najave. Međutim, nakon majčine smrti, da ne može doći zbog niza tužbi njenog brata i stoga što ostavinska rasprava nije gotova, tako da nikad više nije otišla na tu nekretninu. Ovu parnicu da je pokrenula kako bi mogla doći u tu kuću. Na poseban upit da li je tuženik bilo kojim postavljenim tužbenih zahtjevom u parnicama koje je pokrenuo protiv nje, tražio zabranu pristupa na ovu nekretninu, tužiteljica je iskazala da tuženik tvrdi da je to sve njegovo, ova kuća, parcela na kojoj je ista sagrađena i parcela do predmetne. Isto tako, pristup ovim parcelama da nema, jer nakon majčine smrti, brat da je to okolo sve ogradio zidom i zaključao ključem. Parcela 3148 da se nalazi odmah do kuće i ista da je ograđena jednim dijelom žicom, jednim dijelom ogradnim zidom, a vrata da su na parceli 3147, gdje je ova kuća.

Ističe da nakon očeve smrti, ona i brat da su se usmeno podijelili i tada da su se dogovorili da ona dobije kat te kuće, tj. dvije prostorije i wc, što su ona i suprug uredili, a za to da su digli kredit. Međutim, kada su bili pri kraju renoviranja kata (1984.-1985.), brat da joj je došao i rekao da ne želi da oni tu budu, nakon čega su ona i suprug otišli i jednostavno tu više nisu ljetovali. Godinu, dvije, tri poslije toga, ona i suprug da su počeli graditi kuću na parceli njene svekrve u uvali Običaj, par kilometara dalje. Godine 1994. majka da joj je darovala stan u [adresa], dok bratu da je darovala stan u [adresa] koji je naslijedila od svoje sestre. Isto tako, nakon smrti oca, stan u kojem su do tada živjeli, majka da je mijenjala za dva stana, jedan da je bio na Bilom Brigu kojeg je darovala bratu, a ovaj drugi da je dobila ona, s tim da je majka živjela u tom stanu do svoje smrti. Još za života majke, s bratom da je imala relativno hladne odnose, tako da su se rijetko posjećivali, a par godina prije majčine smrti da nisu niti kontaktirali, samo službeno ako je nešto trebalo. Razlog tome da je to što su imali nesuglasice u svezi nekretnina u [adresa], jer on da je tražio da mu majka daruje svoju 1/3 na ovim nekretninama, a što da joj je majka rekla.

Pojašnjava da im je ova kuća služila kao vikendica, tako da se u njoj nije živjelo, osim preko ljeta. Kada su roditelji otišli u mirovinu, isti da su duže boravili u ovoj kući, s tim da bi zimi bili u [adresa]. Prizemlje da je bilo uređeno, čak jedno vrijeme isto da su iznajmljivali, dok kat da nije bio uređen (postojale su dvije sobe i wc, pregradni zidovi i žbuka, bez struje), već samo zatvoren. Nakon očeve smrti, ključeve od vikendice da su imali majka i brat, a vjeruje da je i ona imala i uglavnom da su dolazili svi. Nakon što su se ona i brat usmeno podijelili, u prizemlju da su bile tri sobe i kuhinja, i tu da su se vršili radovi, jer je srušen zid između sobe i kuhinje i to sada da je jedna prostorija. Misli da na katu nije ništa rađeno nakon što je ona otišla iz kuće i počela graditi svoju kuću, s tim da joj se čini da su u prizemlju otvoreni novi prozori. Misli da je pregradni zid brat razbio prije majčine smrti kada je prizemlje i uređivao. Kuća da je ostala u istim gabaritima, uvijek da je bila ožbukana i ofarbana, tako da smatra da se ništa nije gradilo na istoj. Ovu kuću brat da koristi više od 40 godina. Dok je majka bila živa, brata da nikad nije izravno pitala da joj da ključeve od te kuće, već da mu je predlagala razne načine da se dogovore kao ljudi. Danas ključeve od kata da nema i to da koristi brat i njegova obitelj, jer oni tu da ljetuju. Isto tako, i parcelu do kuće koja je krš, da koristi brat, jer tu da se može parkirati, a može napraviti i kuću.

12. Tuženik TH (l.s.113-115) tijekom saslušanja navodi da 40 godina od smrti oca i 7 godina od smrti majke, nikada nije izrekao riječi da je to njegovo. Ova kuća da je napravljena 1970. godine, dok još 1968. tamo kao obitelj da su dolazili ljetovati. Godine 1983. otac da je umro iznenada, i njegov stav tada da je bio da se to proda, jer da je besmisleno bilo gurati se u par sobica, te tri njihove obitelji (njegova obitelj, obitelj tužiteljice i majka). Međutim, tomu da se protivila majka, jer on kao muško da to nasljeđuje i to da bi bila sramota. Tako 1986. godine, on i tužiteljica zajedno da dižu kredit kod Splitske banke da bi renovirali tu kuću, međutim, nakon toga, tužiteljica s mužem da ide raditi svoju kuću s čime da je bio šokiran, pa radi toga da je pričao s majkom, te je pitao što da radi, a ona da mu je rekla da samo radi, da ga nitko neće smetati, da će to biti njegovo, s tim da je sestra dolazila tamo ljetovati, sve do 1988. godine. Za ovaj kredit koji su digli zajedno, da su digli hipoteku na ovu kuću, s tim da tužiteljica nije uložila ništa od tog novca u ovu kuću, dok on s tim novcem da je srušio pregradni zid u prizemlju, izvršio prvu i drugu fazu elektro i vodo instalacija i sanitarija, kao i na katu. Također, da su dovršili žbuku, podne obloge, parkete, s tim da je napravio i potpornji ogradni zid i jedan kraći zid u sklopu kuće. Isto tako, te prigode da je napravio i prilazne stube, jer kuća da ima pješački i kolni prilaz.

Godine 2008. da je digao negdje 47.000,00 kn, napravio svu vanjsku stolariju, odnosno izmijenio sve na prizemlju, a na katu ulazna i jedna balkonska vrata. Zadnje što je radio, je bilo 2012. godine kada je pregrađivao i izmjenjivao unutarnji prostor prizemlja, a nakon majčine smrti, da je radio potporne zidove. Dok je sve ovo radio, majka da se nije bunila. Godine 2009. kada je sestra došla kod njega u Lučku kapetaniju, s njom da je htio razgovarati, jer je htio izvršiti veći zahvat na kući, na terasi na katu da je htio ugraditi još 2 sobe, da kuća bude tako definirana. Upravo tada, tužiteljica prvi put da je rekla da joj nije drago da gradi, jer da ispada da je to njegova kuća, a on na to da joj je rekao da nikad nije niti tvrdio, niti govorio, ali s obzirom da ima novac, da bi bilo dobro da se dogovore oko te kuće i podjele. Tada da su se dogovorili u iznosu objekta 10 x 10 tlocrtne površine, da se napravi do prve ploče, da će joj on to napraviti, zauzvrat da ona njemu ostavi ovu njihovu vikendicu. Tada, 9. travnja 2009. on i supruga da su napravili ručak da tada potpišu taj dogovor, međutim sestra nije došla, a kada je nazvao, da mu je rekla da to njoj ne odgovara. Nakon toga, majka da im je umrla i statusno da je sve ostalo. Ističe da sestri nikada nije branio dolazak na tu nekretninu, a u tim rijetkim dolaženjima da nije bilo ljubaznosti. Nikad da joj nije rekao da tu ne smije dolaziti, niti da joj je rekao: „marš iz ove kuće“. Ove dvije druge parcele da su bile izvanknjižno vlasništvo i njegov sin da je vodio postupak i upisao u zemljišne knjige njega i tužiteljicu. Ističe da nikada nije bilo upitno suvlasništvo na ovim parcelama i nikada da joj nije branio da ih koristi. Koliko zna, te parcele nisu ograđene. Na poseban upit tužiteljice, tuženik je naveo da je krov na vikendici od valovitog salonita kojeg je postavio LH, a to da je financirao njihov otac 1976. Godine 2008., osobno da je mijenjao prozore i vrata, s tim da tužiteljici nije dao ključ. Pojašnjava da kuća danas ima tri spavaće sobe u prizemlju i dvije na katu, a iste da koristi njegova obitelj. Dok je bio zaposlen, tamo da je provodio 3 mjeseca, s tim da je putovao iz [adresa], a od 2022. tamo da je od Uskrsnog ponedjeljka, pa do 20. listopada u kontinuitetu. Ne obrađuje nikakve kulture, s tim da je 1982. posadio maslinu, a danas ukupno da ima 12 maslina koje bere i pravi ulje. Ima jedan mali vrt u kojem sadi začinsko bilje. Na parceli do kuće, da nema nikakvih kultura, to da je krš i da bi se došlo do nje, da se mora proći pješice kroz vrata koja se nalaze na ovoj parceli na kojoj je kuća. Ova parcela i parcela na kojoj je kuća, da predstavljaju jednu cjelinu, a to da je ograđeno zidovima.

13. Slijedom naprijed izloženog, analizom i ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, kao i samih stranačkih iskaza, ovaj sud ne spori da je tuženik izvršio određene građevinske radove na obiteljskoj kući – vikendici, sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Također, sud ne spori da prilikom izvođenja određenih radova na kući dok je još bila živa majka stranaka, ista se tome nije protivila. Međutim, po mišljenju ovog suda, radovi koje je o svom trošku izvršio tuženik na predmetnoj kući, predstavljali bi dogradnju, nadogradnju ili preuređenje iste, pa kada se uzme u obzirom odredba čl.156. st.1. ZV-a, kojom je propisano da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, sud zaključuje da tuženik izvršenim radovima na predmetnoj kući – vikendici, nije stekao pravo vlasništva na istoj, ali za ove izvršene radove, dogradnju i nadogradnju, pripada mu pravo na naknadu kako je to propisano st. 2. ovog istog članka ZV-a.

Isto tako, što se tiče navoda tuženika da se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], u naravi kuća, cisterna i dvorište i čest. zem. [katastarska čestica], preko 40 godina, sud ne spori tuženiku ni ovu činjenicu, međutim, po mišljenju ovog suda, tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na istima temeljem dosjelosti, jer svo ovo vrijeme tuženik nije bio pošteni posjednik s obzirom na činjenicu da mu je bilo poznato ili mu je moglo biti poznato, da je i tužiteljica nakon smrti njihovog oca istu naslijedila za 1/3 dijela, i u času smrti njihovog oca, stupila u nasljednički suposjed ovih nekretnina zajedno s tuženikom i sada pok. majkom, pa stoga, tuženik nije dokazao da bi vlasništvo ovih nekretnina stekao temeljem dosjelosti, a na što se na indirektan način poziva u navodima iz odgovora na tužbu.

14. S obzirom na naprijed utvrđeno, te nespornu činjenicu da se u posjedu ovih nekretnina danas isključivo nalazi tuženik i isključivo on iste da koristi sa svojom obitelji, a nakon izvršenog renoviranja i adaptacije kuće, ključeve iste nije ponudio tužiteljici, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i sukladno citiranoj odredbi čl.162. st.1. ZV-a odlučio kao u toč.II. izreke ove Presude.

15. Odluku o trošku sud temelji sukladno odredbi članka 154. st.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 189/14 i 70/19, - u daljnjem tekstu ZPP- a), jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, radi čega je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, a kako je i naznačeno u toč.III. izreke ove Presude.

U Zadru, 7. ožujka 2025. godine

S U T K I N J A

Jasna Baričević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud, pisanu u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

D N A:

1. Tužiteljici po punomoćnici Ani Smoljan Zanki, odvjetnici u Zadru, uz rješenje za platež sudske pristojbe za Prvostupanjsku presudu u iznosu od 313,22 eura,

2. Tuženiku po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru.