REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

10370 Dugo Selo

Poslovni broj: P-324/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu po sucu pojedincu Ranka Memišević, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici u Dugom Selu, Osječka 12, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/II, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, 7. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe iz članka 1. i članka 6.2 Ugovora o kreditu broj 9011770360 zaključenog između tužitelja NŠ iz [adresa] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radniĉka cesta 50, OIB 02535697732 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarski franak, pa stoga navedene odredbe ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radniĉka cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužitelju iznos od iznos od 3.241,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 3,99 € od dana 30.09.2006. do isplate

- na iznos 1,11 € od dana 31.10.2006. do isplate

- na iznos 0,85 € od dana 30.11.2006. do isplate

- na iznos 0,25 € od dana 30.09.2008. do isplate

- na iznos 14,98 € od dana 31.10.2008. do isplate

- na iznos 3,11 € od dana 30.11.2008. do isplate

- na iznos 3,93 € od dana 31.12.2008. do isplate

- na iznos 14,70 € od dana 31.01.2009. do isplate

- na iznos 20,36 € od dana 28.02.2009. do isplate

- na iznos 15,46 € od dana 31.03.2009. do isplate

- na iznos 15,46 € od dana 30.04.2009. do isplate

- na iznos 12,39 € od dana 31.05.2009. do isplate

- na iznos 8,57 € od dana 30.06.2009. do isplate

- na iznos 10,57 € od dana 31.07.2009. do isplate

- na iznos 11,67 € od dana 31.08.2009. do isplate

- na iznos 10,26 € od dana 30.09.2009. do isplate

- na iznos 9,45 € od dana 31.10.2009. do isplate

- na iznos 10,29 € od dana 30.11.2009. do isplate

- na iznos 15,97 € od dana 31.12.2009. do isplate

- na iznos 19,10 € od dana 31.01.2010. do isplate

- na iznos 19,09 € od dana 28.02.2010. do isplate

- na iznos 24,71 € od dana 31.03.2010. do isplate

- na iznos 24.57 € od dana 30.04.2010. do isplate

- na iznos 33,70 € od dana 31.05.2010. do isplate

- na iznos 40.94 € od dana 30.06.2010. do isplate

- na iznos 38,51 € od dana 31.07.2010. do isplate

- na iznos 51,61 € od dana 31.08.2010. do isplate

- na iznos 44,57 € od dana 30.09.2010. do isplate

- na iznos 46,80 € od dana 31.10.2010. do isplate

- na iznos 60,45 € od dana 30.11.2010. do isplate

- na iznos 60,45 € od dana 31.12.2010. do isplate

- na iznos 56,29 € od dana 31.01.2011. do isplate

- na iznos 56,29 € od dana 28.02.2011. do isplate

- na iznos 53,52 € od dana 31.03.2011. do isplate

- na iznos 64,55 € od dana 30.04.2011. do isplate

- na iznos 77,04 € od dana 31.05.2011. do isplate

- na iznos 127,09 € od dana 30.06.2011. do isplate

- na iznos 127,09 € od dana 31.07.2011. do isplate

- na iznos 80,68 € od dana 31.08.2011. do isplate

- na iznos 80,68 € od dana 30.09.2011. do isplate

- na iznos 78,81 € od dana 31.10.2011. do isplate

- na iznos 77,50 € od dana 30.11.2011. do isplate

- na iznos 81,26 € od dana 31.12.2011. do isplate

- na iznos 85,44 € od dana 31.01.2012. do isplate

- na iznos 84,78 € od dana 29.02.2012. do isplate

- na iznos 84,32 € od dana 31.03.2012. do isplate

- na iznos 86,79 € od dana 30.04.2012. do isplate

- na iznos 86,79 € od dana 31.05.2012. do isplate

- na iznos 84,09 € od dana 30.06.2012. do isplate

- na iznos 83,76 € od dana 31.07.2012. do isplate

- na iznos 79,14 € od dana 31.08.2012. do isplate

- na iznos 82,05 € od dana 30.09.2012. do isplate

- na iznos 85,07 € od dana 31.10.2012. do isplate

- na iznos 82,41 € od dana 30.11.2012. do isplate

- na iznos 85,20 € od dana 31.12.2012. do isplate

- na iznos 79,27 € od dana 31.01.2013. do isplate

- na iznos 79,01 € od dana 28.02.2013. do isplate

- na iznos 84,39 € od dana 31.03.2013. do isplate

- na iznos 73,75 € od dana 30.04.2013. do isplate

- na iznos 74,36 € od dana 31.05.2013. do isplate

- na iznos 75,88 € od dana 30.06.2013. do isplate

- na iznos 74,36 € od dana 31.05.2013. do isplate

- na iznos 75,88 € od dana 30.06.2013. do isplate

- na iznos 77,66 € od dana 31.07.2013. do isplate

- na iznos 77,62 € od dana 31.08.2013. do isplate

i to od dospijeća do 31.07.2015. prema stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO-a određuje uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je u ovom predmetu povučen dio tužbe i tužbenog zahtjeva za iznos od 1.758,27eur sa pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na taj dio.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. lipnja 2023. navodi da je s tuženikom 09.08.2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 9011770360, a kojim tuženik stavlja na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.326,78 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Namjena kredita je bila kupnja vozila. Kredit je otplaćen u cijelosti. Tužitelju je ponuđen kredit u valuti CHF kao jedini moguć, s obzirom na njegovu kreditnu sposobnost. Tužitelj se obvezao vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF-a po srednjem tečaju tuženika na dan otplate. Kredit je zaključen na rok od 84 mjeseca. Ugovor je zaključen na standardiziranom obrascu tuženika i niti o jednoj odredbi, a poglavito onoj o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, se nije posebno pregovaralo. Prilikom ugovaranja kredita tuženik nije tužiteljicu kao potrošača informirao u cijelosti i upozorio je na rizičnost ugovaranja CHF valute te je tuženik bio nesavjestan prilikom zaključenja predmetnog pravnog posla jer tužitelju kao potrošaču nisu obrazloženi svi rizici kredita u kojem se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke i koji je ugovoren u valutnoj klauzuli CHF. U predmetnom ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna odredba na način da je ugovorena valutna klauzula u CHF bez da je tuženik na jasan i transparentan način informirao tužitelja da je rizik intervalutnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro usprkos tome što je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku, ali ne i tužitelju koji kao prosječan potrošač nije raspolagao potrebnim specifičnim znanjem i nije bio svjestan rizika kojeg preuzima. Tužitelj tvrdi da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli nepošteni odnosno posljedično ništetni kao što je to utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. ( i Rev.2221/2018) kojima je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi podnijetoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača na način da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je, između ostalih tamo navedenih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako su navedene presude obvezujuće i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane tuženika, to tužitelj slijedom toga u tužbi predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da su ništetni dijelovi odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak sadržani u čl. 1 i čl. 6.2 te istovremeno traži povrat preplaćenih iznosa koji su plaćeni na temelju valutne klauzule na osnovi stjecanja bez osnove na strani tuženika pa u tužbi na ime preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule CHF potražuje isplatu iznosa od 5.000,00eura, zajedno sa zateznim kamatama 9.8.2006. do isplate.

2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj u podnesku od 16.1.2023. na ime preplaćenih iznosa zbog ugovorene valutne klauzule potražuje isplatu iznosa od 3.241,73eura, sve zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni iznos, pa kako je time tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ugovorene valutne klauzule snižen za iznos od 1.758,27eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, to je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući i prigovor zastare. Smatra da je tužitelj svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača jer je cilj postojanja i ostvarivanja kolektivne zaštite preventivne prirode, a ne ostvarivanje individualnih parnica u kojima se zahtijeva isplata pri čemu niti ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Stoga presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja, već je potrebno utvrditi pripada li uopće tužiteljica kategoriji prosječnog potrošača o kakvom se potrošaču, kao apstraktnoj osobi, raspravljalo u kolektivnom sporu. Osim toga, ponavlja da je predmetni kredit zatvoren, pa je ovaj Ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran čime je predmetni ugovorni odnos prestao, dok se odluke sudova donesene povodom kolektivne tužbe odnose samo na ugovorne odnose koji su na snazi. U odnosu na navode tužitelja o ugovorenoj valutnoj klauzuli tuženik navodi da je sukladno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima ugovaranje takve klauzule dopušteno te ističe da u predmetnom Ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama niti da se kredit otplaćuje u kunama. Također, tužitelj je poslovno sposobna osoba koje nije prilikom razmatranja navedenog Ugovora izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili nejasno prije sklapanja ugovora a od strane službenika tuženika mogao je zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. U svakom slučaju tuženik smatra da tužitelj ne može tražiti da se eventualna preplata računa na način da vještak fiksira tečaj na onaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj na pripremnom ročištu ističe da je pravna osnova spora ništetnost Ugovora a sve u vezi čl. 4 i 10 ZOO-a, te čl. 1111. i 1115. ZOO-a kao i čl. 3. st. 1 Direktive 93/13 EEZ. U pogledu prigovora da nema mjesta primjeni presude iz kolektivnog spora poziva se na čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača kao i odredbe Zakona o parničnom postupku.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu i podnesak od 7.5.2024 (stranica 5-15, 64-69) provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručević, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (str.78-84), saslušan je tužitelj kao stranka (list 61 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, te restitucijski zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta.

8.U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9011770360, a kojim tuženik stavlja na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.326,78 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita (stranica 5-11. i čitljivo 64-69 u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) kojeg je tužitelj u cijelosti otplato, a da je u čl.1 i čl. 6.2 toga Ugovora o kreditu ugovoreno da se glavnica kredita veže za valutu CHF i da se navedeni kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja

9. Sporno je osnova i visina tužbenog zahtjeva jer je tuženik osporava. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno jesu li iste ništetne te je li slijedom toga tuženik u obvezi tužiteljici isplatiti razliku između plaćenih iznosa i prvotno ugovorenih iznosa do koje je došlo zbog ugovorenog tečaja CHF. Također je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja s obzirom je tuženik istakao prigovor zastare.

10. Prigovor zastare je neosnovan. Što se tiče pitanje valutne klauzule u CHF ovaj sud smatra da je po tom pitanju odlučujuća pravna shvaćanja zauzeta u presudi Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine te da zastarni rok od pet godina vezano uz valutnu klauzulu počeo ponovo teći od pravomoćnosti te odluke dana 14.06.2018. godine. Kako je u ovom predmetu tužba podnijeta dana 3.6.2023 godine, te uzimajući u obzir da je ništetnost pojedinih dijelova predmetnog Ugovora o kreditu utvrđena kao prethodno pitanje ovom presudom to između pravomoćnosti kolektivne presude i dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije prošlo više od pet godina zastarnog roka iz čl. 225 ZOO-a pa stoga za niti jedan od dosuđenih iznosa nije nastupila zastara potraživanja. Stoga je sud ovaj prigovor tuženika odbio kao neosnovan.

11. Neosnovan je i prigovor da tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora koji je ispunjen odnosno prestao je isplatom kredita. Prema odredbi čl. 328 ZOO-a pravo na isticanje ništavosti se ne gasi pa su stoga neodlučni navodi tuženika da je predmetni ugovor u međuvremenu prestao isplatom kredita (što bi bilo od utjecaja samo da je ugovor valjan, a ne i kod ništavosti koja djeluje od samog početka kao da ugovor nije niti postojao).

12. Saslušan kao stranka na okolnosti zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelj je iskazao da je odlučio kupiti automobil za osobne potrebe i u auto kući Pego su mu predložili da ostvari kredit kod tuženika, te mu i dali savjet da je kredit u CHF povoljan. On i supruga su otišli u PBZ i tamo su razgovarali sa službenikom banke koji im je kao jedini ponudio kredit vezan za CHF. Nije im ponuđen niti je bilo govora o kreditu u kunama ili vezanim za euro. Kredit je podigao na sedam godina i prvih par mjeseci rata je bila ugovorena a onda je počela rasti. Od početka otplate do zadnje rate, rata je narasla otprilike oko 70%. Kredit je otplatio u cijelosti. Prije prethodnog podizanja kredita nije imao iskustva sa valutom CHF, a to mu je bio prvi i jedini kredit. Nitko ga nije upozorio da bi se radi promjene tečaja moglo dogoditi da rata kredita raste. Koliko se sjeća ukupno je platio skoro dvostruki iznos od onoga koji je podigao a sve radi promjene valute. Njemu službenik banke nije dao do znanja da bion o bilo kojoj odredbi ugovora mogao prigovarati, mogao je samo potpisati što mu je ponuđeno, "uzmi ili ostavi". Niti javni bilježnik mu nije ništa u svezi ugovora objašnjavao. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru kao iskrenom i uvjerljivom jer kako je sam iskazao nije imao nikakva iskustva u dizanju kredita, mogućem pregovaranju, valuti CHF, a o ničem u svezi valute CHF nije od tuženika niti upozoren.

13.Iz sadržaja samog Ugovora kao i iz iskaza tužitelja osobno sud je utvrdio da je tužitelj realizirao predmetni kredit radi kupnje vozila za osobne potrebe. Iz navedenog je sud utvrdio da predmetni Ugovor ima sve karakteristike potrošačkog kredita. Nadalje, sud iz iskaza tužitelja proizlazi da joj nitko nije govorio ništa o valutnoj klauzuli u CHF, da se o tome niti nije posebno pregovaralo, da je samo mogao prihvatiti ponuđeni ugovor. Sam tuženik nije predložio neki dokaz u smislu pobijanja navoda tužitelja.

14.Uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. vidljivo je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i tuženik, odlučeno na način da je utvrđeno kako je isti u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3.9.2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. potvrđena.

16. Dakle, iz navedenih presuda vidljivo je da su ovi sudovi utvrdili kako ugovorne odredbe:

- kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije, pa kako je navedenim presudama utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene i ništetne temeljem odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, to je ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) utvrđena i u citiranim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako navedene odluke sukladno odredbi čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22) obvezuju sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite i ostvarenja svojih prava koja su mu povrijeđena takvim postupanjem banke, to sukladno čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) predmetni Ugovor o kreditu u navedenom dijelu nema učinak pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke pri čemu je sud imao u vidu i odredbu čl. 502.c ZPP-a smatrajući da je vezan za takva utvrđenja navedenih sudova. Sud nije prihvatio osnovanim navod tuženika da se navedene odluke ne bi mogle primijeniti u konkretnom slučaju iz razloga što je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja. Naime, ovaj sud je u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja navedenih sudova iz izreke njihovih odluka, a ne za pojedine navode iz njihovog obrazloženja.

17. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da je tuženik u obvezi tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a vratiti iznose koje je temeljem takve ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od njega primio zbog stjecanja bez osnove, a sve iz razloga što su se u konkretnom slučaju tužitelju morali na transparentan način objasniti rizici ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

18 Da bi utvrdio visinu tužiteljeve tražbine s osnova primjene valutne klauzule u CHF, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financijska vještačenja mr. sc. TŠ iz Ručević vještačenja d.o.o., te izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 129- 139). Provedenim vještačenjem utvrđeno je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. rujna 2006.) do konca izračuna (otplate 31.6.2013.), a koja proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeću u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 3.241,73eura/ ( zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa razlika), pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu "n" Tabele 1, iz nalaza (u eurima).

19.Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz vještaka te je u podnesku od 16.1.2023. sukladno istome specificirala tužbeni zahtjev, tako da s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje ukupan iznos od 3.241,73 eura.

20. Tuženik je u podnesku od 13.8.2024 naveo da nalazu vještaka prigovara u cijelosti jer je isti sačinjen (a u skladu sa zadatkom danom vještaku od suda) na način da se pretpostavlja da su stranke ugovorile fiksni tečaj CHF. Kako je dakle nalaz osnovan na pogrešnoj premisi to nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari. Dakle njegovi prigovori su pravne prirode. Prigovara i da je nalazom i mišljenjem vještak ispustio prikazati i negativnu razliku, odnosno iznose koje je tužiteljica manje platila po mjesecima u kojima je tečaj CHF bio manji od početno ugovorenog,

21. Sud je ovakav nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan jer je ovo vještačenje obavljeno prema zadatku određenom od strane ovoga suda.

22. Treba navesti da je pogrešan stav tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima. Ovo je pogrešno jer je u ovom postupku predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti i tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), a tuženik takav zahtjev nije podnio (protutužbu niti prigovor prijeboja), o ikakvom njegovom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njegov prigovor iznosu preplate) sa pravilno utvrđenom tražbinom tužitelja ( tako u odluci ŽS u Zagrebu, Gž-3960/2022-3 od 13. prosinca 2022. , te presudi VS RH Rev- 549/2023-4 od 18.12.2023.).

23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II. odnosno tužitelju je temeljem stjecanja bez osnova sukladno utvrđenju iz provedenog financijskog vještačenja ukupno dosuđen iznos od 3.241,73 eura na ime preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pri čemu joj je priznato pravo na zatezne kamate od svake pojedine uplate do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

24. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a s obzirom da je pogledu pravne osnove i visine tužitelj uspio u cijelosti.

25. Svoje troškove tužitelj zastupan po punomoćniku – odvjetniku je iskazao u troškovniku koji je priložio spisu (list 101). Tužitelju zastupanom po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda po Tbr.54 iznosi 2,00eura. Vrijednost predmeta spora varirala je od 5.000,00 eura- u tužbi do 3.241,73 eura u trenutku zaključenja rasprave pa se sav trošak računa po istoj VPS sukladno čl.7. tarife (1.327,01 eura do 13.272,00 eura).

26.Tako je tužitelju priznat zatraženi parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu 100 b po Tbr 7. toč. 1. OT, zastupanje na ročištu 11.1.2024., 7.5.2024. i 21.1.2025. svako 100 b po Tbr. 9/1 OT, sveukupno 400b x 2,00eura ukupno 800,00eura na ime zastupanja. Priznat joj je i trošak plaćenog financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, ukupno 1.100,00 eura, te je odlučeno kao u izreci pod III ove presude.

27. Nije mu priznat zatraženi trošak sastav podneska od 16.5.2025 kojim sud obvještava da je platio predujam za vještačenje jer taj trošak nije nužan, jer sud potvrdom računovodstva utvrđuje da je predujam plaćen, te ga ne treba snositi tuženik.

28.S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ( NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20, 114/22 dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 7. ožujka 2025. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

29.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 7. ožujka 2025.

Sudac

Ranka Memišević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. punomoćnik tužitelja odvjetnica Nataša Lisac

2. punomoćnik tuženika odvjetnik Andrej Šooš Maceljski