REPULIKA HRVATSKA

Psp-90/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja STAY IN META MATE d.o.o. [adresa], OIB: 16142487960, zastupan po pun. Matija Potočnjak odvj. u Zagrebu, protiv tuženika EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Branko Čutura odvj. u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana 20. veljače 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Antonela Rudan odvj. u Splitu, i tuženika sa pun. Branko Čutura odvj. u Splitu, dana 07. ožujka 2025. godine,

r i j e š i o  j e :

I Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja koji glasi;

"- Nalaže se protivniku osiguranja EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] predati predlagatelju osiguranja Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 u posjed:

- poslovni prostor iz Ugovora o zakupu na adresi [adresa], Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], i predati predlagatelju osiguranja u posjed ključ od promijenjenih brava prostora, kao i predati uzete stvari iz poslovnog prostora predlagatelju osiguranja odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od dana izdavanja ove privremene mjere.

- Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka, odnosno do drugačije odluke suda."

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Utvrđuje se da je tuženik EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 u njegovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora u zakupu tužitelja tako da je na adresi poslovnog prostora: - [adresa], 21000, Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], promijenio bravu, uklonio reklame i razmjestio krevete, te onemogućio tužitelju ulazak u prostor i nastavak korištenja za daljnje obavljanje usluga smještaja.

- Nalaže se tuženiku EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 uruči ključeve promijenjene brave, vrati uzete predmete natrag u poslovni prostor te da se ubuduće kloni takvih ili sličnih smetanja posjeda uz prijetnju novčane kazne.

- Zabranjuje se tuženiku EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] bilo kakvo smetanje poslovnog prostora iz Ugovora o zakupu na adresi [adresa], Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina].

- Nalaže se tuženiku EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 638,27 Eur.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 24. svibnja 2024. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je posljednji mirni, samostalni i faktični posjednik kao zakupoprimac poslovnog prostora u vlasništvu tuženika na temelju Ugovora o zakupu od 01. travnja 2022. na adresi [adresa], Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina].

Dana 12. ožujka 2024. tužitelj je zaprimio izjavu o raskidu ugovora o zakupu sklopljenog 1. travnja 2022. ovjerenog kod javnog bilježnika 20. travnja 2022. OV- 4427/2022 zbog neispunjavanja obveza. U izjavi o raskidu se tuženik poziva na čl. 5.1. navedenog ugovora.

Povodom zaprimanja izjave o raskidu, istog dana - 12. ožujka 2024. - direktorica tužitelja gđa. CG zatražila je pojašnjenje tuženika o razlozima za raskid, na što se tuženik nije očitovao.

Dana 8. travnja 2024. i 19. travnja 2024., održani su sastanci između tužitelja i tuženika na kojima je tužitelj osporio postojanje uvjeta za raskid te je postignut dogovor da tužitelj nastavlja s poslovanjem u poslovnom prostoru koji je predmet ugovora o zakupu.

Dana 24. travnja 2024. tuženik je protivno odredbama Ugovora o zakupu ušao u objekt koji je predmet zakupa na adresi [adresa], promijenio bravu, uklonio reklame i razmjestio krevete te tužitelju smetao posljednji miran, pošten posjed. Dana 26. travnja 2024., od strane tužitelja na licu mjesta utvrđeno je da nije u mogućnosti ući u poslovni prostor i nastaviti ga koristiti za daljnje obavljanje usluga smještaja.

Dana 2. svibnja 2024., tužitelj putem punomoćnika upućuje tuženiku opomenu pred tužbu u kojoj ga upozorava da ukoliko ne omogući tužitelju pristup poslovnom prostoru i nastavak obavljanja djelatnosti, tužitelj će pokrenuti postupke radi posjedovne zaštite i radi utvrđenja da je izjava o raskidu bez pravnih učinak, te da je ugovor o zakupu i dalje na snazi.

Tužitelj ističe da je tuženikova izjava o raskidu nezakonita, nedopuštena i bez pravnih učinaka i to iz razloga što u trenutku primitka izjave o raskidu nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid, te je ista izjava protivna odredbama ugovora o zakupu, odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora i odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Izjava o raskidu je nezakonita, nedopuštena i bez pravnih učinaka iz razloga što je tužitelj navedenu izjavu zaprimio 12. ožujka 2024. u kojem trenutku su bile namirene sve obveze (zakupnine) temeljem Ugovora o zakupu. Tužitelj je 6. ožujka 2024. namirio sve obveze, te nije imao duga, a tuženik je 7. ožujka u trenutku kad su bile namirene sve obveze na temelju Ugovora o zakupu, uputio tužitelju izjavu o raskidu ugovora. Dakle, tužitelju je izjavljen raskid u trenutku kada nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid.

Izjava o raskidu je nezakonita i bez pravnih učinaka iz razloga što je tuženik predmetnom izjavom ugovor o zakupu raskinuo protivno odredbi čl. 26. st. 1. točke 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora koji glasi: „Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako: 2. zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca.“

Također, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima prije upućivanju izjave o raskidu tuženik je bio dužan uputiti tužitelju opomenu kojom mu ostavlja primjereni rok za ispunjenje obveze.

U konkretnom slučaju tuženik nije pisanom opomenom prije upućivanja izjave o raskidu opomenuo tužitelja kao zakupoprimca niti mu je ostavio primjereni rok za ispunjenje, odnosno petnaest dana od primitka opomene. Štoviše, tužitelj je u trenutku primitka izjave o raskidu prema tuženiku imao podmirene sve obveze.

Tužitelj ističe da je tuženik nezakonitim i nedopuštenim raskidom ugovora o zakupu, te samovlasnim smetanjem posjeda 24. travnja 2024., oduzeo tužitelju kao zakupoprimcu posjed te ga onemogućio da za vrijeme trajanja zakupa koristi poslovni prostor. Time je tuženik postupio protivno odredbama čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te stoga u navedenom slučaju zakupoprimac sukladno odredbama čl. 21. navedenog zakona ima pravo na zaštitu posjeda.

Gore navedenim povredama (smetanjem posjeda) i nezakonitim raskidom tuženik je počinio sljedeće:

- Protuzakonito oduzimanje posjeda tužitelju,

- Sprječavanje tužitelja u nastavku poslovanja te mu počinjenje štete u iznosu ostvarene zarade do isteka ugovora,

- Propust povrata preplaćenih (avansiranih) iznosa zakupnine,

- Propust povrata uloženih sredstava u adaptaciju poslovnog prostora (iznos od 35.000,00 EUR),

- Sprječavanje tužitelja u pristupu namještaju i opremi u vrijednosti cca 30.000,00 EUR-a,

- Nametanje trpljenja štete u vidu neostvarenog prihoda u iznosu od 250.000,00 EUR godišnje do isteka Ugovora o zakupu koji po odredbama istog ističe dana 01. travnja 2027. (po ostvarenom prihodu zakupljenog prostora u 2023. godini).

Slijedom naprijed navedenog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku pobliže opisanu u toč. II izreke rješenja.

Tužitelj nadalje navodi da kao predlagatelj osiguranja radi osiguranja svoje nenovčane tražbine prava na posjed poslovnog prostora traži određivanje regulacijske privremene mjere, a budući da je to nužno radi sprečavanja nastanka nenadoknadive ili teško naknadive štete, te u svrhu sprečavanja nasilja i samovlasti.

Odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promjenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koju trpi.

Odredbom čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona propisano je da ako je to nužno radi sprečavanja nastanka nenadoknadive štete ili teško naknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

Sukladno odredbi čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona pretpostavke za određivanje ove mjere su:

- vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja (opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere), te alternativno – nužnost uređenja spornog odnosa radi sprečavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili – nužnost uređenja spornog odnosa radi sprečavanja nasilja, ili – potreba osiguranja pravnog reda iz drugih važnih razloga (posebne pretpostavke za određivanje regulacijske mjere).

Tužitelj kao predlagatelj osiguranja ističe kako je u prethodno navedenom tekstu dokazao postojanje svoje tražbine, kao i nužnost određivanja privremene mjere, no predlagatelj osiguranja u odnosu na posebne pretpostavke za određivanje regulacijske mjere opetovano navodi kako je mu je:

- onemogućeno korištenje, dakle posjedovanje poslovnog prostora kojega je zakupnik,

- onemogućeno korištenje njegovih osobnih stvari i namještaja koji se nalaze u predmetnom poslovnom prostoru,

- onemogućeno ostvarivanje prihoda po osnovi najma zakupljenog prostora kojeg ne mogu koristiti,

- nametnuto od strane protivnika osiguranja trpljenje štete u vidu neostvarenog prihoda u iznosu od 250.000,00 EUR godišnje do isteka Ugovora o zakupu koji po odredbama istog ističe dana 01. travnja 2027. (po ostvarenom prihodu zakupljenog prostora u 2023. godini) u uređenje kojeg je uložio znatna sredstva.

Slijedom navedenog, tužitelj je kao predlagatelj osiguranja u svrhu sprečavanja nasilja i samovlasti, kao i nastupa daljnje štete koju trpi, predložio sudu da radi osiguranja nenovčane tražbine prava na posjed poslovnog prostora predlagatelja osiguranja prema tuženiku kao protivniku osiguranja, donese odluku pobliže opisanu u toč. I izreke rješenja.

U odgovoru nas tužbu od 23. kolovoza 2024. god., tuženik navodi da u cijelosti osporava naslovnu tužbu i zahtjev za određivanje privremene mjere kao neosnovane, a posebno ističe prigovor nepravodobnosti tužbe i prigovor promašene pasivne legitimacije, pa predlaže naslovnu tužbu u cijelosti odbiti kao neosnovanu, a tužitelja osuditi na snašanje parničnog troška tuženiku.

Zbog neplaćanja ugovorene zakupnine tuženik je tužitelju sukladno čl. 5. Ugovora o zakupu zaključenog između tužitelja i tuženika pisanim putem otkazao taj Ugovor svojom pisanom Izjavom od 29.02.2024., a koju činjenicu tužitelj ne spori.

Tužitelj je tuženikovu pisanu Izjavu o otkazu/raskidu Ugovora o zakupu zaprimio dana 12.03.2024., pa mu je sukladno ugovorenom otkaznom roku od 30 dana iz čl.5.4. Ugovora o zakupu posjed predmetnog prostora prestao 12.04.2024.

Štoviše, tuženik je i ranije napustio posjed predmetnog prostora obzirom da isti nije koristio, a zbog čega je već ranije prestao plaćati ugovorenu zakupninu zbog čega mu je zakup i otkazan.

Nadalje, a što je razvidno iz ZK izvatka priloženog tužbi, predmetni prostor je u suvlasništvu tužitelja i ZG, pa je slijedom te činjenice isti i u suposjedu tuženika i ZG bio za vrijeme trajanja Ugovora o zakupu zaključenog sa tužiteljem, a slijedom koje činjenice je ZG kao suvlasnik predmetnog prostora i u dogovoru sa svojim bratom EG, ovdje tuženim, zajedno sa svojom suprugom BG, dana 13.04.2024., nakon raskida Ugovora o zakupu sa tužiteljem, i dan nakon što je tužitelju svakako temeljem isteka otkaznog roka prestao posjed predmetnog prostora, i stupio u neposredan posjed predmetnog prostora, i sa tvrtkom Adriatic Explore travel d.o.o. [adresa], istog dana zaključio Ugovor o zakupu predmetnog prostora, a temeljem kojeg Ugovora je onda ta tvrtka istog dana i stupila u posjed predmetnog prostora i od kada (13.04.2024.) se predmetni prostor i nalazi u posrednom posjedu ZG i BG, a u neposrednom posjedu tvrtke Adriatic Explore travel d.o.o. [adresa]. Slijedom navedenog, jasno je da je prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika osnovan, kao i da je naslovna tužba podnesena protekom zakonskog roka od 30 dana za smetanje posjeda budući je ista podnesena dana 24.05.2024., a tužitelju je posjed prestao još dana 13.04.2024., istekom otkaznog roka od kojeg dana se u predmetnom prostoru nalaze treće osobe koje su tog dana 13.04.2024., i stupile u posjed predmetnog prostora, a sa čim je tužitelj jako dobro i upoznat slijedom činjenice zaprimanja pisane Izjave o raskidu.

Tuženik stoga predlaže naslovnu tužbu odbiti u cijelosti i tužitelja osuditi na snašanje parničnog troška tuženiku, kao i odbiti i tužiteljev zahtjev za određivanje privremene mjere, tim više što je isti identičan tužbenom zahtjevu, a što je zakonom nedopušteno.

Tužitelj u podnesku od 12. rujna 2024. god., navodi kako tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj posljednji mirni, samostalni i faktični posjednik kao zakupoprimac poslovnog prostora u vlasništvu tuženika na temelju Ugovora o zakupu od 01. travnja 2022., na adresi [adresa], Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina].

Tužitelj dalje ističe da tuženik u odgovoru ne osporava ni da je tužitelj zaprimio izjavu o raskidu ugovora o zakupu tek dana 12. ožujka 2024.

Tužitelj također ističe da tuženik odgovorom na tužbu ne osporava niti da je smetao posjed tužitelja.

Na tvrdnju tuženika iz točke III. odgovora na tužbu koja glasi: „Tužitelj je tuženikovu pisanu Izjavu o otkazu/raskidu Ugovora o zakupu zaprimio dana 12.03.2024. pa mu je sukladno ugovorenom otkaznom roku od 30 dana iz čl.5.4. Ugovora o zakupu posjed predmetnog prostora prestao 12.04.2024.“, tužitelj se očituje da je izjava o raskidu nezakonita, nedopuštena i bez pravnih učinaka iz razloga što je tužitelj navedenu izjavu zaprimio 12. ožujka 2024. u kojem trenutku su bile namirene sve obveze (zakupnine) temeljem Ugovora o zakupu.

Tužitelj ističe da je 6. ožujka 2024., namirio sve obveze te nije imao duga, a tuženik je 7. ožujka 2024. u trenutku kad su bile namirene sve obveze na temelju Ugovora o zakupu uputio tužitelju izjavu o raskidu ugovora. Dakle, tužitelju je izjavljen raskid u trenutku kada nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid.

Izjava o raskidu je nezakonita i bez pravnih učinaka iz razloga što je tuženik predmetnom izjavom ugovor o zakupu raskinuo protivno odredbi čl. 26. st. 1. točke 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora koji glasi: „Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako: 2. zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca.“

Također, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, prije upućivanju izjave o raskidu tuženik je bio dužan uputiti tužitelju opomenu kojom mu ostavlja primjereni rok za ispunjenje obveze.

U konkretnom slučaju tuženik nije pisanom opomenom prije upućivanja izjave o raskidu opomenuo tužitelja kao zakupoprimca niti mu je ostavio primjereni rok za ispunjenje, odnosno petnaest dana od primitka opomene. Štoviše, tužitelj je u trenutku primitka izjave o raskidu prema tuženiku imao podmirene sve obveze.

Slijedom navedenog, tužitelj osporava tvrdnju tuženika da je tužitelj ranije napustio posjed poslovnog prostora koji je predmet zakupa, te da poslovni prostor nije koristio, kao i tvrdnju da je tužitelj ranije prestao plaćati ugovorenu zakupninu, što je evidentno iz dostavljene dokumentacije uz tužbu.

Tužitelj ističe da posjed poslovnog prostora nije napustio svojom voljom kao što to tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu, te da posjed nije prestao 12. travnja 2024., kako tvrdi tuženik, te da je tuženik tužitelju nezakonitim i nedopuštenim raskidom ugovora o zakupu te samovlasnim smetanjem posjeda 24. travnja 2024., oduzeo tužitelju kao zakupoprimcu posjed, te ga onemogućio da za vrijeme trajanja zakupa koristi poslovni prostor.

Tužitelj nadalje ističe da su dana 8. travnja 2024. i 19. travnja 2024. , održani sastanci i obavljeni telefonski razgovori između tužitelja i tuženika na kojima je tužitelj osporio postojanje uvjeta za raskid, te je postignut dogovor da tužitelj nastavlja s poslovanjem u poslovnom prostoru koji je predmet ugovora o zakupu. Tuženik je u ovim sastancima i razgovorima izričito izjavio da neće mijenjati brave na poslovnom prostoru.

Tužitelj ističe da je dana 24. travnja 2024., tuženik protivno odredbama Ugovora o zakupu ušao u objekt koji je predmet zakupa na adresi [adresa], promijenio bravu, uklonio reklame i razmjestio krevete, te tužitelju smetao posljednji miran, pošten posjed. Dana 26. travnja 2024., od strane tužitelja na licu mjesta je utvrđeno da nije u mogućnosti ući u poslovni prostor i nastaviti ga koristiti za daljnje obavljanje usluga smještaja.

Također, direktorica tužitelja je naknadno pregledom internetske stranice za planiranje putovanja Booking.com, a koja pruža i uslugu najma apartmana, utvrdila da je poslovni prostor iz ugovora o zakupu od 01. travnja 2022., naveden na toj stranici kao dostupan za najam. Dodatno, poslovni prostor je namješten stvarima od kojih su neke u vlasništvu tužitelja, a koje je tuženik oduzeo tužitelju.

Tužitelj u svrhu dokaza navoda iz ove točke prilaže slike poslovnog prostora s internetske stranice Booking.com s komentarom o predmetima koji su nezakonito zadržani od strane tuženika, a zapravo su u vlasništvu tužitelja.

U podnesku od 19. rujna 2024. god., tuženik navodi da prilogu ovom Podnesku, a na okolnost navoda iz odgovora na tužbu, dostavlja Ugovor o zakupu predmetnog objekta između trećih osoba od 13.04.2024.g., tužiteljevu Odluku od 12.04.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu radnici RG iz [adresa], s danom prestanka radnog odnosa radnice kod tužitelja s danom 12.04.2024., a zbog prestanka rada tužitelja u predmetnom objektu.

Slijedom priloženih isprava razvidno je da je prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika osnovan, kao i da je naslovna tužba podnesena protekom zakonskog roka od 30 dana za smetanje posjeda budući je ista podnesena dana 24.05.2024., a slijedom priloženih isprava proizlazi da je tužitelju posjed predmetnog objekta prestao, odnosno da je tužitelj posjed predmetnog objekta napustio najkasnije 13.04.2024., od kojeg dana se u predmetnom objektu nalaze treće osobe koje su tog dana 13.04.2024., i stupile u posjed predmetnog objekta temeljem ovom Podnesku priloženog Ugovora o zakupu na određeno vrijeme.

Štoviše, iz ovom podnesku priložene tužiteljeve Odluke od 12.04.2024., o poslovno uvjetovanom otkazu radnici RG iz [adresa], razvidno je da i sam tužitelj u toj Odluci navodi da je već dana 12.04.2024., prestao poslovati u predmetnom objektu.

Stoga se ustraje u saslušanju tuženika i već predloženih svjedoka i to UG, [adresa], BG, [adresa], dir. i zz-a tvrtke Adriatic Explore travel d.o.o. [adresa], ČG, [adresa], ŠG, čiju adresu se tužitelj obvezuje dostaviti, a sviju kao stranaka iz ovom Podnesku priloženog Ugovora o zakupu na određeno vrijeme i dodatno se predlaže saslušati svjedoka RG iz [adresa], radnicu kojoj je temeljem ovom Podnesku priložene Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu radni odnos u predmetnom objektu kod tužitelja prestao s danom 12.04.2024., zbog prestanka rada tužitelja na adresi predmetnog objekta.

Nakon saslušanja tuženika i predloženih svjedoka predlaže se Naslovnu tužbu odbiti u cijelosti i tužitelja osuditi na snašanje parničnog troška tuženiku, kao i odbiti i tužiteljev zahtjev za određivanje privremene mjere kao neosnovan tim više što je isti identičan tužbenom zahtjevu, a što je zakonom nedopušteno.

Tužitelj u podnesku od 30. rujna 2024. god., navodi kako tuženik ni u ovom podnesku ne osporava da je tužitelj posljednji mirni, samostalni i faktični posjednik kao zakupoprimac predmetnog poslovnog prostora, kao niti da je tuženik smetao posjed tužitelja.

Na tvrdnju tuženika koja glasi: „a slijedom priloženih isprava proizlazi da je tužitelju posjed predmetnog objekta prestao, odnosno da je tužitelj posjed predmetnog objekta napustio najkasnije 13.04.2024. od kojeg dana se u predmetnom objektu nalaze treće osobe koje su tog dana 13.04.2024. i stupile u posjed predmetnog objekta temeljem ovom podnesku priloženog Ugovora o zakupu na određeno vrijeme.“, tužitelj opetovano ističe da posjed poslovnog prostora nije napustio svojom voljom, te da posjed nije prestao 13. travnja 2024. (kako tvrdi tuženik) te da je tuženik tužitelju nezakonitim i nedopuštenim raskidom ugovora o zakupu te samovlasnim smetanjem posjeda 24. travnja 2024., oduzeo tužitelju kao zakupoprimcu posjed, te ga onemogućio da za vrijeme trajanja zakupa koristi poslovni prostor.

Tužitelj opetovano ističe da posjed nije prestao iz razloga što je namjera tužiteljevog zadržanja posjeda predmetnog poslovnog prostora evidentna i iz toga što je tužitelj dana 6. ožujka 2024., imao namirene sve obveze na osnovi zakupnine prema tuženiku.

Tužitelj posebno ističe da je u ugovoru o zakupu (kojega je tuženik priložio podnesku od dana 20. rujna 2024.), kao zakupodavac navedena osoba različita od tuženika, odnosno kao zakupodavac nije navedena osoba iz Ugovora o zakupu sklopljenog između tužitelja i tuženika od 01. travnja 2022.

Tužitelj također ističe da se priloženi ugovor o zakupu ne odnosi isti poslovni prostor kao ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i tuženika od 01. travnja 2022.

Tužitelj ističe i da se priloženim ugovorom ne dokazuje da tuženik nije počinio smetanje posjeda.

Nadalje, tužitelj smatra da je poslovno uvjetovani otkaz radnici na koji se poziva tuženik pravno irelevantan za rješenje ovog spora, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, iz razloga što je upravo tuženik osoba koja je smetala posjed tužitelju.

Tužitelj se protivi i saslušanju svih svjedoka koje je tuženik predložio, iz razloga što smatra da predloženi svjedoci nemaju saznanja o smetanju posjeda, iz kojeg razloga ne mogu pridonijeti dokazivanju pravno relevantnih odlučnih činjeničnih tvrdnji u ovom sporu.

Tužitelj zaključno ističe da je dana 18. srpnja 2024., podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu (s datumom osnivanja parničnog postupka 24. srpnja 2024., poslovni broj P-2863/2024), protiv tuženika radi utvrđenja da je izjava tuženika o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 1. travnja 2022., između tužitelja kao zakupnika i tuženika kao zakupodavca, nezakonita i bez pravnih učinaka, te radi utvrđenja da je na snazi ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 1. travnja 2022., između tužitelja kao zakupnika i tuženika kao zakupodavca.

Na pripremnom ročištu dana 16. listopada 2024. god., tuženik navodi da ustraje u prijedlogu za odbačaj tužbe, prigovoru promašene pasivne legitimacije, a što je sve vidljivo i potvrđeno od strane samog tužitelja da je 12. 4., prestao poslovati u predmetnom objektu, a kako je sam naveo u svojoj Odluci o otkazu radnog odnosa radnici VG, koja je odluka također u spisu. Ukoliko sud ne odbaci tužbu ustraje u izvođenju svih predloženih dokaza. U odnosu na predloženog svjedoka IG, predlaže se odbiti saslušanje istog obzirom da tužitelj nije obrazložio na koje okolnosti je taj svjedok trebao biti saslušan, u kakvoj je vezi sa strankama i predmetom spora, ne prebiva niti boravi u [adresa], gdje je "čin smetanja" počinjen.

Svjedok IG u iskazu od 18. prosinca 2024. god., navodi da je tužitelj je u vlasništvu njegovog sina KG, a direktorica tužitelja je njegova djevojka CG, pa tako svi žive na adresi u [adresa]. Bio je uposlen u firmi META MATE d.o.o. do umirovljenja, prije 2 godine. Firma META MATE d.o.o. u kojoj sam bio uposlen nije poslovala u predmetnom poslovnom prostoru, već tužitelj STAY IN META MATE d.o.o., a obje firme su u vlasništvu njegovog sina KG.

1 0

Kako je bio uposlen u ovoj firmi u vlasništvu svojega sina, tako je povremeno dolazio i u predmetni poslovni prostor, u Splitu, na adresi [adresa], u kojem je poslovao tužitelj, kao druga firma u vlasništvu njegovog sina, a u koji su uložena znatna sredstva i koji je preuređen u hotel. Predmetni poslovni prostor je preuređivan u dva navrata.

Kada ga se pita može kazati da se predmetni poslovni prostor sastoji od prostora u prizemlju i prostora na prvom katu. U prostoriji u prizemlju se nalazi recepcija i 6 soba, a površine je po njegovoj procjeni negdje oko 150 m2, dok se prostor na prvom katu sastoji od 4 sobe i terase ukupne površine oko 100-120 m2. U prizemlju su odmah nakon ulaza položene 2 prostorije prije ulaza u hotel, u jednoj prostoriji je bila kuhinja površine 10-12 m2, a u drugoj je bila blagovaonica 40-50 m2.

Na posebno pitanje navodi da je svaka od prostorija o kojima je maločas govorio imala svoje ključeve, a ključevi su se nalazili u hotelu na recepciji. Da li je svaka prostorija imala samo 1 ili više primjeraka ključeva njemu nije poznato. Ulazna brava nije imala svoje ključeve već je imala svoju šifru, a ulazna vrata su se otvarala na otisak prsta/šifra. Ova ulazna brava je kasnije bila zamijenjena.

Na daljnje pitanje navodi da ga je negdje krajem travnja ove godine nazvala direktorica CG i kazala mu da joj je netko dojavio da na pročelju zgrade više nema reklame tužitelja i zamolila ga da ide to provjeriti. Kada je došao na lice mjesta uvjerio se je da reklame tužitelja više nema, a ulazna brava je bila zamijenjena i više nije funkcionirala kada se ukuca šifra koja je njemu bila poznata. Fotografirao je pročelje kako bi bilo vidljivo da na pročelju nema reklame tužitelja, te o zamjeni brave izvijestio direktoricu CG.

Na daljnje pitanje navodi da je kako je već kazao u predmetnom poslovnom prostoru poslovao hotel "STAY IN", a u sporno vrijeme u hotelu nije bilo gostiju, budući da je hotel poslovao samo do kraja sezone, negdje do studenog prošle godine, a ponovno je trebao biti otvoren 1. svibnja ove godine.

Na posebno pitanje navodi da je dakle toga dana zatekao pročelje bez reklame i zamijenjenu bravu na ulaznim vratima, pa dakle nije bio prisutan kada je reklama skinuta i zamijenjena brava. Pretpostavlja da je to mogao učiniti samo vlasnik prostora, tuženik EG, a budući i da je njegova supruga čijeg imena se u ovaj čas ne može prisjetiti bila zaposlenica hotela "STAY IN".

Nadalje upitan navodi da danas u predmetnom poslovnom prostoru zasigurno netko posluje jer je znao proći ovo ljeto kada je vidio da ljudi ulaze i izlaze iz prostora, a na pročelju je bila vidljiva reklama nekog hotela ili hostela u ovaj čas se ne može točno prisjetiti.

Posebno upitan navodi da je šifra ulaznih vrata osim njemu bila poznata i uposlenim djelatnicima, direktorici CG i sinu KG. U hotelu je misli bilo zaposleno 2 ili 3 djelatnika koji su radili i na recepciji i na čišćenju i namještanju soba, dok postojeća kuhinja i blagovaonica nisu poslovali.

1 1

Na daljnje pitanje navodi da je kao što je maločas izjavio, o onome što je zatekao izvijestio direktoricu CG. Policiji se nije obraćao, a što su nakon toga poduzeli direktorica i sin KG, njemu nije poznato.

Na posebno pitanje navodi da tuženik EG nakon ove zamjene brave na ulaznim vratima nije nikada tužitelju vratio njegove stvari koje se nalaze u predmetnim poslovnim prostorijama koje su bile kompletno renovirane i namještene od strane tužitelja.

Nadalje upitan navodi da mu je poznato da tuženik nije vratio stvari koje se nalaze u predmetnim poslovnim prostorijama budući da mu je to saopćila direktorica CG i sin KG.

Na daljnje pitanje navodi da je u ovo vrijeme kada je zamijenjena brava na ulaznim vratima, sezonu koja je trebala početi 1. svibnja ove godine pripremao tužitelj odnosno firma STAY IN META MATE.

Svjedok BG u iskazu od 18. prosinca 2024. god., navodi da je točno da je potpisnica priloženog Ugovora o zakupu od 13. travnja 2024. godine, kao zakupodavac, a budući da sam supruga tuženikovog brata ZG. Može kazati da se ovaj ugovor odnosi na jednu sobu položenu u predmetnoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa], ali je kasnije ovaj zakupoprimac ČG, vlasnik firme Adriatic explorer travel d.o.o., kasnije otpočeo koristiti i ostatak poslovnog prostora. Naime, u preostalom dijelu predmetnog poslovnog prostora, nalazi se više soba u prizemlju, kao i na prvom katu, a sve su te sobe u vrijeme kada je sklopljen ovaj ugovor bile prazne.

Na posebno pitanje navodi da joj detalji odnosa među strankama nisu najbolje poznati, ali zna da je prethodno u predmetnom poslovnom prostoru poslovao KG, te da je istom otkazan Ugovor o zakupu jer nije platio nekoliko, čini joj se 3 mjesečne zakupnine. Istog dana kada je sklopljen priloženi Ugovor od 13. travnja 2024. godine, suprug i ona i ŠG, direktor agencije Adriatic explorer travel d.o.o., ušli su u predmetni poslovni prostor koji je kako je već kazala bio ispražnjen, a može kazati i to da je suprug ovom prigodom pazio na otkazni rok od 30 dana, da bi tek po proteku ovog roka mogli ući u posjed.

Na posebno pitanje navodi da ovom prigodom suprug ZG nije zamijenio bravu na ulaznim vratima, a u predmetni poslovni prostor su ušli jer je suprug prethodno imao šifru brave na ulaznim vratima. Da li je suprug nakon toga mijenjao bravu na ulaznim vratima njoj nije poznato.

Na daljnje pitanje navodi da joj nije poznato što se dogodilo sa stvarima koje su se nalazile u predmetnom poslovnom prostoru dok je u njemu poslovao KG, odnosno nije joj poznato tko je iznio njegove stvari i gdje se one danas nalaze.

Nadalje upitana navodi da ovom prigodom tuženik EG sa njima nije ušao u predmetni poslovni prostor, a koliko joj je poznato i on je kao suvlasnik predmetne nekretnine imao šifru brave na ulaznim vratima. Priloženi Ugovor o zakupu od 13. travnja 2024. godine je sklopila u svojstvu zakupodavca jer su zaključili da je to u interesu obitelji, a budući da svi zapravo i žive kao jedna obitelj. Osim toga, može kazati da njen suprug od početka nije bio zadovoljan sa Ugovorom o zakupu koji je

1 2

sklopio tuženik sa KG, a što se nakon toga i obistinilo, jer isti kako je već kazala nije platio 3 mjesečne zakupnine, uslijed čega mu je ugovor otkazan, pa je nakon toga suprug ZG kazao da će ubuduće on sklapati ugovore sa novim zakupoprimcima predmetnog poslovnog prostora. Poznato joj je da KG nije prihvatio otkaz Ugovora o zakupu i da je među strankama došlo do spora, a kako je već izjavila nije joj poznato da li je brava ulaznih vrata zamijenjena. Pretpostavlja da je brava zamijenjena nakon što je u posjed ušao novi zakupoprimac, a tko je bravu zamijenio, da li suprug ili tuženik ili novi zakupoprimac, njoj nije poznato.

Na posebno pitanje navodi da je kao supruga suvlasnika predmetnog poslovnog prostora i ranije znala dolaziti u predmetni poslovni prostor dok je u njemu poslovao KG.

Na daljnje pitanje navodi da joj nije poznato tko je uklonio reklamu tužitelja sa pročelja zgrade. Koliko se sjeća ovoga dana 13. travnja 2024. godine, reklama tužitelja nije bila otklonjena. Čini joj se da je toga dana već nije niti bilo, ali u to ne može biti sasvim sigurna.

Zakonski zastupnik tužitelja CG u iskazu od 06. veljače 2025. god., navodi da joj je dana 24. travnja 2024. godine, tuženik EG kao z.z. tužitelja uputio telefonski poziv u kojem ju je obavijestio da je sukladno njihovom dogovoru razmjestio stvari tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora. Ovom prigodom joj je kazao samo to da je razmjestio njihove stvari unutar predmetnog poslovnog prostora. Ovom prigodom je tuženiku kazala da traži da joj to saopći u pismenoj formi, a na što se je tuženik oglušio.

Nakon toga je 26. travnja 2024. godine, nazvala saslušanog svjedoka IG, te ga zamolila da provjeri kakvo je stanje u predmetnom poslovnom prostoru obzirom na ovo što joj je prethodno telefonskim putem saopćio tuženik. Istoga dana IG ju je nazvao i obavijestio da na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora više nije njihova brava koja je bila i na otisak prsta i na šifru, već da se na ulaznim vratima nalazi obična brava sa "kvakom". Također ju je obavijestio da je skinuta njihova reklama koja se je nalazila sa lijeve strane od ulaza u predmetni poslovni prostor.

Nakon toga se nije obraćala tuženiku niti pisanim putem, a niti telefonskim putem, a nisu niti obavijestili policiju, već su se obratili ovom punomoćniku koji je sačinio predmetnu tužbu.

Na posebno pitanje suda navodi da niti ona, a niti bivši vlasnik KG, inače njen zaručnik više nisu bili u predmetnom poslovnom prostoru, tako da im nije poznato što se je u međuvremenu dogodilo sa njihovim stvarima, odnosno da li se iste i dalje nalaze u predmetnom objektu.

Na daljnje pitanje navodi kako smatra da je bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora zamijenio upravo tuženik, te da je upravo tuženik skinuo njihovu reklamu položenu sa lijeve strane ulaza u predmetni objekt, a sve obzirom na ovaj telefonski razgovor o kojemu je prethodno izvijestila sud kada joj je tuženik kazao da je izmjestio njihove stvari unutar predmetnog poslovnog prostora.

1 3

Na daljnje pitanje navodi da su prethodno dana 12. ožujka 2024. godine, zaprimili odluku tuženika o raskidu Ugovora o zakupu koji su zaključili sa tuženikom kao zakupodavcem.

Na posebno pitanje navodi da su prethodno dana 06. ožujka 2024. godine, tuženiku platili zaostale 3 zakupnine sa siječanj, veljaču i ožujak 2024. godine. Nakon što su zaprimili Odluku o otkazu ugovora o zakupu, tuženik i VG su bili jednom prigodom kod njih u Zagrebu. Tada su dogovorili sastanak i našli su se dana 18. travnja 2024. godine, kada je tuženiku saopćila da će oni otpočeti sa poslovanjem u predmetnom poslovnom prostoru početkom sezone dana 01. svibnja 2024. godine. Na ovom sastanku dana 18. travnja 2024. godine, sa tuženikom su postigli i dogovor o nastavku poslovanja dana 01. svibnja 2024. godine. U predmetni poslovni prostor su investirali otprilike oko 40.000,00 - 50.000,00 Eura, a u predmetnom prostoru je ostao uglavnom njihov namještaj. U predmetnom poslovnom prostoru se nalazio sav njihov namještaj osim stola na recepciji.

Na posebno pitanje navodi da oni nisu dali otkaz ugovora o radu VG, a niti su u razdoblju do 13. travnja 2024. godine, napustili predmetni poslovni prostor i odnijeli sve njihove stvari. Što se tiče visine investicije o kojoj je maločas govorila, može kazati da su u predmetni poslovni prostor investirali u više prilika, pa je tako teško odgovoriti na pitanje da li je visina investicije 40.000,00 Eura ili 50.000,00 Eura. No ovom prigodom može kazati da je visina investicije bila 40.000,00 Eura.

Nadalje upitana navodi u vezi otkaza VG, može kazati da im je ista dana 30. travnja dostavila e-mail u kojem navodi da nam vraća potpisani s njene strane otkaz ugovora o radu, te da joj pošaljemo odjave sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Međutim, mora kazati da oni prethodno VG nisu dostavili sačinjeni otkaz ugovora o radu, već su otkaz upravo datirali toga dana 30. travnja 2024. godine, a nakon što su imali saznanje da je tuženik zauzeo predmetni poslovni prostor i da neće biti ništa od početka sezone dana 01. svibnja 2024. godine. Osim toga, mora kazati da je prethodno upravo VG datirala sačinjeni otkaz ugovora o radu sa danom 12. travnja 2024. godine uz otkazni rok do 29. travnja 2024. godine.

Na posebno pitanje navodi da je priložena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu datirana 12. travnja 2024. godine, potpisana sa njene strane dana 30. travnja 2024. godine, a nakon što joj ga je prethodno putem e-maila dostavila gospođa VG, o čemu sam maločas govorila.

Na daljnje pitanje navodi kako može kazati da u ovom razdoblju od 12. travnja 2024. godine do 30. travnja 2024. godine, nije bilo nikakvog razgovora niti prepiske između nje i VG u pogledu otkaza ugovora o radu.

Na posebno pitanje navodi da je prije potpisivanja prethodno pročitala sadržaj priložene odluke poslovno uvjetovanog otkazu ugovora o radu VG.

Na istom ročištu tužitelj predlaže da se odredi ročište na kojem će se izvesti dokaz očevidom na licu mjesta, te da to bude prvo sljedeće ročište, radi bojazni od daljnjih odgađanja pristupa na ročište od strane tuženika, a sve s obzirom na hitnost ovog postupka i činjenicu da za tužitelja svakim danom nastaje šteta u smislu

1 4

izgubljene dobiti, ali i šteta zbog činjenice da tuženik protupravno zadržava stvari koje su vlasništvo tužitelja, a nalaze se konkretno u prostoru.

tuženik prigovora iskazu saslušanog z. z. tužitelja u cijelosti kao neistinito, a posebno u odnosu na datum napuštanja poslovnog prostora i odnošenja svojih stvari iz njega, a sve prije 13. 04. 2024., kada su tuženici uveli drugu tvrtku u posjed, gdje nije bilo ni tužitelja ni njegovih stvari, ni radnika ni gostiju, dakle bilo je sve potpuno prazno.

Tuženik u iskazu od 20. veljače 2025. god., navodi da je tužitelj poslovao u predmetnom poslovnom prostoru u suvlasništvu njega i brata ZG, tijekom sezone 2022. i 2023. godine. Nakon što su otpočeli sa neredovitim isplatama ugovorene zakupnine nakon sezone 2023. godine, a nakon što tužitelj nije platio 3 ugovorene zakupnine, donio je Odluku o raskidu ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, a koji otkaz im je dostavio preporučenom pošiljkom. Zaprimio je potvrdu o prijemu ove obavijesti o raskidu ugovora dana 12. ožujka prošle godine, i svojega brata ZG obavijestio o tome da tužitelju treba dati otkazni rok od mjesec dana kako je prethodno među njima bilo dogovoreno. Kako je kod tužitelja bila uposlena i njegova supruga TG radeći na recepciji, nju je direktorica tužitelja CG izvijestila o tome da prestaju sa poslovanjem u predmetnom poslovnom prostoru, te da od 1. svibnja prošle godine ne misle otpočeti sa poslovanjem, a supruga je 12. travnja i službeno zaprimila otkaz ugovora o radu kod tužitelja.

Na posebno pitanje navodi da je predmetni poslovni prostor bio opremljen njihovim namještajem, a da li je tužitelj tijekom poslovanja unio još kakve svoje stvari njemu nije poznato, niti je ikada primijetio da bi u predmetni poslovni prostor oni unosili neke svoje stvari, a poznato mu je da je tužitelj nakon svake sezone poslovanja malo uredio prostor pituravanjem zidova, uređivanjem i sl. Naime, njemu je bilo najvažnije da se zakupnina uredno plaća do petog dana u mjesecu, a sasvim je razumljivo da netko tko se bavi turizmom, uredi i sredi poslovne prostorije nakon svake sezone poslovanja.

Kako je on bio taj koji je prethodno našao i dogovorio zakup predmetnog poslovnog prostora sa tužiteljem, zbog neuredne isplate zakupnine je čak došlo i do određenog poremećaja u odnosima između njega i brata ZG, pa su tako dogovorili da će brat ubuduće pronalaziti, pregovarati i dogovarati zakup predmetnog poslovnog prostora sa novim zakupnicima. Tako su brat i nevjesta BG dogovorili sa novim zakupcem Adriatic explorer travel d.o.o. sklapanje novog ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora u kojem navedena firma i danas posluje.

Kako su brat i nevjesta dogovorili zakup predmetnog poslovnog prostora sa novim zakupcem, oni su i novom zakupcu pokazali predmetni poslovni prostor. Nije primijetio da bi pored ulaznih vrata u predmetni poslovni prostor bila postavljena nekakva reklama tužitelja koja bi nakon toga bila uklonjena, a što se tiče brave na ulaznim vratima ona se je otvarala i dodirom prsta i na šifru. Ova brava tom prigodom nije zamijenjena, već je koliko mu je poznato promijenjena šifra brave ulaznih vrata, a tko je to učinio nakon što je sporni poslovni prostor predan u posjed novom zakupniku, njemu nije poznato.

1 5

Na posebno pitanje navodi da mu nije poznato da li je prethodno tužitelj, odnosno od njega ovlaštene osobe iz predmetnog poslovnog prostora odnosili neke svoje stvari nakon što su odlučili da više neće poslovati u predmetnom poslovnom prostoru.

Nadalje upitan navodi da je tužitelj koliko se sjeća platio 3 zakupnine o kojima je maločas govorio negdje do polovine mjeseca ožujka prošle godine. Tijekom mjeseca travnja prošle godine nije imao nikakve sastanke i dogovore sa z.z. tužitelja. Osim njega, šifru brave na ulaznim vratima su imali i svi njihovi dostavljači posteljine, zaposlenici tužitelja, njegov brat ZG, a misli da je šifru znala i njegova supruga BG.

Na daljnje pitanje kojega dana je stupio u posjed predmetnog poslovnog prostora, navodi da nakon što je u posjed stupio novi zakupnik, u predmetni poslovni prostor više nije ulazio, a u prostor više nije ulazio ni nakon raskida ugovora sa tužiteljem. Tužitelju se nije obraćao tražeći da iz predmetnog poslovnog prostora odnese svoje stvari.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 01.04.2022. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda-neslužbena kopija sa stanjem na dan 22.05.2024. god., Raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29.02.2024. god., e-mail od 25.04.2024. god., i 26.04.2024. god., Opomena pred tužbu od 02.05.2024. god., Univerzalni nalog za plaćanje od 07.03.2024. god., Evidentirano kretanje poštanske pošiljke od 03.05.2024. god., Konto karticu od 23.05.2024. god., Potvrdu o prijemu pošiljke od 07.03.2024. god., devet fotografija predmetnog poslovnog prostora, Ugovor o zakupu na određeno vrijeme od 13. travnja 2024. god. Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12.04.2024. god., Tužbu radi utvrđenja od 18.07.2024. godine podnesenu ovom sudu dana 18.07.2024. god., Punomoć od 18.07.2024. god., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 01.04.2022. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda - neslužbena kopija sa stanjem na dan 22.05.2024. god., Raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29.02.2024. god., e-mail od 26.04.2024. god., i 25.04.2024. god., devet fotografija, Opomenu pred tužbu od 02.05.2024. god., Univerzalni nalog za plaćanje Addiko Bank od 07.03.2024. god., Evidentirano kretanje poštanske pošiljke Hrvatska pošta d.d. od 03.05.2024. god., Konto karticu od 23.05.2024. god., te izveo dokaz saslušanjem svjedoka IG i BG na raspravnom ročištu dana 18. prosinca 2024. god., saslušanjem z.z. tužitelja CG na raspravnom ročištu dana 06. veljače 2025. god., i saslušanjem tuženika na raspravnom ročištu dana 20. veljače 2025. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 10 st. 1 i st. 2, da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je posjednik.

1 6

U odredbama čl. 21 st. 1. i st. 3 ZV-a, propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Nadalje je u odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a, propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da tuženik tijekom postupka osnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je upravo tuženik kritične prigode na adresi predmetnog poslovnog prostora promijenio bravu, uklonio reklame i razmjestio krevete, te onemogućio tužitelju ulazak u prostor i nastavak korištenja za daljnje obavljanje usluga smještaja.

Naime, saslušani svjedok IG navodi da u sporno vrijeme u hotelu - predmetnom poslovnom prostoru nije bilo gostiju, budući da je hotel poslovao samo do kraja sezone, negdje do studenog prošle godine, a ponovno je trebao biti otvoren 1. svibnja ove godine. Toga dana je zatekao pročelje bez reklame i zamijenjenu bravu na ulaznim vratima, pa dakle nije bio prisutan kada je reklama skinuta i zamijenjena brava. Pretpostavlja da je to mogao učiniti samo vlasnik prostora, tuženik EG, a budući i da je njegova supruga čijeg imena se u ovaj čas ne može prisjetiti bila zaposlenica hotela "STAY IN". O onome što je zatekao izvijestio je direktoricu CG. Policiji se nije obraćao, a što su nakon toga poduzeli direktorica i sin KG, njemu nije poznato.

Zakonski zastupnik tužitelja CG navodi da joj je dana 24. travnja 2024. godine, tuženik EG kao z.z. tužitelja uputio telefonski poziv u kojem ju je obavijestio da je sukladno njihovom dogovoru razmjestio stvari tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora unutar predmetnog poslovnog prostora. Dana 26. travnja 2024. godine, nazvala je saslušanog svjedoka IG, obzirom na ovo što joj je prethodno telefonskim putem saopćio tuženik, te ga zamolila da provjeri kakvo je stanje u predmetnom poslovnom prostoru. Istoga dana IG ju je nazvao i obavijestio da na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora više nije njihova brava koja je bila i na otisak prsta i na šifru, već da se na ulaznim vratima nalazi obična brava sa "kvakom". Također ju je obavijestio da je skinuta njihova reklama koja se je nalazila sa lijeve strane od ulaza u predmetni poslovni prostor. Nakon toga se nije obraćala tuženiku niti pisanim putem, a niti telefonskim putem, a nisu niti obavijestili policiju, već su se obratili ovom punomoćniku koji je sačinio predmetnu tužbu. Smatra da je bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora zamijenio upravo tuženik, te da je upravo tuženik skinuo njihovu reklamu položenu sa lijeve strane ulaza u predmetni objekt, a sve obzirom na ovaj telefonski razgovor o kojemu je prethodno izvijestila sud, kada joj je tuženik kazao da je izmjestio njihove stvari unutar predmetnog poslovnog prostora.

Kada se imaju uvidu iskazi saslušanog svjedoka IG i z.z. tužitelja CG, ovaj sud cijeni da tijekom postupka nije bilo moguće na nedvojben način

1 7

utvrditi da je sporne prigode upravo tuženik na adresi predmetnog poslovnog prostora promijenio bravu, uklonio reklame i razmjestio krevete, te onemogućio tužitelju ulazak u prostor i nastavak korištenja za daljnje obavljanje usluga smještaja, odnosno da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, a budući da se dokazi na okolnost pasivne legitimacije tuženika ne mogu temeljiti isključivo na pretpostavkama saslušanog svjedoka IG i z.z. tužitelja CG.

Naime, novi Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sa novim zakupnikom društvom Adriatic Explore Travel d.o.o. od 13. travnja 2024. god., a nakon donijete odluke tuženika o raskidu Ugovora o zakupu sklopljenog sa tužiteljem od 29. veljače 2024. god., nije sklopio tuženik kao suvlasnik predmetnog poslovnog prostora, već ga je sklopio saslušani svjedok BG, supruga tuženikova brata ZG, koji je zajedno sa tuženikom suvlasnik predmetnog poslovnog prostora.

Osim toga, z.z. tužitelja CG u iskazu navodi da je prethodno dana 18. travnja 2024. godine, na sastanku sa tuženikom između njih postignut dogovor da će tužitelj otpočeti sa poslovanjem u predmetnom poslovnom prostoru početkom sezone dana 01. svibnja 2024. godine, pa nije za očekivati da bi tuženik nakon što je sa z.z. tužitelja dana 18. travnja 2024. god., dogovorio da će tužitelj nastaviti sa poslovanjem u predmetnom poslovnom prostoru i početkom nove sezone dana 01. svibnja 2024. god., potom dana 24. travnja 2024. godine, telefonskim putem obavijestio z.z. tužitelja da je sukladno njihovom dogovoru razmjestio stvari tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora, odnosno promijenio bravu na ulaznim vratima, uklonio reklame i razmjestio krevete, te onemogućio tužitelju ulazak u prostor i nastavak korištenja za daljnje obavljanje usluga smještaja.

Radi svega navedenog, ovaj sud cijeni da u konkretnom slučaju u odnosu na tuženika nisu ispunjene zakonske pretpostavke posjedovne zaštite u smislu citiranih odredbi čl. 21 st. 1. i st. 3 i čl. 22 st. 1 ZV-a, pa su bez daljnjeg raspravljanja tužbeni zahtjev i prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja odbijeni kao neosnovani, te donijeta odluku kao u izreci rješenja.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP). Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to jednokratna naknada u visini od 250 bod., tj. iznosu od 500,00 Eur, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 125,00 Eur. Tuženiku su priznati i troškovi za sudske pristojbe i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 13,27 Eur, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23).

U Splitu, 07. ožujka 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

1 8

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika