Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Ps-17/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari I. tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tužitelja Eminent d.o.o. iz [adresa], OIB: 66498658058, VII. tužiteljice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII. tužiteljice DOP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IX. tužitelja Spektra d.o.o. iz [adresa], OIB: 66404733183, X. tužitelja LO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XI. tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i XII. tužitelja MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Darku Šuper, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Ivan Jukić, Iva Kovačev Radić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženog ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isključenja iz suvlasničke zajednice, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 7. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan u cijelosti, a koji glasi:

„Utvrđuje se da na strani tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnika stana u [adresa] etažnog dio E-9 u naravi stana F koji se sastoji od ulaza sa 3,42 m2, sobe sa 17,35 m2, sanitarnog čvora sa 3,30 m2, izbe sa 5,28 m2, kuhinje sa 8m2 i balkona 9m2 ukupne površine 46,35 m2 koji se nalazi na I. katu predmetne zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] postoje razlozi za isključenje u smislu odredbe čl. 98. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz suvlasničke zajednice tuženika i tužitelja DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EMINENT d.o.o. iz Osijeka, OIB: 66498658058, SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠO MCBRIDE iz Osijeka, SPEKTRA d.o.o. iz [adresa], OIB: 66404733183, LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Nalaže se tuženiku da otuđi svoj suvlasnički dio i napusti posjed predmetnoga stana F etažno vlasništvo E-9 sastojeći od ulaza sa 3,42 m2, sobe sa 17,35 m2, sanitarnog čvora sa 3,30 m2, izbe sa 5,28 m2, kuhinje sa 8m2 i balkona 9m2 ukupne površine 46,35 m2 koji se nalazi na I- katu stambene zgrade u [adresa] u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a protekom navedenog roka ukoliko tuženik ne otuđi predmetni suvlasnički dio i napusti posjed isti će se prodati na javnoj dražbi.

Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u visini određenoj čl.29.Zakona o obveznim odnosima.“.

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.896,93 (dvijetisućeosamstodevedesetšesteuraidevedesettrieura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi naveli kako su tužitelji i tuženik vlasnici su stanova i poslovnih prostora kao posebnih dijelova zgrade u [adresa], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je upisan kao vlasnik posebnog dijela etažnog vlasništva E-9 u naravi stana F koji se sastoji od ulaza sa 3,42 m2, sobe sa 17,35 m2, sanitarnog čvora sa 3,30 m2, izbe sa 5,28 m2, kuhinje sa 8m2 i balkona 9m2 ukupne površine 46,35 m2 koji se nalazi na I katu predmetne zgrade desno od ulaza (južno). Tužitelji duži niz vremena imaju pri korištenju svojih posebnih dijelova kao i zajedničkih dijelova zgrade problema zbog ponašanja tuženika i njegovog sin GO, kojim se znatno nanosi šteta interesima tužitelja jer im se znatno otežava ili onemogućava korištenje posebnih i zajedničkih dijelova zgrade. Također, isti svojim bezobzirnim, nepristojnim i uopće nedoličnim ponašanjem je učinio tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, koje postupanje nije malog značaja i ne može ga se zanemariti, te traje kontinuirano duži niz godina. Naime, pred Općinskim sudom u Osijeku, tužitelji su pokrenuli postupak etažiranja predmetne nekretnine kako bi isto uskladili sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu ZV),jer je sadašnje etažiranje provedeno na način da su suvlasnički dijelovi upisani kao neodređeni, umjesto prema korisnoj površini svakog posebnog dijela(čl. 68. st.1. ZV-a). Za provođenje etažiranja sukladno odredbama ZV-a potreban između ostalog i sastavljanje isprave(čl.68.st.3 ZV-a) što je tuženik odbio, a isto čini zbog toga jer ne želi potpisati ispravu(diobni plan)dok mu se ne prizna u vlasništvo posebnog dijela i dio zajedničkog tavana koji pripada svim suvlasnicima. Zbog toga, te zbog činjenice da je tuženik uzurpirao dio zajedničkog tavana pred Općinskim sudom u Osijeku u tijeku je parnični postupak pod br. P-312/19 između tužitelja it uženika ZO radi predaje u posjed uzurpiranog zajedničkog dijela tavana ukupne površine 32,67m2 i 45,58 m2, dakle od ukupnog zajedničkog tavana tuženik je zauzeo, ogradio i onemogućio pristup ostalim zajedničkim vlasnicima, zajednički tavan u površini od 78,25 m2.Pored toga tužiteljica DOP vodila je s tuženikom KO, sinom tuženika, postupak radi smetanja posjeda kojim je utvrđeno da je GO kao sin tuženika,(s obzirom da se njezin stan nalazi neposredno ispred stana tuženika, pored kojeg tuženik prolazi da bi došao do svojeg stana), na različite načine vršio smetanje posjeda stana tužiteljice koji se koristi kao poslovni prostor. Zbog takvog samovlasnog i protupravnog postupanja sina tuženika doneseno je pravomoćno rješenje ovog sud broj: Psp-22/19 zbog smetanja posjeda koje se sastojalo u uznemiravanju korištenja, puštanju glasne muzike, stavljanjem žice ispred sjevernog prozora zbog čega se isti nije mogao otvoriti, stavljanjem žice u vanjsku jedinicu klime, zatvaranjem prozora fosnama, te drugim postupanjima koje su činile smetanje posjeda. Navedeno smetanje posjeda bilo je počinjeno s namjerom da postojeći zakupodavaca poslovnog prostora u vlasništvu DOP, tvrtka Recycla d.o.o. otkaže ugovor o zakupu, što se i dogodilo, pa zbog otkaza ugovora i u vezi toga nastale štete, PO vodi protiv sina tuženika pred Općinskim sudom u Osijeku, postupak radi naknade štete pod br. Pn-203/20.Pored navedenog, tuženik je pokrenuo i parnični postupak protiv tužitelja DO radi smetanja posjeda tvrdeći da je isti počinio smetanje posjeda na gore uzurpiranom dijelu tavana, koji je tužbeni zahtjev pravomoćno izgubio. Nadalje, sin tuženik je tijekom postupka počinio i uznemiravanje prava vlasništva tvrtke Spektra d.o.o. iz Osijeka jer je također kao i kod DOP gurao žicu u klima uređaj navedenog stana, što je rezultiralo potrebom da Spektra d.o.o. postavi klimu unutar svoga stana, te ne može stan koristiti na uobičajen način uz upotrebo svoje klime. Konačno, radi razrješavanje svih navedenih spornih odnosa koje u dugom nizu vremena GO i njegov sin GO čine i na taj način čine i otežavaju i onemogućavaju tužiteljima da na normalan način koriste predmetnu nekretninu, održan je i sastanak sa ciljem uređenja odnosa, na kojem se sin tuženika ponašao nedolično, te je iskazao tužiteljima da će i nadalje nastaviti s opisanim načinom ponašanja dok ne ostvari svoje ciljeve. Tužitelji su u namjeri da zaštite svoja prava i interese razmotrili dugogodišnje ponašanje tuženika kojom im se uzrokuje znatna šteta, te njegov bezobzirno, nepristojno i nedolično ponašanje, te su odlučili pokrenuti postupak za isključenje na zahtjev većine, te o tome donijeli odluku. Tužitelji ističu da tuženik i njegov sin GO u predmetnom stanu obavljaju poslovnu djelatnost tvrtke Dragaš d.o.o., zajedno čine navedene radnje koje predstavljaju razlog isključenja jer suprotno odredbi čl. 97 ZV-a umjesto osobito obzirnog postupanja u izvršavanju svoga prava, svjesno i namjerno postupaju bezobzirno i na štetu ostalih suvlasnika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se ne osporava, s time što se ističe da od tužitelja samo obitelj FO stanuje u predmetnoj nekretnini, dok svi ostali tužitelji imaju prebivalište na drugim adresama, pa već to ukazuje da tuženik ove tužitelje ne može smetati u tolikoj mjeri da bi ga se isključilo iz suvlasničke zajednice. Naime, za ovakvo isključenje i ograničenje ustavnog prava tuženika na vlasništvo moraju postojati iznimno jaki razlozi koji ovdje ne egzistiraju. Postupci koje tužitelji navode su zaključeni upravo presudama u tim postupcima i odnose se na točno određene situacije, a nipošto ne predstavljaju trajno stanje stvari jer to niti ne mogu biti s obzirom na svoj karakter (smetanje posjeda). Postupak naknade štete koji se vodi pod broj Pn-203/20 također će biti zaključen donošenjem pravomoćne presude i u tom postupku će se utvrditi ima li tužitelj pravo na naknadu štete i u kojem iznosu ili nema te će na taj način i to pravno pitanje biti zaključeno, što nema niti može biti razloga za isključenje iz suvlasničke zajednice kakvo se tužbom traži. Konačno, dolazi se do pravog, lukrativnog razloga vođenja ovog postupka, a to je zahtjev tužitelja da se etažira i trećim proda dio tavana koji dugi niz godina koristi isključivo tuženik uz sve potrebne kvalitete tog posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to još od trenutka kupovine ovog prostora s pravom korištenja tog tavana, 14.12.1984. Upravo se oko ovog pravnog pitanja već vodi sudski spor pred naslovnim sudom pod brojem P-312/19, radi predaje ovog tavana u suposjed tužiteljima, u kojem sporu je istaknut protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenjem vlasništva nad spornim dijelom ove nekretnine, o kojem tužbenom i protutužbenom zahtjevu još nije niti prvostupanjski odlučeno. Kako ovo pravno pitanje o kojem parnica teče predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi i ishod ovog parničnog postupka jer je pravi cilj tužitelja i u ovom postupku identičan onom istaknutom u postupku ovog suda P-312/19, a to je da stupe u posjed tavana koji koristi isključivo tuženik i prodaju ga trećim osobama, to se predlaže prekinuti postupanje u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka u tužbi i protutužbi u predmetu ovog suda broj P-312/19. Upravo su tužitelji ti koji svojim bezobzirnim postupanjem i uzurpiranjem prostora koje koristi isključivo tuženik žele postići lukrativnu materijalnu korist na štetu tuženika, pa sad i na ovaj način pokušavaju oduzeti tuženiku njegovo pravo vlasništva koje će zaštićeno Ustavom RH, pa se stoga tuženik protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti.

2.1. Sud je uvidom u priloženi izvadak iz zemljišnih knjiga (list 16-18 spisa) utvrdio kako su tužitelji aktivno legitimirani za podnošenje ove tužbe, a tuženik pasivno legitimiran, budući da se radi o sporu između suvlasnika nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom.

2.2. U odnosu na prijedlog tuženika koji je naveo u odgovoru na tužbu da se prekine ovaj postupak, valja napomenuti kako sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za prekid postupka. Naime, tuženik navodi da je između parničnih stranaka u tijeku postupak kod ovog suda broj P-312/2019 predaje u posjed, odnosno utvrđenje prava vlasništva (protutužbeni zahtjev) i da navedeni postupak predstavlja prethodno pitanje. Ovaj sud smatra kako ranije pokrenuti postupak nije u svezi s ovim postupkom, budući da se ovdje radi o isključenju iz suvlasničke zajednice, a ne o utvrđenju smetanja posjeda odnosno prava vlasništva. Činjenicu da je pokrenut navedeni postupak sud će tijekom ovog postupka cijeniti, međutim njezino meritorno rješenje nije od utjecaja na rješenje ovog spora.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prilježe spisu i to u izvadak iz zemljišne knjige (stranice 16-18 spisa), rješenje ovog suda od 27.9.2019., broj Psp-6/18-27 (stranice 19-28 spisa), odluka (stranica 29 spisa), tužba od 1.4.2019. (stranice 30-32 spisa), odgovor na tužbu od 15.5.2019. (stranice 39-40 spisa), protutužba (stranice 41-42 spisa), podnesak tužitelja (stranice 43-44 spisa), zapisnik od 2.7.2021. (stranice 45-46 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 15.3.2021., broj Gž-168/2021-2 (stranice 47-51 spisa), diobni plan (stranice 52-54 spisa), fotografija tavana (stranica 59 spisa), odobrenje kućnog savjeta (stranica 60 spisa), rješenje ovog suda od 30.5.1985. (stranica 61 spisa), rješenje Uprave društvenih prihoda (stranice 62-63 spisa), kupoprodajni ugovor (stranice 64-66 spisa), podnesak od 11.3.2019. (stranica 67 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 72-74 spisa), kratak izvod iz priloga na zapisnik (stranica 77 spisa), prilog na zapisnik (stranice 78-82 spisa), izvadak iz sudskog registra (stranica 83 spisa), rješenje ovog suda od 6.3.2023., broj Pp- 4067/2022-5 (stranice 98-100 spisa), presudu ovog suda od 14.4.2023., broj P- 312/2019-38 (stranice 103-109 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu od 19.7.2023., broj Gž-1201/2023-2 (stranice 111-117 spisa). Izvršen je uvid u spis ovog suda broj Psp-6/2018, te spis Prekršajnog odjela broj Pp-4067/2022. Saslušani su svjedoci ČO, JO, GO, I. tužitelj DO, IV. tužiteljica OO, XII. tužiteljica FO, VIII. tužiteljica SO i tuženi GO.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isključenje tuženika iz suvlasničke zajednice, sukladno odredbi članka 98. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV).

5. U postupku je nesporno utvrđeno kako su tužitelji i tuženik vlasnici stanova i poslovnih prostora, kao posebnih dijelova zgrade (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima) u [adresa], pa je samim time nesporna aktivna i pasivna legitimacija u ovome postupku.

6. Među strankama je sporno postupa li tuženik osobito obzirno prema ostalim suvlasnicima zgrade, te jesu li ispunjeni uvjeti za isključenje tuženika iz suvlasničke zajednice, sukladno članku 98., a u svezi sa člankom 97. ZV-a.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica, na raspravi je saslušan I. tužitelj DO koji je naveo kako je on suvlasnik na predmetnoj nekretnini te istu iznajmljuje kao poslovni prostor, a ima u svom vlasništvu otprilike 300 m2 i navedeni poslovni prostor se nalazi u prizemlju. Ističe kako je navedeni poslovni prostor kupljen još 2000. godine i od tada se isti koristi kao poslovni prostor. Nadalje, iskazuje kako tuženik živi 1 kat iznad dijela njegovog lokala, da tuženik plaća pričuvu, nekada zna biti problema s plaćanjem iste, međutim putem dogovora uglavnom se to sve podmiri. Iskazuje kako tuženik ne živi na predmetnoj nekretnini, a njegov sin GO doselio se u [adresa], na kojoj adresi je vlasnik prostora tuženik. Ističe kako se nekretnina u vl. tuženika radi zapravo o uredu, a GO se tamo doselio prije zadnjih 10ak godina. Danas povremeno tamo dolazi, a budući su tuženik i njegov sin oboje arhitekti, pretpostavlja kako se na toj adresi bave tom djelatnošću. U odnosu na prouzročenu štetu njemu od strane tuženika, ističe kako je on imao ugovor o zakupu poslovnog prostora, ordinacije, međutim obaviješten je od strane Prima pharm d.o.o. s kojim ima sklopljen ugovor da je otkazan ugovor o zakupu nakon 23 godine što se koristila kao ordinacija, te su ga mailom obavijestili kako je isključivi razlog otkaza ugovora o zakupu tuženik. Nadalje, iskazuje kako je također tuženik uzurpirao tavanski prostor, da je taj prostor zapravo kamen spoticaja između svih njih kao suvlasnika, da se za navedeni tavanski prostor vodi i postupak, a od strane tuženika im je onemogućen pristup istome. Iskazuje kako su problemi s tuženikom počeli prije zadnjih 10ak do 12 godina, a tuženik je bio vl. nekretnine i u vrijeme kada je on predmetnu nekretninu kupio, međutim navedeni problemi su nastali od trenutka kad su svi suvlasnici većinom donijeli odluku o etažiranju, a to je bilo 21.9.2015., a zbog svega toga niti predmetna zgrada nije etažirana, te su od tada narušeni odnosi između tuženika i preostalih suvlasnika zgrade. Također, iskazuje kako mu je onemogućen prolaz bio od strane tuženika u navedeni tavanski prostor, te je on od strane tuženika i prijavljen policiji, a na način da je probio taj prostor i ušao u tavan, a sve pod navodom tuženika da je on vlasnik tog tavanskog prostora te je zbog toga i vođen postupak 2018. godine radi smetanja posjeda njega i tuženika, koji je pravomoćno okončan. Nakon toga je on pričao s tuženikom, međutim rečeno mu je od strane ZO kako će isti ometati poslove unutar zgrade, a sve budući da nije postignut dogovor u svezi tavanskog prostora. Nakon toga, GO radi spletke, nerede i po dvorištu pravi razne scene, stavlja boce, rublje, hlače i to sve se odvija, a i stavlja, direktno ispred vrata ordinacije, odnosno njegovog poslovnog prostora, a koji je iznajmljen i gdje su stalno prisutni pacijenti koji to gledaju. Također, GO je radio u dvorištu ispred poslovnog prostora gimnastiku, brijao se, umivao i slično. Ističe kako je on osobno više puta zvao zbog toga i policiju, a to je također radila i doktorica koja je bila u prostoru zakupljenog prostora. Navodi nadalje da je on osobno dolazio i do ZO te mu govorio da se smiri, što je isti odbio učiniti, te je nastavio i dalje jednako postupati. Sve navedeno se događalo do 2023. godine, odnosno dok mu zbog opisanih radnji ZO nije otkazan ugovor o zakupu, a zbog takvog postupanja budući ista nije mogla uredno obavljati svoju djelatnost u navedenom poslovnom prostoru. Nadalje, iskazuje kako se više puta također sazivao sastanak radi navedenih problema, međutim sastanku iako je bio uredno pozvan, GO, ovdje tuženik, nikada nije pristupio. Nadalje, iskazuje kako se sada stanje smirilo, a to sve iz razloga jer njegov poslovni prostor unutar dvorišnog dijela nije u zakupu, a budući da čeka okončanje sporova te je zapravo jedini razlog što taj poslovni prostor nije u zakupu tuženik. Ističe nadalje kako mu je poznato da postoji više postupaka koje preostali stanari vode s tuženikom. GO je poduzimao radnje u smislu da je stavljao hranu na stol, stolicu, čistio ribu, vadio nož, a sve to se događalo u dvorištu ispred ordinacije, također je i ispred same ordinacije jednom prilikom donio i smeće koje je donio iz svog stana, te ga je on molio tom prilikom da to ne radi, a isti mu je odgovorio kako on to može raditi, a sve navedeno su također vidjeli i drugi stanari. Također, prilikom navedenih radnji je bila prisutna i policija, kojom prilikom ih je sve provocirao. Nadalje, iskazuje kako se GO oblačio na način da izgleda kao mafijaški obučen, izvodio je performanse kad bi dolazio na pregovore, a zapravo je na sve na taj način vršio pritisak. Iskazuje kako je on osobno bio prisutan i kada je susjedi FO donosio stolice ispred vrata, čupao cvijeće, te je bio vrlo neugodan prema njoj. Također je bio prisutan i kad je GO zajednički prostor koji se odnosi na balkon, uzurpirao na način da je onemogućio pristup istome. Iskazuje kako je također GO poduzimao radnje na način da je snimao s uređajem prostor u kojem živi DOP, a ističe kako je on to osobno vidio. Nadalje, GO također istoj lupao, te joj zatvarao i prozore, te joj na taj način onemogućio korištenje njezine nekretnine. Potom iskazuje kako sve te radnje nije obavljao sam GO, već je uz njega bila još i ĆO, te također je jednom prilikom bila prisutna i policija, a ističe kako je tada ona bila obučena u kapu i donosila vodu ZO, a sve se to odvijalo u dijelu ispred ordinacije. Iskazuje kako je ista bila prisutna više puta s ZO, a poznato mu je kako je još osim nje bio prisutan D, međutim nakon što je reagirala policija, isti više nije radio probleme zajedno s ZO, odnosno nije više pristupao nekretnini. Iskazuje kako je jednom prilikom i iz stropa u ordinaciji curilo, te ga je doktorica koja je bila u zakupu poslovnog prostora pozvala i zajedno su vidjeli da se to radi o mokraći, a budući da se ona osjeti, sve je to bilo iz dijela prostora tavana koji je imao u posjedu tuženik.

7.1. Na upit tuženika tko je probio vrata između dva tavana, I. tužitelj je odgovorio kako su vrata i bila tu. Na daljnji upit tuženika odgovara da isti nije dogovorio sa zakupnicom da pregledava pacijente u dvorištu. Iskazuje kako smatra da su GO i tuženik u dogovoru zbog svih postupaka koji se vode protiv njega. Iskazuje kako svi suvlasnici mogu koristiti dvorište, pa tako i tuženik. Nadalje, iskazuje kako nije rušio šupu. Iskazuje kako krov nije popravljen budući je mala pričuva, a koliko mu je poznato, isti se uredno održava i popravlja, a sve na način koliko je to moguće budući se radi o staroj zgradi.

8. Saslušana na raspravi, IV. tužiteljica OO je iskazala kako je ona prvotno bila u zakupu poslovnog prostora od 1995. godine, a 1999. godine je kupila poslovni prostor zajedno sa stanom u dvorištu, te je od tada vlasnica obje nekretnine na adresi u [adresa]. Iskazuje kako tuženik uredno plaća pričuvu, te isti rabi svoju nekretninu kao poslovni prostor i to joj je poznato otkako je ona u zakupu bila od 1995. godine, pa je tako stan sve do danas. Navedeni poslovni prostor koristi tuženik za potrebe svoje tvrtke Dragaš d.o.o. koje je isti vlasnik, a direktor je njegov sin GO. Ona je od 2003. godine pa sve do 2023. godine bila predstavnica stanara. Iskazuje kako ona svoj dvorišni stan ne može renovirati budući da ne želi ići u postupak renovacije dok se ne riješi problem s krovom koji je u lošem stanju, međutim ne može se renovirati budući da je zabranjen pristup od strane tuženika predmetnom dijelu krova, dok u drugom dijelu krova se uredno može pristupiti budući se na dio krova pristupa putem stana gosp. ĐO, a drugi dio krova putem stana tuženika. Iskazuje kako je zbog navedenog tuženik pozivan na sastanke, međutim istima nikada nije došao, a obavještavani su putem pošte i također je istoga obavijestila i usmeno. Nadalje, od 2014. i 2015. godine je usmeno njoj tuženik rekao kako će on sam odlučivati tko i kada će pristupiti krovu, te da oni ne mogu sami odlučivati o popravku krova. Potom iskazuje kako su za vrijeme Covida svi suvlasnici zajedno dobili korištenje dijela dvorišta na način da istome pristupaju pacijenti zbog mjera koje su tada bile na snazi, a o svemu je tuženik bio obaviješten putem pošte, o čemu postoji dokaz o uručenju. Nadalje, iskazuje kako tuženik i GO svo vrijeme imaju drsko i neugodno ponašanje prema svim preostalim suvlasnicima, pa je tako jednom prilikom kada je curio krov gdje se pretpostavilo da se radi o urinu, ona kao predstavnica stanara ona pozvala majstore putem upravitelja zgrade Maior domus d.o.o., te kad su majstori došli, tuženik, odnosno GO, nije dopustio da isti uđu u dio nekretnine odakle curi, te da se izvrše potrebni popravci. Tom prilikom joj je GO psovao, a na način da zašto je ona došla, te da će oni odlučivati o tome tko će pristupiti tom dijelu tavanskog prostora, a tko ne, budući se radilo o mjestu odakle potiče izvor kvara, bio tavan. Iskazuje kako se navedeni tavan nalazi u razini stana tuženika, međutim isti smatraju da im pripada pravo na 72 m2 tavana u odnosu na 32 m2 stana koji ima u svom vlasništvu. Svo vrijeme otkako je vlasnica nekretnine, trpi verbalne napade i neizdržive uvrede i to kako od strane tuženika, tako i od ZO mlađeg, budući se oni oboje predstavljaju iznad svih njih, a ne poštuju odluke niti bilo koje druge suvlasnice u zgradi. Također, ističe kako se lažno predstavlja gdje živi, ne može doći do istoga budući mu ne zna adresu jer tuženik navodi kako ima prebivalište u [adresa], a gdje on ne prebiva. Nadalje, iskazuje kako je policija izlazila preko 50 puta i to sve zbog ponašanja tuženika, odnosno njegovog sina ZO, a najviše su bili razlog verbalni napadi ZO na druge suvlasnike, odnosno korisnike nekretnina. Iskazuje kako im je svaki dan GO nešto novo prouzročio, odnosno radio svakakve performanse, a to je uglavnom bilo na području cijele njihove nekretnine, međutim problemi se nisu riješili, ističe kako je pokušala razgovarati i s ZO i tuženikom, kao predstavnica stanara, međutim uvijek ju je tuženik odbio, a jednom prilikom kad su imali svi zajedno sastanak na kojem također nije bio prisutan tuženik, isti joj je odgovorio „Šta ti meni imaš govoriti“. Iskazuje kako je bilo više postupaka između tuženika i nje, ali i drugih suvlasnika, a također je stalno prisutan problem s reklamama koje postavlja tuženik na nekretnini, pa je tako u jednom trenutku bilo ukupno 9 panoa. Trenutno nema problema na nekretnini budući da ZO nema, već samo povremeno naiđe. Problemi nisu riješeni, a budući tuženik ne dozvoljava izmjenu, opstruirao je i izradu lokacijske dozvole, a uz obrazloženje kako on nije dobio da isti budu izvođači radova, odnosno papira, nadalje, iskazuje kako su to odlučili svi drugi suvlasnici osim tuženika, međutim kako tuženik ne pristupa sastancima, oni su većinom svi odlučili tko će biti zadužen za izradu dokumentacije. Iskazuje kako tuženik i gđa. FO su također imali probleme budući je FO koristila dio dvorišta kao svoj vrt, a što je prvenstveno GO opstruirao, stavio je stolicu na isti i sjedio ispred vrata, slično. Nadalje, jednom prilikom je GO gurnuo kantu od smeća na FO kojom prilikom je ona završila na traumi. To joj je poznato budući je ona došla kad su već bila došla kola hitne pomoći. Iskazuje kako joj je poznato i da je DO, ovdje I. tužitelj, u više navrata imao problema s tuženikom, a prvenstveno kad se vršila adaptacija ventilacijskih cijevi, a na način da je isti morao od prizemlja do tavana provesti te cijevi, međutim isto nije dozvoljavao tuženik. Nadalje, iskazuje kako se također u više navrata GO svađao i ometao pacijente koji su pristupali nekretnini koja je bila u zakupu, a koji je vlasnik I. tužitelj DO, na način da je pristupao stazi gdje su isti bili, ostavljao stolove i stolice, prao noge, doručkovao, ometao pacijente i općenito rad koji je obavljao zakupnik na prostoru. Također, iskazuje kako je jednom prilikom kad je prvi puta upoznala DOP bila prisutna kad je na ulazu zgrade uvredama na istu GO napao zbog načina kako se koristi njezin poslovni prostor koji je tada koristila Recikla d.o.o., a prvenstveno mu je smetalo na koji način rabe prozore, pa je zbog toga stavio i ploče koje je zakovao, puštao je glasnu glazbu, svađao se i prijetio. Također, jednom prilikom u poslovnom prostoru kojeg koristi Spectra d.o.o, isti su bili postavili klimatizacijski uređaj, a koje postavljanje je ona kao predstavnica stanara odobrila, međutim nakon čega su isti vidjeli da je GO postavio šipku na isti, te se zbog toga morao ukloniti navedeni uređaj na drugo mjesto. Ističe kako se danas osjeća vrlo neugodno, te bi sve prodala da ne živi od toga čime se sada bavi. Ona je kao predstavnica suvlasnika zgrade donijela odluku da se zamijeni dio krova, odnosno ploče, što je i napravljeno, međutim zbog nedostatka novaca se letve nisu zamijenjeni. Jedan dio su obnovili, a drugi ne, a sve zbog nedostatka financijskih sredstava. Iskazuje kako je ključ od zajedničkog dijela velikog tavana izgubio gosp. ĐO kad mu je trebao radi popravka što je rađeno na krovu, i zbog toga je rađen novi lokot na tavanu, međutim tuženik nikada nije tražio ključ niti je pitao za pristup na isti tavan. Nadalje, iskazuje kako se nikada nije predstavila kao investitor zgrade, a balkon jest zajednički prostor svih suvlasnika.

9. Saslušana na raspravi, XII. tužiteljica FO je iskazala kako ona od 1984. godine živi u [adresa], te je vlasnica te nekretnine. Nije joj poznato plaća li tuženik pričuvu, a iskazuje kako ista ima u vlasništvu svoj poslovni prostor na katu u zgradi gdje ona živi, te je ranije tamo živio tuženik, a sada živi samo GO. Ističe kako ona osobno nije imala na svojoj nekretnini štete, međutim imala je štetu na način da je na nju kantu gurnuo GO te je ona tom prilikom zadobila udarac i od tada ima problema s prstom. Navedeni događaj je bio prije otprilike 2 godine, a kada je GO istresao kantu za smeće ispred ordinacije, te je ona zamolila u jednom trenutku čistačicu koja čisti zgradu da navedeno pokupi, kad se odjednom pojavio GO te su se potom oni porječkali, kad je on tom prilikom gurnuo kantu na nju, te je poslije toga ona bila na traumi, a postupak koliko je njoj poznato, nije završen, odnosno isti je u tijeku. Nadalje, 2000. godine nema kontakta s tuženikom, a svi problemi su nastali unutar 10ak godina kad se GO. Ističe kako su problemi zapravo počeli od početka pandemije Covid, otkada je policija bila bezbroj puta, te ističe kako je ona pokušala i upozoriti i pričati s ZO o njegovom ponašanju na što joj je on počeo uzvraćati, čupati cvijeće u dijelu vrta u kojem je ona obrađivala, lopatom kopati, a jednom prilikom joj je uzviknuo kako je spreman napraviti atentat u dvorištu. Iskazuje nadalje kako svi imaju postupke s tuženikom, odnosno ZO, a posebno I. tužitelj DO. Ističe kako je sada trenutno dobro stanje, a isto je dobro otkada je doktorica koja je bila u zakupu kod I. tužitelja NO otišla iz navedenog prostora. Prema drugim sustanarima se ponaša neprimjereno, pa je tako jednom zgodom napao SO kad je GO urlao u hodniku, prilikom koje zgode je njezin sin zbog glasnoće izašao kako bi vidio što se događa. Poznato joj je i što je bilo sa stanom koji je u najmu gdje su podstanari kod DOP, kad su isti morali otići zbog toga što je GO postavljao osb-ploče na prozore, zakucao iste, a također stavljao i žice u klimu. Ističe i kako ga je jednom prilikom uslikala kada je u stanu koji se nalazi na katu, stavljao na klimu letve, a kako bi iste onemogućio. Nadalje, iskazuje kako su joj i drugi pacijenti, koji su bili u ordinaciji koji poslovni prostor je koristila doktorica u vlasništvu I. tužitelja NO, rekli kako će prijaviti ZO, a zbog svog ponašanja. Nadalje, iskazuje kako se i danas osjeća nelagodno, ne pokušava izaći van, a odustala je i obrađivati svoj vrt.

10. Saslušana na raspravi, VIII. tužiteljica SO je iskazala kako je ona kupila stan u [adresa] i to 2018. godine, a kad se i doselila i u kojem živi i danas. Ističe kako ona osobno ne poznaje tuženika, već poznaje ZO, koji dolazi na nekretninu u vlasništvu tuženika, a također poznaje majku ZO. Nadalje, iskazuje kako se GO ponaša bezobzirno pri korištenju nekretnine, a na način da ne zatvara ulazna vrata i to uvijek prvenstveno prilikom odlaska, ostavlja vrata otvorena, a kako se radi o prolaznim vratima, ista lupaju te se uništavaju, a jednom prilikom je pukao prozor na vratima, te se stoga isti morao i zamijeniti. Iskazuje kako je na vratima i obavijest da se ona zatvaraju, a također je i osobno razgovarala s ZO o navedenom problemu. Prilikom takvog razgovora, isti je prema njoj bio agresivan, počeo se derati, nasrnuo je na nju, te je i tom jednom prilikom sin FO izašao kako bi vidio o čemu se radi. Ističe kako se kod ZO radi kod osobe s dvostrukim kriterijima, pa kako on ne želi sudjelovati u čišćenju zajedničkih prostorija, a također isti nikada nije pozdravio. Također iskazuje kako je istoga osobno vidjela da je stavljao osb ploče i zakucavao ih na prozore stana u vlasništvu DOP, a također je i vidjela kako isti snima zaposlenike, odnosno što se događa u nekretnini-stanu DOP. Nadalje, iskazuje kako je jednom prilikom prije otprilike 2 godine kada je došla kući primijetila kako joj je nestao bicikl, te je isto prijavila policiji, a kada je ista došla, tada su uvidjeli kako se bicikl nalazi u dvorištu, bio je naslonjen na doktoričinu ordinaciju zajedno sa smećem koje se tamo nalazilo, te je on tada tom prilikom rekao kako je on pomjerio bicikl na to mjesto budući je smatrao da se radi o „starudiji“, te ga je potom policija upozorila da to više ne čini. Također iskazuje kako je zajedničko dvorište puno smeća, pogotovo je bilo tako u vrijeme sukoba ZO s dr. CO. Iskazuje kako GO je uvijek također izvodio svoje performanse po dvorištu koji su uglavnom bili bliže ordinaciji dr. CO, a sve je to radio u njezino uredovno vrijeme kada bi ostajao često i do kraja radnog vremena, te je te performanse uglavnom radio bliže ordinaciji. Iskazuje kako je jednom prilikom donio i balone gdje je bio sa svojim jednim prijateljem kojom prilikom je slavio svoj rođendan. Iskazuje kako je bilo puno takvih događaja, policija je stalno bila prisutna, jedino nije znala je li policiju zvao GO ili netko od drugih sustanara. Potom iskazuje kako se i danas boji ZO, nelagodno se osjeća kada ga vidi, budući se radi o nepredvidivoj osobi. Iskazuje kako se obraćala u svezi navedenih problema predstavnici stanara koja je reagirala na način da je ili pozivala majstore ili je sazivala sastanke, međutim na iste nitko nikada od obitelji ZO nije došao. Također, jednom prilikom za vrijeme Covida kad se sastanak održavao u dvorištu, predstavnica stanara je osobno pozvala ZO da sudjeluje na sastanku, što je isti odbio učiniti. Iskazuje kako je sada trenutno dobro stanje, a sve iz razloga jer slabije pristupa nekretnini GO. Prilikom prijave nestanka bicikla je tražila isti, te kada je o navedenom pitala ZO, isti se počeo derati na nju kojom prilikom su u tom trenutku izašle iz ordinacije dr. i sestra. Nadalje, iskazuje kako je GO po dvorištu radio svakakve performanse na način da se skidao, brijao, prao noge o lavoru, „sklepao“ je nekakve daske prilikom koje zgode bi izvadio pile iz Konzuma i sve je to bilo njegovo neprimjereno ponašanje. Iskazuje kako nakon što je iz ordinacije iselila dr. CO, isti poslovni prostor od tada nije iznajmljen. Također, ne zna je li sada iznajmljen prostor DOP, međutim poznato joj je kako je nakon Recikla pokušala iznajmiti poslovni prostor, međutim isti su otišli također zbog ZO. Također navodi kako se u tom poslovnom prostoru nisu smjeli otvarati prozori, a jer isto nije dopuštao GO budući su mu navodno smetali isti za prolaz, što navedeno nije točno.

11. Saslušan na raspravi, tuženi GO je naveo kako je krajem 1960.ih godina kupio stan u [adresa] koji je bio u lošem stanju, te ga je on onda adaptirao. Navedeni stan je kasnije koristio kao poslovni prostor i koji poslovni prostor je i danas, odnosno unazad zadnjih 30ak godina. Iskazuje kako je prvotno on radio u tom poslovnom prostoru, a danas ga ne koristi budući je on od 2010. godine u mirovini. Kako je njegov sin GO postao samostalni arhitekt, on je preuzeo navedeni poslovni prostor i od tada pa i danas ga redovito koristi. Iskazuje kako za navedeni poslovni prostor plaća uredno sve režije i pričuvu, a on osobno se ne odaziva na sastanke koje preostali suvlasnici sazivaju budući da ga nisu niti zvali, već je samo vidio obavijest na oglasnoj ploči u zgradi u [adresa], iskazuje kako se navedenim sastancima mogao odazvati, ali nije. Ističe kako je razlog njegovog ne- odaziva privatizirano upravljanje zgradom od strane OO i NO. Budući oni rade što hoće s navedenom zgradom pa tako žele istu i adaptirati, a zapravo je glavni razlog što žele da im on preda tavan kako bi se isti proširili, a pokrenuli su ovaj postupak kako bi se njega izbacilo iz zgrade. Nadalje, iskazuje kako po diobnom planu je on korisnik tavana i zbog toga im ne dopušta pristup istome. Također iskazuje kako ga posljednjih 14 godina ljudi ne poznaju budući da on slabo pristupa nekretnini, te je netočno da se on sa svojim sinom dogovara, a on nije niti znao kakve probleme postoje s njegovim sinom i između drugih stanara u zgradi, a navedeno je tek saznao po primitku tužbe iz razloga jer s ZO slabo komunicira. Ističe kako mu je njegova supruga pričala o potencijalnim problemima u zgradi, međutim nije se interesirao za iste, pristupi nekretnini po potrebi, međutim rijetko budući da njegova supruga obilazi istu. Također, koliko je njemu poznato, protiv njegovog sina se nikada po prijavi policije nije pokrenuo sudski postupak. Potom iskazuje kako ima problema s NO, inače I. tužiteljem, a na način da mu je isti govorio što je njegovo vlasništvo, da je isti probio vrata na tavanu, a to mu je poznato jer je tako iskazivao na sudu u drugom postupku, da je srušio šupu jer nema ju tko drugi srušiti, a isti je također otkinuo i postavljene njegove reklame koje je sudskom odlukom morao vratiti nazad, ali nije to učinio na ispravan način. Također, imao je problema s IV. tužiteljicom OO budući je ista prikupljala potpise za etažiranje, što je on osobno odbio, te je vođen zbog toga i postupak koji je dovršen. Nadalje, iskazuje kako je OO platila geodetima iznos od 14.000,00 kuna za etažiranje zgrade, te se ona navela kao investitor, što ona ne može biti budući nema odluku svih suvlasnika zgrade o tome, a također i iznos od 600,00 kuna što je platila Gradu Osijeku za dobivanje uporabne dozvole. Ne sjeća se tko je bio predstavnik stanara prije OO. Iskazuje kako nije upoznat da je bio stranka u postupku smetanja posjeda između njega i DOP budući ga na isto nitko nikada nije zvao. Iskazuje kako je od svoje supruge djelomično saznao za pozive drugih stanara i njegovog sina policiji u svezi problema u zgradi, međutim nikada nije čuo da je protiv njegovog sina pokrenut bilo kakav postupak od strane policije. Nadalje, navodi kako je tvrtka u njegovom vlasništvu Dragaš d.o.o. bila raniji upravitelj zgrade, pa je tako jednom prilikom IV. tužiteljica OO tražila od njega kao upravitelja uređenje kupaonice, a što je isti odbio budući ona nije tada 2 godine plaćala pričuvu. Potom iskazuje kako su nakon toga OO i DO zajedno smijenili njega kao upravitelja, a koje poslove upravitelja je preuzela tvrtka Major Domus d.o.o. Ne sjeća se točno kada je to bilo. Tuženik je dodao kako nije točan navod tužitelja u tužbi u kojoj navodi da je isti tražio kakav novčani iznos za potpisivanje diobnog plana ili dio tavana.

12. Svjedok ČO je iskazao kako mu je jedna od tužiteljica, točnije DOPsestrična, koja je stan naslijedila, a budući da ista živi u [adresa], iznajmila je svoj stan koji se nalazi u [adresa] na 1. katu, u tvrtki Cosmoplitan Lite d.o.o., koji su se bavili poslovima osiguranja i u kojem stanu su u najmu bili otprilike 5 godina. Nakon što su isti našli drugi prostor i napustili predmetni stan, on je zamoljen od svoje sestrične DOP da ponovno iznajmi prostor kad se ukazala prilika i talijansko društvo Recikla d.o.o. su ušli u najam za koji su uredno plaćali najamninu, međutim godinu-dvije dana prije nego što su otkazali ugovor o najmu, njihove radnice su doživljavale neugodnosti od strane tuženikovog sina ZO, a budući da ih je cijelo vrijeme ometao u radu, glasno puštao glazbu, stavljao bi im na prozor USB ploče i slično. Nadalje, iskazuje kako su mu otkazali navedeni ugovor o najmu iz razloga postupanja prema njihovim radnicima od strane tuženikovog sina, a isto su mu naveli i u pisanom dopisu kojim su otkazali ugovor o zakupu. Nadalje, izjavljuje da je nakon toga prazni prostor bio oko godinu i pol dana, a za vrijeme kojeg sam ja tražio novog zakupnika, te je našao novog u vidu jednog društva koji se bavi školom stranih jezika gdje su oni poslovni prostor preuredili u učionicu i gdje su oni, a i polaznici te škole stranih jezika, doživljavali iste ili slične neugodnosti od strane ZO. Isto tako iskazuje kako dok je u navedenom stanu živio tuženik, s istim nije bilo nikakvih problema, međutim problemi su nastali kada je u stan uselio tuženikov sin GO. Nadalje, iskazuje kako je škola stranih jezika bila u najmu godinu dana, a budući da su tokom trajanja najma dobili prigovore od strane polaznika, a isto tako i od osoba koje su tamo radile da su doživljavali neugodnosti od strane ZO, isti su nakon toga otkazali ugovor o najmu. Ubrzo nakon, pronašao je tvrtku koja je htjela potpisati ugovor o najmu i sve se s njima dogovorio, međutim kad je pokazao poslovni prostor, on je ostao u istom kako bi navedeni zaključao, a potencijalni zakupnik je prvi izašao, te je nakon toga vidio kako razgovora s ZO, međutim nije čuo razgovor, ali ga je nakon toga ubrzo nazvao potencijalni zakupnik te iskazao kako odustaju od najma budući da su razgovarali s ZO. Isto zaključuje iz razloga jer je nakon toga, a kada je odlazio biciklom iz zagrade prema svom stanu, autom susreo ZO, te mu je rekao „džabe ti trud kad ne možeš ništa protiv mog stava, nitko ne može ući u taj prostor“. Nadalje iskazuje kako je nakon toga pronašao UO, koja je ušla u zakup poslovnog prostora, a sve je pregovarao s njezinim suprugom, ista se bavila medicinom, odnosno imala je ordinaciju u kojoj su uglavnom primana djeca, te je u početku najma također bilo problema s gosp. ZO, a nakon što je za te probleme saznao suprug UO, isti je osobno otišao i razgovarao s ZO i od tada tamo nije bilo problema. Nakon otprilike godinu dana, isti su otkazali ugovor o najmu, a budući da su našli drugi poslovni prostor. Od tada nikoga nema u najmu, otprilike godinu dana. Isto tako iskazuje kako je tužiteljica DOP prije jedno 7-8 godina, a budući da ista ne živi u [adresa], došla sa svojom obitelji gdje sam i ja bio nazočan, obići nekretninu i pokazati gdje je ona odrasla, kada je srela ZO, a koji ju je tada vrijeđao te je ista ostala nakon toga u šoku. Društvo Recikla d.o.o. i škola su za strane jezike otišli iz razloga jer su bili „šikanirani“ od strane tuženikovog sina ZO. Nadalje, iskazuje kako mu je poznato da su drugi podstanari imali problema s ZO, poznato mu je da je DO imao problema u svom prostoru, odnosno ispred njega, a na način da je GO radio svakakve performanse, a isto mi je poznato od strane što su mi drugi sustanari rekli. Nadalje, iskazuje kako su svi skoro sustanari imali problema s ZO, a to mu je poznato iz razloga jer su imali i zajedničkih sastanaka, a konkretno na jednom zna između ostalog i govorili o problemu ZO, međutim na istom nije bio prisutan tuženik, a niti njegov sin.

13. Svjedokinja JO je iskazala kako je ona osobno prvotno bila zaposlenik TD Rećikla d.o.o., gdje je prvo radila, a danas je vlasnica tog društva. Nadalje, iskazuje da su bili u najmu otprilike oko 9 godina kod DOP i sve je bilo u redu za vrijeme trajanja najma, osim otprilike zadnjih godinu dana, a kad su imali problema s ZO budući da im se gledalo kroz prozor, puštalo glasnu glazbu te su više puta zvali policiju, a to su prvenstveno radili iz razloga jer im je prvenstveno trebao mir za vođenje firme, budući da se bave vođenjem očevidnika za otpad. Nakon toga su napustili najam, a budući da su svakako tražili veći prostor, a ovi događaji s tuženikovim sinom su im ubrzali razlog za premještaj.

14. Svjedok GO je iskazao kako navedenoj nekretnini pristupa od svog rođenja, a preselio se tamo prije 10-15 godina, nadalje, iskazuje kako u istoj nekretnini nije bilo nikakvih problema sve do 2000. godine kada mu je DO počupao njegove reklame koje su se nalazile do ulice. Ističe nadalje kako je vođen spor oko toga, a koji je isti okončan na način da je isti morao navedene reklame vratiti nazad. Nadalje, ističe kako je problem u zgradi najveći s NO budući da je isti iznajmio liječničku ordinaciju, odnosno svoj poslovni prostor, gdje rade 2-3 osobe, što je po njemu nemoguće budući da se radi o prostoru od 30m2, te se navedeni poslovni prostor proširio i na dio dvorišta, kojeg su oni počeli svojatati, a on jedino što radi je dođe u to dvorište sunčati se, umiti se, budući da se radi o dvorištu koje je okruženo zgradom, a isto tako je znao ostaviti i svoje stvari na tom dvorištu, te bi mu iste nakon toga bile i ukradene. U odnosu na stavljanje USB ploča na nekretnini gdje su bili u zakupu ČO, odnosno u vlasništvu DOP, ističe kako je navedene ploče stavljao iz razloga jer nije mogao pristupati na svoju nekretninu bez da stupi na balkon, budući da je prozor uglavnom bio otvoren te on tada nije mogao pristupiti na balkon, a to je učinio iz razloga da se navedeni prozor ne bi više otvarao, a kako bi mogao prići balkonu i na taj način ući u svoju nekretninu. Iskazuje kako je nakon toga vodio i spor oko toga, te mu je naloženo da ne smije tako postupati. Ističe kako je navedene ploče maknuo i par dana nakon što ih je stavio, zapravo prije presude. Nadalje, iskazuje kako je u isto vrijeme TD Eminet d.o.o. postavilo preko njegovog balkona klimu, te provukli kablove bez mog odobrenja, nakon čega policija dalje nije htjela postupati, te je morao voditi dva odvojena sudska spora budući da nije znao protiv koga pokrenuti postupak, u jednom je u cijelosti uspio te su morali maknuti klimu. Nadalje, iskazuje kako mu je i prije 3 godine srušena drvarnica, a koju je svaki sustanar imao, međutim njihova je jedina srušena te je iz nje sve odnijeto, a saznao je to nakon što ih je vidio i što su mu susjedi iz zgrade rekli, međutim nije pitao tko je odnio te stvari, već zna da je to DO s kojim ima već duži niz godina problema, a isto napominje kako sve organizira protiv njega budući da želi da se potpiše etažni elaborat gdje bi on prisvojio u svoje vlasništvo veći dio zajedničkih prostorija, a on to odbija potpisati. Nije radio nikakve druge radnje prema nekretnini čija je vlasnica DOP, a osim postavljanja ploča, ističe da jedino što je radio je puštao glazbu u svom stanu, prolazio preko svog balkona kako bi pristupio svojoj nekretnini, a isto tako se sjeća da mu je u proljeće, ne zna točno prije koliko godina, je došla policija zbog glazbe, a nakon što mu je ista rekla zašto je došla, radio je i ugasio. Ističem kako sam samo tom prilikom puštao glazbu, a isto tako navodim kako sam to radio u svom stanu. Nakon 2019., odnosno u razdoblju od 2020. i 2021., nije ništa radio kako bi uznemiravao tužiteljicu DOP. Nadalje na poseban upit o tome o kojem je dijelu dvorišta provodio vrijeme, ističe kako je to bilo ovisno o dobu dana, a uglavnom na onom dijelu dvorišta gdje bi bilo sunčano. Ističe da je osim onoga što je ranije iskazao, znao raditi i gimnastiku u dvorištu, a cilj toga mu je bilo jačanje imuniteta. U razdoblju kada je bio prisutan covid, odnosno 2019. i 2020. godine, su na dvorištu dok je radio gimnastiku bili zaraženi pacijenti s covidom, a što je i osobno prijavljivao policiji. Bio je prilikom razgovora s NO normalno obučen, nekada u trenirci, a nekada i drugačije, a kako je bio obučen je stvar modnog ukusa. Nadalje ističe kako su ga više puta prijavljivali policiji, a na što kad bi oni došli bi iskazali kako on jede u dvorištu ili trenira, na što policija ne bi nikada reagirala. Ističe nadalje kako ga je liječnica koja je u najmu kod tužitelja NO prijavila barem 150 puta policiji, a ostali sustanari zajedno 50ak puta.

14.1. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je pregrađivan ulaz u tavan od strane tuženika ili njega osobno, ističe kako se radi o zatečenom stanju budući da je takvo stanje zadnjih 100 godina, a ima dokumentaciju kako je takvo stanje od '80ih godina prošlog stoljeća. Nadalje, odgovara kako imaju problema s curenjem vode s krovnog prozora tavana, a koji se radi o kišnici, isti problem je već uočen već prije više od 10 godina, ističe nadalje kako navedeni problem nije popravljen, na što se on sam obratio predstavniku stanara koji mu je iskazao kako neće riješiti taj problem. Nadalje ističe kako postoji i tavan pored na kojem je uredno zamijenjen crijep, no na ovom nije.

14.2 Na daljnji poseban upit punomoćnika tužitelja je li iz stana tuženika prije otprilike pola godine bilo kakvih curenja kada je bila prisutna i policija, budući da tog dana nije bilo kiše, svjedok odgovara kako se i dalje radilo o istom problemu, a budući da ja imam kante s vodom gdje se skuplja kišnica, da su zidovi debeli 80ak centimetara i da je kiša padala dan prije tog događaja. Nadalje iskazuje da je uistinu urinirao, na što upućuju tužitelju, u njegovom stanu bi se to također osjetilo, a što tvrdi da nije istina. Nema kod sebe presudu da je isti dužan vratiti reklame koje su izvađene prije 20ak godina, a koje su bile u vlasništvu tuženika, a budući da tada nije bio u Osijeku, bio je na studiju, a njegov otac, odnosno ovdje tuženik, vodio je navedeni spor. Bio mu je zabranjen pristup ordinaciji na 3 metra, a to je bilo određeno privremenom mjerom koja je kasnije ukinuta nakon što je spor završio. U zadnje 2 godine se smirila situacija, a smatra kako je ovdje glavni problem etažiranje, te smatra kako se za isto trebaju dogovoriti i provesti ga na način da svi budu zadovoljni.

15. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice 16-18 spisa) proizlazi kako su tužitelji i tuženik, te ĐO suvlasnici stambene zgrade u [adresa].

16. Iz rješenja ovog suda od 27.9.2019., broj Psp-6/18-27 (stranice 19-20 spisa) proizlazi kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ZO (ovdje tuženika) radi utvrđenja smetanja posjeda od strane tuženika NO (inače ovdje I. tužitelja), a na način da je samovlasno razbio dio zida, te time ušao u posjed ZO.

17. Iz rješenja ovog suda od 11.2.2020., broj Psp-22/2019-13 (stranice 21-28 spisa) proizlazi kako je utvrđeno da je tuženik GO smetao posjed stana – poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice DOP (inače ovdje 9. tužiteljice) na način da je postavio, a kasnije sklonio daske od iverice sa prozora stana tužiteljice, razvukao metalnu žicu, postavio zvučnik i puštao glazbu uz prozor tužiteljice, te se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika ZO (inače ovdje tuženika).

18. Iz odluke (stranica 29 spisa) proizlazi kako su tužitelji i ĐO donijeli jednoglasnu odluku (na kojoj nema potpisa tuženika) da se provede etažiranje zgrade sa određenim omjerima, te se ovlašćuje predstavnicu suvlasnika zgrade OO za provedbu istoga, a naročito da podnosi tužbe i ostale podneske u ime vlasnika.

19. Iz tužbe od 1.4.2019. (stranice 30-32 spisa) proizlazi kako su tužitelji pokrenuli postupak protiv tuženika radi predaje suposjeda tavanskih prostorija u dijelu zgrade u [adresa].

19.1. Iz odgovora na tužbu od 15.5.2019. (stranice 39-40 spisa) proizlazi kako je tuženik na tužbu sa lista 30-32 spisa osporio tužbenih zahtjev, te da je u dugogodišnjem posjedu tih prostorija.

19.2. Iz protutužbe (stranice 41-42 spisa) proizlazi kako je tuženik GO u postupku broj P-312/2019 podnio tužbu radi utvrđenja vlasništva tavanskih prostorija.

19.3. Iz podneska tužitelja (stranice 43-44 spisa) proizlazi kako tužitelji ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva radi predaje suposjeda tavanskih prostorija.

20. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 15.3.2021., broj Gž-168/2021-2 (stranice 47-51 spisa) proizlazi kako je potvrđena odluka ovog suda u predmetu broj Psp-21/2019-15 od 11. prosinca 2020., a kojom je odlučeno da se tužba smatra povučenom.

21. Iz diobnog plana (stranice 52-54 spisa) proizlazi kako je u istom za tuženikov stan navedeno da isti koristi tavanski prostor od 32,67 m2.

22. Iz fotografije tavana (stranica 59 spisa) proizlazi kako postoje dva tavanska prostora na predmetnoj nekretnini.

23. Iz odobrenja kućnog savjeta (stranica 60 spisa) proizlazi kako su stanari kuće u [adresa] jednoglasno dali suglasnost na zahtjev AO za adaptaciju dijela tavanskog prostora za stambene svrhe.

24. Iz rješenja ovog suda od 30.5.1985. (stranica 61 spisa) proizlazi kako se dopušta uknjižba prava vlasništva na nekretnini AO koja se sastoji od stana br.2 na prvom katu s pravom korištenja tavana.

25. Iz rješenja Uprave društvenih prihoda (stranice 62-63 spisa) proizlazi kako je obračunat porez na promet nekretnina, te je istim ZO naloženo da plati porez.

26. Iz kupoprodajnog ugovora (stranice 64-66 spisa) proizlazi kako je AO prodao nekretninu ZO (ovdje tuženiku) 14. prosinca 1984., koja se sastoji od stana broj 2. na prvom katu sa pravom korištenja dijela tavana.

27. Iz podneska od 11.3.2019. (stranica 67 spisa) proizlazi kako je GO pozvan od strane NO i OO da njima i ostalim zajedničkim vlasnicima preda suposjed tavanskih prostorija.

28. Iz kratkog izvoda iz priloga na zapisnik i priloga na zapisnik (stranica 77-82 spisa) proizlazi kako tuženik GO navodi da njegov sin GO nije član obitelji, jer ne živi s njim već 10 godina, da ne radi u Županijskoj 1 preko 8 godina te kako mu nije poznato da se netko žalio na njegovo ponašanje.

29. Iz izvatka iz sudskog registra (stranica 83 spisa) proizlazi kako je tuženik GO jedini član d.o.o. i prokurist, a direktor društva GO.

30. Iz rješenja ovog suda od 6.3.2023., broj Pp-4067/2022-5 (stranice 98-100 spisa) proizlazi kako je ZO određena mjera opreza zabrane posjećivanja Privatne ordinacije opće medicine dr. CO kojoj se ne smije približiti na udaljenost ispod tri metra.

31. Iz presude ovog suda od 14.4.2023., broj P-312/2019-38 (stranice 103-109 spisa) proizlazi kako je tuženik GO dužan tužiteljima predati u suposjed tavanske prostorije u roku od 15 dana (navedena presuda nije pravomoćna).

32. Iz rješenja Županijskog suda u Splitu od 19.7.2023., broj Gž-1201/2023-2 (stranice 111-117 spisa) proizlazi kako je ukinuta presuda ovog suda od 14.4.2023., broj P- 312/2019-38.

33. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

34. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da je tuženik vlasnik nekretnine od 1984. godine na adresi u [adresa], a koja se odnosi na poslovni prostor

- da su tužitelji vlasnici nekretnine na adresi u [adresa]

- da je tuženik koristio vlastiti poslovni prostor dok nije otišao u mirovinu, odnosno do 2010.

- da nakon toga poslovni prostor u vlasništvu tuženika koristi GO, njegov sin

- da je tuženikov sin, GO počeo za vrijeme pandemije COVID-19 uznemiravati preostale suvlasnike na nekretnini i činiti tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima

- da tuženik i njegov sin GO imaju od 2000. godine neriješene odnose s I. tužiteljem NO

- da je nekretnina u [adresa] upisana kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima

- da tuženik odbija potpisati elaborat na način da se uspostavi etažno vlasništvo s određenim omjerima

- da je tuženik u posjedu tavanske prostorije za koji se vodi spor radi predaje u posjed, odnosno utvrđivanja prava vlasništva (kao protutužbenog zahtjeva u istom postupku)

- da tuženik uredno plaća pričuvu

- da su tužitelji prijavljivali policiji više puta ponašanje ZO

- da je GO više puta prijavljivao policiji radnje

- da unazad zadnje dvije godine GO ne uznemirava suvlasnike

35. Stoga, cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da tuženik osobno nije uznemiravao ostale suvlasnike pri izvršavanju njihovog suvlasničkog dijela, osim što je imao spor, te isti zbog toga i nema dobre odnose s I. tužiteljem NO, a koji se odnosi na postavljene reklame još 2000. godine. Nadalje sin tuženika, GO jeste uznemiravao ostale suvlasnike, međutim po mišljenju ovoga suda isti nisu bili u takvoj mjeri da se suvlasnika isključi iz suvlasničke zajednice. Naime, sud je cijeneći sve dokaze, ponašanje ZO prema ostalim suvlasnicima, okarakterizirao kao svakako neprimjereno, međutim sud upire u ovome postupku u vrlo važne činjenice, a to je i da su preostali suvlasnici poduzimali radnje prema tuženiku, pa je tako I. tužitelj DO čupao reklame tuženiku, zbog čega je vođen postupak, suvlasnici su tražili etažiranje iako nisu sređeni imovinski odnosi, baš u pogledu tavanskog prostora, da se obnavljao jedan dio tavanskog prostora (koji nije u posjedu tuženika), dok njihov dio nije, da su vođeni postupci radi smetanja posjeda, jer je I. tužitelj DO pristupio dijelu nekretnine u posjedu tuženika, da puno puta prijavljivali policiji radnje ZO, iako su već nakon par prijava mogli znati kako policija neće raditi prijavu, budući da postupanja ZO nisu dovodila do prekršajnih ili kaznenih prijava, a navedeno je poznato budući da su tako i iskazivali tužitelji i tuženik, mijenjali su tuženika s mjesta upravitelja zgrade. Stoga je sud zaključio kako je GO svoje neprimjerene radnje prema tužiteljima usmjeravao kao odgovor (iako sigurno pretjeran) doživljaja napada na njega. Tako je isti, svaki puta ponovno reagirao svojim provokacijama (pripremanjem hrane u dvorištu dok se pred poslovnim prostorom nalaze stranke, umivanjem, vježbanjem i slično), često i pretjerano (kada je narušio javni red i mir, zbog čega je vođen i prekršajni postupak, dovlačenjem smeća ispred vrata ordinacije koja su u vlasništvu I. tužitelja NO, uzurpirao pristup balkonu, snimao prostor u kojem živi IX. tužiteljica DOP, gdje je vođen spor koji je pravomoćno okončan a na način da je GO smetao posjed stana u vlasništvu IX. tužiteljice DOP), međutim sud je u konkretnom slučaju zaključio kako su zapravo i tužitelji doprinijeli ovakvom stanju u suvlasničkoj zajednici.

36. Nadalje sud se ne može oteti dojmu kako tuženik ima u vlasništvu nekretninu koja je na atraktivnoj lokaciji u [adresa] (centar grada), da tuženik ima u vlasništvu stan od ukupno 46,35 m2, s time da je u posjedu tavanskog prostora od preko 70 m2. Tužitelji navedeni prostor nikako ne žele prepustiti tuženiku, pa je čak i I. tužitelj DO iskazao na ročištu održanom kod ovoga suda kako su svi problemi počeli kada su svi suvlasnici većinom donijeli odluku o etažiranju. Stoga ovaj sud zaključuje kako je i jedan od razloga zbog kojega je pokrenut postupak isključenja iz suvlasničke zajednice tuženika upravo zbog spora s tavanskim prostorom, međutim navedeni razlog nije pretpostavka za pokretanje ovoga postupka.

37. Tako je i IV. tužiteljica OO iskazala kako je njoj, kao tadašnjoj predstavnici stanara, tuženik usmeno iskazao kako će on odlučivati tko ima pristup krovu, da se tavan nalazi u razini stana a isti ima 72 m2, dok tuženik ima svega 32 m2 stana u svome vlasništvu, a da su problemi počeli za vrijeme COVID19. XII. tužiteljica FO je također iskazala kako su problemi nastali unutar 10 godina, odnosno zapravo od početka pandemije COVID19. Slično iskazuje i I. tužitelj DO koji iskazuje također kako su problemi počeli zadnjih 10ak do 12 godina, dok se VIII. tužiteljica SO doselila 2018., te da tuženika ne poznaje, već samo poznaje ZO. Slijedom navedenog sud je zaključio kako je nekretninu tuženik kupio 1984. godine i od tada, pa skoro do pandemije COVID19 nije bilo problema sa suvlasnicima, osim problema s reklama tuženika, za koji se vodio spor i koji problem je bio između tuženika i I. tužitelja NO. Također od problema se pojavio i problem u razdoblju 2014. -2015. godine kada je tuženik odbio potpisati papire da se zgrada etažira s određenim omjerima. Radi navedenoga vodi se postupak. Također temeljem iskaza ZO, a i ostalih tužitelja saslušanih na raspravi sud je utvrdio i kako unazad dvije godine nema problema između suvlasnika u ostvarivanju njihovih suvlasničkih prava.

38. U odnosu na jedinog nepristranog svjedoka u ovome postupku (svjedok ČO je u srodstvu s tužiteljicom DOP), a to je svjedok JO ista je iskazala kako je TD Rećikla d.o.o. bilo u zakupu poslovnog prostora otprilike 9 godina kod IX. tužiteljice DOP, te da je bilo problema s ZO otprilike zadnjih godinu, međutim da su napustili najam, a budući da su svakako tražili veći prostor, pa je stoga i navod tužitelja u tužbu da je navedeno trgovačko društvo napustilo poslovni prostor samo zbog ZO ovaj sud utvrdio kao nepotpuno utvrđen, odnosno da to nije bio jedini razlog, već da su i htjeli veći prostor, a događaji su samo ubrzali razlog za premještaj.

39. U odnosu na poslovni prostor u vlasništvu I. tužitelja NO valja istaknuti kako je sam iskazao pred ovim sudom kako je Prima pharm d.o.o. bilo u zakupu kod istoga 23 godine. Sud je 23 godine ocijenio kao dugačko vremensko razdoblje, pa zapravo i utvrdio kako tuženik, odnosno njegov sin, GO i nije u tolikoj mjeri činio tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, barem ne na način kako to navode tužitelji.

40. Člankom 97. ZV-a je propisano svaki od suvlasnika iste nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom, dužan je prigodom izvršavanja svog prava postupati osobito obzirom prema ostalima u protivnom njegovi suvlasnici mogu ishoditi njegovo isključenje iz suvlasničke zajednice, pod pretpostavkama koje određuju članku 98. i 99. ovog Zakona. Člankom 98. stavkom ZV-a je propisano suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova mogu odlučiti da će zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice određenog suvlasnika na čijem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo nekoga posebnog dijela nekretnine, ako za to postoji neki od razloga iz stavka 3., odnosno 4. ovog članka. Stavkom 2. je propisano kad je vlasništvo posebnih dijelova uspostavljeno na više od polovine suvlasničkih dijelova neke nekretnine, suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova mogu odlučiti da će se zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice bilo kojeg određenog suvlasnika, ako za to postoji neki od razloga iz stavka 3., odnosno 4. ovog članka. Stavkom 3. je propisano odluka o isključenju određenog suvlasnika može se donijeti: ako suvlasnik ne udovoljava dužnostima koje proizlaze iz zajednice, osobito ako ne plati dužne iznose ni do završetka rasprave koja prethodi presudi I. stupanjskog suda, a ako je bilo sporno koliko je dužan platiti pa je sud donio međupresudu, tada do završetka I. stupanjske rasprave koja slijedi nakon međupresude. Ako dijelove nekretnine koji su u njegovu vlasništvu kao posebni dijelovi ili dijelove koje rabe i drugi suvlasnici rabi na način koji znatno ide na štetu interesa drugih suvlasnika. Ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem ne učini tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima ili počini kažnjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojeg od suvlasnik ili druge osobe koja stanuje u kući, a nije riječ o djelima tako malog značenja da bi ih trebalo zanemariti. Stavkom 4. je propisano radnje i ponašanja suvlasnikovog bračnog druga i drugih članova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio spriječiti koliko je bilo moguće, uzimaju se za radnje tog suvlasnika. Stavkom 5. je propisano suvlasnici koji su odlučili da će zahtijevati isključenje određenog suvlasnika tužbom će zahtijevati da sud utvrdi postojanje razloga za isključenje i odluči da je tuženik dužan otuđiti svoj suvlasnički dio i napustiti posjed je će se u protivnom na zahtjev tužitelja, koji ne može biti stavljen u roku kraćem od tri mjeseca od pravomoćnosti presude, tuženikom suvlasnički dio prodati na javnoj dražbi. Stavkom 6. je propisano time što suvlasnički dio stekne druga osoba, zajednica s isključenim suvlasnikom ne prestaje.

41. Kako je tužbi tužitelji nadalje navode da su isti pokrenuli postupak etažiranja predmetne nekretnine, ali za provođenje iste tuženik odbija to potpisati valja posebno napomenuti uskraćivanje davanja suglasnosti, odbijanja potpisivanja međuvlasničkog ugovora i slično ne predstavlja radnju koja bi se mogla okarakterizirati "bezobzirna" u smislu odredbe članka 97. ZV-a i koja bi predstavljala opravdan razlog za isključenje (sentenca Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. travnja 2008.).

42. Nadalje valja istaknuti kako je institut isključenja iz suvlasničke zajednice predviđen samo za krajnje slučajeve kada drugi vlasnici stanova više, uvjetno rečeno, nemaju drugog izlaza iz nepodnošljive situacije zajedničkog stanovanja s vlasnikom (korisnikom) nekretnine, osim da posegnu za isključenjem tog suvlasnika iz suvlasničke zajednice (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Šibeniku u predmetu broj Gž-260/2020-2 od 13. rujna 2022.).

42.1. Stoga u konkretnom slučaju ovaj sud zaključuje kako radnje koje je poduzimao GO prema ostalim suvlasnicima nisu dovoljnog značenja da bi iste učinile tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima. Naime, sud ponovno ovdje upire kako su i suvlasnici doprinijeli ponašanju ZO, a budući da je zapravo sve počelo od kada je tuženik odbio potpisati diobni plan i da se na taj način provede postupak etažiranja. Po mišljenju ovoga suda, tuženik je imao osnove da (ukoliko se radi o takvom diobnom planu, jer ovaj sud nema uvida u isti) odbije potpis, te traži da se u posebnom postupku (koji se vodi kod ovoga suda) utvrdi njegovo pravo vlasništva (priloženi diobni plan iz 1989. godine, na listu 52-53 spisa). Kako će navedeni postupak završiti ovaj sud ne ocjenjuje, budući da je to dio posebnog spora, međutim očito je kako su zapravo svi problemi počeli od tada.

42.2. Utvrđeno je i kako je GO, imao fizički kontakt s XII. tužiteljicom FO, a na način da je isti gurnuo kantu na nju, zbog čega je ista završila na traumi, međutim u ovome postupku nije utvrđeno radi li se o kakvih ozljedama i kolikim, a također nije niti poznato postoji li postupak ili ne, odnosno kako je to XII. tužiteljica FO izjavila da je isti u tijeku. Stoga sud nije mogao utvrditi jačinu ozljeda, način do kojega je došlo do istih, a također valja napomenuti kako sud od svih preostalih iskaza nije utvrdio postojanje kakvog drugog fizičkog nasilja od strane ZO u odnosu na preostale suvlasnike.

42.3. U odnosu na ponašanje ZO u svezi poslovnog prostora koji je koristila dr. CO (inače poslovni prostor u vlasništvu I. tužitelja NO) valja istaknuti kako je utvrđeno da je isti više puta bivao u dvorištu, da je više puta zvana policija, a što je i sam GO iskazao, a i preostali tužitelji, pa je to u ovome postupku nesporno, međutim protiv istoga je vođen jedan prekršajni postupak kod ovoga suda, broj Pp-4067/2022 radi uznemiravanja javnog reda i mira, gdje je utvrđeno da je isti kriv što je ispred liječničke ordinacije obiteljske medicine dr. CO narušavao javni red i mir i to na način da je šutnuo nogom metalnu stolicu i vikao medicinskoj sestri i liječnici da sprema atentat. Međutim valja istaknuti kako navedeno nije dovoljan razlog da je takvo ponašanje koje zahtjeva isključenju iz suvlasničke zajednice. Također isti više ne radi takve probleme u zgradi, a isto tako i on je prijavljivao policiji, a i drugi su njega, pa je za zaključiti kako očito niti tužitelji nisu postupali na način da su htjeli izbjeći sukobe, a također, po mišljenju ovoga suda, nije niti dokazano da su pokušali napraviti sve što su mogli kako bi se stanje smirilo, već čak dapače, neki tužitelji (DO, OO) su djelomično i svojim djelima doprinosili nastanku određenih situacija.

43. Stoga kod ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja sud je mišljenja kako nema dovoljno elemenata da je potrebno donijeti odluku o isključenju suvlasnika iz suvlasničke zajednice, jer se ona treba koristiti kao krajnja mjera, a tužitelji su mogli poduzeti prvo druge mjere prije ove (pokušati se nagoditi, sami pokrenuti i ranije postupak radi utvrđenja prava vlasništva spornog tavana, odnosno predaje istoga u posjed, pokušati uredno pozvati tuženika na sastanak s ostalim suvlasnicima, a ne na način da se istom ostavlja obavijest u poštanskom sandučiću na nekretnini gdje je svima jasno kako isti tamo ne stanuje, a što je nesporno u ovome postupku i slično).

44. Također u odnosu na smetanje posjeda u odnosu na IX. tužiteljicu DOP, za što je također vođen postupak, koji se odnosi na stavljanje osb ploča na prozore od strane ZO isti je iskazao kako je to učinio, međutim kada mu je naloženo da tako ne smije postupati on ih je i uklonio, te takve radnje više nije činio. Stoga i u ovome slučaju sud smatra kako nema dovoljno osnove da se isključi tuženika iz suvlasničke zajednice.

45. Također u odnosu na prigovor I. tužitelja NO kako je curilo iz stropa i da se to odnosi na mokraću, valja istaknuti kako navedena činjenica ničim nije dokazana, dok je svjedok GO iskazao kako se radi o problemu curenja vode s krova, a IV. tužiteljica OO je potvrdila kako navedeni dio krova nije saniran, pa stoga zaključak o curenju vode ili nečega drugog ovome sudu nije bilo moguće utvrditi.

46. Što se tiče prigovora vezano uz oblačenje ZO (aludirajući da se oblačio na mafijaški način i slično) valja istaknuti kako navedeno nije niti utvrđeno, a niti je to uopće od značenja da bi se nekoga zbog toga isključilo iz suvlasničke zajednice.

47. Sud ocjenjuje otegotnim okolnosti ZO koje se odnose na njegovo ponašanje koje se odnose prema zakupoprimcima poslovnih prostora, međutim iste nisu od takvoga značenja da se donosi u ovome postupku ovakva odluka, budući da je već sud i ranije napomenuo kako nije samo na tuženiku obveza nego i na tužiteljima, te da svemu tome ne pridonose (na način da se želi prisiliti nekoga na potpis diobnog plana i etažiranja zgrade, a prije nego se riješi očiti spor između njih). Također se ne može ni zanemariti činjenica da su postojali zakupci koji su bili godinama u zakupu, a također i kada je suprug UO, primjetivši probleme s ZO reagirao na način da je s istim vodio razgovor od tada nije bilo problema. Navedenu činjenicu je na ročištu iskazao svjedok ČO. Stoga je sud zaključio kako postoje očiti problemi u ponašanju ZO, međutim nije utvrđeno da je isto bilo u tolikoj mjeri da se treba poduzeti krajnje sredstvo (podnošenje ove tužbe).

48. U odnosu na prigovor tuženika kako on sve te radnje nije činio, već njegov sin, za istaknuti je kako je odredbom članka 98. stavka 4. ZV propisano kako je dovoljno da je tuženik propustio spriječiti radnje svoga sina, pa prigovor kako isti s njim niti ne živi nije od utjecaja na rješenje u ovoj pravnoj stvari. Stoga tuženik je dužan brinuti se i o radnjama članova svoje obitelji, kao i osoba koje njegovim pristankom rabe njegovu nekretninu, pa već i ukoliko to ne čini dovoljna je osnova za utvrđivanje razloga za isključenje suvlasničke zajednice temeljem radnji tih osoba (u ovome slučaju njegovog sina).

49. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem članka 97. ZV, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

50. Tužitelji su u cijelosti odbijeni za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.896,93 eura, budući su isti u cijelosti izgubili parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), dok tuženik jeste zatražio da mu se naknadi trošak međutim nije specificirao koji trošak potražuje pa sud o istom nije niti mogao odlučiti.

51. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 7. ožujka 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku