Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Povrv-225/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice – specijalista Antee Barešić, u pravnoj stvari tužiteljice Čistoće d.o.o., OIB: 84923155727, Zadar, Stjepana Radića 33 kojeg zastupa zakonski zastupnik PEB, a ovoga punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, na ročištu radi objave presude 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčina u Zadru, poslovni broj Ovrv-12329/2023, UPP/OS-Ovrv-1113/2023 od 7. studenog 2023. te se tužbeni zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica, prije ovrhovoditeljica, podnijela je javnom bilježniku protiv tuženika, prije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 75,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Vere Marčina iz Zadra donijela je rješenje o ovrsi broj Ovrv- 12329/2023, UPP/OS-Ovrv-1113/2023 dana 7. studenog 2023.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u bitnome navodeći kako isto nije u skladu s propisima. Naveo je da stanuje u kući na adresi [adresa] u dijelu koji se kod tužiteljice vodi pod šifrom 165557 dok ostale dijelove kuće, koji se kod tuženika vode pod šifrom kupca 312773, 312774 i 323556, koristi sezonski preko ljeta za iznajmljivanje gostima. Da se radi o nekretnini koja je oduvijek obiteljska kuća, koja je prije više godina etažirana na četiri etaže. Od 1. siječnja 2020. tužiteljica da tuženiku dostavlja tri računa po navedenim šiframa a od 2023. i četvrti račun za šifru kupca 323556 iako da se i dalje radi o istoj obiteljskoj kući na istoj adresi i istom vlasniku – tuženiku koji da i dalje živi u toj kući a dio kuće preko ljeta iznajmljuje gostima. I dalje da koristi jedan spremnik od 240 litara za koji redovito plaća račun. Tužiteljica da se pogrešno poziva i pogrešno tumači odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i Odluke Općine Starigrad o načinu pružanja usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Kriterij za naplatu prema Odluci da je količina

P o v

r v - 2 2 5 / 2 0 2 3 - 9

odvezenog otpada pa da nema logičnog ni zakonskog objašnjenja za naplatu tri odnosno četiri računa za jednu uslugu i jedan kontejner. Prije 1. siječnja 2020. da je isto imao samo jedan kontejner od 240 litara i da se otpad odvozio u istim količinama.

4. Stoga je ovaj sud rješenjem gornji poslovni broj od 19. veljače 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga.

5. Tužiteljica je tijekom postupka navela da je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom određeno da se javna komunalna usluga prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada smatra uslugom od općeg interesa. Cijenu obvezne minimalne usluge (fiksni dio cijene) da je potrebno osigurati kako bi se sustav gospodarenja otpadom mogao održati i funkcionirati kvalitetno, s obzirom na sve troškove i materijalna sredstva, iz tih razloga da sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Tuženik kao vlasnik nekretnine da ima zakonsku obvezu plaćanja predmetne javne usluge. Tuženik da je dužan podmirivati svoje obveze za sve etažne jedinice jer da nije mjerodavno je li vlasnik etažne jedinica jedna osoba ili više različitih osoba jer da se radi o pravno različitim nekretninama u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Obveza tužiteljice da je prikupljanje miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklažnog komunalnog otpada dok da je obveza tuženika predaja komunalnog otpada davatelju usluge na području na kojem se nekretnina nalazi i plaćanje cijene javne usluge u skladu s važećim cjenikom.

6. Tuženik je tijekom postupka ostao u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu.

7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem priloženih isprava, i to: izvatka otvorenih stavki (l.s. 14), karticu kupca za razdoblje od 1. siječnja 1900. do 31. prosinca 2024. (l.s. 64-66), uplatnice za razdoblje od listopada 2022. do kolovoza 2023. (l.s. 67-70), cjenik tužiteljice C-253/18 od 25. listopada 2018. (l.s. 83-97).

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužiteljice se odnosi na potraživanje u novcu u ukupnom iznosu od 75,69 eura slijedom čega se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP).

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati utuženi iznos koji se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge, uvećan za pripadajuće kamate i troškove postupka, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga tužiteljice i dospjelih računa.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica ovlaštena pružati javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada kao i da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa], koja je etažirana na četiri etažne jedince sve u vlasništvu tuženika.

12. Sporno je treba li tuženik kao vlasnik više etažnih jedinica na jednoj adresi platiti cijenu obvezne minimalne javne usluge za svaku od etažnih jedinica ili samo jednu

P o v

r v - 2 2 5 / 2 0 2 3 - 9

cijenu obvezne minimalne javne usluge za sve posebne dijelove na istoj adresi u njegovom vlasništvu.

13. Odredbom članak 4. stavak 1. točka 35. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine 84/2021, 142/2023, dalje: ZGO) propisano je da je obračunsko mjesto adresa nekretnine korisnika javne usluge.

14. Člankom 70. stavak 1. ZGO propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Stavkom 4. navedenog članka su propisane obveze korisnika javne usluge te je, između ostalog, točkom 5. navedenog stavka propisano da je korisnik javne usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

15. Odredbom članka 75. stavak 2. ZGO propisano je da strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.

16. Obvezna minimalna javna usluga definirana je kao iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (članak 76. stavak 1. ZGO) a cijena obvezne minimalne javne usluge je dio cijene javne usluge (članak 76. stavak 2. ZGO). U situaciji kada se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge obračunanu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo (članak 76. stavak 4. ZGO).

17. Iz izvoda otvorenih stavki na dan 11. listopada 2023. slijedi da tužiteljica ima prema tuženiku potraživanje u ukupnom iznosu od 75,69 eura koje se odnosi na račune s dospijećem od studenog 2022. do rujna 2023. Iz navedene isprave nije razvidno na koju točno etažnu jedinicu tuženika se odnosi predmetno potraživanje tužiteljice.

18. Uz izvod otvorenih stavki tužiteljica je dostavila račune koji se odnose na predmetno potraživanje (l.s. 67-70) iz kojih slijedi da tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 6,71 eura mjesečno u razdoblju od listopada 2022. do prosinca 2022. i od veljače 2023. do kolovoza 2023. te 8,59 eura za siječanj 2023. U lijevom kutu računa, u dijelu "ovjera" je naznačena adresa [adresa] međutim ni iz navedenih računa se ne može utvrditi na koju točno etažnu jedinicu se isti odnose. Tužiteljica je dostavila karticu kupca za tuženika iz koje je vidljivo predmetno potraživanje tužiteljice a kao opis je navedeno „odvoz smeća – građani“. Iz iste nije razvidno na koju etažnu jedinicu od njih više na istom mjernom mjestu se odnosi predmetno potraživanje.

19. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, obvezna minimalna javna usluga se naplaćuje prema obračunskom mjestu koje je adresa nekretnine korisnika usluge, konkretno [adresa]. Iako korisnik na predmetnom obračunskom mjestu ima u svom vlasništvu više posebnih dijelova nekretnine isti je u obvezi plaćanja samo jednog iznosa obvezne minimalne javne usluge jer se iz odredbe

P o v

r v - 2 2 5 / 2 0 2 3 - 9

članka 76. stavak 4. ZGO zaključuje da nije intencija zakonodavca višestruko naplaćivanje obvezne minimalne javne usluge jednom korisniku na istom obračunskom mjestu, neovisno je li nekretnina etažirana. Nadalje, svrha obvezne minimalne javne usluge je omogućavanje stabilnog i minimalnog prihoda potrebnog za pružanje javne usluge na određenom obračunskom mjestu, koji iznos osigurava ekonomski održivo poslovanje tužiteljice te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Naplaćivanje više obveznih minimalnih javnih usluga jednom korisniku koji koristi više posebnih dijelova nekretnine bi bilo suprotno svrsi propisanom člankom 76. stavak 1. ZGO jer na predmetnom obračunskom mjestu ne postoji novi/drugi korisnik javne usluge koji stvara otpad te bi se navedenim postupkom korisnicima javne usluge nametnuli neopravdano visoki troškovi. Zaključno se napominje da bi naplaćivanje obvezne minimalne javne usluge prema broju etaža koje koristi jedan korisnik na jednom obračunskom mjestu bilo protivno i načelu "onečišćivač plaća" propisanom člankom 7. točka 1. ZGO jer bi se takvim postupanje u praksu uvela naplata odvoza otada prema veličini prostora korisnika javne usluge umjesto prema količini proizvedenog otpada koju proizvede korisnik (vidi presudu Općinskog suda u Zadru broj Povrv-213/2022 od 9. svibnja 2024. potvrđenu rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-491/2024-3 od 24. rujna 2024.). Podredno se ukazuje da se iz isprava koje je dostavila tužiteljica tijekom postupka i na kojima temelji tužbeni zahtjev ne može utvrditi na koju se točno etažnu jedinicu odnosi potraživanje pa isto nije niti jasno određeno.

20. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (tako: presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

21. Tuženik, kao stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu, nije zatražio naknadu troškova postupka stoga je odluka o troškovima izostala.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 7. ožujka 2025.

Viša sudska savjetnica – specijalist

Sutkinja

Antea Barešić

Ivana Klišmanić

P o v

r v - 2 2 5 / 2 0 2 3 - 9

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnicima,

2. Tuženiku.