Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-38/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Vukoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Stuparević, Lalić i dr. Slavonskog Broda, protiv tuženika Vindon d.o.o. Slavonski Brod, Lučka ulica 4, OIB: 89230529680, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin&partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 30. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ĆŠ, a presude javno objavljene dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VINDON društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i trgovinu, OIB 89230529680 da tužitelju MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike plaća ukupan bruto iznos od 2.737,40 EUR bruto sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine, a nadalje po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana kako slijedi:

- na iznos 613,84 EUR bruto od 16.11.2021. godine do isplate,

- na iznos 613,84 EUR bruto od 16.12.2021. godine do isplate,

- na iznos 282,04EUR bruto od 16.01.2022. godine do isplate,

- na iznos 613,84 EUR bruto od 16.02.2022. godine do isplate,

- na iznos 613,84 EUR bruto od 16.03.2022. godine do isplate,

II. Nalaže se tuženiku VINDON društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i trgovinu, OIB 89230529680 da tužitelju MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati na ime razlike otpremnine ukupan neto iznos 1.364,10 EUR neto sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine, a nadalje po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku VINDON društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i trgovinu, OIB 89230529680 da tužitelju MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] plati troškove ovog postupka u iznosu od 1.250,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.870,20 EUR bruto sa zateznim kamatama

V. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom za isplatom razlike otpremnine u iznosu od 2761,02 EUR

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako je bio dugogodišnji radnik tuženika i to od 15. rujna 2011. godine, a radni odnos mu je prestao dana 14. ožujka 2022. godine. Odredbom čl. 126 Zakona o radu propisano je da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem u iznosu ne manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Tužitelju je u prosjek posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu sustavno smanjivana plaća bez objašnjenja. Odredbom čl. 139 Zakona o radu propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, a odredbom čl. 10 istog Zakona da ugovor o radu kao nužni sastojak mora inkorporirati odredbu o plaći. Razlika plaće je materijalno potraživanje iz radnog odnosa za koje ne postoji obveza podnošenja zahtjeva za zaštitu prava. Kako se radi o nužnom sastojku ugovora o radu koji se ne može jednostrano mijenjati, to naslov nije bio u mogućnosti (barem ne u pravno opravdanom smislu) smanjivati plaću radniku bez posebnog objašnjenja ili odluke. Tužitelju je plaća sustavno umanjivana od mjeseca lipnja 2021. godine do prestanka radnog odnosa iako je u prvih šest mjeseci 2021. godine redovito bruto iznosila 16.371,70 kn. Za to nije bilo osnove u niti jednom dokumentu ili aktu tuženika (prilaže se Pravilnik o radu tuženika), a razlog je bila (tužitelj pretpostavlja) isplata što manje otpremnine. To se i potvrdilo kada mu je nuđen sporazumni raskid ugovora o radu. Dakle, tužitelj tužbom potražuje razlike plaća u mjesecima od lipnja 2021. godine do prestanka radnog odnosa te razliku otpremnine jer obračun iste ovisi o prosjeku tri posljednje isplaćene plaće. Međutim, odredbom čl. 11 Ugovora o radu je ugovoreno da će se radniku isplaćivati plaća utvrđena analitičkom procjenom svih radnih mjesta te primjenom utvrđene vrijednosti (faktora posla- bodova) u visini od 4,80, a dodaci će se isplaćivati u skladu s važećim kolektivnim ugovorom odnosno drugim sporazumom sklopljenim između Udruga sindikata i poslodavaca. U svim isplatnim listama plaće prije lipnja 2021. godine radniku je isplaćivana bruto naknada u iznosu od 7.000,00 kn za koju je nejasno na što se točno odnosi. Ali je ta naknada bila redovita. Stoga tužitelj tužbom traži isplatu razlike plaće i razlike otpremnine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik osporava da bi tužitelju tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu plaća bila sustavno smanjivana bez obrazloženja, da je tuženik jednostrano mijenjao bitni sastojak ugovora o radu koji se odnosi na plaću te da je intencija tuženika bila očito isplatiti tužitelju čim manju otpremninu, tuženik osporava u cijelosti. Člankom 11. Ugovora o radu, kako to navod sam tužitelj, utvrđeno je da će se za obavljanje poslova tužitelju isplaćivati plaća utvrđena analitičkom procjenom svih radnih mjesta te primjenom utvrđene vrijednosti (faktora posla-bodova) u visini od 4,80, dok će se dodaci na plaću isplaćivati u skladu s važećim kolektivnim ugovorom, odnosno drugim sporazumom sklopljenim između Udruga sindikata i poslodavca. Člankom 85. Pravilnika o radu tuženika propisano je da će tuženik kao poslodavac sva ostala prava na osnovi plaća, naknade i ostala materijalna prava radnika utvrditi Pravilnikom o plaćama ili Kolektivnim ugovorom. Tuženik nema sklopljen kolektivni ugovor, ali je kod tuženika tijekom cijelog trajanja radnog odnosa tužitelja na snazi Pravilnik o plaćama (dalje u tekstu Pravilnik). Sukladno Pravilniku od 24.12.2020. koji je bio na snazi u razdoblju za koje tužitelj potražuje razliku isplate plaće i otpremnine člankom 3. stavkom 1. propisano da plaću zaposlenika čini osnovna bruto plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je stavkom 2. propisano da osnovnu plaću zaposlenika čini osnovna bruto plaća po faktoru posla radnog mjesta na koje je radnik raspoređen uvećana za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca. Člankom 4. Pravilnika utvrđuje se osnovna bruto plaća po faktorima posla, za određeni puni mjesečni fond sati, a koja za tuženika sukladno sklopljenom ugovoru o radu iznosi 4,800. Iz gore navedenih odredbi ugovora o radu i Pravilnika osnovna plaća tužitelja iznosila je 5.260,00 kuna uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža kod tuženika što je ukupno iznosilo 5.496,70 kuna bruto Sukladno članku 85. Pravilnika o radu tuženik je člankom 5. Pravilnika o plaćama propisao da radnici pored osnovne plaće mogu ostvariti bruto naknade koje se utvrđuju na osnovu kvalitete i obima obavljenog posla kao i od odnosa zaposlenog prema radnim obvezama, u skladu sa sljedećim kriterijima: 1. Ostvarenje planova prodaje i naplate 2. Ostvarenje prebačaja planova 3. Iznimno zalaganje u ostvarenju postavljenih ciljeva poslovanja i radnih zadataka 4. Postizanje mjerljivih efekata ušteda kroz smanjenje troškova poslovanja 5. Kreativnost koja rezultira poboljšanjima i racionalizacijom poslovnih procesa 6. Racionalan utrošak radnog vremena u odnosu na količinu obavljenog posla 7. Drugi elementi od značaja za ocjenu radnog učinka Odluku o visini bruto naknade na koju radnici mogu ostvariti pravo ukoliko su ispunjeni kriteriji utvrđuje direktor tuženika uz prethodno savjetovanje sa skupštinom tuženika (društvom Vindija d.d. Varaždin). Kako je razvidno iz članka 5. Pravilnika o plaćama isplata bruto naknade prvenstveno je predviđena kao mogućnost, ali ne i obveza poslodavca. Da li će ista biti isplaćivana ili ne, i u kojoj visini, ovisi o odluci poslodavca. Dodatno, ukoliko tuženik kao poslodavac odluči isplaćivati bruto naknadu potrebno je da radnik ispuni ranije navedene kriterije za isplatu. 3 Sukladno članku 5. Pravilnika tuženik je isplaćivao tužitelju bruto naknadu kada je radnik u obavljanju poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen ostvario kriterije navedene u članku 5. Pravilnika. Budući da tuženik od lipnja 2021. nije ispunjavao kriterije za isplatu bruto naknade, ista mu nije bila isplaćivana. Naime, tužitelj je nakon što je prošao obuku i edukaciju za rad u novoj bazi podataka tj. modelu planiranja klanja odbio u obavljanju poslova svog radnog mjesta koristiti se navedenom bazom zbog kojeg postupanja je tužitelj bio usmeno i pisano upozoren. Zbog odbijanja tužitelja da se u obavljanju poslova svog radnog mjesta koristi novom bazom podataka tj. modelom planiranja klanja na koju je tuženik prešao, cjelokupan opseg poslova tužitelja se automatski smanjio. Kako bi nastavio s urednim poslovanjem tuženik je bio prisiljen reorganizirati proces rada i prebaciti pretežiti dio poslova koje je tužitelj obavljao na radnika iz drugog odjela, što je u konačnici rezultiralo ukidanjem Odjela praćenja primarne proizvodnje i jedinog radnog mjesta u tom odjelu analitičar planer primarne proizvodnje na kojem je tužitelj bio zaposlen. Uslijed odbijanja obavljanja radnih zadataka u novoj bazi koje je rezultiralo smanjenjem opsega poslova koje je tužitelj trebao obavljati sukladno sklopljenom ugovoru o radu tužitelj nije ostvario kriterije propisane člankom 5. Pravilnika o plaćama zbog čega je tuženik donio odluke o smanjenju bruto naknade tužitelju. Konačno, visina bruto naknada koja je isplaćivana tužitelju tijekom radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije bila isplaćivana u jednakim iznosima već je ista varirala, ovisno o ispunjenju kriterija propisanih Pravilnikom o plaćama. Uzimajući u obzir činjenice da: - osnovnu plaću zaposlenika čini osnovna bruto plaća po faktoru posla radnog mjesta na koje je radnik raspoređen uvećana za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca - da je tuženik uredno isplatio tužitelju ugovoreni iznos osnovne plaće - da je iznos otpremnine isplaćen u visini 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario 3 mjeseca prije prestanka radnog odnosa - je isplata bruto naknade propisana člankom 5. Pravilnika prvenstveno kao mogućnost, ali ne i obveza poslodavca, te da je za isplatu iste potrebno da radnik ostvari određene rezultate rada propisane kriterijima - je tužitelj odbijao postupati po nalogu poslodavca i radne zadatke obavljati na zadani način čime nije ispunio kriterije propisane člankom 5. Pravilnika je tuženik zbog neispunjavanja kriterija donio odluku o neisplati bruto naknade tužitelju, nedvojbeno se može utvrditi da su navodi tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovani. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja da je tužiteljeva plaća bila snižena. Plaća nije bila snižena već da je tužitelju isplaćen osnovni iznos plaće čiji iznos je fiksiran prema svim ranije navedenim ispravama, a dodatni iznos plaće tužitelju nije isplaćen i/ili je djelomično isplaćen jer tužitelj kao radnik nije ostvario uvjete propisane člankom 5. Pravilnika o plaćama, a što je sve detaljno obrazloženo u odgovoru na tužbu. Iz podneska tužitelja jasno proizlazi da tužitelj u potpunosti zanemaruje da nije ispunio svoje radne zadatke u skladu s nalogom nadređenih (a kasnije i upozorenjem tuženika). Slijedom navedenog, a s obzirom da tužitelj nije ispunio svoje obveze preuzete ugovorom o radu, u potpunosti je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima i prozivanje tuženika za ikakvo jednostrano i/ili nepošteno postupanje. Konačno, otpremnina tužitelja je obračunata i isplaćena temeljem plaća isplaćenih u rujnu, listopadu i studenom 2021. godine, na koje iznose plaća tužitelj nije imao prigovora. Nadalje, tuženik osporava i navode tužitelja da je postupao savjesno i da tuženik treba dokazati da je tužitelj postupao suprotno obvezama navedenim u Pravilniku o radu i Pravilniku o plaćama. Kao dokaz tužitelj dostavlja odluke o korištenju godišnjih odmora, kao i niz e-mail korespondencije iz koje je vidljivo da je tužitelj radio tijekom godišnjih odmora. Tuženik osporava navode tužitelja i dostavljene dokaze. Naime, tužitelj je dostavio niz odluka o korištenju godišnjeg odmora i e-mail korespondenciju koja se odnosi na razdoblje prije nego je plaća tužitelju umanjena za stimulativni dio plaće, odnosno na razdoblje prije lipnja 2021. godine. Jedini dostavljeni dokument, koji se odnosi na razdoblje tijekom kojeg je tužitelju umanjena plaća za stimulativni dio, je odluka o godišnjem odmoru od 23.07.2021. do 06.08.2021. te e-mail korespondencija iz tog razdoblja. Prije svega, tuženik naglašava da dostavljeni dokazi ne idu u prilog navodima da je tužitelj izvršavao uredno svoje radne obveze. Naime, tužitelj je dana 02.07.2021. bio upozoren jer nije radio u novoj bazi za planiranje klanja. U svojim odgovorima od 06.07.2021. i 12.07.2021. godine, tužitelj ne samo da arbitrarno preispituje i odbija prihvatiti poslovnu odluku nadređenih, nego i otvoreno izjavljuje da odbija i ubuduće prihvatiti i raditi u novoj bazi za rad što je ne samo neizvršavanje radnih zadataka nego i izravno kršenje obveza iz radnog odnosa. Dodatno, umjesto da tužitelj uloži svoje vrijeme i nauči raditi u novoj bazi, njegov posao je umjesto njega morala odraditi gđa. KŠ pa je logično da se dodatni (stimulativni) dio plaće nije isplatio tužitelju koji je odbijao rad u novoj bazi, nego gđi. Jakubiv. Tužitelj pokušava opravdati nerad u novoj bazi s preopterećenošću poslom i nedostatkom osoblja. Međutim, nova baza uvedena je upravo iz razloga da pojednostavi i ubrza poslovne procese kod tuženika, a za uvođenje u rad u istoj dovoljan je svega jedan dan, osobito za tužitelja kojemu je djelokrug rada bio dobro poznat. Konačno, podaci koje je tužitelj, protivno nalogu nadređenih, unosio u staru bazu, ni za koga nisu bili od koristi jer su svi podaci već bili dostupni u novoj bazi. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži isplatu razlike plaće i razlike otpremnine. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika i da mu je radni odnos prestao 14. ožujka 2022. Sporno je da li je tuženik opravdano tužitelju isplaćivao manju plaću, tj. da li je plaća od lipnja 2021. do prestanka Ugovora o radu isplaćivana sukladno Ugovoru o radu i odredbama Pravilnika poslodavca, te da li je iznos otpremnine obračunat i isplaćen u skladu sa zakonskim odredbama i odredbama Pravilnika poslodavca, prema tome sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Sporazum o raskidu Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, očitovanje na dostavljeni sporazum o raskidu ugovora o radu od 1. prosinca 2021., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 27. prosinca 2021. , obračun otpremnine, obračune isplaćenih plaća od siječnja 2021. do prestanka radnog odnosa, Pravilnik o radu tuženika od 19. lipnja 2015., Pravilnik o plaćama od 24. prosinca 2017., Odluka o jednokratnom smanjenju bruto naknada za tužitelja od 13. srpnja 2021., Odluka o smanjenju bruto naknada za tužitelja za period 1. srpnja do 31. srpnja 2021., Odluka o smanjenju bruto naknada za tužitelja za period 1. rujna do 30. rujna 2021., Odluka o smanjenju bruto naknada za tužitelja za period 1. listopada do 31. listopada 2021., Odluku o korištenju godišnjeg odmora od 10. travnja 2018., e-mail korespodenciju tužitelja, Odluku o korištenju godišnjeg odmora od 15. srpnja 2020., Odluku o korištenju godišnjeg odmora od 10. prosinca 2019., izvještaji- tablice ( godišnji planovi za 2021, 2022, godišnji planovi klanja, grafički prikaz farmi, izvještaji od tjednim realizacijama, e- mail korespondencija, zapisnik od 12. srpnja 2021., očitovanje na pismeno upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa od 6. srpnja 2021., pravilnik o plaćama od 24. prosinca 2020., platna lista tužitelja za prosinac 2020., platne liste tužitelja za 2021 i 2022. saslušan je tužitelj, te su kao svjedoci saslušani KŠ, BŠ i provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Jadranki Crnogorac.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u visini koja se dosuđena.

6. Uvidom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. studenog 2020. utvrđeno je kako je ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika i kako tuženik prema čl. 2. Ugovora obavlja poslove analitičara planera primarne proizvodnje. Člankom 11 navedenog ugovora određeno je da će se radniku isplaćivati plaća utvrđena Analitičkom procjenom svih radnih mjesta te primjenom utvrđene vrijednosti ( faktora posla – bodova) u visini 4,80. Dodaci na plaću primjenjivat će se u skladu s važećim kolektivnim ugovorom, odnosno drugim sporazumom sklopljenim između Udruga sindikata i poslodavca.

7. Uvidom i čitanjem Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 27. prosinca 2021. utvrđeno je kako je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. studenog 2020. zbog ukidanja predmetnog radnog mjesta uslijed organizacijskih razloga, te je točkom 5. navedene odluke određeno da radnim ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u skladu s čl. 126. Zakona o radu

8. Uvidom i čitanjem obračuna otpremnine utvrđeno je kako je tuženik obračunao otpremninu tužitelju u iznosu od 23.548,89 kn. Broj godina rada prije prestanka ugovora o radu je 10.

9. Prema čl. 81. Pravilnika o radu tuženika od 19. lipnja 2015. navedeno je kako je poslodavac dužan radniku isplatiti plaću za njegov rad temeljem vrijednosti radnog mjesta koja je utvrđena ugovorom o radu.

10. Prema Pravilniku o plaćama od 24. prosinca 2017. člankom 3. stavkom 1. propisano da plaću zaposlenika čini osnovna bruto plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je stavkom 2. propisano da osnovnu plaću zaposlenika čini osnovna bruto plaća po faktoru posla radnog mjesta na koje je radnik raspoređen uvećana za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca. Člankom 4. Pravilnika utvrđuje se osnovna bruto plaća po faktorima posla, za određeni puni mjesečni fond sati, a koja za tuženika sukladno sklopljenom ugovoru o radu iznosi 4,800.

11. Tužitelj je u svom iskazu pred sudom naveo kako nije nikada primio odluku poslodavca o smanjenju plaće, a kada je za lipanj 2021. dobio manju plaću otišao je RŠ, direktorici i reagirao zašto mu je smanjena plaća, a ona je odgovorila da je to jednokratno smanjenje plaće za neizvršavanje naloga rada na novoj bazi, a to je jedini slučaj koliko je on upoznat da je netko od radnika dobio nalog da nešto radi. Nakon što je dobio i ostale smanjene plaće odlazio je kod svog rukovoditelja i direktorice poduzeća i pokušao sa njima to komentirati, odgovor nije dobio i nije ništa dalje poduzimao. Shvatio je da se radi o tome da će dobijem otkaz te mu je u studenom ponuđen sporazumni otkaz koji nije prihvatio. U novoj bazi nije nikada radio jer mu nikada nije pružena adekvatna edukacija za rad na novoj bazi. U Varaždinu su bili proforme na edukaciji i tamo je on radio svoj posao, dislociran iz Sl. Broda u Varaždin, a što je radila kolegica, ne zna. On je pomogao izraditi novu bazu, jer su u njoj i njegovi podaci od 2011. do datuma 2021. od kada je zaposlen. Nikada mu ranije nije smanjena plaća i bio je poznat kao vrijedan radnik i kome je poslodavac dao veću plaću. Njegov sektor je bio najzaslužniji za dobivanje zlatne bilance 2017. godine što znači da je dobro radio. Plaću je doživljavao kao jedinstvenu i ona je uvijek imala trend rasta sve do lipnja 2021. kada je umanjena. Pitao je direktora što znače oznake dodataka na platnim listama, odnosno komentirali su i nitko mu to nije mogao obrazložiti. DŠ je osoba koju je poslodavac nakon porodiljnog rasporedio da radi s njim na način da mu pomogne jer je on jedina osoba koja je sama obavljala poslove svog sektora i uvijek je tražio ispomoć. Za vrijeme dok je s njim radila kolegica nije mu umanjena plaća. Od lipnja 2021. do prestanka radnog odnosa radio je sve što je i do tada radio jedino mu je oduzet rad na operativnom planu klanja. Nakon smanjenja plaće odradio je cijeli godišnji odmor. U vrijeme kada je primao smanjenu plaću kada pošalje svoj rad u Varaždin nikada mu nitko nije ništa vratio, da ne želi njegov rad. Nikada ga nitko nije pozvao na ispravak. Nakon što je uspostavljena nova baza nije pitao g. ŽŠ za pomoć jer je smatrao da je potrebna konkretna edukacija, a ne telefonski. Prvi put mu je smanjena plaća nakon isteka roka u kome je trebao početi raditi u novoj bazi. Nije počeo raditi u novoj bazi jer nije bio dovoljno educiran i nisam imao vremena jer nisam mogao ostaviti svoj posao. Na e-mail je primio nalog poslodavca da počnem raditi u novoj bazi. U kolovozu na njegovo traženje pružena mu je edukacija na način da je počela ponedjeljkom odnosno edukatori su bili jedan dan kod njega, a nakon toga su otišli kod kolegice KŠ i više on nije imao edukaciju. Tada je shvatio da je sa njegovim radnim mjestom gotovo. Kolegica KŠ je imala edukaciju u trajanju od jednog tjedna.

12. U postupku je kao svjedok saslušana je KŠ te je iz njezinog iskaza utvrđeno kako je ista u lipnju 2021. raspoređena na rad s tužiteljem na način da je tužitelj obuči za obavljanje zadataka njegovog radnog mjesta, a sve kako bi ga mogla mijenjati u vrijeme njegovog godišnjeg ili druge odsutnosti, međutim nije se radilo na njezinoj obuci. Tužitelj je tvrdio da nema vremena koristiti novi način rada u kontroli plana klanja, a od kada je tužitelj otišao s radnog mjesta radi se na takav način. Njezina plaća se sastoji od fiksne plaće i dodataka koji su svaki mjesec jednaki, a nakon što je preuzela poslove tužitelja, povećani su joj dodaci na plaću. Ona i tužitelj su prošli edukaciju u Varaždinu na način da su upoznati sa novom bazom podataka plana klanja, i da je ta baza puno točnija i ubrzava proces rada, a po povratku u Slav. Brod ona je premještena u istu radnu prostoriju gdje i tužitelj gdje ju je tužitelj trebao obučiti. Povećao joj se opseg posla nakon što je počela raditi u novoj bazi podataka plana klanja, recimo 30%, a nakon uvođenja nove baze podataka poslodavac je dao uputu da se radi samo u novoj bazi.

13. U postupku je kao svjedok saslušan je ŽŠ te je iz njegovog iskaza utvrđeno kako tužitelj nije htio raditi u novoj bazi podataka i nije radio, a za obuku u novoj bazi je potrebno oko pet radnih dana, ne zna što je tužitelj radio od uvođenja nove baze podataka, ali zna da u njoj nije radio. 2021. bio je rukovoditelj ekonomskog centra, a sada je direktor Vindona. Zna da se plaća sastoji od nekog stimulativnog dijela ovisno o rezultatima rada. Ne znm od kada je počeo dobivati stimulaciju na plaću, za rezultate rada, a nije je dobivao odmah kada se zaposlio.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka Jadranke Crnogorac utvrđena je razlika plaće i otpremnine, a koji vještak je napravio izračun plaće tužitelja i napravio usporedbu sa obračunima tuženika. Vještak je dobio razliku u obračunu plaće u iznosu 28.369,19 kn odnosno 3.765,41 EUR Razlika se sastoji od razlike u neto plaćama 10.277,78 kn i razlike obračuna otpremnine u iznosu 10.277,78 kn i to pojedinačno za svaki mjesec za listopad 2021. utvrđena je razlika od 491,07 EUR, za studeni 2021. utvrđena je razlika od 491,07 EUR, za prosinca 2021. utvrđena je razlika od 225,63 EUR, za siječanj 2022. utvrđena je razlika od 491,07 EUR, za veljaču 2022. utvrđena je razlika od 491,07 EUR, te za otpremninu razlika od 1.364,10 EUR.

Nakon prigovora tuženika na vještačenje vještak se očitovao na način da je za svoj izračun morao uzeti uporedne liste 2 radnika jer iz nije iz dokumenata priloženih u spis niti od kontakt osobe tuženika dobio detaljan način obračuna plaće. Prema Pravilniku o plaćama članak 3. plaća se sastoji od ovih dijelova: Osnovne bruto plaće i dodataka (bruto naknada). Osnovna bruto plaća se računa prema faktoru radnog mjesta članak 4. (4,80 koefcijent ili 4.450,00 kn bruto) koja se uvećava za faktor minulog rada 0,5% po godini staža. Dalje je previđeno uvećanje bruto plaće za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, blagdanom i neradne dane. Radnici mogu ostvariti i bruto naknade koje se mogu odrediti prema odnosu zaposlenika prema radnom mjestu, ostvarenju planova, prebačaju planova, iznimnom zalaganju, efektima uštede, drugim elementima. U razgovoru sa kontakt osobom vještak je saznao da su iznosi bruto naknada jednom procjene i fiksni što je i vidljivo kroz pregled plaća uporednih djelatnik i plaća tuženika ne izračunavaju se svaki mjesec. Uprava fiksira te iznose. Pregledom plaća za 2020. godinu vještak je uočio da je bruto naknada šifra 130 početkom godine imala naziv faktor osobne vrijednosti. Ova bruto naknada je bila stalno ista kod sva tri djelatnika. Stoga vještak zaključuje da je to fiksna naknada koja se ne može mijenjati. 14 Stoga vještak u svom izračunu ostavlja tu naknadu fiksnu tijekom cijelog perioda rada tuženika. Bruto naknada 188 je povećana za 1.000,00 kn kod djelatnice KŠ, a u istom trenutku je smanjena za 50% kod djelatnika GŠ, a kod tuženika je pomalo smanjivana, da bi od 10. mjeseca 2021. bila potpuno ukinuta. Pošto je tuženik radio cijelo vrijeme i dokazani je tijekom postupka da je bilo pozitivnih učinaka tužiteljeva rada, vještak ostavlja tu bruto naknadu u iznosu 2.000,00 kn od 10. mjeseca 2021. pa do prekida. Iz obračuna se vidi da je tuženik obračunavao tužitelju i naknadu za prijevoz na posao te naknadu za prehranu. Obje naknade je tuženik izračunavao srazmjerno odrađenom redovnom radu. Tužitelj je cijeli 12-ti mjesec 2021. bio na bolovanju te mu za taj mjesec nisu isplaćene prethodno spomenute naknade.

15. Tužitelj je podneskom od 26. listopada 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev u kojem je naveo kako se ne može složiti s konstatacijom vještaka kako je bruto naknada pod šifrom 188 za njega treba iznositi samo 2.000,00 kn. Uvidom u isplatne liste plaće tužitelja ista je iznosila 7.000,00 kn u vremenskom razdoblju od cca 2 godine prije početka svojevoljnog umanjivanja plaće od strane tuženika. Naime, i sam vještak ostavlja tu bruto naknadu od 10. mjeseca 2021. godine do prekida (travanj 2022. godine), a tužitelj je radio do kraja studenog 2021. godine, u prosincu bio na bolovanju, a kasnije odrađivao otkazni rok. Za vrijeme trajanja otkaznog roka primjenjuje se prosjek plaće ostvaren na radu u prijašnjim mjesecima kao naknada plaće jer je tužitelj bio oslobođen radnih obveza pa se nikako kao ispravan ne može uzeti obračun razlike otpremnine i plaća pod A. Taj izračun je nepravilan i iz razloga jer nema podataka o plaći usporednog radnika EŠ, ali i općenito činjenici da niti jedan od usporednih radnika nije radnom na radnom mjestu tužitelju npr. u razdoblju 2 godine prije umanjivanja plaće (lipanj 2019. do lipanj 2021.) niti je itko od usporednih radnika imao bruto naknadu šifre 188 u iznosu u kojem ju je imao tužitelj. Njegova naknada bila je i više nego tri puta veća od one koju prima „usporedna“ radnica KŠ. To iz razloga jer poslove radnog mjesta tužitelja (koje je on obavljao sam) sada obavljaju tri do četiri radnika. Ovo posebno dolazi do izražaja kada se uzme u obzir da je odnos osnovne plaće tužitelja i bruto naknade šifre 188 bio 1:2 u korist te bruto naknade, a kod KŠ je 2,5: 1 u korist plaće. Dakle, ne radi se stimulaciji jer nije zabilježen slučaj u kojem radnik ima stimulaciju tri puta veću od osnovne plaće. Tužitelj stoga navodi kako je vještak izračunao prosječnu plaću 6 mjesec i prije umanjenja pa ukoliko bi se uzelo da umanjivanju plaće mjesta nije bilo prosječna plaća tužitelj bi bila 16.388,88 kn bruto. Uzimajući u obzir da je tužitelj kao osnovu za izračun uzeo prosjek 16.429,93 kn, a vještak sada navodi da je to 16.388,88 kn, te traži tužbenim zahtjevom isplatu na ime razlike plaća ukupan bruto iznos od 10.607,60 EUR, sa zateznim zakonskim kamatama te na ime otpremnine 4.125,12 EUR sa zateznim zakonskim kamatama.

16. Na navode tužitelja vještak se očitovao podneskom od 29. lipnja 2023. u kojem je navedeno da iznos bruto naknade (188 stimulativni dio plaće) se ne može mjerljivo utvrditi iz dostavljenih podataka tužitelja. Nije jasna tablica vrijednosti po kojoj pojedini djelatnik ima određeni stimulativni dio plaće. Vještak je u spisu pregledao dostavljene plaće za tužitelja gdje se svidi da se stimulativni dio plaće nije mijenjao godinama. Kao da firma nije uopće ostvarivala u dodatne zarade ili nikada tužitelj nije napravio neki posao koji bi se posebno mogao nagraditi. Vještak ne ulazi u pravnu regulativu odluka kojima se umanje stimulativni dio plaće. KŠ stalno ima isti stimulativni dio, jedino dokazanim prelaskom na drugačiji rad dolazi do malog povećanja stimulativnog dijela. Što je bilo poslije, nema nekog poboljšanja, većeg učinka i sl. IŠ ima samo jedno umanjenje stimulativnog dijela i to 6 mjeseci prije nego što je otišao i firme. Zadnja dostavljena plaća je 12. mjesec 2021. Vještak nije dobio pojašnjenje zašto je do toga došlo. Vještak ne ulazi u područje prava, on se koristi samo svojim iskustvom na području računovodstva i financija.

17. Sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti uzima u obzir jer su nalaz i mišljenje sudskog vještaka sastavljeni objektivno i stručno u skladu sa važećim Zakonodavnima okvirom i dugogodišnjim iskustvom na poslovima financijsko-knjigovodstvene struke. Financijsko-knjigovodstveno vještačenje provedeno je temeljem rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj:

24 Pr-38/2022-21. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju i dodatnim očitovanjima obrazložio načine izračuna razlike plaće.

18. Ovaj sud je odredio iznos razlike plaće prema obračunu vještaka. Naime, kako je određeno pravilnikom poslodavca, plaća se sastoji od fiksnog dijela i stimulativnog dijela, a sam poslodavac nije odredio vrijednosti po kojoj pojedini djelatnik ima određeni stimulativni dio plaće, a vještak je temelejm Pravilnika i uporednih radnika i tužitelja utvrdio neki mjerljivi parametar za utvrđivanje fiksnog dijela plaće u donosu na platne liste drugih uporednih radnika. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je poslodavac donosio odluke o smanjenju bruto naknada za tužitelja, te je i sam tužitelj u svom iskazu naveo kako je uočio smanjenje plaće, te tražio usmena objašnjenja i bio je upoznat s tim, te je protiv tih odluka poslodavaca tada mogao tražiti zaštitu svojih prava iz radnog odnosa ukoliko je smatrao da su mu ista povrijeđena. Naime, iz materijalnih dokaza i to navedenih odluka o smanjenju bruto naknada za tužitelja, kao i zapisnika od 12. srpnja 2021. utvrđeno je kako je je tužitelj upoznat od poslodavaca i njegovim nalogom o potrebi korištenja nove baze podataka u svom radu, a što je potvrđeno i iz samog iskaza saslušanih svjedoka KŠ i AŠ. Naime, i iz isprava u spisu, nalaza i mišljenja vještaka, kao i iz iskaza KŠ utvrđeno je da je navedenoj prelaskom na drugačiji rad došlo do povećanja stimulativnog dijela, a to se vremenski poklapa sa smanjenjem stimulativnog dijela za tužitelja. Ovaj sud ne može ulaziti u pravilnost odluka poslodavca o smanjenju bruto naknade koje tužitelj nije niti osporavao u ovom postupku.

19. Na ime razlike plaće dosuđen je iznos od 2737,40 EUR bruto, i to na temelju izračuna vještaka ( u nalazu i mišljenu je bruto iznos u kunama, te je preračunat u EUR po srednjem tečaju) te se tako dobije iznosi razlike od iznos 613,84 EUR bruto za mjesece listopad, studeni, siječanj i veljaču, te 282,04 EUR bruto za prosinac. S ostatkom tužbenog zahtjeva na ime razlike plaće tužitelj je odbijen. Razloge zašto je sud uzeo ovaj obračun plaće naveo je pod prethodnom točkom obrazloženja.

20. Prema čl. 90. Zakona o radu plaća, u smislu Zakona, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Plaća iz stavka 1. ovoga članka može se sastojati od: osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Dodaci iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima. Ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu. Plaća iz stavka 1. ovoga članka je plaća u brutoiznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

21. Prema čl. 90 b Zakona o radu plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu sklopljenim s radnikom. Ako plaća nije određena posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom iz stavka 3. ovoga članka smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja. U konkretnom slučaju sud je za izračun razlike plaće uzeo izračun vještaka i isti ocijenio kao primjeren jer je izrađen uzimajući u obzir raniju plaću tužitelja prije odluka poslodavca o smanjenju, uzeo je u obzir odluke o smanjenju bruto iznosa za tužitelja, ali je ipak zadržan dio stimulativnog dijela.

22. Sud je u konkretnom slučaju prilikom izračuna razlike otpremnine primijenio materijalno pravo i to odredbe čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) prema kojem je otpremnina, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada. Iznos otpremnine određuje se s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 3. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Sud je dosudio tužitelju na ime razlike otpremnine iznos od 1364.10 neto, i to prema obračunu vještaka, po kojem je razlika u prosjeku 3 mjeseca plaće prije prestanka ugovor o radu iznos od 409,23 EUR u odnosu na iznos koji je utvrdio tuženik prilikom izračuna otpremnine, pa bi 1/3 prosjeka ( razlike) bila 136,41 EUR, a budući da je tužitelj bio u radnom odnosu 10 godina, kada se iznos od 136,41 pomnoži sa deset godina dobije se iznos od 1364,10 EUR razlike.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a. Naime, prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sud je u ovom postupku utvrdio da je tužitelj uspio s 64,50 tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je postavio dva tužbena zahtjeva na temelju dvije osnove i to na ime razlike plaće i na ima razlike otpremnine, te su oba tužbena zahtjeva osnovana, tj. utvrđena je razlika, no ne u iznosu u kojem je naznačio tužitelj. U odnosu na iznos razlike plaće tuženik je uspio s 25%, a u odnosu na ime razlike otrpremnine uspio je s 33 %. Kada se dvije dobivene osnove u pogledu dokazivanja osnove smatraju dokazanim u cijelosti i istima se dodaju i uspjeh visine, dobije je postotak od 64,50 % uspjeha. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023) Tužitelju je imao ukupan trošak u ukupnom iznosu od 4.310,50 EUR, a sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 25. listopada 2022., i po 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife,, trošak zastupanja na ročištu od 18. siječnja 2023. i 30. siječnja 2025. iznos od po 500,00 EUR, dakle ukupno 1.000 EUR, podnesak od 21. rujna 2022 iznos od 200,00 EUR, podnesak od 26. rujna 2022 iznos od 200,00 EUR, podnesak od 26. siječnja 2023. iznos od 500 EUR, podnesak od 26. listopada 2023 iznos od 500 EUR, pdv u iznosu od 825 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 185,50 EUR.

Kako je sud utvrdio da je tužitelj uspio s 64,50%, time je tuženik uspio s 35,5 %, te kada se prema zakonskoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, dobije se postotak od 29% za tužitelja.

Tužitelju je odmjeren trošak u iznosu od 4.310,50 EUR, a 29% od navedenog iznosa je 1.250,05 EUR.

Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod,7. ožujka 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava nakon pravomoćnosti