Pr-439/2017-91

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupana po ODO Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. rujna 2024. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Davora Radića, odvj. u Splitu i zz tužene MU, objavljene dana 07. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju EU na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 3.243,15 EUR / 24.435,45 kuna (slovima: tri tisuće dvjesto četrdeset tri eura i petnaest centi / dvadeset četiri tisuće četiristo trideset pet kuna i četrdeset pet lipa) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 352,72 EUR / 2.657,55 kuna od 16.03.2014. godine

- na iznos od 883,01 EUR / 6.653,02 kuna od 16.04.2014. godine

- na iznos od 642,30 EUR / 4.839,39 kuna od 16.05.2014. godine

- na iznos od 1.365,12 EUR / 10.285,49 kuna od 16.06.2014. godine kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.679,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 16. lipnja 2017. tužitelj navodi da je djelatna vojna osoba MORH-a, HRM sa sjedištem u [adresa]. U razdoblju od 11. listopada 2011. do 01. lipnja 2014. da je obavljao službene poslove i zadaće na terenu, te da je bio angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, koje dodatke da mu tuženik nije platio. S tim u svezi, predložio je sudu tuženika obvezati na isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje s navedenih osnova.

Tijekom postupka tužitelj je u bitnome isticao kako su svjedoci suglasno iskazali da se osmosatno radno vrijeme na terenima nije moglo ispoštovati zbog potreba posla i naloga nadređenih, kao i zbog stalnog manjka članova posade. Dakle, u utuženom razdoblju od veljače do lipnja 2014., za vrijeme višednevnih plovidbi, tj. terenskog rada, vrijeme odmora da je bilo svedeno na manje od 8 sati dnevno, dok se ostatak vremena radilo i to od 14-16 sati dnevno. U situaciji kada je brod u plovidbi, kao i u situaciji kada je brod bio na vezu, jer da je tužitelj sve vrijeme bio na raspolaganju tuženika, iako se evidencija vodila kao osmosatno radno vrijeme, bez obzira na trajanje radnog angažmana. Tužitelj je isticao činjenicu da ga nikada nitko nije mogao mijenjati, jer je bio jedini vezista na brodu, pa da za vrijeme službe brod nije smio napuštati. Na koncu, kako je tužitelj bio radno angažiran na brodu tijekom terenskog rada, i to 15 sati dnevno, neovisno je li brod u plovidbi ili na vezu koji je rad tuženik propustio pravilno evidentirati, te kroz isplatu plaće vrednovati, sve navedeno da jasno proizlazi iz vještva angažiranog vještaka, koji je zaključio kako aktivno dežurstvo nije prekovremeni rad, koji je također zaključio da angažman tužitelja na brodu nije bio uvjetovan plovidbom broda, jer da je tužitelj izvršavao radne zadatke dok je brod bio na vezu, što da potvrđuju saslušani svjedoci.

1.1. Podneskom od 26. listopada 2023. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, sukladno izračunu vještaka dipl. oec. Marijana Jovića, predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu bruto iznosa od 3.243,15 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća mjesečnih iznosa, pa do isplate. Predložio je tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 15. siječnja 2018. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, predloživši isti odbiti. Tijekom postupka tuženik je isticao da se za djelatne vojne osobe glede radnog vremena, ispate plaće i dodatka na plaću primjenjuju podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u oružanim snagama u RH, koji zakon se primjenjuje kao lex spcialis. U razdoblju od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. da se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, koji su stupili na snagu 01. listopada 2009. Odlukom da je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena i pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, a rad u smjenama, turnusima na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika, da je bilo regulirano pitanje dodatka za dežurstva i stražarsku službu, koji je podnositelj ostvario i koja mu se isplaćivala u utuženom razdoblju. Od 01. listopada 2009. da nema mjesta primjeni odredbi KU, sve u smislu odredbe čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama. RH. Tuženik je naveo da je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, a rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba. Pravilnikom i dopunom Pravilnika o dodatku na plaću, da je bilo regulirano pitanje dodataka na dežurstvo i stražarsku službu, koje je podnositelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Nadalje, kako je Odlukom o rasporedu zapovjedništva HRM od 28. siječnja 2014. tužitelj od 01. veljače 2014. do 01. siječnja 2016. bio raspoređen na dužnost voditelja odjeljka Komunikacijskog brodskog odreda, Ophodnog broda OB-03, 2. Divizijuna obalne straže, iz navedenog proizlazi da je tužitelj samo dio utuženog razdoblja, i to od 01. veljače 2014. do 01. lipnja 2014. radio na brodu HRM, a ostali dio je radio na kopnu, odnosno Bojni obalnog motrenja i obavješćivanja. Radno vrijeme u pojedinim ustrojbenim jedinicama u skladu s potrebama službe da može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, prema mjesečnom fondu sati, radno vrijeme da se određuje pisanom zapovijedi koju je ovlašten izdati zapovjednik grane. Dežurstvo da je rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, te da se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Aktivno dežurstvo da je vrijeme provedeno u službi, na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24- satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe, pripadnici oružanih snaga koji za potrebe službe provede 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata, da mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo radno vrijeme da im se računa kao aktivno dežurstvo. Za vrijeme aktivnog dežurstva da im ne pripada uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom za rad u drugoj smjeni, ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje 2 radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidima duljima od 90 min u turnusu, već mu se za svaki sat aktivnog dežurstva isplaćuje dodatak koji se određuje prema osobnom činu. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe, pripadnik OS RH ostvaruje pravno na 24-satni odmor, odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni odmor u omjeru od 1:1. Pripadnik oružanih snaga koji je dežuran u unutarnjoj službi, da ostvaruje pravo i na jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Na koncu, članovi posade koji obavljaju brodsku službu neovisno o mjestu gdje se brod nalazi, bio u luci, plovidbi li na sidru da ostvaruje pravo na dodatan dan dežurstvo unutarnje službe, kao i pravo na slobodan dan. S tim u svezi kako je tužitelj 2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik se istomu cijelosti usprotivio, ističući kako su podaci iz brodskog dnevnika vjerodostojni i točni podaci, kao i činjenica kako brod nije plovio cijelo vrijeme dok je tužitelj bio na brodu, te da tužitelj nije ostvario prekovremeni rad, pa da s tog osnova ne postoje neplaćeni sati rada.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. listopada 2016.; Odluke o rasporedu od 06. svibnja 2016.; Odluke o rasporedu od 02. lipnja 2014.; Odluke o rasporedu od 28. siječnja 2014.; Rješenja Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 07. siječnja 2013., 30. prosinca 2009., 29. rujna 2012.; knjigovodstvene kartice za tužitelja od 01. listopada 2011. do 02. prosinca 2016.; kartice djelatnika/tužitelja (str. 35-48 spisa); dopisa HRM, Obalne straže, Zapovjedništvo Split, Glavnom tajništvu MORH-a, Sektoru za građansko-pravne i upravne poslove, Službe za građansko-pravne poslove od 14. ožujka 2017. i 18. siječnja 2017.; tabelarnog prikaza rada; dopisa HRM, Obalne straže, Zapovjedništvo Split Obalnoj straži RH od 03. ožujka 2017.; dnevne evidencije radnog vremena tužitelja mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada za mjesec veljaču 2014.; izvješća o ostvarenim satima posebnih dodataka od 01. do 28. veljače, ožujak 2014.; popisa djelatnika Obalne straže za naknadu za rad na terenu za veljaču 2014. (stranice 53/109), (str.120-204 spisa); Naloga HRM, Obalne straže RH, 2. Divizijun Pula (str. 110-112 spisa); izvoda iz brodskog dnevnika i knjige zapovijedi za plovidbu brodova OB-03 i OB-04 u 2014. godini; tabelarnog prikaza rada tužitelja; Zapovijedi od 24. studenog 2009.; Obrasca; mjesečnih izvješća o ostvarenim satima rada; mjesečnih izvješća o ostvarenim satima posebnih dodataka; mjesečnih popisa djelatnika za naknadu za rad na terenu; naloga za korištenje slobodnih radnih dana ostvarenih na temelju aktivnog dežurstva; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JU, ČU, ŠU, TU, AU te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke dipl. oec. DU; izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po drugom vještaku knjigovodstveno financijske struke dipl. oec. Marijanu Joviću; izveden je dokaz pregledom priložene sudske prakse, kao i ostale dokumentacije priležeće spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj radio na poslovima djelatne vojne osobe u HRM-u, na poslovima voditelja komunikacijskog brodskog odjeljka.

-nije bilo sporno da je u utuženom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu, tj. višednevne službe na moru, s tim u svezi da je povremeno radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik obračunavao i tužitelju isplaćivao dodatke, obzirom na način rada tužitelja u smislu prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama.

8. Temeljem članka 92. Zakona o radu (''NN'' 38/95, 54/95,65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, te 137/04-pročišćeni tekst) je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 38. ZR-a propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

9. Temeljem članka 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''NN'' 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, dalje ZSOS) propisuje da su pripadnici oružanih snaga u smislu odredbi tog zakona: vojne osobe, državni službenici i namještenici.

10. Temeljem odredbe članka 170. ZSOS-a je propisano da pripadnici Oružanih snaga zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti ostvaruju pravo na dodatke na plaću, dodatak se utvrđuje u postotku od osnovne plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika, a kriterije za utvrđivanje otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom.

11. Također, prema odredbi članka 97. stavka 6. ZSOS-a u tekstu koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama (''NN'' 76/07, u daljnjem tekstu ZIDZSOS) je bilo propisano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

12. Temeljem članka 40. ZIDZSOS-a je izmijenjen navedeni stavak 6. članka 97. ZSOS-a tako da su riječi:''te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća'' brisane te je dodan novi stavak 7. kojim je propisano da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo će se urediti posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Tužena u konkretnom predmetnom slučaju nije sudu u ovom postupku pružila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je izvršila preraspodjelu radnog vremena, niti dokaz o postojanju okolnosti iz članka 97. stavka 6. i 7. ZSOS-a pa se ova činjenica ne može smatrati dokazanom, a iz podataka o radu tužitelja iz brodskih dnevnika i knjiga zapovjedi za plovidbu te evidencija o radu tužitelja koje prileže predmetnom spisu je razvidno da je tužitelj radio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanima i noću.

13. Temeljem članka 14. ZSOS-a je propisano da se o svim pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog zakona na navedena pitanja primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu sa njima. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima (''NN'' 92/05, 142/06, 77/07, 107/07) nije regulirano pravo službenika i namještenika na uvećanje plaće sa utuženih osnova, već je to pravo regulirano u utuženom razdoblju Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09,39/09, 90/10, 89/12, dalje KU/08 koji je u primjeni od 01. srpnja 2008.godine.).

14. Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. navedenog KU-a osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10 %, na dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5 %.

14. 1. Člankom 44. stavkom 2.KU-a je ugovoreno da se dodaci iz stavka 1. ovog članka međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u drugoj smjeni. Obzirom da ZSOS, a ni propisi doneseni temeljem tog Zakona ne reguliraju iznos i način isplate dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, na konkretan slučaj se trebaju primijeniti navedene odredbe KU-a. Iz navedenog KU-a proizlazi da isti određuje visinu naknade koja se treba platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama.

15. Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike zaključuje da se pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta pa ukoliko službenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali ima pravo na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanje plaće iz članka 44. stavka 11. KU-a. Komisija je ujedno izvela i zaključak da se obvezno dežurstvo službenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom, a koje tumačenje je usklađeno sa odredbama ZR-a, direktivama EU-a i presudama suda EU.

16. Svjedok ŠU zapovjednik ophodnih brodova na kojima je u spornom razdoblju radio tužitelj, u bitnome je iskazao kako je upravo on kao zapovjednik broda vodio evidenciju o radu i radnom vremenu, te da se tada uobičajeno evidentiralo osmosatno radno vrijeme za vrijeme dok je brod na terenu. Međutim, iz evidencije da nije bilo razvidno koliko je sati tužitelj izvršavao zadatke a koliko se odmarao. Tužitelj kao jedini vezist na brodu, da je sve vrijeme bio na dispoziciji, da se mogao odmoriti u kratku u višekrevetnoj kabini (u uvjetima buke motora, uz razgovor kolega i neugodni miris goriva, loša ventilacija i sl.) i to jedino kada je brod bio na vezu ili luci. Sat vremena nakon uplovljavanja, kao i sat vremena prije isplovljavanja da je tužitelj bio dužan biti na raspolaganju zapovjedniku. Svjedok je istaknuo kako za vrijeme dok je brod bio na terenu da se osmosatno radno vrijeme nikada nije moglo ispoštovati ovo zbog specifičnosti poslova, nalogu nadređenih, manjka posade. S tim u svezi da se smjenski rad nikada nije mogao organizirati.

17. Svjedok TU kao časnik, nadređen tužitelju u bitnome je iskazao kako je tužitelj radio kao voditelj komunikacijskog odjeljka, da su u spornom razdoblju bili raspoređeni na ophodne brodove tipa OB03 i OB04, da su u plovidbama bili od jednog do deset dana, sa dvadesetak članova posade. Zapovjednik broda da je raspoređivao dnevne zadatke, iz brodskog dnevnika da se može vidjeti svaka aktivnost tužitelja u točno određenom vremenu, iz knjige zapovjedi da se mogu vidjeti smjene koje su odrađene, evidenciju o radnom vremenu da vodi i potpisuje zapovjednik broda. Kada bi brod došao na sidro ili u luku da brod bez suglasnosti zapovjednika nisu smjeli napustiti. Da su se odmarali za vrijeme pripravnosti, isključivo na brodu. Svjedok je istaknuo kako bez obzira jeli brod u plovidbi ili na vezu ili u luci, da svi članovi posade uvijek imaju posla , tako i tužitelj koji mora polirati uređaje za navigaciju, radio uređaje i dr. Međutim, uz dobru organizaciju da se posada na ovakvoj vrsti broda mogla odmarati u pasivnom dežurstvu i do osam sati, ali u neadekvatnom skučenom prostoru sa četiri kreveta, bez prozora (mornari u kabinama sa dvanaest ležaja). Salon u potpalublju da svi koriste za jelo, te da su svi zaduženi za pojedine poslove čišćenja i održavanja higijene broda. Za vrijeme vojnih vježbi da odmora nije ni bilo.

18. Svjedok SU u utuženom razdoblju je radio sa tužiteljem na ophodnim brodovima tipa OB04 ili OB03, tužitelj da je radio kao voditelj komunikacijskog odjeljka, te da je u utuženom razdoblju bivao raspoređivan po zapovjedi zapovjednika divizijuna na ispomoći. Zbog specifičnosti poslova da je tužitelj uvijek trebao biti u pripravnosti. Nadalje, obzirom da je tužitelj bio raspoređen u četverokrevetnoj kabini da se nikada nije mogao kvalitetno odmorit zbog zvukova pomoćnih motora, sirena kao i zbog kretanja i razgovora članova posade. Za vrijeme dok je brod bio u luci da se tužitelj mogao uz suglasnost zapovjednika brod na kratko napustiti.

19. Saslušani svjedoci ČU i JU suglasno su iskazali da su u utuženom razdoblju radili sa tužiteljem kao posada ophodnih brodova tipa OB03 i OB04. Radno vrijeme na kopnu da je bilo od 08,00- 16,00 sati od ponedjeljka do petka, kada su bili u plovidbi koje su trajale 3-15 dana, da su na brodu boravili 24 sata a radili i po 14-16 sati dnevno. Sve to vrijeme da je u evidenciji rada bilo prikazano da su stvarno bili angažirani cijeli dan, iako je bilo evidentirano 8-satno radno vrijeme. U više navrata da su se dnevno mogli odmoriti po cca 2 sata u komadu. Kada je brod bio u luci da ga nisu smjeli napuštati, osobito ne tužitelj koji je bio jedini vezist na brodu. Glede odmora iskazali su da to nije bio odmor u adekvatnom prostoru, da se radilo o patrolnim brodovima sa više članom posadom na kojima su stalno bili uključeni motori, specifičnosti poslova ophodnih brodova.

20. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnome naveo da je od 1. veljače 2024. postavljen na ophodni brod tipa OB03, kao voditelj komunikacijskog odjeljka, te da je bio zadužen za uređaj koji su bili u funkciji 24 sata uz određeni stupanj tajnosti. Slijedom navedenog da ga u izvršavanju poslova nitko nije mogao mijenjati (da je uvijek falilo posade). Na kopnu da su radili od 8-16 sati od ponedjeljka do petka, a kada su bili u plovidbi na brodu da bi boravili 24 sata dnevno, plovidbe da su trajale od 3-15 dana. Zbog specifičnosti vrste brodova i zbog organizacije rada da su radili od 14 do 16 sati dnevno, uz kraće odmore od po 4-6 sati, ovisno o potrebama posla ali da je u evidenciji o radu bilo navedeno da rade 8 sati iako su bili angažirani 24 sata.

21. Temeljem navedenih dokaza ovaj sud smatra kako je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, po zapovjedi zapovjednika divizijuna bio raspoređen na ispomoć na ophodne brodove tipa OB04 ili 03,i to baš u utuženom periodu. Dakle, zbog višednevnog rada na terenu tj. u plovidbama uz kraće, neredovite odmore, u ne uvjetnoj četveroležajnoj kabini tužitelju pripada pravo na naknadu za prekovremeni rad u smislu citiranih odredbi. Naime, iz dokaza nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj radio izvan osmosatnog redovnog radnog vremena, sve po zapovjedi zapovjednika ali i zbog specifičnosti poslova voditelja komunikacijskog odjeljka, koji je jedini bio zadužen za tu vrstu poslova na ophodnom brodu, tužitelj je doista bio na dispoziciji poslodavcu 24 sata dnevno, kako to proizlazi iz suglasnih uvjerljivih iskaza svjedoka i tužitelja. U ovom postupku bila je sporna visina naknade za odrađeno radno vrijeme tužitelja u kojem isti postupa po višednevnim radnim nalozima tužene, koja visina je određena KU-om, kod utvrđivanja naknade potrebno je voditi računa o činjenici da tužitelj radi na svom radnom mjestu i da je stalno na raspolaganju poslodavcu ,te da postupa po nalozima poslodavca kako za vrijeme redovnog radnog vremena ,tako i izvan radnog vremena. Kako bi se utvrdila visina postavljenog tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz vještačenjem po vještacima za računovodstvo i financije dipl .oec.

DU i Marijanu Joviću.

22. Dipl. oec. DU u vještvu od 20. kolovoza 2019. naveo je da je za izradu vještva potrebno dostaviti dokumentaciju vođenu od nadležne službe tuženika i to Dnevnu evidenciju radnog vremena i Odluku o korištenim slobodnim danima prema Odluci koja je bila na snazi u spornom razdoblju, kao i dostaviti relevantne podatke o načinu plaćanja aktivnog dežurstva.

23. Angažirani vještak za računovodstvo i financije dipl. oec. Marijan Jović u vještvu od 21.10.2023. naveo je kako je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika zbog pogrešno obračunate plaće za vrijeme rada na terenu, u razdoblju od 06.02.2014. do 01.06.2014. Nadalje, da tužitelj tvrdi da su mu pogrešno isplaćeni dodatci na plaću za rad prekovremeno, subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i smjenama, zbog pogrešnog računanja radnog vremena za vrijeme boravka na brodu. Da je bilo evidentirano osmosatno radno vrijeme, dok da je u stvarnosti tužitelj u radu provodio znatno dulje vrijeme. U svrhu izrade nalaza i mišljenja da je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te Zakon o radu, Zakon o službi u oružanim snagama RH, Pravilnik o dodatcima na plaću i načinu isplate djelatnih vojnih osoba, Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, te da je svoje vještvo temeljio na suglasnim iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja. U navedenim zakonskim propisima da je regulirano radno vrijeme i dodatci na plaću od kojih je izdvojio najvažnije: prekovremeni sati rada da ovise o načinu organizacije rada, te se uglavnom odnose na rad dulji od dnevnog ili mjesečnog fonda sati, pet sati prekovremenog rada da se može zamijeniti za jedan slobodan dan, aktivnim dežurstvom da se smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe, što se odnosi i na rad na brodu, te da je aktivno dežurstvo evidentirano i tužitelju. Dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena da se ne smatra prekovremenim radom, ali da radnik smije raditi najviše 12 sati dnevno, dodaci na plaću da se obračunavaju tako da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, prekovremeno 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, drugoj smjeni 10%, dvokratni rad 10%, rad na blagdane 150%, rad u turnusu 5%, s tim da se dodatci međusobno ne isključuju osim rada u turnusima i drugoj smjeni, za vrijeme aktivnog dežurstva radnik da nema pravo na gore navedene dodatke, rad koji je organiziran na drugi odgovarajući način da može biti rad s preraspodjelom radnog vremena, temeljem pisane zapovijedi ovlaštene osobe. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1. Tužitelju da su dodjeljivani slobodni dani temeljem 24-satnih boravaka na brodu, te nisu povezani s odrađenim prekovremenim satima. Tužitelj da je po odluci o rasporedu od 28.01.2014. bio raspoređen na radno mjesto obalnog motritelja, a po potrebi službe kao voditelj komunikacijskog odjeljka na ophodnom brodu OB-03. Iz dnevnih evidencija radnog vremena tužitelja da je evidentno da se u razdoblju tužbenog razdoblja radno vrijeme vodilo kao 8 sati redovnog rada i dio dana kao aktivno dežurstvo. Evidencije radnog vremena da su nepotpuno ispunjene i iz istih da nije bilo moguće zaključiti stvarno radno vrijeme tužitelja, dolazak i odlazak s dužnosti i slično. Iz platnih lista tužitelja da je evidentna isplata za rad subotom, nedjeljom i noću iako nije jasno na koje radno zaduženje se odnosi, ali niti u jednom mjesecu nije evidentiran prekovremeni rad. U odnosu na zahtjev da se izračun neplaćenih dodataka izvrši temeljem dokumentacije u spisu, isto da nije moguće, odnosno da je tuženik tužitelju platio rad temeljem pretpostavke da je rad na terenu uvijek trajao osam radnih sati od ponedjeljka do petka, kao i u uredu, te da je ostatak vremena bio u aktivnom dežurstvu. Međutim, kako dokumentacija u spisu nije dostatna da bi se mogla potvrditi točnost evidencije radnog vremena kako je plaćena. Stoga da je izvršio izračun neplaćenih dodataka samo temeljem iskaza svjedoka iz kojih proizlazi da je tužitelj za vrijeme boravka na brodu radio kao jedini vezista, te kako brod za vrijeme službe nije smio napuštati. Temeljem izjava tužitelj da je dnevno radio po petnaest sati, te da je izvršio obračun evidencije neplaćenih radnih sati usporedbom evidentiranog osmosatnog radnog vremena i stvarnog petnaestsatnog radnog vremena i to kako je u tužbenom zahtjevu navedeno u trajanju od 6,00 h do 21,00 h, a koje radno vrijeme je potvrđeno i od svjedoka. Dakle, da nije bilo noćnog rada za vrijeme rada na brodu. Vještak je izvršio i uvid u kalendar 2014. godine kako bi evidentirao i eventualan rad subotom, nedjeljom i blagdanom. Za vrijeme tužbenog razdoblja da nije bilo blagdana. Tužitelj da je na brodu u ožujku i svibnju radio i subotom i nedjeljom, a što da nije bilo uopće evidentirano u evidenciji radnog vremena, niti platnim listama. Dakle, kako se radi o neplaćenom redovnom i neplaćenom prekovremenom radu. Vještak je zaključi kako je sav stvarni neevidentirani rad na terenu dulji od osam sati u stvari neplaćeni rad na koji je trebalo osim redovne satnice obračunati i dodatke, tj. kako se ne radi samo o aktivnom dežurstvu. Radnim danom da je to u praksi bilo sedam sati dnevno, a subotom i nedjeljom po petnaest sati dnevno.

Vještak je zaključio kako je tuženik tužitelju u razdoblju obračuna plaća za mjesece veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2014. godine zbog pogrešno vođene evidencije stvarno odrađenog rada isplatio ukupno manju bruto plaću u iznosu:

Kn=24.435,45 (Eur=3.243,15 po fiksnom tečaju konverzije, iznos odstupa za 1 cent zbog zaokruživanja na dvije decimale) Mjesečne iznose je prikazao u tablici koja prilažei spisu. Naknadno odobreni slobodni dani kako nisu posljedica prekovremenog rada, te da se ne mogu smatrati kompenzacijom za isti.

Očitujući se na prigovore tužene od 15. ožujka 2024. Vještak je naveo kako smatram da su podatci iz brodskog dnevnika vjerodostojni i kako brod nije plovio cijelo vrijeme dok je tužitelj bio na brodu. Nadalje, navodi da ako bi se u obzir uzimalo samo vrijeme plovidbe, tada bi tužena bila u pravu na okolnosti prekovremenog rada. Međutim, navedena činjenica ne znači da tužitelj nije imao radne obveze na brodu i dok je isti na vezu. Također kako aktivno dežurstvo da nije prekovremeni rad.

24. Sud je prihvatio mišljenje vještaka dipl. oec. Jovića kao vjerodostojno i logično te temeljeno na dokumentaciji koju je dostavio tuženik. Sud je prihvatio zaključak vještaka u kojem isti navodi kako su evidencije radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju nepotpuno ispunjene, te da nije moguće zaključiti stvarno radno vrijeme tužitelja tj. dolazak i odlazak tužitelja s dužnosti. Zaključci vještaka suglasni su s iskazima svih saslušanim svjedoka kao i tužitelja u dijelu kojem iskazuju kako su svi članovi posade na ophodnim brodovima dok su bili na terenu 24 sata bili na raspolaganju poslodavcu pa tako i za vrijeme dok je brod bio na vezu. Što više iz svih iskaza proizlazi kako tužitelj kao jedini vezist na brodu, (kojeg nije nitko mogao zamijeniti), tim više nije mogao napuštati brod. Iz svih dokaza proizlazi (suprotno činjenici o evidenciji osmosatnog radnog vremena), ovaj sud smatra kao je tužitelj za vrijeme opisanog terenskog rada doista bio angažiran i do 15 sati dnevno. Tuženik nije pravilno vodio evidenciju o radu a s tim u svezi vršio izračun i isplatu plaće. Slijedom navedenog, stvarni rad tužitelja trajao je dulje od 8 sati koje se obzirom na organizaciju rada tužitelja ima smatrati prekovremenim radom a ne aktivnim dežurstvom, navedeni zaključak jasno je iskazao i angažirani vještak dipl. oec. Jović. Obzirom da je tužitelj podneskom od 26. listopada 2023. konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka, kako je pobliže navedeno i izreci presude, to ovaj sud isti smatra u cijelosti osnovanim, pa je zato odlučeno kao pod točkom 1 izreke presude.

25. Odluka o parnično trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1, ali u s vezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku NN, uz primjenu tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/115, 37/22, 125/22) pa se obzirom punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 250,00 eura, za sastav tužbe 250,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska po 250,00 eura, za sastav deset podnesaka po 125,00 eura, za pristup na 13 ročišta po 250, 00 eura, za pristup na 8 ročišta 62,50 eura te za pristup na 3 ročišta po 125,00 eura, ukupnom iznosu od 6.625,00 eura trebalo je pridodati i iznos od 1.656,25 eura na ime pripadajućeg PDV-a te iznos od 398,17 eura za troškove provedenih vještačenja. Tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.679,42 eura.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pristoji i pravo na zatražene zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 07. ožujka 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-zz tuženika

-u spis