REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2463/2024-7.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Krsnik i partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Odvjetničko društvo Babić, Brborović i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 5. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice, dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Kristiana Hukelja poslovni broj Ovrv-718/2019 od 25. veljače 2019.

II. Nalaže se tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, da tuženici ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.097,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. veljače 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate u iznosu od 217.596,04 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka. Dana 25. veljače 2019. javni bilježnik Kristian Hukelj donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-718/2019 kojim je tuženici naloženo da u roku od osam dana podmiri tužitelju navedeno potraživanje, a radi prisilne naplate određena je ovrha općenito na imovini tuženice.

2. Tuženica je pravovremeno izjavila prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim u cijelosti osporava osnovu i visini potraživanja. Navodi kako je utuženo potraživanje nepostojeće i kako stanje poslovnih knjiga ne odgovara izdanim računima koje je zaprimila. Ukazuje na to da je račun za mjesec travanj 2018. izdan na iznos od 194.051,28 kn, a u istome stoji podatak da troškovi vode iznose 93.940,00 kn, a troškovi čistoće iznose 42,69 kn, dok je drugi račun za svibanj 2018. izdan na iznos od 23.655,25 kn i odnosi se na potrošnju vode. Tuženica navodi kako je nelogično i apsurdno da je u dva mjeseca mogla potrošiti toliku količinu vode i kako obračunata potrošnja uvelike premašuje prosječnu potrošnju. Napominje kako tu vodu nije koristila i kako bi došlo do poplave da je tolika količina vode doista istekla. Tuženica tvrdi kako je u travnju 2018. došlo do puknuća cijevi, kako su 1. svibnja 2018. stanari uočili otjecanje vode iz šahta koji se nalazi na parkiralištu stambene zgrade o čemu je bez odlaganja obaviješten zajednički upravitelj. Utvrđeno je da je uzrok puknuće cijevi zbog čega je zatvoren vodomjer za sve stanare zgrade, a 5. svibnja 2018. oštećenje cijevi je sanirano. Tuženica navodi kako je i nakon sanacije dobivala račune u većem iznosu od uobičajenih i kako je o tome obavijestila ovrhovoditelja koji ju je 7. srpnja 2018. obavijestio o zamjeni vodomjera, a nakon toga uspostavljena je uobičajena potrošnja vode.

3. Povodom prigovora tuženice, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da je tuženica suvlasnik nekretnine na adresi [adresa], i obveznik plaćanja cijene vodne usluge, da je on kao isporučitelj ovlašten odrediti visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga, da u svojim evidencijama nije registrirao niti jedan kvar na instalacijama koje je dužan održavati isporučitelj usluge, da je korisnik dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti vodovodnu instalaciju od zapornog uređaja iza glavnog vodomjera, vodomjerno okno, instalacije i uređaje odvodnje koji čine internu kanalsku mrežu uključujući i kontrolno okno, a isporučitelj ne odgovara za štetu koja nastane na internoj vodovodnoj instalaciji korisnika. Napominje da tuženica nije dostavila niti jedan dokaz u prilog svojih tvrdnji kako je tužitelja obavještavala o kvarovima i prekomjernim računima. Tužitelj navodi i to da je otpisao dio utužene glavnice u iznosu od 108.717,94 kn, da je vodomjer tuženice promijenjen 7. srpnja 2018. i da se radi o redovnoj izmjeni koja se obavlja svakih pet godina i da je prethodna izmjena vodomjera bila 5. srpnja 2013. Navodi da svaki od suvlasnika ima svoj vodomjer i da se potrošnja registrira za svako kućanstvo zasebno. Tvrdi da je predmetni kvar bio na internim instalacijama tuženice. Slijedom svega navedenog predlaže održati na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 108.878,10 kn sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2018. do isplate. Također, traži da mu tuženica nadoknadi troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Tuženica smatra da tužitelj nije dokazao gdje je točno došlo do puknuća cijevi, odnosno je li kvar nastao na dijelu instalacija za koje je odgovoran tužitelj ili na dijelu za koji je odgovorna tuženica. Također, navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o ispravnosti vodomjera, tvrdi da je u više navrata došlo do puknuća cijevi i da nije utvrđeno je li to bilo na glavnom vodu ili na dijelu vodovodnih instalacija prema pojedinim suvlasnicima. Smatra da tužitelj ničim nije dokazao da je do puknuća cijevi došlo na internim instalacijama tuženice. Navodi da je na navedenoj adresi bilo više slučajeva puknuća cijevi, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je do povećane potrošnje došlo upravo na dijelu instalacija tuženice. Ističe da tužitelj nije dostavio dokaz o očitanju brojila prije i nakon utuženog razdoblja pa stoga nije moguće utvrditi je li uopće moglo doći do istjecanja tolike količine vode. Navodi da je Zakonom o mjeriteljstvu u čl. 21 st. 1, čl.22 st. 1 i čl. 26. propisano koliko se vremena nakon baždarenja vodovod može smatrati ispravnim, a tužitelj nije dokazao da je vodomjer bio baždaren, odnosno da je bio ispravan.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 3 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 17 spisa), ispis računa sa specifikacijom troškova (list 18-21 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 28 i 51 spisa), uvid u mjerno mjesto i ispis mjernih mjesta na priključku br. 5319 (list 25-27 i 48-50 spisa), pregled dospjelih potraživanja (list 29 i 52 spisa), korespondenciju stranaka (list 30-40 i 53-63 spisa), specifikaciju izvršenih radova sanacije s fotografijama (list 43-45 spisa), nalog za ugradnju i izvršenje vodomjera s fotografijom (list 68-69 spisa).

7. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je naknada za isporuku vode na adresi [adresa], za travanj i lipanj 2018. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica nekretnine i korisnica usluge isporuke vode na naznačenoj adresi. Isto tako, nije sporno da je 2018. došlo do kvara na vodovodnim instalacijama te da je isti saniran u svibnju 2018. Sporno je prije svega to je li do kvara došlo na dijelu instalacija za čije održavanje je nadležan tužitelj kao pružatelj usluge ili na dijelu instalacija za koje je odgovorna tuženica kao korisnica usluge. Također, među strankama je sporno je li potrošnja, odnosno isporučena količina vode, pravilno očitana.

9. Odredbom čl. 9. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (dalje Opći uvjeti) propisano je da je korisnik usluge dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti vodovodnu instalaciju od zapornog uređaja iza glavnog vodomjera te vodomjerno okno, kao i instalacije i uređaje odvodnje koje čine internu kanalsku mrežu uključivo kontrolno okno (u daljem tekstu: interna instalacija).

10. Sukladno odredbi čl. 16. st. 4. Općih uvjeta isporučitelj ne odgovara za štetu koja nastaje na internoj vodovodnoj instalaciji korisnika, te cijevima, trošilima, grijačima, kućanskim aparatima i drugim uređajima priključenima na vodovodne instalacije: zbog neodržavanja ili nepravilno izvedenih internih instalacija, zbog onečišćenja interne instalacije, promjena u tlaku u vodoopskrbnoj mreži, zbog smrzavanja dijela instalacija ili vodomjera i spojnog i priključnog voda u vodomjernom oknu ili ormariću sekundarnog vodomjera, zbog kvara na uređaju za smanjenje tlaka koji je ugradio korisnik usluge, zbog utvrđivanja vodnih tokova te u svim drugim slučajevima nastalim zbog nepridržavanja pravila iz ovih Uvjeta.

11. Odredbom čl. 58. st. 1. Općih uvjeta propisano je da se interna vodovodna instalacija spaja s javnom vodoopskrbnom mrežom na teret korisnika, a on se njome služi na svoju odgovornost i održava je o svom trošku. Isporučitelj ne odgovara za štete koje pretrpe korisnici zbog pogonskih razloga na javnim vodovodnim uređajima nastalih višom silom ili zbog toga što instalacija nije izvedena tako da odgovara tlakovima u javnoj vodoopskrbnoj mreži ili ako se nepravilno upotrebljava i održava.

12. Iz korespondencije stranaka proizlazi da je upravo tuženica dostavila tužitelju zapisnik o sanaciji puknuća cijevi i račun za sanaciju puknuća cijevi uz naznaku da se radi o radovima na zgradi. Iz dopisa trgovačkog društva Stambeni ZG d.o.o. od 6. lipnja 2018. i računa trgovačkog društva Oliva nova d.o.o. od 28. svibnja 2018. proizlazi da je upravitelj nekretnine primio poziv za hitnu intervenciju zbog izbijanja vode iz šahta, da je zajednički upravitelj angažirao izvođača koji je zatvorio vodu, ispumpao vodu iz vodovodnog šahta, detektirano mjesto puknuća i izveo radove sanacije puknuća dovodne cijevi.

13. S obzirom na to da je kvar prijavljen upravitelju zgrade i da je isti angažirao izvođača koji je detektirao mjesto puknuća cijevi i potom otklonio kvar, a račun za te radove ispostavljen je upravitelju nekretnine, sud je zaključio da je do kvara došlo na dijelu instalacija za čije održavanje je odgovoran vlasnik zgrade, odnosno korisnik usluge, međutim, tužitelj nije dokazao da je do puknuća cijevi došlo upravo na instalacijama u vlasništvu tuženice i da je navedeno puknuće jedini razloge evidentirane prekomjerne potrošnje.

14. Nesporno je da je u stambenoj zgradi u kojoj živi tužena u utuženom razdoblju pukla cijev, da je voda nekontrolirano istjecala i da je taj kvar saniran od strane suvlasnika predmetne zgrade, što upućuje na zaključak da je do puknuća cijevi došlo na dijelu instalacija za koje ne odgovara tužitelj, već suvlasnici zgrade.

15. Nije sporno da je u promatranom obračunskom razdoblju evidentirana potrošnja koja znatno premašuje uobičajenu potrošnju, a sam tužitelj takvu potrošnju evidentira kao „vodu utrošenu bez koristi“. Budući da uzrok ovakve prekomjerne potrošnje može biti puknuće cijevi, ali i neispravnost vodomjera, a moguće je i to da su oba ta uzroka dovela do evidentiranja prekomjerne potrošnje, tužitelj je bio dužan dokazati da je vodomjer bio ispravan kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je ranije spomenuto puknuće cijevi isključivi uzrok evidentirane potrošnje.

16. Iz dostavljenih dokaza (list 48 i 68 spisa) vidljivo je da je vodomjer za mjerno mjesto tuženice ugrađen 7. srpnja 2018. Tužitelj, međutim, nije dostavio dokaz da je isti baždaren u skladu s mjerodavnim propisima, odnosno da je isti bio ispravan u vrijeme kada je evidentirana prekomjerna potrošnja. S obzirom na to da je do puknuća cijevi došlo u stambenoj zgradi koja ima više suvlasnika, odnosno više stambenih jedinica, tužitelj je mogao dostaviti dokaz o evidentiranoj potrošnji kod ostalih suvlasnika tijekom utuženog razdoblja jer bi se ovisno o tome moglo zaključiti je li vodomjer tuženice bio ispravan ili ne.

17. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je vodomjer tuženice bio ispravan, nije moguće s pouzdanošću zaključiti da je ranije spomenuto puknuće cijevi jedini i isključivi razlog evidentirane prekomjerne potrošnje pa je stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP) sud zaključio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu potraživanja, odnosno nije dokazao da je upravo tuženica dužna podmiriti utuženo potraživanje. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tuženici je priznat trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 1. rujna 2020. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 8. lipnja 2020., 9. rujna 2020. i 5. veljače 2024. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1), u iznosu od 500,00 EUR za svaku od navedenih radnji, kao i trošak sastava žalbe od 3. studenog 2020. (Tbr. 10/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 625,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 3.906,25 EUR. Tuženici je priznat i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 190,96 EUR

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici po punomoćnicima