Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-566/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jukić & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, 7. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom temeljem Rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-22274/11 koje je donio Javni bilježnik Nikola Tadić iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 23 dana 10.03.2011. g. proglašava se nedopuštenim.

II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je zaključkom ovoga suda broj Ovr- 562/2023-4 od 15. svibnja 2023. kao ovršenica upućena u roku 15 dana od primitka zaključka pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5., 7., 10. i 11.Ovršnog zakona, da je tuženik dana 11. lipnja 2021. podnio Financijskoj Agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011., a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 12. travnja 2011., a radi naplate iznosa glavnice, kamate i troška postupka u iznosu od 2.974,29 EUR sa daljnjim kamatama do naplate, da iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 13. siječnja 2023. proizlazi da tuženik potražuje iznos glavnice od 1.248,87 EUR (9.409,61 kn), iznos kamate od 1.465,00 EUR (11.038,04 kn) i troška postupka od 260,42 EUR (1.962,13 kn), odnosno, tuženik sveukupno potražuje pljenidbu i prijenos novčanih sredstava od tužiteljice u iznosu od 2.974,29 EUR (22.409,79 kn) te se obračunava i daljnja kamata do naplate, da do dana podnošenja tužbe nije naplaćeno ništa, da je protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. tužiteljica izjavila žalbu nakon proteka roka zbog zakonskih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5., toč. 7., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona, da ističe prigovor zastare, a s obzirom da je tuženik podnio zahtjev na naplatu Financijskoj agenciji dana 11. lipnja 2021. temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, pravomoćnog i ovršnog dana 12. travnja 2011. dakle nakon proteka roka od 10 godina i dva mjeseca, da tuženik nije poduzeo niti jednu pravnu radnju od 2011. kojom bi prekinuo zastaru, kao i da tuženik nije ovlašten za podnošenje prijedloga za ovrhu, odnosno ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, jer tužiteljica nije bila niti pozvana na davanje pristanka za ustupanje potraživanja, a niti je u Ugovoru o cesiji od 20. rujna 2016. specificirana tražbina koja se ustupa između Raifeisenbank Austria d.d. i EOS Matrix d.o.o., odnosno nisu dostavljeni niti broj Ugovora o kreditu, niti stranke, niti podaci o jamcima, već se u popratnom dopisu tuženika upućenom Financijskoj agenciji dana 27. lipnja 2021. navodi da se „na EOS MATRIX d.o.o. prenose prava iz svih i svakog pojedinog javnobilježničkog kao i sudskog rješenja o ovrsi, te presuda suda a koje se odnose na sve dužnike i druge sudionike te nasljednike u bankovnim produktima za sva potraživanja koja su predmet ugovora“, a iz koje napomene nije jasno temeljem kojeg pravnog osnova tuženik potražuje dug od tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je dana 16. rujna 2016. sklopljen Ugovor o cesiji između društva Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te društva EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, ovjeren dana 20. rujna 2016. kod javne bilježnice Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OV-11533/16, te dana 21. rujna 2016. kod javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OV-28627/16, a temeljem kojeg je društvo EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, postalo zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka, da se predmetno potraživanje odnosi na dospjelo, a nepodmireno potraživanje iz Ugovora o izdavanju i korištenju Mastercard revolving kartice, broj kartice: 5102 3641 2492 6417, sklopljen dana 12. lipnja 2006. između Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, i tužiteljice, da se tužiteljica nije pridržavala uvjeta navedenog ugovora, te je prethodni vjerovnik dana 26. ožujka 2009. otkazao navedeni ugovor čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu, da je prethodni vjerovnik ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10.03.2011., a koje je pravomoćno i ovršno s danom 12. travnja 2011., da je izdavanje predmetnog rješenja o ovrsi zaraženo temeljem vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga sa stanjem dugovanja na dan 31. prosinca 2010. prema kojem prethodni vjerovnik od tužiteljice potražuje iznos od 9.409,64 kn, da se predmetno rješenje o ovrsi odnosi upravo na dugovanje temeljem Ugovora o izdavanju i korištenju Mastercard revolving kartice, broj kartice: 5102 3641 2492 6417 od dana 12. lipnja 2006., da je prethodni vjerovnik dana 25. svibnja 2011. prekinuo zastaru kada je kod Financijske agencije pokrenuo postupak izvansudske ovrhe temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, da je tuženik nakon što je potraživanje preneseno na njega dana 12. listopada 2020. iznova prekinuo zastaru kada je preporučenom pošiljkom kod poslodavca tužiteljice u skladu s odredbom čl. 284. st. 2. Ovršnog zakona pokrenuo postupak izvansudske ovrhe, kao i da je tužiteljica priznala predmetni dug kada je dana 4. prosinca 2014. s prethodnim vjerovnikom sklopila izvansudsku nagodbu kojom je kao nesporno priznala potraživanje na ime dospjelog dugovanja po: MC card br. 019-63-1500466781.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ispis iz očevidnika (list 5-6 spisa), zahtjev za naplatu (list 7-9 spisa), rješenje o ovrsi (list 10-12 spisa), Dodatni ugovor I (listovi 21-26 spisa), otkaz (list 27 spisa), povratnicu (list 28 spisa), obavijest (list 29 spisa), pristupnicu (list 30 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 31 spisa), Izvansudsku nagodbu (list 32-33 spisa), rješenje o ovrsi (list 34-36 spisa), specifikaciju (list 37 spisa), dopis (list 38 spisa), Ugovor o cesiji (list 39-61 spisa), dopis Financijske agencije (listovi 87-89 spisa), dopis Raiffeisenbank Austria d.d. (list 91 spisa), dopis Financijske agencije (listovi 96-100 spisa), te je saslušana tužiteljica.

4. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije 11. lipnja 2021. zahtjevom za naplatu temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. nedopuštenima.

6. Između stranaka je nesporno da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio 11. lipnja 2021. Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu protiv ovršenice, ovdje tužiteljice, temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj Ovrv- 22274/11 od 10. ožujka 2011.

7. Između stranaka je sporno:

- aktivna legitimacija ovrhovoditelja, ovdje tuženika, za podnošenje predmetnog zahtjeva za naplatu, odnosno je li ugovorom o cesiji od 20. rujna 2016. prenesena upravo tražbina iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. na ovrhovoditelja, ovdje tuženika, kao i učinak nedavanja pristanka ovršenice, ovdje tužiteljice, na ustupanje predmetnog potraživanja Ugovorom o cesiji od 20. rujna 2016. u korist ovrhovoditelja, ovdje tuženika,

- zastara predmetne tražbine, odnosno je li tijek zastare prekidan dostavom rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. Financijskoj agenciji na provedbu 25. svibnja 2011., te poslodavcu tužiteljice na provedbu 12. listopada 2020., kao i priznanjem duga sklapanjem Izvansudske nagodbe 4. prosinca 2014.

8. Sukladno čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

9. Sukladno čl. 50. st. 1. t. 5. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha.

10. Sukladno čl. 50. st. 1. t. 7. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

11. Sukladno čl. 50. st. 1. t. 10. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka.

12. Sukladno čl. 50. st. 1. t. 11. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

13. Sukladno čl. 55. st. 1. OZ ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. OZ ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz čl. 55. st. 2. OZ.

14. Sukladno čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

15. Sukladno čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16. Sukladno čl. 240. st. 1. ZOO zastara se prekida kad dužnik prizna dug.

17. Sukladno čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Sud je uvidom u ovosudni spis broj Ovr-562/2023 utvrdio:

- da je ovršenica, ovdje tužiteljica, ovome sudu dana 26. ožujka 2023. podnijela žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. s prijedlogom za odgodu ovrhe, temeljem čl. 284. OZ, a u kojoj se žalbi poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 5., t. 7., t. 10. i t. 11. OZ, u bitnome navodeći da je predmetnim rješenjem o ovrsi određena ovrha općenito na imovini ovršenice, ovdje tužiteljice, radi naplate tražbine u iznosu od 1.248,87 EUR s osnova glavnice, u iznosu od 1.465,00 EUR s osnova zakonskih zateznih kamata i u iznosu od 260,42 EUR s osnova troškova, da ističe prigovor zastare, a s obzirom da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu 11. lipnja 2021., a da je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 12. travnja 2011., dakle, da je podneseno nakon isteka roka od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO, pri čemu ističe da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije poduzeo niti jednu pravnu radnju od 2011. kojom bi prekinuo zastaru, da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten za podnošenje prijedloga za ovrhu, odnosno da nije aktivno legitimiran, a iz razloga jer ovršenica, ovdje tužiteljica, nije bila pozvana na davanje pristanka za ustupanje potraživanja ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, a niti da je u Ugovoru o cesiji od 20. rujna 2016. specificirana tražbina koja se ustupa između Raiffeisenbank Austria d.d. i ovrhovoditelja, ovdje tuženika,

- da je žalba nakon proteka roka podnesena po ovršenici, ovdje tužiteljici, 26. ožujka 2023., dopisom ovoga suda broj Ovr-562/2023-2 od 3. travnja 2023. dostavljena na očitovanje ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, a koji se u ostavljenom roku nije očitovao;

- da je rješenjem i zaključkom ovoga suda broj Ovr-562/2023-4 od 15. svibnja 2023. ovršenica, ovdje tužiteljica, upućena da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 5., 7., 10. i 11. OZ, a koji je zaključak dostavljen ovršenici, ovdje tužiteljici, 6. lipnja 2023.

19. Uvidom u zahtjev za naplatu (str. 7-9 spisa) sud je utvrdio da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, protiv ovršenice, ovdje tužiteljice, od Financijske agencije 11. lipnja 2021. zatražio naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. u cijelosti prema ovršnoj ispravi, pri čemu je uz zahtjev za naplatu dostavljen i dopis ovrhovoditelja, ovdje tuženika, kojim se isti pozvao na Ugovor o cesiji od 29. prosinca 2016. i Dodatak I. pohranjen kod Financijske agencije 27. listopada 2017.

20. Uvidom u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv- 22274/11 od 10. ožujka 2011. (str. 34-36 spisa) sud je utvrdio da je istim temeljem izvatka iz poslovnih knjiga na dan 31. prosinca 2010. određena ovrha općenito na imovini ovršenice, ovdje tužiteljice, radi namirenja potraživanja ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, u iznosu od 9.409,64 kuna (1.248,87 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2011. kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.562,10 kuna (207,33 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2011. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi, pri čemu je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 12. travnja 2011.

21. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (str. 31 spisa) sud je utvrdio da je potraživanje Raiffeisenbank Austria d.d. na dan 31. prosinca 2010. prema tužiteljici iznosilo ukupno 9.409,64 kune, i to iznos od 7.765,43 kune s osnova glavnice i iznos od 1.644,21 kune s osnova zatezne kamate, a da se radilo o dugu s osnova korištenja kartice broj 5102 3641 2492 6417, kreditna partija: 019-63-1500466781.

22. Uvidom u Ugovor o cesiji od 16. rujna 2016. (str. 39-57 spisa) sud je utvrdio da je Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedent ustupila tuženiku kao cesionaru skup potraživanja, a da je cesionar time preuzeo prenesena potraživanja cedenta, pri čemu su s potraživanjima prenesena i sva sporedna dospjela potraživanja (već nastali troškovi, kamate itd.), kao i sva osiguranja za potraživanja koja nisu iskorištena, pri čemu je ugovor ovjeren po javnoj bilježnici Anici Hukelj iz Zagreba 20. rujna 2016. pod brojem OV-11533/16 i po javnoj bilježnici Željki Maroslavac iz Zagreba 21. rujna 2016. pod brojem OV-28627/16.

23. Uvidom u Dodatni ugovor I. Ugovoru o cesiji zaključenom dana 16. rujna 2016. (str. 21-26 spisa) sud je utvrdio da je istim Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedent prenijela na tuženika kao cesionara sva prava iz svih pojedinih javnobilježničkih rješenja o ovrsi, uključujući i izvršenje – naplatu u svoju korist, te dozvolila stupanje cesionara u postupke i nastavak postupka u njegovu korist, sve prema popisu javnobilježničkih rješenja o ovrsi iz Priloga 2. Dodatnog ugovora I., pri čemu je iz Priloga 2. vidljivo da je preneseno i potraživanje broj partije: 019-63-1500466781, prema ovršenici, ovdje tužiteljici, uz naznaku rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011.

24. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da se ne sjeća da bi potpisala izvansudsku nagodbu s Raiffeisenbank Austria d.d. dana 4. prosinca 2014., da je moguće da jest potpisala, no da nije bila svjesna pravnih posljedica, te da po navedenoj nagodbi nije ništa dobrovoljno plaćala, da se ne sjeća je li ju Raiffeisenbank Austria d.d. obavijestila o prijenosu tražbine, da misli da joj je tuženik poslao dopis da je on novi vjerovnik tražbine, da se ne može nedvojbeno očitovati o tome je li joj predmetnim rješenjem već ranije bio blokiran račun, no da je cijelo vrijeme bila blokirana od strane tuženika, da je bila vlasnik i zaposlenica Autos j.d.o.o., Gornji Kuršanec, da je bila zaposlenica od studenog 2018. do 2021., da joj je poznato da je u vrijeme kada je bila zaposlena da je Autos j.d.o.o. zaprimio predmetno rješenje o ovrsi na naplatu, kao i da nema saznanja o tome iz kojeg je razloga predmetno rješenje o ovrsi povučeno iz redoslijeda prisilne naplate 2019. godine, a koji iskaz sud u bitnome prihvaća, s obzirom da nije kontradiktoran dostavljenoj dokumentaciji, a sud ne nalazi razloga iz kojih bi posumnjao u vjerodostojnost iskaza tužiteljice.

25. Temeljem svega gore iznesenog, sud je utvrdio da je potraživanje iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. preneseno s Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedenta na tuženika kao cesionara temeljem Ugovora o cesiji od 16. rujna 2016. i Dodatnog ugovora I. od 27. prosinca 2016., pri čemu valja napomenuti da je navedenim ugovorima jasno i nedvojbeno određeno potraživanje prema ovršenici, ovdje tužiteljici, koje se prenosi s Raiffeisenbank Austria d.d. na tuženika, odnosno iz Priloga 2. uz Dodatni ugovor I. jasno proizlazi da je na tuženika preneseno potraživanje partija broj: 019-63- 1500466781, a na koje se odnosi rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011.

26. Valja napomenuti da za valjanost ustupa tražbine sukladno čl. 82. st. 1. ZOO nije potreban pristanak dužnika, ovdje tužiteljice, a da je obveza obavještavanja dužnika o ustupanju ispunjena već i samim pokretanjem postupka radi prisilne naplate protiv dužnika (sudska praksa rješenje Županijski sud u Varaždinu broj Gž Ovr- 277/2020-2 od 22. veljače 2021.).

27. Imajući u vidu gore navedeno, sud je ocijenio žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ u cijelosti neosnovanim.

28. Uvidom u dopis Financijske agencije od 25. veljače 2025. (str. 96-100 spisa) sud je utvrdio da je predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011. dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 25. svibnja 2011., a da je 26. lipnja 2019. od strane ovrhovoditelja dostavljen zahtjev za opoziv te je ovrha obustavljena, da je predmetno rješenje o ovrsi ponovno aktivirano 11. lipnja 2021. i zavedeno u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, ali da je Financijska agencija sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18) 12. lipnja 2024. prestala s provedbom predmetnog rješenja o ovrsi, kao i da je predmetno rješenje o ovrsi ponovno aktivirano i zavedeno u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje 30. srpnja 2024. te da se nalazi na drugom mjestu u redoslijedu naplate.

29. Uvidom u Izvansudsku nagodbu (str. 32-33 spisa) sud je utvrdio da su Raiffeisenbank Austria d.d. kao vjerovnik i tužiteljica kao dužnik sklopili 4. prosinca 2014. Izvansudsku nagodbu kojom je utvrđeno kao nesporno potraživanje vjerovnika na ime dospjelog dugovanja po MC card broj 019-63-1500466781 u iznosu od 14.875,92 kune na dan 30. rujna 2014., da je ugovorena otplata iznosa od 3.709,38 kuna u sedam redovitih mjesečnih obroka u iznosu od 529,92 kune, uz otpis preostalog dugovanja, time da je 1. obrok dužnik dužan platiti najkasnije do 10. siječnja 2015., a ukoliko dužnik ne uplati dva mjesečna obroka uzastopce ili u potpunosti ne uplati iznos od 3.709,38 kuna, da će se Izvansudska nagodba smatrati nevažećom.

30. Uvidom u dopis Raiffeisenbank Austria d.d. od 28. siječnja 2025. (str. 91 spisa) sud je utvrdio da po Izvansudskoj nagodbi od 4. prosinca 2014., a koja je sklopljena s tužiteljicom u svrhu podmirenja dugovanja po Osobnoj Mastercard kreditnoj kartici, broj računa 019-63-1500466781, nije bilo izvršenih uplata, iz kojeg je razloga predmetna Izvansudska nagodba raskinuta od strane Raiffeisenbank Austria d.d. 19. ožujka 2015., te da se temeljem članka 4. Izvansudske nagodbe smatra nevažećom, kao i da je temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika cjelokupno potraživanje s osnova Osobne Mastercard kreditne kartice, broj računa 019-63-1500466781, preneseno na novog vjerovnika, ovdje tuženika, 30. lipnja 2016.

31. Uvidom u dopis od 1. listopada 2020. (str. 38 spisa) sud je utvrdio da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dostavio poslodavcu ovršenice, ovdje tužiteljice, Autos j.d.o.o. na provedbu rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011., uz napomenu da je predmetno potraživanje Ugovorom o cesiji preneseno na ovrhovoditelja, ovdje tuženika, a koji je dopis Autos j.d.o.o. zaprimio 13. listopada 2020. (povratnica na str. 28 spisa).

32. U odnosu na izneseni prigovor zastare valja napomenuti da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok propisan čl. 233. st. 1. ZOO u trajanju od deset godina, a koji je rok počeo teći od nastupa ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-22274/11 od 10. ožujka 2011., s danom 12. travnja 2011., no da se tijek zastare prekida priznanjem duga u smislu čl. 240. st. 1. ZOO, kao i pokretanjem postupka radi naplate tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi u smislu čl. 241. ZOO, pri čemu valja istaknuti da je iz dopisa FINE od 25. veljače 2025. razvidno da je predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 25. svibnja 2011., odnosno aktivirano ponovno 11. lipnja 2021. i 30. srpnja 2024., da je iz dopisa od 1. listopada 2020. razvidno da je predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu poslodavcu ovršenice, ovdje tužiteljice, Autos j.d.o.o., kao i da je tužiteljica 4. prosinca 2014. sklopila izvansudsku nagodbu kojom je priznala predmetno potraživanje, a kojim je sve radnjama tijek zastare prekinut, te uslijed istih nije istekao zastarni rok propisan čl. 233. st. 1. ZOO.

33. Slijedom gore navedenog, sud je ocijenio žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ u cijelosti neosnovanim.

34. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 5. OZ valja napomenuti da, iako je ovršenica, ovdje tužiteljica, iz istog upućena na pokretanje parnice, da sukladno čl. 51. st. 2. i st. 4. OZ, u svezi čl. 52. OZ, o navedenom žalbenom razlogu odlučuje drugostupanjski sud, te se iz istog ovršenik ne upućuje na parnicu, pri čemu ovršenica, ovdje tužiteljica, ne konkretizira niti ne obrazlaže navedeni žalbeni razlog, već sadržajno isključivo ističe prigovor zastare, a koji prigovor predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ.

35. Također valja napomenuti da ovršenica, ovdje tužiteljica, ne konkretizira žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 10. OZ, a iz kojeg je upućena na pokretanje ove parnice, no sud samo uzgredno napominje da se pod navedeni žalbeni razlog može podvesti Izvansudska nagodba sklopljena između Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenice, ovdje tužiteljice, 4. prosinca 2014., a s obzirom da je istom izmijenjeno ispunjenje predmetne tražbine, no, a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice i dopisa Raiffeisenbank Austria d.d. od 28. siječnja 2025., predmetna je Izvansudska nagodba raskinuta uslijed nepostupanja tužiteljice po istoj.

36. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je sud ocijenio pozivanje ovršenice, ovdje tužiteljice, na žalbene razloge propisane čl. 50. st. 1. t. 7., t. 10. i t. 11. OZ neosnovanim, to je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

37. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

38. U odnosu na tuženikov zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe sadržan u podnesku od 10. veljače 2025. valja napomenuti da sukladno čl. 164. st. 1. i 2. ZPP zahtjev za naknadu troškova mora biti određen, no tuženik ne naznačuje određeno sudsku pristojbu čiju naknadu potražuje, pri čemu valja napomenuti da eventualni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu stranka snosi razmjerno uspjehu u sporu tek po pravomoćnom okončanju sudskog postupka.

39. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužiteljica, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jukić & partneri j.t.d. iz Zagreba

2/ tuženik EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82