REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9352/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mislavi Jonjić, odvjetnici iz Imotskog, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po odvjetnicima Boris Porobija, Sanja Porobija i Margareti Kiš Kapetanović, iz Odvjetničkog društva Porobija&Porobija, iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tuženika Filipa Fuština, odvjetnika, dana 07. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210497472/07 (kreditna partija:7103768368) sklopljenog dana 09. kolovoza 2007. godine između tužiteljice ĐU, [adresa] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom navedenom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a preko prvotno ugovorene kamatne stope od 5,20%. godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužiteljici ĐU, iz [adresa], preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke u visini od 1.234,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća na svaki pojedini preplaćeni iznos do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 5,41 EUR od 01. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR od 01. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 5,51 EUR od 01. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,56 EUR od 01. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,46 EUR od 01. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,40 EUR od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR od 01. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,23 EUR od 01. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,25 EUR od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,13 EUR od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,15 EUR od 01. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,42 EUR od 01. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,73 EUR od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,58 EUR od 01. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,91 EUR od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,07 EUR od 01. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,17 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,93 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,92 EUR od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,79 EUR od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,48 EUR od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,58 EUR od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,50 EUR od 01. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,57 EUR od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,82 EUR od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,02 EUR od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,99 EUR od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,30 EUR od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,38 EUR od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,58 EUR od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 16,29 EUR od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,81 EUR od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,17 EUR od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 16,48 EUR od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 16,10 EUR od 01. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 16,98 EUR od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,83 EUR od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,16 EUR od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,24 EUR od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 16,94 EUR od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,67 EUR od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,34 EUR od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,25 EUR od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 19,65 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,79 EUR od 01. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,61 EUR od 01. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,35 EUR od 01. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,31 EUR od 01. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,73 EUR od 01. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 01. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 01. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,83 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,97 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,80 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,86 EUR od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,53 EUR od 01. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,79 EUR od 01. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,73 EUR od 01. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,89 EUR od 01. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,53 EUR od 01. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,55 EUR od 01. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,84 EUR od 01. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,38 EUR od 01. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 01. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,26 EUR od 01. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,30 EUR od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,48 EUR od 01. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,63 EUR od 01. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,65 EUR od 01. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,85 EUR od 01. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 18,60 EUR od 01. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 18,88 EUR od 01. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 18,95 EUR od 01. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 18,89 EUR od 01. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 18,79 EUR od 01. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 44,23 EUR od 09. svibnja 2014. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužiteljici ĐU, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.831,81 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa u visini od 3.621,28 EUR sa zateznim kamatama s osnova valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 09. kolovoza 2007. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 3210487472/07 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.453,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, da je citiranim Ugovorom o kreditu ugovoreno da je tužiteljica dužna tuženiku platiti redovnu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje, koja je kamatna stopa promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Tužiteljica navodi da su odredbe citiranog Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope ništetne, da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navodi da je takvo stajalište o ništetnoj ugovornoj odredbi koja promjena kamatne stope vršila se jednostranom odlukom banke utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14. Tužiteljica nadalje navodi da je temeljem Ugovora o kreditu odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Navodi da u vrijeme ugovoranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i mogućim posljedicama promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Nadalje navodi da je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli utvrđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14.06.2018.g., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013 godine u kojima se navodi da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Navodi da je zahtijevala od tuženika dostavu dokumentacije, a kako joj ista nije dostavljena do dana podnošenja tužbe podnosi stupnjevitu tužbu. Tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te zahtijeva i naknadu troška postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer nije priložen dokaz da je tužiteljica otplaćivala kredit. Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja za koja se utvrdi protek roka od 5 godina računajući od dana uplate jer tražbine iz zahtjeva zastarijevaju za pet godina, navodi da kolektivna tužba na koju se poziva tužiteljica nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice i da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala. Ističe kako tužiteljica je podnijela zahtjev za dostavu dokumentacije 07.06.2019.g., a koju tuženik nije zaprimio što ne znači da odbija dostaviti dokumentaciju, ističe da tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev, te da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe. Tuženik se na okolnost utvrđivanja zastare tražbine tužiteljice poziva na prijedlog Direktive Europskog parlamenta o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača a koji je prijedlog Direktive Europska komisija uputila dana 11. travnja 2018. godine Europskom parlamentu. Tuženik u odnosu na činjenične navode tužbe i potraživanje tužiteljice s osnova ništetne jednostrano promjenjivosti kamatne stope ističe kako je kamatna stopa sastavljena od varijabilnog i fiksnog dijela, da do 01. siječnja 2013. godine tuženik je bio u obvezi mijenjati kamatnu stopu sukladno Odlukama o kamatnim stopama, kojima je propisano da se redovna kamatna stopa tijekom ugovornog odnosa s tužiteljicom mijenjala u skladu s tržišnim uvjetima. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 09.08.2007.g. (list 8-12 spisa), Obavijest o novostima o utvrđivanja visine kamatne stope (list 26 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika, Opće uvjete poslovanja tuženika (list 27-32, list 39-45 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu tužiteljice (list 48 spisa), Odluke Županijskih sudova (list 55-65, list 75-70. spisa), Pregled efektivnih kamatnih stopa tuženika (list 98-99 spisa), promet po kreditu tužiteljice (list 101-107 spisa), izlaganje potpredsjednika Upravnog odbora Švicarske nacionalne banke (list 162-196 spisa), medijske natpise (list 197-201 spisa), odluku Suda EU broj C-81/19 (list 202-206 spisa), poveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o., vještak Darko Prpić, saslušana je tužiteljica.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 153/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

4. U tijeku postupka tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, osporava istaknuti prigovor zastare. Tužiteljica nadalje navodi da joj tuženik niti nakon podnošenja tužbe protekom dvije godine nije dostavio dokumentaciju pa stoga predlaže da sud naloži tuženiku isplatu preplaćenih iznosa u visini od 11.000,00 kn sa zateznim kamatama s osnova promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke (podnesak tužiteljice od 02.03.2021. godine).

Tuženik u tijeku postupka ističe kako tužiteljica nije dokazala da je potrošač, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, ustraje na svim prigovorima, činjenicama i dokaznim prijedlozima koje je iznio u odgovoru na tužbu. U odnosu na tužbeni zahtjev koji je tužiteljica specificirala u podnesku od 03.02.2021.g. ističe prigovor zastare jer je ista nastupila dana 14.06.2019. godine. Navodi da je dokumentacija tužiteljici dostavljena po punomoćniku prije donošenja tužbe. Tužiteljica navodi da iz dostavljene povratnice može se utvrditi da je pismeno dostavljeno punomoćniku tužiteljice ali ne i koja dokumentacija je dostavljena.

Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane imajući u vidu da iz dostavljene povratnice koja prileži na listu 85 spisa proizlazi da je punomoćnik tužiteljice zaprimio pismeno tuženika dana 30.07.2019. godine. U tijeku ovog postupka tuženik dostavlja zahtijevanu dokumentaciju uz podnesak od 20.07.2022. godine.

5. Na okolnost činjeničnih navoda tužbe sud je saslušao tužiteljicu.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je kupovala vozilo za svoje osobne potrebe, da je otišla u auto kuću u [adresa], izabrala vozilo, a nakon toga ju je djelatnik auto kuće uputio u Zagrebačku banku jer su rekli da s njima surađuju. Navodi kada je došla u banku dočekao ju je napisani ugovor, imala je nekih pitanja za djelatnicu, ali se više ne sjeća detalja. Tužiteljica iskazuje da joj djelatnica banke nije pojašnjavala ugovorne odredbe, nije je upozorila na bilo kakve rizike na sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF a ni na temelju čega bi se trebala mijenjati visina kamatne stope. Navodi da je pročitala ugovor prije potpisivanja, bila je svjesna da je sklopila ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i da bi se ona mogla povisiti, ali ne toliko da bi rata porasla sa 960,00 kn na 1.600,00 kn. Isto tako je znala i što znači valutna klauzula i znala je da se može mijenjati tečaj a ne toliko da joj povisi se rata kredita u toj mjeri. Navodi da je znala da HNB ne štiti tečaj CHF kao tečaj EUR. Iskazuje da joj djelatnik auto kuće nije pojašnjavao ugovorne odredbe, niti je on imao taj ugovor prije nego što je sklopila ugovor u banci. U banci joj nisu nudili drugu vrstu kredita. Navodi da je kredit otplatila osobno, nije bila nositelj obrta, niti nekih drugih poslovnih djelatnosti.

Iskazu saslušane tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

6. U tijeku postupka tuženik ostaje kod prigovora zastare. Tužiteljica se protivi istaknutom prigovoru zastare te ističe kako je Vrhovni sud u presudi poslovni broj Rev 2245/17 od dana 20. ožujka 2018. godine zauzeo stajalište da tijek zastarnog roka u pojedinačnim slučajevima vezan je uz presude u kolektivnom sporu jer je tek tada svaki pojedini potrošač mogao saznati za štetu.

Sud je ocijenio prigovor zastare potraživanja neosnovanim. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Tužiteljica je tužbu podnijela dana 13. lipnja 2019. godine, a zastara potraživanja nastupa s danom 15. lipnja 2019. godine za dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje preplaćeni iznos s osnova jednostrane promjene kamatne stope.

7. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji prigovor je sud ocijenio kao neosnovan. Sud je uvidom u promet po kreditu utvrdio da su uplaćeni mjesečni anuiteti kako je ugovoreno, a iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu radi kupnje vozila i da je osobno otplaćivao kredit, a koje činjenice tuženik ne čini spornim. Tuženik je navedene uplate primao i evidentirao je po kreditu tužiteljice da su uplate izvršene kako je ugovoreno.

8. U odnosu na prigovor tuženika da nije dokazan status potrošača tužiteljice sud je takve navode ocijenio kao neosnovane. Odredbom članak 3. stavak 1. Zakona o zaštiti ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 89/09, 78/12, 56/13) propisano je da u smislu Zakona izraz "potrošač" znači svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila utvrđeno je da je tužiteljica sklopila ugovor kao fizička osoba, namjena kredita - kupnja motornog vozila (čl.5. Ugovora o kreditu), a Ugovor o kreditu sklopljen je od strane tuženika kao kreditora. Tuženik na kojem je teret dokaza, a koji osporava svojstvo potrošača tužiteljici nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokazanog postupka na okolnost utvrđivanja da tužiteljica nije koristila kreditna sredstva kao fizička osoba u potrošačke svrhe. Sud je stajališta da je teret dokaza na tuženiku u odnosu na činjenicu da tužiteljica nema svojstvo potrošača budući je tuženik odobrio kredit i ugovorio namjenski kredit, pa ukoliko tužiteljica nije koristila sredstva u potrošačke svrhe ili ih je koristila u poslovne svrhe primjerice za potrebe obrta ili trgovačkog društva (a takve činjenice ne dokazuje u ovom sporu) tada je tuženik imao i mogućnosti raskinuti ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora i zahtijevati povrat odobrenog kredita jer je isti sklopljen s tužiteljicom kao fizičkom osobom u svojstvu potrošača. Slijedom navedenog sud je ocijenio navode tuženika da tužiteljica nije dokazala da je potrošač kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane.

9. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kako to navodi tužiteljica u tužbi te nije sporna visine kamatne stope, kao i isplata prema obračunu banke. Nadalje nije sporno da su se kamatne stope mijenjale tijekom utuženog vremenskog razdoblja sukladno Općim uvjetima primjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama a koje sadrže i način određivanja visine promjenjive kamatne stope, u odnosu na kredite u CHF. Između stranaka nije niti sporno da je ugovorena valutna klauzula vezana uz glavnicu u švicarskom franku (CHF) te da se tečaj švicarskog franka u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita mijenjao u tijeku ugovornog odnosa.

10. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva koji tuženik osporava iz razloga kako ih navodi tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Naime ovaj sud primjenjuje u ovoj pravnoj stvari odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovaj sud vezan je odlukama Vrhovnog suda u kojem su već izražena stajališta o određenom pravnom pitanju. Nadalje tuženik ne predlaže utvrđenje i okolnosti činjenica navedenih u odgovoru na tužbu a koje činjenice nisu raspravljene u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji su se vodili povodom tužbe Udruge Franak. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđenja da je došlo do promjene tržišnih uvjeta koji bi opravdali promjenu visine kamatne stope, a niti da je upoznao detaljno tužiteljicu prije sklapanja ugovora o elementima tržišnih uvjeta koji bi mogli utjecaji na promjenu visine kamatne stope, pa da je tužiteljica tek onda pristala na sklapanje ugovora.

11. Sud je uvidom u Ugovor o kreditu broj 3210497472/07 od dana 09. kolovoza 2007. godine utvrdio da su tužiteljica i tuženik ugovorili visinu kredita u iznosu od 18.453,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora ), da je ugovorena redovna kamata u visini od 5,20% godišnje, promjenjiva, u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora, kamata po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje su promjenjive odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša sve u slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine (članak 2. Ugovora), rok otplate kredita 85 mjeseci (članak 3. Ugovora). Ugovorne stranke člankom 4. ugovorile su da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 216,74 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, a iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Nadalje je ugovoreno st.2. članak 4. citiranog Ugovora za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor se obvezuje obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.

12. Između stranaka nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci Banke. Tako se u članku 2. Ugovora o kreditu navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao kreditoru kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20% godišnje, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Također je nesporno i da je u čl. 4. Ugovora navedeno kako korisnik kredita pristaje otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu time da anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu. Nije sporno niti to da je tužiteljica pristala tijekom ugovornog odnosa na primjenu Općih akata sa svim izmjenama i dopunama.

13. Sporno je u ovom predmetu da li su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bile razumljive tužiteljici. Ukoliko iste nisu bile razumljive, to bi dovelo do ništetnosti iste odredbe. Sporno je da li u tom slučaju tužiteljici pripada utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takvih odredbi Ugovora.

14. Vezano za pojam ugovorne kamate valja navesti kako je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, dalje: ZOO) ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine.

15. Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama, bitno je istaknuti i kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13, (predmet koji se je vodio u slučaju "Franak", a u kojem je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa), u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, je "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija da je apsolutno nerazumljiva. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva.

16. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile su dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

17. Naime, odredba čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) navodi slijedeće: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa."

Nadalje, čl. 11.a.. st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe slijedeće: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:– referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili – NRS ili – prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili – prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

18. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. i čl. 4. vezana uz valutnu klauzulu u CHF Ugovora o kreditu sklopljenim između Zagrebačke banke d.d., tuženika u ovoj pravnoj stvari, i tužiteljice ĐU, iz [adresa], te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule vezane uz glavnicu u valuti CHF i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

20. Sud je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o., Zagreb, vještak Darka Prpića na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva. Vještak Darko Prpić u nalazu i mišljenju od 22. veljače 2023. godine (list 125-135 spisa) navodi da je nalazu i mišljenju kako je početno ugovorena kamatna stopa 5,20% koja se mijenjala te je primijenjena od 01.10.2007.g. do 01.11.2007.g., od 01.12.2007.g. do 01.02.2008.g. u visini od 6,10%, od 01.02.2008.g. do 01.07.2009.g. u visini od 6,55%, od 01.08.2009.g. do 09.05.2014.g. (dan otplate kredita) u visini od 7,55%. Vještak u mišljenju navodi da ukupna razlika između mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 1.643,90 CHF, odnosna kunska protuvrijednost 9.301,34 kn odnosno 1.234,50 EUR. Nadalje navodi da ukupna razlika s osnova valutne klauzule iznosi 3.621,28 EUR. Vještak u zaključku navodi da je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos (tzv. negativan razlika) iznosi -7,30 EUR.

Nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u matematičkom dijelu. Osporava osnov, predlaže zanemariti dio nalaza i mišljenja kojim je utvrđena preplata s osnova valutne klauzule jer tužiteljica nije zahtijevala tužbom i tužbenim zahtjevom preplaćene iznose s osnova valutne klauzule.

21. Tužiteljica nakon dostave nalaza i mišljenja zahtjeva isplatu iznosa u visini od 1.234,50,84 EUR uslijed ništetnosti odredba kojom je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope (podnesak tužiteljice od 19.04.2023. godine - list 140-145 spisa).

Tuženik se protivi objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva. Navodi kako tužiteljica je imala sve podatke u vrijeme podnošenja tužbe kao i isprave temeljem kojih je mogla urediti tužbeni zahtjev u samoj tužbi. Nadalje ističe prigovor zastare u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. Sud je cijenio prigovor zastare kao neosnovan. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. godine zauzeto je stajalište:

2. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

Kako je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem a tužbu je podnijela unutar zastarnog roka to je sud ocijenio kao neosnovan prigovor zastare kao neosnovan.

22. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva, a kojoj objektivnoj preinaci se tuženik i protivi. Slijedom navedenog sud nije odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva isplatu s osnova valutne klauzule u iznosu od 3.621,28 EUR.

Pri tome sud ističe kako je tužiteljica tužbom zahtijevala utvrđenje ništetnosti govorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, te zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnova jednostrane promjenjive kamatne stope (tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu). Potom je tužiteljica podneskom od 02.03.2021.g. zahtijevala isplatu iznosa u visini od 11.000,00 kn sa zateznom kamatom s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope navodeći da joj tuženik niti nakon dvije godine nije dostavio dokumentaciju kako bi utvrdila visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica na pripremnom ročištu predlaže provođene knjigovodstveno financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

Tužiteljica zahtjeva tužbenim zahtjevom od 19.04.2023. godine isplatu preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule. Kako tužiteljica nije podnijela tužbu i tužbeni zahtjev kojim zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti je zahtijevala preplaćene iznose s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te je tek podneskom od 19.04.2023. godine zahtijevala preplaćene iznose s osnovo valutne klauzule to sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog sud nije odlučivao o tom dijelu tužbenog zahtjeva u visini iznosa od 3.621,28 CHF.

U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa u visini od 1.234,50 EUR sud nije odlučivao o objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva budući je tužiteljica podneskom 02.03.2021. godine zahtijevala isplatu iznosa u visini od 11.000,00 kn sa zateznim kamatama koje nije specificirala budući tuženik nije dostavio dokumentaciju kako bi tužiteljica mogla urediti tužbeni zahtjev. Budući tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev (tužbenim zahtjevom od 02.03.2021. godine zahtijeva isplatu iznosa u visini od 1.459,95 EUR (11.000,00 kn), a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos u visini od 1.234,50 EUR (9.301,34 kn) to je sud ocijenio kao neosnovane navode tuženika kojim se protivi povišenju tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope (tuženik se ne protivi smanjenju tužbenog zahtjeva). Time je utvrđen i kao neosnovan prigovor zastare koji ističe u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope. Sud je stajališta da prigovor zastare nije osnovan imajući u vidu i da je tužiteljica dana 02.03.2021. godine uredila tužbeni zahtjev i zahtijevala isplatu 11.000,00 kn iz razloga jer tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu budući da joj tuženik nije dostavio dokumentaciju kako bi mogla zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa (tuženik tek uz podnesak od 20.07.2022.g. dostavlja pregled prometa po kreditu tužiteljice).

23. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da tvz. negativna razlika iznosi 7,30 EUR.

Sud nije umanjio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenu negativnu razliku budući da tuženik ne ističe prigovor prijeboja niti protutužbu. Pri tome je sud imao u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudi poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine u kojem se navodi "...da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu..."

Tužiteljica uplatom nižeg iznosa nije ništa stekla niti dobila temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF. Kako tužiteljica ne može vratiti ono što od tuženika nije dobila odnosno primila to sud nije pri odlučivanju umanjio tužbeni zahtjev za negativnu razliku niti je navedeni iznos dosudio tuženiku. Pri tome sud ima u vidu da je tuženik sastavljao Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora, a koji sadrži ništetne ugovorne odredbe, pa niti ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 1111. ZOO-a. Nadalje onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo povrata danog. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 580/07 od dana 29. kolovoza 2007. godine i poslovni broj Rev 2624/2015 od 23. siječnja 2019. godine.

24. Iz svih gore navedenih razloga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

25. Na dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata tekuća od dana dospijeća pojedinih preplaćenih anuiteta. To iz razloga jer je tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi platiti zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2221/18 povodom kolektivne tužbe udruge Franak proizlazi utvrđenje drugostupanjskog suda: „ – da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače; - da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, … i za ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te; - da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita“ koje utvrđenje je Vrhovni sud prihvatio. Iz navedenoga ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljičine isplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

26. Temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a (VPS 1.234,50 EUR) tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe od 13.06.2019.g. u iznosu od 150,00 (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 09.06.2020.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr.8. točka1. OT-a), pristup na ročište dana 09.06.2020.g. u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), sastav podneska od 02.03.2021.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.03.2021.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 01.02.2022.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 13.05.2022.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 09.01.2023.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.01.2023.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 19.04.2023.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.11.2023.g. u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), ukupno 1.500,00 EUR, uvećano za trošak vještaka u iznosu od 331,81 EUR tako da ukupno dosuđeni troškovi iznose 1.831,81 EUR.

Sud nije priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište dana 09.07.2023.g. u iznosu od 150,00 EUR koji joj pripada budući da tužiteljica nije navedeni trošak tražila.

Sud nije priznao tužiteljici trošak sudskih pristojbi jer je tužiteljica oslobođenja plaćanja sudske pristojbe sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23).

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 07. ožujka 2025. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku