Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-39/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borka Mihović, odvjetnik iz Daruvara, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 29. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Dužan je tuženik Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, tužitelju IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s osnova ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, ukupan novčani iznos od 2.774,84 eura/20.907,03 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 16,35 eura/123,16 kn od 16.11.2007. do isplate

- na iznos od 16,55 eura/124,71 kn od 16.1.2008. do isplate

- na iznos od 16,55 eura/124,71 kn od 16.1.2008. do isplate

- na iznos od 16,56 eura/124,78 kn od 19.2.2008. do isplate

- na iznos od 32,22 eura/ 242,78 kn od 12.3.2008. do isplate

- na iznos od 31,79 eura/ 239,53 kn od 11.4.2008. do isplate

- na iznos od 30,92 eura/232,98 kn od 16.5.2008. do isplate

- na iznos od 31,31 eura/235,94 kn od 16.6.2008. do isplate

- na iznos od 30,91 eura/232,86 kn od 29.7.2008. do isplate

- na iznos od 30,94 eura/233,13 kn od 17.8.2008. do isplate

- na iznos od 31,24 eura/235,40 kn od 20.9.2008. do isplate

- na iznos od 32,84 eura/247,41 kn od 18.11.2008. do isplate

- na iznos od 32,84 eura/247,41 kn od 18.11.2008. do isplate

- na iznos od 31,68 eura/238,67 kn od 17.12.2008. do isplate

- na iznos od 34,32 eura/258,55 kn od 15.1.2009. do isplate

- na iznos od 34,61 eura/260,74 kn od 17.2.2009. do isplate

- na iznos od 33,64 eura/253,44 kn od 19.3.2009. do isplate

- na iznos od 33,89 eura/255,34 kn od 16.4.2009. do isplate

- na iznos od 34,01 eura/256,26 kn od 17.5.2009. do isplate

- na iznos od 33,39 eura/251,61 kn od 17.6.2009. do isplate

- na iznos od 33,60 eura/253,16 kn od 17.7.2009. do isplate

- na iznos od 45,35 eura/341,72 kn od 20.8.2009. do isplate

- na iznos od 45,67 eura/344,13 kn od 17.9.2009. do isplate

- na iznos od 45,22 eura/340,74 kn od 21.10.2009. do isplate

- na iznos od 45,50 eura/342,82 kn od 12.11.2009. do isplate

- na iznos od 45,43 eura/342,29 kn od 15.12.2009. do isplate

- na iznos od 46,62 eura/351,28 kn od 13.1.2010. do isplate

- na iznos od 47,19 eura/355,53 kn od 11.2.2010. do isplate

- na iznos od 46,96 eura/353,85 kn od 12.3.2010. do isplate

- na iznos od 47,60 eura/358,62 kn od 14.4.2010. do isplate

- na iznos od 48,71 eura/366,98 kn od 14.5.2010. do isplate

- na iznos od 49,20 eura/370,73 kn od 16.6.2010. do isplate

- na iznos od 50,75 eura/382,41 kn od 14.7.2010. do isplate

- na iznos od 49,28 eura/371,31 kn od 12.8.2010. do isplate

- na iznos od 53,12 eura/400,26 kn od 15.9.2010. do isplate

- na iznos od 51,78 eura/390,17 kn od 14.10.2010. do isplate

- na iznos od 51,99 eura/391,74 kn od 12.11.2010. do isplate

- na iznos od 53,31 eura/401,66 kn od 7.12.2010. do isplate

- na iznos od 55,81 eura/420,53 kn od 13.1.2011. do isplate

- na iznos od 53,86 eura/405,78 kn od 9.2.2011. do isplate

- na iznos od 54,15 eura/408,01 kn od 12.3.2011. do isplate

- na iznos od 53,09 eura/400,04 kn od 8.4.2011. do isplate

- na iznos od 54,95 eura/414,01 kn od 10.5.2011. do isplate

- na iznos od 57,50 eura/433,22 kn od 14.6.2011. do isplate

- na iznos od 59,14 eura/ 445,57 kn od 13.7.2011. do isplate

- na iznos od 52,98 eura/399,18 kn od 14.8.2012. do isplate

- na iznos od 51,92 eura/391,20 kn od 13.9.2012. do isplate

- na iznos od 52,60 eura/396,35 kn od 13.10.2012. do isplate

- na iznos od 53,02 eura/399,47 kn od 13.11.2012. do isplate

- na iznos od 52,69 eura/396,97 kn od 14.12.2012. do isplate

- na iznos od 52,83 eura/398,01 kn od 15.1.2013. do isplate

- na iznos od 52,15 eura/392,92 kn od 14.2.2013. do isplate

- na iznos od 52,08 eura/392,43 kn od 12.3.2013. do isplate

- na iznos od 52,93 eura/398,81 kn od 11.4.2013. do isplate

- na iznos od 51,70 eura/389,52 kn od 15.5.2013. do isplate

- na iznos od 51,92 eura/391,16 kn od 11.6.2013. do isplate

- na iznos od 51,38 eura/387,10 kn od 12.7.2013. do isplate

- na iznos od 51,80 eura/390,28 kn od 8.8.2013. do isplate

- na iznos od 52,05 eura/392,16 kn od 11.9.2013. do isplate

- na iznos od 52,55 eura/395,93 kn od 11.10.2013. do isplate

- na iznos od 52,49 eura/395,49 kn od 13.11.2013. do isplate

- na iznos od 53,07 eura/399,87 kn od 13.12.2013. do isplate

- na iznos od 52,32 eura/394,21 kn od 11.1.2014. do isplate

po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, tužitelju IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, ukupan novčani iznos od 4.057,13 eura/30.568,41 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 0,05 eura/0,41 kn od 13.9.2006. do isplate

- na iznos od 2,91 eura/269,30 kn od 18.11.2008. do isplate

- na iznos od 2,91 eura/269,30 kn od 18.11.2008. do isplate

- na iznos od 12,75 eura/96,04 kn od 15.1.2009. do isplate

- na iznos od 14,68 eura/110,60 kn od 17.2.2009. do isplate

- na iznos od 8,23 eura/ 62,04 kn od 19.3.2009. do isplate

- na iznos od 9,92 eura/74,71 kn od 16.4.2009. do isplate

- na iznos od 10,72 eura/80,80 kn od 17.5.2009. do isplate

- na iznos od 6,62 eura/49,85 kn od 17.6.2009. do isplate

- na iznos od 7,99 eura/60,17 kn od 17.7.2009. do isplate

- na iznos od 6,44 eura/48,54 kn od 20.8.2009. do isplate

- na iznos od 8,01 eura/60,32 kn od 17.9.2009. do isplate

- na iznos od 5,81 eura/43,75 kn od 21.10.2009. do isplate

- na iznos od 7,16 eura/53,92 kn od 12.11.2009. do isplate

- na iznos od 6,81 eura/51,34 kn od 15.12.2009. do isplate

- na iznos od 12,65 eura/95,32 kn od 13.1.2010. do isplate

- na iznos od 15,41 eura/116,14 kn od 11.2.2010. do isplate

- na iznos od 14,32 eura/107,93 kn od 12.3.2010. do isplate

- na iznos od 17,42 eura/131,42 kn od 14.4.2010. do isplate

- na iznos od 22,85 eura/172,20 kn od 14.5.2010. do isplate

- na iznos od 25,29 eura/190,53 kn od 16.6.2010. do isplate

- na iznos od 32,88 eura/247,72 kn od 14.7.2010. do isplate

- na iznos od 25,67 eura/193,38 kn od 12.8.2010. do isplate

- na iznos od 44,48 eura/335,13 kn od 15.9.2010. do isplate

- na iznos od 37,92 eura/285,72 kn od 14.10.2010. do isplate

- na iznos od 38,94 eura/293,43 kn od 12.11.2010. do isplate

- na iznos od 45,39 eura/342 kn od 7.12.2010. do isplate

- na iznos od 57,65 eura/434,36 kn od 13.1.2011. do isplate

- na iznos od 48,06 eura/362,14 kn od 9.2.2011. do isplate

- na iznos od 49,52 eura/373,08 kn od 12.3.2011. do isplate

- na iznos od 44,33 eura/334,04 kn od 8.4.2011. do isplate

- na iznos od 53,41 eura/402,44 kn od 10.5.2011. do isplate

- na iznos od 65,89 eura/496,48 kn od 14.6.2011. do isplate

- na iznos od 73,92 eura/ 556,97 kn od 13.7.2011. do isplate

- na iznos od 73,30 eura/567,34 kn od 14.8.2012. do isplate

- na iznos od 69,37 eura/522,66 kn od 13.9.2012. do isplate

- na iznos od 73,19 eura/551,48 kn od 13.10.2012. do isplate

- na iznos od 75,51 eura/568,95 kn od 13.11.2012. do isplate

- na iznos od 73,65 eura/554,95 kn od 14.12.2012. do isplate

- na iznos od 74,43 eura/560,76 kn od 15.1.2013. do isplate

- na iznos od 70,65 eura/532,31 kn od 14.2.2013. do isplate

- na iznos od 70,29 eura/529,57 kn od 12.3.2013. do isplate

- na iznos od 75,02 eura/565,25 kn od 11.4.2013. do isplate

- na iznos od 68,12 eura/513,27 kn od 15.5.2013. do isplate

- na iznos od 69,34 eura/522,44 kn od 11.6.2013. do isplate

- na iznos od 66,33 eura/499,73 kn od 12.7.2013. do isplate

- na iznos od 68,69 eura/517,55 kn od 8.8.2013. do isplate

- na iznos od 70,08 eura/528,04 kn od 11.9.2013. do isplate

- na iznos od 72,88 eura/549,12 kn od 11.10.2013. do isplate

- na iznos od 72,56 eura/546,68 kn od 13.11.2013. do isplate

- na iznos od 75,81 eura/571,16 kn od 13.12.2013. do isplate

- na iznos od 71,61 eura/539,53 kn od 11.1.2014. do isplate

- na iznos od 92,21 eura/694,78 kn od 13.2.2014. do isplate

- na iznos od 94,56 eura/712,49 kn od 14.3.2014. do isplate

- na iznos od 92,89 eura/699,88 kn od 11.4.2014. do isplate

- na iznos od 90,64 eura/682,90 kn od 14.5.2014. do isplate

- na iznos od 91,05 eura/686,02 kn od 14.6.2014. do isplate

- na iznos od 92,94 eura/700,26 kn od 13.7.2014. do isplate

- na iznos od 94,36 eura/710,98 kn od 15.8.2014. do isplate

- na iznos od 94,86 eura/714,76 kn od 14.9.2014. do isplate

- na iznos od 95,70 eura/721,04 kn od 14.10.2014. do isplate

- na iznos od 98,03 eura/738,62 kn od 12.11.2014. do isplate

- na iznos od 98,61 eura/743,00 kn od 12.12.2014. do isplate

- na iznos od 98,89 eura/745,09 kn od 13.1.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 11.2.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 13.3.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 16.4.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 13.5.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 13.6.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 14.7.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 16.8.2015. do isplate

- na iznos od 99,07 eura/746,41 kn od 12.9.2015. do isplate

po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Dužan je tuženik Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, tužitelju IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.407,67 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da su stranke sklopile ugovor o kreditu 29.5.2006. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 66.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 324 mjeseca, radi kupnje stana. Tvrdi da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi budući da su nepoštene i protivne postupanju prema načelu savjesnosti i poštenja. Stranke su potpisale i dodatak ugovora o kreditu 3.3.2016. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK), s konverzijom kredita u kredit uz valutnu klauzulu u euro. Tužena je tijekom otplate mijenjala visinu kamatne stope, a tečaj CHF je također rastao. Poziva se na odluke u kolektivnim sporovima. Navedenim odlukama u kolektivnim sporovima tužena je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme trajanja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa su time tuženici iz odluka u kolektivnim sporovima postupali suprotno Zakonu o zaštiti potrošača (dalje ZZP). Tvrdi da sklapanjem dodatka ugovora o kreditu nije postignut učinak koji je trebao biti postignut kolektivnim presudama, tako da tužitelj nije obeštećen, već je naprotiv oštećen. Tužitelju je priznata preplata od svega 1.764,31 kuna, a istovremeno je glavnica uvećana za 23.377,59 kuna na koju glavnicu tužitelj plaća i kamatu, slijedom čega preplate niti nema. Konverzijom nisu uklonjene posljedice nepoštenih i ništetnih odredbi, budući da je temeljem istih tužitelj preplatio iznos od 53.827,65 kuna, te mu prisvojio pravo na povrat preplaćenih iznosa sa zakonom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, uskladio ga je s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te je predložio da sud donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine, kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Osporava osnovu i tijek kamate. Ističe prigovor zastare. Sporni kredit je konvertiran, a tužitelj je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka ugovora stranke su trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranijih izvršenih preplata po ranijoj kreditnoj partiji, pa su stoga konverzijom posljedice nepoštene i ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što isključuje pravo tužitelja da traži povrat stečenog bez osnove. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također nisu osnovane jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZID ZPK/15. Tijekom postupka ističe prigovor prijeboja, a poziva se i na tzv. negativne razlike. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže da sud odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, te je izvršio uvid u: odluke u kolektivnim sporovima, ugovor o namjenskom kreditu, izvadak iz knjige položenih ugovora, obavijest o izračunu efekta konverzije, otplatni plan i podatke o uplatama, dodatak ugovora o kreditu, preliminarni nalaz, dopis tuženika i izračun konverzije, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, očitovanje sudskog vještaka.

4. Tužiteljica IĐ navela je u svom iskazu da negdje 2006. namjeravala je kupiti stan, te je htjela podići stambeni kredit. Išla je pitati u više banaka i onda je utvrdila da najpovoljnije uvjete nudi tuženik. Rekli su da je najpovoljniji kredit u CHF, a i njoj se to učinilo najpovoljnije. U banci joj ništa nisu govorili o rizicima devizne klauzule i promjenjive kamatne stope, a ni ona ih ništa posebno nije pitala, a vjerovala je banci. Kredit je bio stambeni i isplata je išla prodavatelju stana u cijelosti. I danas stanuje u tom stanu, a prije kupnje je stanovala u tom istom stanu kao podstanar. Kredit je bio u iznosu od 66.000,00 CHF. Osim nje nitko nije otplaćivao rate kredita. Prije nego što je potpisala ugovor o kreditu, banka je unaprijed otisnula obrazac i nikakvih pregovora s bankom nije bilo. Početna rata joj je bila oko 1.600,00 kn i nakon nekog vremena rate kredita su rasle, pa su joj rate bile oko 2.700,00 kn, što je za nju bilo veliko opterećenje. Išla je kod banke, a oni su joj nudili moratorij, pa su potpisali moratorij na jednu godinu. Nakon nekog vremena, čini joj se da je to bilo 2015., banka joj je ponudila konverziju ugovora, pa je na to i pristala. Koliko se sjeća, banka je utvrdila u dodatku ugovora o kreditu 2015. preplatu, a ne zna točno koliko je to bilo, uglavnom banka joj ništa nije u gotovini isplatila, a ne zna više točno je li joj za taj iznos smanjivala rate ili nije. Taj ugovor o konverziji bio je na rok od 18 godina, tako da joj ugovor istječe 2033. U kritično vrijeme bila je djelatnik Tiska, a i danas je djelatnik Tiska i nikad nije imala otvoren obrt, niti joj je stan služio za bilo kakve druge svrhe, osim za stanovanje. Godine 2018. je imala samo sandučić za primanje pismena Trgovačkog društva Valer j.d.o.o. Ugovor o kreditu pročitala je i razumjela ga načelno, a javni bilježnik ništa posebno nije objašnjavao. Kad su joj rate porasle, išla je kod banke i oni su joj nudili moratorij, a na što je i pristala. Kad je potpisivala ugovor o kreditu imala je i otplatni plan, a nije razmišljala o tome da anuiteti mogu rasti zbog devizne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Zna da je podigla kredit u CHF i zna po prilici što znači devizna klauzula, ali ne zna točno njeno značenje. U banci su joj rekli da je kredit u CHF najpovoljniji, a nije posebno ništa pitala iz kojeg razloga je najpovoljniji, a u banku je išla u vezi kredita više puta. Obavijesti o promjeni kamatne stope banka joj je dostavljala. Što se tiče tog društva Valer j.d.o.o. ona je bila osnivač, a to je bila palačinkara, a to je bilo u gradu, odnosno bio je poseban lokal, ništa se nije radilo u stanu. Lokal je bio na adresi [adresa], ali ne zna više koji je bio broj.

5. Iz ugovora o namjenskom kreditu utvrđeno je da je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita 29.5.2006., a kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 66.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje. Člankom 7. ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 348,82 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Iz članka 6. proizlazi da je namjena kredita kupnja stana. Rok otplate kredita iznosi 324 mjeseca, odnosno dospijeva najkasnije 29.5.2034.

6. Iz dodatka ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, utvrđeno je da je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita dana 3.3.2016. Dodatak ugovora o kreditu je akt kojim se na Zakonom propisani način mijenjaju odredbe iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka osnovnom ugovoru i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom na način kako to nalaže Zakon. Korisnik kredita potvrđuje da mu je kao preduvjet za sklapanje dodatka ugovora dostavljen izračun konverzije. Prema izračunu konverzije preplata na dan 30.9.2015. iznosi 1.764,31 HRK. Neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iznosi 55.723,70 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi na dan 30.9.2015. 388.994,44 HRK. Na dan 30.9.2015. preostali rok otplate kredita je 225 mjeseci. Postignut je sporazum o preplati i o manje uplaćenom iznosu.

7. Iz otplatnog plana i podataka o uplatama sud je utvrdio kada i koliko je tužiteljica plaćala po osnovi spornog ugovora.

8. Iz dopisa od 12.11.2015. proizlazi da je tuženik izvijestio tužiteljicu o izračunu konverzije.

9. Iz izračuna konverzije tuženika proizlazi da je na dan 30.9.2015. nedospjela glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR 36.884,26 eura i da je preplata 1.764,31 kuna.

10. Iz preliminarnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Josipa Rašića, sud je utvrdio koliko iznosi preplata po valutnoj klauzuli i po promjenjivoj kamatnoj stopi i koliko je uvećana glavnica u konverziji.

11. Iz knjige položenih ugovora, zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica stana u zgradi [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica].

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marinele Vuković proizlazi da je izvršila uvid u sudski spis, u ugovor o namjenskom kreditu, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, dodatak ugovora o kreditu, plan otplate po kreditu, izvadak prometa po kreditu, te tečajnu listu. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 348,82 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora. Sudski vještak naznačio je kamatne stope na dan ugovaranja kredita koja iznosi 4,50%, te sve naknadne promjene kamatne stope. Naznačen je srednji tečaj HNB za CHF na dan isplate kredita 1 CHF = 4,656945 kn. Preplata anuiteta za tečajnu razliku iznosi 4.057,13 eura i ne uključuje razdoblje primjene nižeg tečaja CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita. Preplata tužiteljice nastala po valutnoj klauzuli kao razlika između iznosa anuiteta koji bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj u CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužiteljica stvarno i plaćala po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja pojedinog anuiteta iznosi ukupno 4.057,13 eura. Izračunato je za cijelo razdoblje otplate kredita zaključno do dana 30. rujna 2015. kao dana kad je izvršena konverzija. Zbroj tzv. negativnih razlika u tečaju (primjena nižeg tečaja CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita (od 1.7.2006. do 31.12.2008.) iznosi 175,41 eura. Preplata anuiteta za kamatnu stopu (ne uključuje razdoblja primjene niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu) iznosi 2.774,84 eura, a nastala je kao razlika između kamate koje bi tužiteljica platila da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćena kamatna stopa od veljače 2014. do 30. rujna 2015. kao dana zakonskog početka primjene učinaka konverzije, usporedba preplaćenih iznosa temeljena je na anuitetima koje definira propisana fiksna kamatna stopa od 3,23%, a koja je propisana ZID ZPK. Prilikom izračuna efekta konverzije, a prije sklapanja dodatka ugovora o kreditu i konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR tuženik nije primijenio tečaj CHF na dan isplate kredita, već tečaj po tečajnoj listi HNB-a važećoj na dan 30. rujna 2015. zbog čega je došlo do uvećanja glavnice kredita za iznos od 2.920,08 eura. U očitovanju sudski vještak navodi da ostaje kod nalaza i mišljenja, a smatra da pitanje prijeboja je pravno pitanje. Sudski vještak Marinela Vuković neposredno je saslušana na glavnoj raspravi 29. siječnja 2025., te je navela da ostaje kod nalaza i mišljenja i očitovanja. Tuženik je priznao tužiteljici u konverziji preplatu u iznosu od 1.764,31 kuna, a nije bilo nikakvih isplata po toj osnovi, već su smanjene buduće rate. Smatra da utvrđenom preplatom tuženika prilikom konverzije nije došlo do obeštećenja. Iznos uvećane glavnice je značajno veći od utvrđene preplate i iznosi 22.001,34 kuna. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je logičan i uvjerljiv, dat prema pravilima struke, a prigovori tuženika neosnovani su i neargumentirani.

13. Nesporno je između stranaka da su sklopile ugovor o namjenskom kreditu 29. svibnja 2006., a kojim je korisniku kredita kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 66.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 324 mjeseca. Kamatna stopa je promjenjiva. Namjena kredita je kupnja stana. Sporno je međutim između stranaka jesu li ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli, te ima li tužiteljica pravo na isplatu po osnovi stečenog bez osnova. Nesporno je i da su stranke 3.3.2016. sklopile dodatak ugovora o kreditu, a sporno je da li je sklapanjem tog dodatka ugovora tužiteljica u potpunosti obeštećena.

14. Tužiteljica je bila ugovorna strana prilikom sklapanja spornog ugovora, stoga je aktivna legitimacija i pravni interes tužiteljice neupitan. Upravo iz iskaza same tužiteljice proizlazi da nitko osim nje nije otplaćivao rate kredita. Tijekom postupka tuženik tvrdi suprotno, međutim, na navedenu okolnost nije predložio niti jedan dokaz, niti je dokazao suprotno.

15. Točkom 2. dispozitiva presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda RH Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO).

16. Točkom 2. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., te povodom revizije banaka između ostalih i tuženice, potvrđene presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama ZOO-a.

17. Navedene presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na tuženicu imaju obvezujući učinak za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli primjenom čl. 118. ZZP-a i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), radi čega nije niti bilo potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

18. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice iz čijeg iskaza proizlazi da joj u banci nisu rastumačili i obrazložili odredbe o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Nisu joj objasnili o čemu sve ovise moguće promjene tečaja. U banci ju nisu upozorili na rizike promjenjive kamatne stope i devizne klauzule u CHF, a nikakvih pregovora nije bilo, budući da su ugovori bili sklopljeni na unaprijed tiskanim obrascima. Može se dakle zaključiti da tužiteljica nije bila upoznata s rizicima sklapanja predmetnog ugovora, niti da su stranke pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora.

19. Iz samog ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica sporni ugovor sklopila kao fizička osoba radi kupovine stana i da se radi o stambenom kreditu i da tužiteljica ima status potrošača.

20. Prema odredbi čl. 118. ZZP-a (NN broj 41/14, 110/15, 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP-a (NN broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, u postupku povodom restitucijskog zahtjeva obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača. U posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači se mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

21. Odredba čl. 269. st. 2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena, određena, odnosno odrediva, dok odredba čl. 270. st. 1. ZOO-a propisuje da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan. Iz ugovora o kreditu i sve druge dostavljene dokumentacije može se zaključiti da sve navedene isprave ne sadrže razumljiv način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope, posljedično čemu je ugovor u tom dijelu ništetan, sukladno citiranim odredbama ZOO-a.

22. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije.

23. Neosnovan je i potpuno promašen prigovor zastare tuženika. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/13 13.6.2014. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate potraživanja ponovno teče, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina od dana donošenja presude uzimajući u obzir da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se (čl. 245. st. 1. ZOO- a). Uzimajući u obzir odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, u konkretnom slučaju rok zastare počinje teći prvog dana nakon donošenja navedene presude 14.6.2014. Budući da je tužba podnesena 12. lipnja 2019., nije protekao zastarni rok propisan citiranom odredbom Zakona. Stoga je neosnovan prigovor zastare.

25. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počev od 15.6.2018. Zastara bi nastupila tek 15.6.2023., a tužba je podnesena 12. lipnja 2019., tako da je neosnovan prigovor zastare po navedenoj osnovi.

26. Tijekom postupka tuženik se poziva i na tzv. negativne razlike, a to je period kada je visina CHF bila niža u odnosu na onu koja je vrijedila tijekom sklapanja ugovora o kreditu. Iako je sudski vještak utvrdio i izračunao tzv. negativne razlike, tuženik nije na određeni način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, niti je u ovoj parnici podnesena protutužba. Uzimajući u obzir navedeno nema niti postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF (presuda VSRH Rev 549/23-4 od 18. prosinca 2023.).

27. Neosnovano tužena tijekom postupka tvrdi da je samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije tužiteljica izgubila pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove, temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. U odredbama ZID ZPK/15 nigdje se ne navodi da bi taj Zakon predviđao i propisao da se sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Dakle, iz samog dodatka Osnovnom ugovoru nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava (kada bi to i mogao u konkretnoj situaciji) koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

28. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda (Rev-1096/2022), imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u euru, tako da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15). Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH Gos-1/19-36 od 4. ožujka 2020. i odlukom Ustavnog suda RH U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

29. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje, na koje se poziva tuženik, da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak i kad bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (odluka Vrhovnog suda broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

30. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće, te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

31. Posebno se ističe odluka Suda Europske unije u spojenim predmetima C- 596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod točkom 85. odluke od 23. studenog 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji Sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. alineja 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u RH zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

32. Odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 ĆĐ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto je načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Iz te odluke dakle može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

33. Korisnik kredita mogao se eventualno nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu ĆĐ protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

34. Nadalje u jednoj od posljednjih odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu I protiv RH od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo: "da banka potpisivanjem aneksa nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Uzimajući u obzir navedeno može se zaključiti da sklapanjem dodatka ugovora kojim je konverzija kredita izvršena sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

35. Korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji.

36. Međutim, iz financijsko – knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno je da je tužitelju priznata preplata u iznosu od 1.764,31 kuna i da nije bilo nikakve isplate po toj osnovi, već su za taj iznos navodno smanjene buduće rate kredita, a da je uvećanje glavnice u konverziji 2.920,08 eura, što znači da će na navedeni iznos tužitelj plaćati kamatu sve do otplate dodatka ugovora o kreditu, tako da je sasvim jasno da sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

37. Iz financijsko – knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preplatila 4.057,13 eura, a po promjenjivoj kamatnoj stopi preplata iznosi 2.774,84 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao što je to navedeno u dispozitivu.

38. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je putem svog punomoćnika specificirala tužbeni zahtjev, te ga je uskladila s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te je predložila sudu da donese presudu kao u dispozitivu, a koji je sud u cijelosti i usvojio. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, budući da je Vrhovni sud RH dana 26. studenog 2021. donio pravno shvaćanje da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

39. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.407,67 eura, a koji se odnose na slijedeće troškove: sastav tužbe 200,00 eura, sudska pristojba na tužbu 117,86 eura, sastav podneska od 14.11.2019. kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanje na ročištu 18.11.2019. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 27.11.2020. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 19.4.2023. 200,00 eura, sastav podneska od 28.7.2023. kojim se tužiteljica očitovala na nalaz sudskog vještaka 200,00 eura, sastav podneska od 10.11.2023. 50,00 eura, zastupanje na ročištu 29.1.2025. 200,00 eura, PDV 362,50 eura i predujam za financijsko – knjigovodstveno vještačenje 477,31 eura. Tužiteljici kao nužni nisu priznati troškovi za sastav svih preostalih podnesaka jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP- a). Tužiteljici također nije priznat navodni trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da taj trošak nije bio nužno potreban za vođenje parnice. Prilikom odluke o troškovima sud je uzeo u obzir presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, te čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13.

U Slatini 7. ožujka 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica: po punomoćniku Borki Mihović, odvjetniku iz Daruvara, Radićeva 17, 2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII.