Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Psp-84/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saneli Džuzdanović Ligutić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika AS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Mrklić, odvjetnici u OD Mrklić & partneri j.t.d. u Splitu, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 07. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik dana 21. travnja 2024.god. počinio čin smetanja suposjeda tužiteljice na nekretnini – stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], koji se nalazi u zgradi položenoj na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji predstavlja 55. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 55), stan na V. katu, sjeveroistočne orijentacije, označen br. 21, u površini od 33,19 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom, i to na način da je u predmetnom stanu promijenio bravu od ulaznih vrata stana.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije posjedovno stanje i to na način što će tužiteljici predati ključeve od ulaznih vrata predmetnog stana, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.106,18 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove prvostupanjske odluke do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 17. svibnja 2024. tužiteljica je navela da je s tuženikom suposjednica stana u [adresa] anagrafske oznake [adresa], koji se nalazi na V. katu i površine je 33,19 m2. Dana 21. travnja 2024. da je tuženik na predmetnom stanu promijenio bravu na ulaznim vratima čime je počinio čin smetanja posjeda, a tužiteljicu je na takav način onemogućio u ulasku i korištenju stana. Ova radnja tuženika posve je samovlasno i protupravno učinjena pa tužiteljica predlaže da se provede postupak, utvrde relevantne činjenice i donese odluka kojom će se utvrditi čin smetanja posjeda, narediti uspostava ranijeg posjedovnog stanja, zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće te mu naložiti da snosi troškove pokrenutog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakao je da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu. Također je naveo da je tuženik promijenio bravu od ulaznih vrata puno prije nego li to tužiteljica navodi da bi bilo 21. travnja 2024. Naime, 22. srpnja 2023. tuženik da je tužiteljicu prijavio policiji zbog kaznenog dijela prijetnje iz kojeg razloga je ona iselila iz predmetnog stana da bi 24. srpnja 2023. došla u stan sa svojom sestrom po svoje stvari. Tuženik da je tih dana, radi straha za vlastiti život, promijenio bravu, pa kada je tužiteljica 31. kolovoza 2023., ponovno pokušala ući u stan, da je shvatila da je brava promijenjena pa je pozvala policijske službenike koji su izašli na teren istoga dana i činjenica promjene brave je utvrđena po policijskim službenicima, upravo toga dana 31. kolovoza 2023. Predložio je tuženik da tužbeni zahtjev tužiteljice bude odbačen jer je tužiteljica prekludirana u podnošenju zahtjeva te je ujedno predložio da ju se obveže na snašanje parničnog troška.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao Obavijest žrtvi nasilja u obitelji od 23. travnja 2024. II PP Split, potvrdnicu II PP Split od 21. svibnja 2024., Obavijesti žrtvi kaznenog djela od 23. srpnja 2023., potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 23. srpnja 2023., zamolbu za izdavanje potvrde od 18. lipnja 2024., potvrdnicu II PP Split od 02. srpnja 2024., očitovanje II PP Split od 27. listopada 2024. zajedno sa službenom bilješkom i potvrdom o prijavljenom događaju te odluku Općinskog prekršajnog suda u Splitu Pp-7828/2024-9. Također su saslušani svjedoci ISF, TS, BS, ŠS i VS kao i parnične stranke IS i AS.

4. Prigovor prekluzije tužiteljice u traženju posjedovne zaštite što ga je istakao tuženik nije osnovan.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjevi tužiteljice za zaštitom prava na mirni posjed nekretnine koja u naravi predstavlja stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa] i isplata troškova postupka.

7. Odredbom čl.22 st.1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.1. Iz upravo citiranih odredbi ZV-a razvidno je da je za čin smetanja posjeda nužno ispuniti pretpostavke:

- posljednji mirni posjed i

- čin smetanja.

7.2. Isto tako jasno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ima ovlaštenje svoj posjed štititi putem suda i to tako da:

1. zahtijeva da se utvrdi čin smetanja posjeda,

2. traži naredbu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i

3. traži zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

7.3. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl.10 st.1 ZV-a je posjednik stvari upravo ona osoba koja ima faktičnu vlast na toj stvari.

7.4. Rokovi za podnošenje zahtjeva za posjedovnom zaštitom proizlaze iz odredbe čl.21 st.3 ZV-a gdje je propisano da se tužba podnosi u subjektivnom roku od 30 dana od nastalog smetanja, odnosno u objektivnom roku od 1 godine.

8. Slijedeći pravilo, načelo tereta dokazivanja kojeg uređuje i propisuje odredba čl.219 st.1 ZPP-a, sud je proveo dokazni postupak analizom kojeg je došao do zaključka da se u konkretnom slučaju tužiteljici mora pružiti posjedovna zaštita iz razloga koji će se navesti u nastavku ovog obrazloženja.

9. Kako bi sud dao odgovor na postavljena pitanja stranaka, i to pitanje je li u konkretnom slučaju tužiteljica prekludirana u traženju posjedovne zaštite, kao i pitanje je li došlo do čina smetanja posjeda, pregledan je čitav niz dokaza među kojima se prvenstveno ističe materijalna dokumentacija, koju je izdala II Policijska postaja Split i iz koje se vidi da su stranke međusobno jedna drugu prijavili zbog nasilja u obitelji. To nasilje dešavalo se tijekom dugog dijela 2023. godine, no ono nije u sukusu promatranja ovog postupka u svjetlu činjenice da je ovo parnica zbog smetanja posjeda. S jedne strane, kada prigovara tužiteljici da je prekludirana u traženju sudske zaštite, tuženik se poziva na potvrdu koju mu je II Policijska postaja Split izdala 02. srpnja 2024. o događanju od 31. kolovoza 2023. Za taj datum tuženik tvrdi da je to trenutak saznanja od strane tužiteljice da je brava promijenjena, i da je to razlog zbog čega je ona pozvala policijske djelatnike koji su navedeno utvrdili. Međutim, to ne stoji u toj potvrdnici. U toj potvrdnici stoji da su policijski službenici postupali u [adresa] prilikom uzimanja osobnih stvari od strane ČS. Nadalje, u potvrdnici stoji da je vrata otvorio AS, koji je tada svojoj supruzi omogućio ulazak u stan, odnosno omogućio da uzme svoje osobne stvari. Da je tome tako potvrđuje II Policijska postaja Split, kada se 24. listopada 2024. očitovala na upit suda, dostavivši tom prigodom službenu zabilješku policijskih službenika i potvrdu o prijavi događaja. Iz službene zabilješke koju je potpisao policijski službenik VS tek se dade zaključiti da su policijski službenici, potpisnik službene zabilješke i ŠS sa MS od strane šefa smjene upućeni na adresu u [adresa] da ona, MS, uzme svoje osobne stvari. Nigdje u toj službenoj zabilješci ne stoji da je utvrđena promjena brave od strane CS. Isto tako i u potvrdnici II Policijske postaje Split ne stoji nigdje da bi bilo tko te prigode, 31. kolovoza 2023., utvrđivao promjenu brave na stanu. Dapače, sud je pregledao presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. listopada 2024., koja je donesena pod poslovnom oznakom i brojem Pp-7828/2024-9, iz koje proizlazi da je taj sud po provedenom postupku utvrdio da bi AS počinio ekonomsko nasilje u obitelji, nakon što je 21. travnja 2024. odbio istoj (tužiteljici) dati ključ od stana nakon što je prethodno promijenio bravu ulaznih vrata, čime joj je onemogućio korištenje zajedničke imovine. Saslušani policijski službenici ŠS i VS u svojim su iskazima tek potvrdili da su uredovali na predmetnoj adresi, no nisu imali nikakvih spoznaja o tome je li 31. kolovoza 2023. brava bila promijenjena i da bi bilo tko to utvrđivao tog trenutka.

10. Svjedokinja ISF opisala je na ročištu od 15. studenog 2024. da je tužiteljicu upoznala u ljeto 2023., negdje u srpnju, kada je bila angažirana da je zastupa u kaznenom postupku, jer je prvo bila privedena u policiju. Zastupala ju je i u prekršajnom postupku kao oštećenu osobu, koji se postupak vodio protiv tuženika. Supružnici AS su bili privedeni i zadržani prvu noć u policiji, nakon čega je protiv tuženika pokrenut prekršajni postupak, a protiv tužiteljice kaznena prijava, tako da je tužiteljica čak dvije noći prenoćila u policiji. Tužiteljici nije određen istražni zatvor, no ona da ju je upozorila da postoji opasnost da slijedeći put doista završi u istražnom zatvoru, te joj je objasnila sve o predmetu, i da bi bilo najbolje da ode negdje drugdje, jer je bilo očito da zajednički život supružnika nije bio moguć. Također je svjedokinja DS kazala da je tužiteljici savjetovala da ode u stan uzeti dio stvari, ali da obavezno ima svjedoka, nekog od rodbine, a u krajnjem slučaju nekog od službenika policije. Stoga da je znala da je tužiteljica zajedno sa svojom sestrom otišla po dio stvari, no nije bilo lako preseliti život odjednom. Prisjetila se ova svjedokinja da ju je tužiteljica negdje u ljeto zamolila da ode ponovno s njom do stana da uzme ostatak stvari, međutim ona da nije mogla pa ju je uputila da se obrati policiji, što je tužiteljica i napravila. U proljeće 2024., svjedokinja misli da je bio travanj, da je tužiteljica ponovno išla u stan, ali nije mogla ući, jer je brava bila promijenjena i tome da ju je odmah obavijestila. Tada da ju je ona savjetovala da se obrati odvjetnici Saneli Džuzdanović Ligutić koja se bavi parnicom za razliku od nje koja se bavi kaznenim i prekršajnim postupcima.

11. Svjedokinja TS, sestra tužiteljice kazala je da ju je situacija sa sestrom i zetom doista iznenadila u trenutku kada ju je sestrina odvjetnica obavijestila da joj je sestra završila u pritvoru, i da bi joj trebalo nekoliko osnovnih higijenskih stvari. Tada da je zapravo saznala da se dogodio incident sa zetom, zbog čega je donesen zaključak da se tužiteljica, njezina sestra ne vraća u stan, jer se mora izmaknuti od te situacije. Tada da su njih dvije zajedno sa sestrom BS otišle do stana da tužiteljica uzme nekoliko najosnovnijih stvari. Ušle su na način da je stan tužiteljica otvorila svojim ključem, a uzela je tom prigodom samo nekoliko najosnovnijih stvari, mobitel i laptop. Tuženika da tada tu nije bilo. Identično je u svom iskazu potvrdila i druga sestra tužiteljice, svjedokinja BS, koja je dodala da je tužiteljica tada nekoliko tjedana živjela kod sestre TS, a potom par tjedana kod nje.

12. Tužiteljica MS u bitnom eje potvrdila iskaze svoje odvjetnice iz kaznenog postupka, te prekršajnog postupka u kojem nastupa kao oštećena, svjedokinje ISF, kao i svojih sestara svjedokinja TS i BS. Potvrdila je u svom iskazu da je prvi put u stan ušla nakon što je puštena iz pritvora, na način da je otključala stan i uzela nekoliko najnužnijih stvari. Nakon toga, ispričala je da je tužiteljica, morala je ponovno do stana 31. kolovoza 2023., pa kako je sestre nisu mogle pratiti javila se policiji i zamolila pratnju. Tada da je ušla u stan i uzela još svojih stvari, s tim da je primijetila da su joj stvari ispreturane. Kada je u travnju 2024., točnije 21. travnja 2024. ponovno otišla do stana, saznala je od susjeda da tuženika već izvjesno vrijeme nema u stanu, nakon čega je otišla i zamolila susjede da stanu u hodnik dok ona uđe i uzme svoje stvari. Tada da je svojim ključem pokušala otvoriti vrata, ali bez uspjeha i o tome da je obavijestila svoju odvjetnicu. Zbog toga je i vođen ranije spomenuti parnični postupak koji je završio osuđujućom presudom protiv tuženika. Za razliku od tužiteljice, tuženik AS je naveo da je bravu promijenio u mjesecu kolovozu 2023., jer se bojao da će ga tužiteljica ubiti. To iz razloga što mu je prijetila da će ga zaklati, a u ormariću u wc-u je našao lovački nož pa je prijetnju shvatio ozbiljno. Taj događaj se zbio 22. srpnja 2023. u večernjim satima, pozvao je policiju, policija je uredovala i odvela tužiteljicu u pritvor iz kojeg je izašla 24. srpnja 2023. Zbog osjećaja straha da je dakle u kolovozu 2023. promijenio bravu, a o tome nije obavijestio tužiteljicu, prema vlastitom priznanju. Dana 31. kolovoza 2023. tužiteljica da je pokušavala ući u stan, te da je nakon toga zatražila pomoć policije i tek kada je vidio policiju onda je otvorio vrata. Mlađi policajac da je tom prilikom uzeo ključeve koje je tužiteljica imala i probao je s njim otvoriti bravu, no nije mogao. Još je dodao da je ovo zaključio iz razloga što je tužiteljica kada se vratila u pratnji policije na vrata stana, da je gurala ključ u gornju bravu i otvorila vrata, ali nije uspjela otvoriti donju bravu, pa je policajcima kazala "eto vidite", iz čega je on donio zaključak da je ona i ranije pokušala ući u stan, ali nije mogla.

13. Iz svega naprijed navedenog nametnuo se zaključak da tužiteljica ponajprije nije prekludirana u traženju posjedovne zaštite, jer tuženik nije dokazao da bi ona za promjenu brave saznala 31. kolovoza 2023., jer o toj promjeni brave i činjenici da se to utvrđivalo tom prigodom, svjedočio je samo tuženik, koji nije bio uvjerljiv, jer su ostali dokazi govorili suprotno tome. Pri tom su najsnažniji, najveći efekt u vjerodostojnosti imali iskazi saslušanih policijskih službenika, kao i službeni dokumenti koje je izdala II Policijska postaja Split. Iz navedenog se dade razaznati da su djelatnici policije doista 31. kolovoza 2023. dopratili tužiteljicu u predmetni stan da uzme dio svojih stvari koje su u stanu ostale. Niti je tužiteljica, a niti su policijski službenici tom prilikom provjeravali bravu, već su policijski službenici došli u pratnji tužiteljice i zamolili tuženika da otvori vrata da ona uzme ostatak svojih stvari koje su joj neophodne za život. Tužiteljica je pak tako postupila jer je ovom prigodom u stan da uzme stvari, nisu mogle pratiti njezine sestre, pa niti odvjetnica kojoj se obratila kada je vidjela da je sestre ne mogu pratiti. Tužiteljica je postupila po uputi odvjetnice ISF i zamolila policijske službenike da je isprate do stana da preuzme stvari. Dakle, tužiteljica je prema uvjerenju ovog suda za promjenu brave saznala tek 21. travnja 2024., kada je otišla do stana uzeti još neke stvari, ali je tada pokušala koristiti svoje ključeve u čemu nije uspjela, o čemu je odmah izvijestila svoju odvjetnicu Vedranu Milić Grbin, a ona ju je uputila na sadašnju punomoćnicu Sanelu Džuzdanović Ligutić. Napominje se da je sam tuženik priznao da je bravu promijenio, a o tome da nije obavijestio tužiteljicu. Kada se prednjem pribroji činjenica da tuženik nije dokazao da je još u kolovozu 2023. promijenio bravu i da je tužiteljica za to znala, onda je posve jasno da tužiteljica nije prekludirana u tražnju posjedovne zaštite. Valja shvatiti i razloge zbog kojih je tužiteljica ovako postupila. Ona je bila izložena kaznenoj prijavi, dvije noći je provela u istražnom pritvoru i upozorena je od strane državne odvjetnice i njezine odvjetnice ISF da se nakon ovih događaja zbog kojih je zaradila prijavu ne vraća u stan bez svjedoka ukoliko želi uzeti stvari, obzirom da je mogućnost da bude ponovno izložena Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji bila izgledna jer su odnosi između nje i supruga bili takvi da se više nisu mogli izgladiti. Kako bi izbjegla da ponovno završi u pritvoru ili pak zatvoru, bilo je nužno da osigura svjedoke prilikom odlaska u stan dok se između stranaka ne riješe imovinsko pravni poslovi vezani za taj stan.

14. Slijedom naprijed navedenog, kada je već utvrđeno da tužiteljica nije prekludirana u traženju posjedovne zaštite, valjalo je još odlučiti o tome je li je li tuženik počinio čin smetanja posjeda na način da je promijenio bravu na predmetnom stanu i time onemogućio tužiteljicu da u stan uđe, a u kojem je do tada, do sukoba supružnika koji su rezultirali pokretanje prekršajnog i kaznenog postupka, uredno živjela. Tuženik je sam priznao da je bravu promijenio i da o tome nije obavijestio tužiteljicu, čime je ova činjenica smetanja posjeda utvrđena na jasan i nedvojben način. Tužiteljici je stoga valjalo pružiti posjedovnu zaštitu.

14.1. Odustalo se od izvođenja dokaza traženjem očitovanja ODO-a Split, a kako bi se pregledao spis KP-DO-1271/2023 i to prvenstveno iz razloga što je ova pravna stvar sazrela za meritorno odlučivanje i bez pregleda tog spisa, s tim da je sud najprije usmeno, a kasnije i pisanim putem, od zaključenja glavne rasprave do objave i uručenja odluke, saznao od nadležnog tijela da taj postupak nije završen, vrše se kriminalistički izvidi koji su tajni pa spis ne može biti niti dostupan.

15. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a dok je visina istog određena pozivom na Tbr.7 toč.2 alineja 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je slijedom navedenog dosuđen parnični trošak u visini iznosa od 250 bodova za ukupno 4 radnje (sastav tužbe, sastav podnesaka od 6. lipnja i 1. listopada 2024. te pristupa i zastupanja na ročištu od 10. listopada 2024.), a potom po istoj odredbi Tarife za svaku daljnju radnju po 50 bodova, pa tako: za sastav podnesaka od 25. studenog i 23. prosinca 2024. te pristupa i zastupanjima na ročištima od 19. studenog 2024., 29. siječnja 2025. i 18. veljače 2025. – svaka radnja po 50 bodova. Ukupan zbir od 500 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 1.000,00 € koji je potom uvećan za iznos sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku odluku u iznosu od po 53,09 € ili ukupnih 106,18 €. Upravo iznos od 1.106,18 € koliko je tužiteljici prouzročeno troška ovom parnicom, platit će tuženik, kao strana koja je postupak izgubila, sve zajedno sa priznatim kamatama koje na trošak parnice teku od donošenja ove odluke do isplate.

16. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 07. ožujka 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka istog.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis