REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6924/2022-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB 03744272526, zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, Zrinjevac 17, protiv tuženika DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz- 2919/2000 od 11. rujna 2000. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 267,18 eur i iznos od 50,90 eur kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 42,47 eur te se zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 267,18 eur/2.013,04 kn i iznos od 50,90 eur/383,51 kn na ime neplaćenih doprinosa za sredstva pričuve koji se odnosi na stambeni prostor u Zagrebu, Milovana Gavazzija 18, sa pripadajućim zateznim kamatama te je sud 11. rujna 2000. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvz- 2919/2000.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor te je stoga sud rješenjem od 21. veljače 2022. temeljem odredbe čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173,03, 88/05 i 67/08) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, Međuvlasnički ugovor, Ugovor o upravljanju zgradom i popis suvlasnika.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) sud je utvrdio da je predmetno rješenje o ovrsi valjalo ukinuti i zahtjev odbiti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi neplaćenih sredstava zajedničke pričuve za stambeni prostor u Zagrebu, Milovana Gavazzija 18, u razdoblju od siječnja pa do prosinca 1999., pri čemu je prije svega sporna osnova zahtjeva.
6. Obveza plaćanja troškova pričuve proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00 i 114/01, dalje: ZVDSP) prema kojoj doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok su prema odredbi čl. 380. st. 4. ZVDSP suvlasnici sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati mjesečno.
7. Tužitelj, na kojem leži teret dokaza, u postupku ničim nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika.
8. Naime, u spisu nema dokaza o tome da je tuženik u utuženom razdoblju bio suvlasnikom predmetne nekretnine i kao takav u obvezi plaćanja pričuve sukladno rečenim zakonskim odredbama.
9. Tužitelj je kao dokaz osnovanosti zahtjeva dostavio Ugovor o upravljanju zgradom i Međuvlasnički ugovor sa popisom suvlasnika na kojem izostaje potpis tuženika, pri čemu valja istaći kako takav popis ne može predstavljati dokaz o odlučnoj činjenici već relevantan dokaz u tom pravcu može, prema stajalištu ovog suda, predstavljati isključivo zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik upravo u utuženom razdoblju bio vlasnikom stana.
10. Dakle, tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnova zahtjeva u utuženom razdoblju, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), valjalo zaključiti o nepostojanju osnove za dosuđenje.
11. Nadalje, u konkretnoj situaciji, s obzirom na način označavanja osoba ovršenika u prijedlogu za ovrhu te okolnost da su podaci nadopisivani ali i činjenicu da je rješenje o ovrsi dostavljeno ovdje tuženiku kao ovršeniku tek 21. rujna 2021., to je prema stajalištu ovog suda tuženik stavljen u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tužitelja o postojanju potraživanja jer mu je rješenje o ovrsi dostavljeno gotovo 21 godinu nakon njegova donošenja, pa mu je oduzeto adekvatno pravno oružje kojim može osporiti tvrdnje tužitelja, a time i mogućnost ravnopravnog raspravljanja pred sudom.
11.2. S obzirom na zastarni rok od tri godine za ovu vrstu tražbine doista nije razumno za očekivati da tuženik čuva dokaze o plaćanju računa iz 1999., dakle, 22 godina nakon dospijeća istih i stoga greške i propusti na strani tužitelja (koji nije jasno odredio osobe ovršenika u ovršnom prijedlogu kao i propust u vidu pravovremene dostave rješenja o ovrsi tuženika, ne smije ići na štetu tuženika odnosno rizik takvih grešaka ili propusta ne smije se ispravljati na teret građana (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-357/16 od 1. veljače 2018, Europski sud za ljudska prava Comingersoll SA protiv Portugala broj 35382/97, Županijski sud u Osijeku od 26. veljače 2019. Gž-68/19-2, Županijski sud u Sisku od 27. veljače 2023. broj: Gž-117/2023-2 i dr.).
11.3. Dakle, tuženik je stavljen u poziciju da mu je praktički nemoguće, odgovarajućim dokazima, suprotstaviti se navodima i tvrdnjama tužitelja i stoga rečene greške i propusti ne smiju ići na njegovu štetu.
11.4. Posebno se napominje da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi, u suprotnom, došlo do toga da se proizvode apsurdni učinci u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnog prava te bi takva primjena mjerodavnog prava u konkretnom slučaju bila arbitrarna.
12. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. ožujka 2025.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
