Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-206/2019-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 22. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom Slavenom Karaban, odvjetnikom u Vinkovcima, te punomoćnikom tuženika Miroslavom Vegar, odvjetnikom u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica u Osijeku, a koja presuda je donesena i objavljena 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je tužitelju ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, platiti:

- na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupni iznos od 310,50 eura (slovima: tri stotine deset eura i pedeset centi) sve sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2018. kao dana podnošenja tužbe do isplate,

- na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći iznos od 12,60 eura (slovima: dvanaest eura i šezdeset centi),

- na ime imovinske štete (po osnovi troškova uništene odjeće, te troškova liječenja) iznos od 50,91 eura (slovima: pedeset eura i devedeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom od 7. ožujka 2025. do isplate,

sve po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine,

- kao i parnični trošak u iznosu od 769,12 eura (slovima: sedam stotina šezdeset devet eura i dvanaest centi).

II. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenoga zahtjeva preko dosuđenih iznosa iz točke I. al. 1., 2. i 3. izreke ove presude, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog u točki I. al. 4. izreke ove presude, do ukupno zatraženog iznosa parničnog troška od 2.537,80 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28. siječnja 2018. oko 20,30 sati stradao u prometnoj nezgodi na cesti između Orolika i Banovaca i to krivnjom osiguranika tuženika OĆ, koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], vl. OPG-a HĆ iz [adresa], osiguranik kod tuženikovog osiguravajućeg društva po Polici osiguranja broj: [broj police osiguranja] važećom do 9. prosinca 2018. Povodom opisanog štetnog događaja OĆ je izdan Obvezni prekršajni nalog – izrečena novčana kazna sa obvezom plaćanja u roku od tri dana. Nadalje navodi da je u opisanom štetnom događaju - prometnoj nezgodi krivnjom osiguranika tuženika OĆ pretrpio tjelesne ozljede okvalificirane - dijagnosticiran kao iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, udarac u lijevu nogu i dr., uslijed čega je bio prinuđen odlaziti na liječničke preglede i terapije, nosio je Schanzov ovratnik 16 dana, trpio je bolove u vratnoj kralježnici zbog čega je koristio Brufen i druge analgetike protiv bolova, pohađao je fizikalnu terapiju itd. no unatoč poduzetim mjerama liječenja i terapijama njegovo zdravstveno stanje se samo djelomično poboljšalo, budući mu se još uvijek javljaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici, košmarni snovi i nesanica, te psiho traume vezane uz sjećanje na predmetnu prometnu nezgodu. Da temeljem odredbi čl. 1085., čl. 1100. i dr. Zakona o obveznim odnosima, te mjerodavnim kriterijima sudske prakse i medicinskim tablicama, opravdano drži i smatra da mu je tuženik dužan isplatiti pravičnu novčanu naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno tjelesno zdravlje i dr., i to za pretrpljene fizičke boli iznos od 4.300,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 3.800,00 kn i za djelomičnu tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 kn, dok za pretrpljenu imovinsku štetu - odlaske na liječničke preglede i terapije, oštećenu odjeću i osobni predmet, kupovinu analgetika, Shanzovog ovratnika i dr., potražuje od tuženika iznos od 1.100,00 kn, odnosno potražuje sveukupan novčani iznos od 9.500,00 kn. Nadalje navodi da je tuženiku 30. travnja 2018., a povodom štetnog događaja - prometne nezgode od 28. siječnja 2018., poslao zahtjev za isplatu naknade štete, na što mu se tuženik očitovao na način da ga je zamolio za strpljenje, no isti do dana podnošenja ove tužbe tužitelju nije ponudio nikakvo obeštećenje unatoč znatnom proteku vremena. Zbog svega navedenog tužitelja predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati štetu u ukupnom iznosu od 9.500,00 kn/1.260,87 eura, i to: na ime boli iznos od 4.300,00 kn/570,00 eura, na ime straha iznos od 3.800,00 kn/504,35 eura, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 300,00 kn/39,82 eura, na ime uništene odjeće, mobitela i troškova liječenja iznos od 1.100,00 kn/146,00 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 29. listopada 2024. (list 126 i 127 spisa) tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na način da na ime bolova sada potražuje iznos od 700,00 eura, na ime straha iznos od 500,00 eura, na ime tuđe pomoć i njege iznos od 100,00 eura, te na ime duševnih boli nastalih neposredno nakon ozljeđivanja koji su povezani sa suočavanjem sa neposrednom opasnošću po zdravlje iznos od 200,00 eura, odnosno na ime imovinske i neimovinske štete ukupni iznos od 1.500,00 eura, a imajući u vidu da smatra da postoji doprinos osiguranika tuženika, da je tužitelju potrebno ovako zatražene iznose dosuditi u 60%-tnom iznosu, tako da na ime ukupne neimovinske štete navedenim podneskom potražuje 840,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2018. do isplate, s naslova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 60,00 eura, te iznos od 100,00 eura na ime imovinske štete za uništene osobne stvari i dr., a na imovinsku štetu potražuje zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

3. Ovaj podnesak čini djelomično povlačenje tužbe, kojoj se tuženik protivio na raspravnom ročištu od 22. siječnja 2025.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim činjenicu da se 28. siječnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen - temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari, da su sastavni dio ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti. Nadalje navodi da iz navoda u tužbi i dokumentacije koja priloži tužbi može se utvrditi da osiguranik tuženika nije odgovoran za nastalu prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj - kao vozač u vozilu zadobio posve laku tjelesnu ozljedu. Tuženik ističe da se štetni događaj nije dogodio na način kako to navodi tužitelj, te nije točno da je tužitelj vozeći kombi vršio radnju izbjegavanja srneće divljači na cesti, te da je uslijed toga došlo do kontakta između vozila. Prema iskazu osiguranika tuženika, do štetnog događaja je došlo uslijed polukružnog okretanja vozača kombija - tužitelja, te osiguranik tuženika nije niti mogao uočiti vozilo kojim je upravljao tužitelj, da osiguranik tuženika nije mogao uočiti vozilo kojim je upravljao tužitelj, jer se tom prilikom nisu vidjela svjetla na vozilu (poprečno postavljeno vozilo u odnosu na vozilo osiguranika tuženika), zbog čega nije mogao niti pravovremeno zaustaviti svoje vozilo, te izbjeći nalet na vozilo kojim je upravljao tužitelj. Navode osiguranika tuženika o načinu nastanka štetnog događaja tuženik je provjerio provođenjem prometnog vještačenja po vještaku prometne struke. Imajući u vidu oštećenja na vozilima, te navode osiguranika tuženika, nesporno je da se vozilo tužitelja nalazilo u položaju koji je u potpunosti okomit na vozilo osiguranika tuženika, što samo potvrđuje navode osiguranika tuženika o polukružnom okretanju vozila kojim je upravljao tužitelj. Nadalje navodi da je tužitelj ozlijeđen u štetnom događaju od dana 28. siječnja 2018., da je tom prigodom zadobio ozljedu: udarac u lijevi gležanj i istegnuće mišića vrata. Tuženik osporava visini tužbenog zahtjeva vezanog za imovinsku štetu, te cjelokupnu imovinsku štetu, jer ista po stavu tuženika nije niti određena. Naime, tvrdi da tužitelj tužbom potražuje iznos od 1.100,00 kn za imovinsku štetu u vidu troškova nastalih zbog odlazaka na liječničke preglede, oštećene odjeće i osobnih predmeta, kupovina analgetika i Schanzovog ovratnika i dr., koji iznos tužitelj potražuje za koji vid imovinske štete iz tužbe nije razvidno, a kako se u ovom slučaju radi o sporu male vrijednosti, tužitelj je ograničen u dokazivanju. Smatra da tužitelj na okolnost imovinske štete nije dostavio, niti jedan dokaz, a tuženik u cijelosti osporava potraživanje s osnova imovinske štete tužitelja. Tuženik smatra da je tužitelj u pogledu potraživanja s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno s osnova neimovinske i imovinske štete previsoko postavio svoj zahtjev. Tužitelj čini nespornim da su kod tužitelja nastale tjelesne ozljede, no traži da vještačenjem utvrdi da li je tužiteljevo liječenje završeno, a sve kako bi se utvrdio tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu. Ovo stoga što kamata na neimovinsku štetu počinje teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga - dakle od dana kada je liječenje tužitelja završeno, sve sukladno čl.1103. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa, te ga obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: dopis od 4. svibnja 2018. s lista 4 spisa, odštetni zahtjev od 30. travnja 2018. s lista 5 i 6, potvrdu izdanu od MUP-a PU Vukovarsko-srijemska PPP Vinkovci od 29. siječnja 2018. s lista 8 i 9, medicinsku dokumentaciju tužitelja s lista 10 do 21, izvješće o počinjenom prekršaju s lista 41, zapisnik o očevidu MUP-a PU Vukovarsko-srijemska PPP Vinkovci od 25. veljače 2018. s lista 42 do 45, situacijski plan s lista 45a do 46, Izvješće o osiguranju mjesta događaja MUP-a PU Vukovarsko-srijemska PPP Vinkovci od 28. siječnja 2018. s lista 47 do 48, zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP-a PU Vukovarsko-srijemska PPP Vinkovci od 28. siječnja 2018. s lista 49 i 50, prijava Opće županijske bolnice Vukovar s lista 51, presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja koji prileži u spisu, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka OĆ, saslušanog na glavnoj raspravi održanoj od 21. siječnja 2020. s lista 67 do 71., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja osobno, te vještaka strojarske struke Dražena Jeđud i vještaka medicinske struke dr. Vjekoslava Čuljak.

6. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako provedene dokaze, te na temelju dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen djelomično, na način kako je to pobliže označeno u izreci ove presude.

7. Među strankama je nesporno:

- da se 28. siječnja 2018. oko 20,30 sati dogodila prometna nezgoda na cesti između Orolika i Banovaca, u kojoj su sudjelovali tužitelj ĐĆ, vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i OĆ osiguranik tuženika, vozilom reg. oznake [registarska oznaka],

- da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika, te je imalo važeću Policu osiguranja broj: [broj police osiguranja], s rokom važenja do 9. prosinca 2018.,

- da je vezano za navedenu prometnu nezgodu OĆ izdan Obvezni prekršajni nalog - izrečena novčana kazna,

- da je u navedenoj prometnoj nezgodi tužitelj pretrpio tjelesne ozljede.

8. Sporno je tko je od sudionika sporne prometne nezgode prouzrokovao istu, odnosno da li je osiguranik tuženika odgovoran za nastalu prometnu nezgodu ili je za istu odgovoran tužitelj, da li eventualno postoji doprinos osiguranika tuženika za istu, način na koji se dogodila sporna prometna nezgoda, visina imovinske štete, te tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu.

9. Radi utvrđivanja ovih spornih okolnosti sud je između ostalog proveo dokaz saslušanjem tužitelja, te odgovarajućim medicinskim vještačenjem, kao i prometnim vještačenjem.

10. U svom iskazu tužitelj navodi da je sporna prometna nezgoda nastala na način da je tužitelju krećući se kritične zgode cestom sa desne strane gledajući iz smjera njegovog kretanja iz šume na kolnik istrčala divljač, misli da se radilo o košuti koja je pokušala prijeći kolnik sa desne strane na lijevu, a kako je vila magla on je divljač zamijetio, tek nekih 10 do 15 m ispred vozila, te je u cilju izbjegavanja udara u divljač napravio manevar upravljačem vozila ulijevo uz upotrebu kočnice, čime je izbjegao nalet na divljač, te je divljač neozlijeđena uspjela prijeći preko kolnika, a tužiteljevo vozilo se zaustavilo na lijevoj prometnoj traci gledajući iz smjera njegovog kretanja, a zadnji dio vozila ostao je na desnoj prometnoj traci, da je tužitelj tada imao namjeru ispraviti ovo vozilo, no nije ponovo niti pokrenuo vozilo kada je najednom u retrovizoru zamijetio nadolazeća svjetla koja su dolazila iza njegovog vozila, te je došlo do udara tog nadolazećeg vozila u lijevu stranu njegovog vozila i to u prednji lijevi kotač i prednja vrata, uslijed kontakta ovih vozila nadolazeće vozilo je završilo u kanalu s lijeve strane kolnika gledajući iz smjera kretanja tužitelja, a tužiteljevo vozilo je zarotirano te je uslijed rotacije i udara zauzelo pravolinijski položaj na kolniku na način da je prednji dio vozila bio usmjeren u smjeru Orolika odnosno u istom onom smjeru kojim se tužitelj kretao prije udara.

11. U svom iskazu svjedok OĆ rekao je da se kretao brzinom između 60 i 65 km/h, da je nakon skretanja za mjesto Đeletovci najednom na kolniku ispred sebe zamijetio jedno vozilo, za koje je kasnije utvrdio da se radi o vozilu tužitelja, a koje se iz njemu nepoznatih razloga nalazilo na kolniku i to poprečno tako da je svojom dužinom zauzimalo gotovo cijelu širinu kolnika odnosno desni lijevi prometni trak. Da ga je pojava ovoga vozila poprečno postavljenog na kolniku iznenadila, a ne zna što je vozač ovog vozila namjeravao učiniti sa vozilo, a on je imao osjećaj da se vozilo tužitelja polako kretalo unazad iz ovog poprečnog položaja na kolniku. No, ne može tvrditi ali pretpostavlja da je vozilo tužitelja zbog magle promašilo skretanje za mjesto Đeletovci, te da se najvjerojatnije pokušalo polukružno okrenuti na kolniku kako bi se vratilo i skrenulo u mjesto Đeletovci. Nadalje je utvrđeno da je OĆ pokušao izbjeći udar u tužiteljevo vozilo tako što je napravio manevar upravljačem svog vozila ulijevo, ali unatoč tome došlo je do udara o vozilo tužitelja i to prednjim dijelom vozila svjedoka, a vozilo tužitelja je bilo poprečno na kolniku, te je udario u prednji lijevi kotač i prednja lijeva vrata vozila tužitelja. Da je uslijed udara njegovog vozila u tužiteljevo, vozilo svjedoka završilo u kanalu pored lijeve strane kolnika, a uslijed udara došlo je do rotacije tužiteljevog vozila tako da se ono ispravilo na kolniku i zauzelo je takav položaj da je prednjim krajem bilo usmjereno prema Oroliku.

12. Dakle, oba sudionika prometne nezgode i tužitelj i svjedok OĆ navode da je kritične zgode bila noć, te dosta gusta magla, kao i da je kolnik bio suh.

13. Kako je sporan način nastanka same prometne nezgode, budući da je tužitelj tvrdio da se dogodila na jedan način, a osiguranik tuženika na drugi način, na tu okolnost proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Draženu Jeđud.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Jeđud utvrđeno je da se prometna nesreća dogodila kao udar prednjeg frontalnog dijela osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika OĆ, u prednji lijevi bočni dio osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj. Mjesto kontakta na kolniku nalazi se 30,0 m zapadno od PTM1 i 0,6 m udesno od osovine. Kontakt između vozila je ostvaren na južnoj kolničkoj traci, odnosno lijevoj kolničkoj traci gledano u smjeru kretanja osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. U trenutku kontakta osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] se kretao kolnikom DC br. 46 iz smjera istoka u smjeru zapada i u cilju izbjegavanja prometne nesreće je prešao na lijevu kolničku traku, gledano u smjeru njegovog kretanja. U trenutku prometne nesreće osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] je bio zaustavljen na kolniku, položen ukoso u odnosu na njegovu uzdužnu os pod kutom od oko 45°, prednjim dijelom okrenut u smjeru juga i u cijelosti je zauzimao južnu (lijevu) kolničku traku. U trenutku kontakta osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] se kretao brzinom oko 69 km/h. Tehničkim putem nije moguće odrediti brzinu i način kretanja osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] u fazi prilaza mjestu prometne nesreće. U trenutku kontakta osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] je bio zaustavljen na kolniku. Provedenom analizom je utvrđeno da iskaz tužitelja o skretanju ulijevo i kočenju radi izbjegavanju naleta na divljač nije tehnički moguć. U trenutku prometne nesreće tužitelj je s osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] vršio radnju polukružnog okretanja na kolniku. Da u trenutku prometne nesreće tužitelj s osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] nije vršio radnju polukružnog okretanja na kolniku i skrenuo na lijevu kolničku traku, vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] bi neometano izvršio radnju obilaženja njegovog vozila i do prometne nesreće ne bi došlo. U trenutku prometne nesreće vidljivost je uslijed magle bila smanjena na oko 30 m. Obzirom na konkretne uvjete vidljivosti (noć, magla), prilagođena brzina vozila je bila ne veća od oko 54 km/h. U trenutku prometne nesreće vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] se kretao brzinom većom od prilagođene brzine, a obzirom na konkretne uvjete vidljivosti.

15. Na ovakav nalaz i mišljenje prometnog vještaka tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj imao niz primjedbi i pitanja.

16. Na primjedbu tužitelja da osporava nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem vještak navodi da se u pogledu postupanja tužitelja prilikom vožnje nije moglo raditi o izbjegavanju divljači na cesti, nego o polukružnom okretanju, te u tom smislu čak i kada bi to bilo točno kao što je to napisao vještak da po stavu tužitelja ipak postoji suodgovornost vozača osiguranika tuženika, jer tužitelj smatra da se u trenutku kontakta on kretao brzinom od čak 69 km/h, vještak je odgovorio da okolnost da je u trenutku prometne nesreće tužitelj svojim vozilom vršio radnju polukružnog okretanja na kolniku je utvrđena temeljem rekonstruiranog sudarnog položaja vozila na kolniku, koji je prikazan na slici 5 do 8 pisanog nalaza i mišljenja, a na kojima j vidljivo da je u trenutku kontakta vozilo tužitelja u odnosu na uzdužnu os kolnika bilo postavljeno pod kutom od oko 45 stupnjeva. Mišljenja sam da iskaz tužitelja nije tehnički moguć, jer bi u slučaju izbjegavanja nalete na divljač i skretanja u lijevu stranu pri brzini od 50 km/h moglo doći do eventualno skretanja vozila pod znatno manjim kutom u odnosu na uzdužnu os kolnika. Kada bi tužitelj pri brzini od oko 50 km/h, kojom se prema svom iskazu kretao, poduzeo tako naglu radnju skretanja u lijevu stranu pri čemu uzdužna os vozila zatvara sa uzdužnom osi kolnika kut od oko 45 stupnjeva, moralo bi doći do destabilizacije i prevrtanja vozila tužitelja. Nakon što je vještak izvršio uvid u očevidnu dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu naveo je da je u zapisniku o očevidu (spis str. 42 do 44) evidentirano da je na mjestu događaja kolnik bio suh. Kod izračuna prilagođene brzine kretanja u konkretnim uvjetima je usvojeno da je u trenutku događaja kolnik bio suh, a duljina vidljivosti uslijed magle smanjena na oko 30 m. Izračunom utvrđena prilagođena brzina vozila od 54 km/h znači granična brzina vozila pri kojoj bi vozač u konkretnim uvjetima i duljini vidljivosti od 30 m pravovremenim reagiranjem i poduzimanjem radnje kočenja uspio zaustaviti vozilo prije naleta na zapreku na kolniku. Svaka brzina veća od 54 km/h u konkretnim uvjetima je bila neprilagođena brzina. Nakon izvršenog uvida u pregled CD-a sa fotografijama koje je dostavila PPP Vinkovci, vještak je naveo da pregledom fotografija u digitalnom obliku nije utvrđeno da kolnik eventualno ne bi bio suh, on ne može dakle stoga reći da je kolnik bio u drugačijem stanju nego što je evidentirano u zapisniku o očevidu. Na upit tuženika da li je osiguranik tuženika mogao izbjeći udar u vozilo tužitelja da se kretao prilagođenom brzinom s obzirom na mogućnost uočavanja i kočenja svog vozila, te izbjeći udar u vozilo tužitelja, vještak je odgovorio da ukoliko je vidljivost uslijed magle bila smanjena na 30 m, što je usvojeno u pisanom nalazu i mišljenju, tužitelj bi za slučaj kretanja brzinom ne većom od 54 km/h i pravovremenim reagiranjem i poduzimanjem radnje kočenja u trenutku uočavanja zapreke na kolniku imao tehničku mogućnost zaustaviti svoje vozilo prije mjesta kontakta i na taj način izbjeći prometnu nesreću. Na upit da li u radnjama osiguranika tuženika u prometno-tehničkom smislu postoje bilo koje radnje koje bi utjecale na nastanak prometne nesreće, vještak je naveo da općenito može reći da sigurno upravljanje vozilom podrazumijeva kretanje prilagođenom brzinom. Ne ulazeći u pravne kvalifikacije, što ne može biti predmet prometno-tehničkog vještačenja, mišljenja sam da bi u slučaju da se osiguranik tuženika kretao prilagođenom brzinom imao tehničku mogućnost zaustaviti se prije mjesta kontakta i na taj način izbjeći prometnu nesreću. Na pitanje tužitelja da li je vještak pregledom digitalnih fotografija koje je dostavila PPP Vinkovi uoči tragove kočenja bilo kojeg vozila koje je sudjelovalo u spornoj prometnoj nesreći vještak je odgovorio da nije uočio tragove kočenja, a tragovi kočenja nisu niti evidentirani u očevidnoj dokumentaciji. Na pitanje tužitelja vještak je naveo da izostanak tragova kočenja ne isključuje mogućnost da je vozilom bilo kočeno. Da je pisanom nalazu i mišljenju naveo da na temelju materijalnih tragova nije moguće odrediti brzinu vozila osiguranog kod tuženika u fazi prilaza mjestu događaja. Stoga tehničkim putem nije moguće utvrditi je li vozač tog vozila prije kontakta reagirao i poduzeo radnju kočenja. Na pitanje tužitelja vještak je odgovorio da i kod vozila opremljenih ABS sustavom kočenja prilikom intenzivnog kočenja mogu i ne moraju nastati tragovi kočenja. Ukoliko je ABS sustav pravilno podešen i pneumatici u dobrom stanju na suhoj asfaltnoj podlozi pri intenzivnom kočenju mogu nastati isprekidani tragovi kočenja. Na pitanje tužitelja vještak navodi da je mišljenja da je vozilo marke Opel Astra, 2010. godina proizvodnje, kojim je upravljao osiguranik tuženika, imalo ugrađen ABS sustav kočenja. Na pitanje tužitelja da li postoji mogućnost da se vozilo osiguranika tuženika, a obzirom da nije utvrđena brzina kretanja prije udara već samo u trenutku udara od 69 km/h, da li postoji mogućnost da se to vozilo kretalo i većom brzinom, vještak je odgovorio da ukoliko je vozač navedenog vozila reagirao i poduzeo radnju kočenja prije kontakta, brzina vozila u fazi prilaza je bila veća od 69 km/h. Na dalji upit tužitelja vještak je odgovorio da sve analize koje nemaju uporišta u materijalnim tragovima nema svrhe vještačiti i svode se na hipotetske mogućnosti procjene. U konkretnom slučaju nema materijalnih tragova na temelju kojih bi se mogao odrediti način kretanja vozila osiguranog kod tuženika u fazi prilaza mjestu prometne nesreće. Na upit tuženika na koji način se predmetna prometna nesreća mogla izbjeći s obzirom na prometnu radnju koju je vršio tužitelj, s aspekta gledišta prometne radnje tužitelja, vještak je odgovorio da tužitelj u trenutku prometne nesreće nije vršio radnju polukružnog okretanja i da vozilom nije prelazio na lijevu kolničku traku do prometne nesreće ne bi došlo. Na dalji upit je li polukružno okretanje na cesti predvidiva radnja za sudionike u prometu u konkretnim uvjetima, vještak je naveo da svaka zapreka na kolniku može biti predvidiva. Da može odgovoriti na ovo pitanje da se radnja tužitelja može smatrati opasnom jer su uvjeti vidljivosti slijed magle bili bitno smanjeni tj. pogoršani, pa se takvo vozilo nije moglo uočiti sa veće udaljenosti (u normalnim noćnim uvjetima sa uključenim svjetlima na vozilu radnja tužitelja bi bila uočljiva s udaljenosti od najmanje 1 km). Na upit tužitelja vještak je naveo da je na mjestu događaja na kolniku bila iscrtana isprekidana uzdužna razdjelna crta. Radi svega naprijed navedenog vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

17. Na ovakav nalaz i mišljenje prometnog vještaka, koji se temeljio na iscrpnim materijalnim dokazima koje je pribavila nadležna policijska postaja, a koji su sačinjeni vezano za nastanak prometne nezgode, tužitelj je imalo primjedbi, na te primjedbe se vještak stručno i detaljno očitovao usmeno na ročištu, detaljno je odgovorio na sva pitanje i primjedbe tužitelja, te da stoga primjedbe tužitelja nisu ničim nisu dovele u sumnju, niti dvojbu, pa ga tim više sud drži vjerodostojnim, objektivnim i stručnim, te ga prihvaća u cijelosti.

18. Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje prometnog vještaka, sud smatra da su i tužitelj i osiguranik tuženika svojim radnjama pridonijeli nastanku prometne nezgode, no da je glavni uzrok prometne nesreće postupanje tužitelja, odnosno njegova radnja vršenja polu kružnog okretanja na kolniku u uvjetima kada je bila noć i vidljivost je zbog magle bila iznimno loša (uslijed magle bila je smanjena na oko 30 m). Stoga sud zaključuje da glavni uzrok prometne nesreće leži u postupanju tužitelja, odnosno njegovom nepropisnom polukružnom okretanju na kolniku, uslijed čega je skrenuo na lijevu kolničku traku, što je za osiguranika tuženika svakako bila iznenadna i nepredvidiva radnja na cesti, pogotovo imajući u vidu uvjete u kojima se dogodila sporna prometna nezgoda, pa osiguranik tuženika nije mogao neometano izvršiti radnju obilaženja njegovog vozila, jer da tužitelj nije vršio radnju polukružnog okretanja na cesti do prometne nezgode ne bi došlo, a da je istoj pridonio i osiguranik tuženika, time što se kretao brzinom od oko 69 km/h, koja je brzina neprilagođena uvjetima na cesti, a u slučaju da se osiguranik tuženika kretao prilagođenom brzinom ne većom od 54 km/h (kako to utvrđuje vještak) on bi imao tehničku mogućnost zaustaviti se prije mjesta kontakta i na taj način izbjeći prometnu nesreću.

19. Dakle oba sudionika prometne nezgode pridonijeli su nastanku iste, no osnovni uzrok ove prometne nezgode po mišljenju suda su radnje konkretno naprijed opisana radnja tužitelja koja se sastoji u polukružnom okretanju na cesti, pa sud smatra da je on pridonio nastanku prometne nezgode u omjeru od 70%, dok je doprinos osiguranika tuženika u prometnoj nezgodi cijenio obzirom na njegovu radnju odnosno neprilagođenu brzinu kretanja 30%.

20. S obzirom na navedeno tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju, u smislu čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, razmjerno svojoj krivnji.

21. Na okolnost utvrđenja obujma i visine štete, izvršen je uvidu medicinsku dokumentaciju tužitelja, saslušan je tužitelj, te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Vjekoslavu Čuljak, kirurgu.

22. Iz pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Vjekoslava Čuljak utvrđeno je da je tužitelj u spornoj prometnoj nezgodi zadobio slijedeće ozljede: istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje lijevog gležnja, koje čine lake tjelesne ozljede. Da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i lakšeg intenziteta 22 dana. Da su duševne boli i pretrpljeni strah nastali neposredno nakon ozljeđivanja i povezani su s suočavanjem s neposrednom opasnošću za zdravlje, tako utvrđuje da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja u trajanju od par minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, sekundarni strah srednje jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, te sekundarni strah lakog intenziteta u trajanju od 14 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć radi zadobivenih ozljeda i to 7 dana do dva sata dnevno radi pomoći kod obavljanja kućanskih poslova i odlazaka na kontrole liječniku. Da je tužitelj imao troškove prijevoza radi odlaska na kontrole liječnicima i pri obavljanju ambulantne fizikalne terapije.

23. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj je imao primjedbi, dok tuženik nije imao primjedbi.

24. Na okolnost primjedbi tužitelja, na raspravnom ročištu od 22. siječnja 2025. (list 137 do 139 spisa) saslušan je vještak dr. Vjekoslav Čuljak. Vezano za primjedbu tužitelja da je medicinski vještak djelomično podcijenio posljedice prometne nezgode po psihički i fizičko zdravlje tužitelja budući da tužitelj smatra da je iz medicinske dokumentacije tužitelja i njegovog zdravstvenog stanja utvrđenog osobnim pregledom proizlazi da su posljedice prometne nesreće teže po psihičko i fizičko zdravlje tužitelja po svim vidovima, kao i da se vještak na ovu primjedbu osvrne obzirom da je tužitelj u trajanju od 2 mjeseca bio radno nesposoban odnosno nalazio se na bolovanju, vještak navodi: Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da je tužitelj nastradao 28. siječnja 2018. i da je njegovo liječenje trajalo prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji do 19. ožujka 2018., znači ne 2 mjeseca kao što to ističe tužitelj. Iz priložene medicinske dokumentacije nema, niti jedan nalaz iz kojeg bi vještak mogao zaključiti da je tužitelj imao kroz vremenski period kao što se danas navodi od 6 mjeseci izražene psihičke tegobe (niti jedan pregled psihijatra, niti uvidom u zdravstveni karton obiteljskog liječnika, niti medikametozna terapija za liječenje psihičkih posljedica).Na upit suca vještak navodi da je utvrđeno odnosno navedeno je da je tužitelj imao 10 fizikalnih terapija, odnosno ovo je potvrđeno medicinskom dokumentacijom tužitelja. Na primjedbu/upit tuženika da je tuženiku nejasno navođenje vještaka da je tužitelj imao troškove prijevoza kod odlaska na kontrole liječnicima i pri obavljanju ambulantne fizikalne terapije, jer po stavu tuženika o tome odlučuje i svoje mišljenje daje sud a ne vještak, vještak odgovara: Da mi je u rješenju suda bilo naloženo da se očitujem na troškove liječenja koje je tužitelj imao. Punomoćnik tužitelja navodi da i nadalje ostaje kod primjedbe iznesene na današnjem ročištu vezano za utjecaj bolovanja tužitelja na procjenu svih vidova štete vještaka, vještak navodi da jačina i vremensko trajanje bolova što jakog, što srednjeg i slabog intenziteta ocijenjena je na osnovu težine ozljede koju je tužitelj zadobio, a radilo se o trzajnoj ozljedi prvog/drugi stupanj kod kojih je vremensko trajanje bolova do mjesec dana. Punomoćnik tužitelja replicira da je vještak sigurno točno rekao generalno glede med. struke i okvirnih kriterija zauzeto stajalište, međutim svaki pacijent je specifičan, može što se tiče njegovog zdrav. stanja različito reagirati na pojedine pretrpljene ozljede i štetne posljedice istih, smatramo da se ne može tvrditi da kod ozljeda koje j pretrpio tužitelj generalno da bi fizički bolovi mogli trajati najviše 30 dana, već treba imati individualiziran pristup svakom pacijentu. Vezano za ovu primjedbu vještak navodi: Iz priložene medicinske dokumentacije od 11. lipnja 2021., a i uvidom u zdrav. karton tužitelja, bilo je vidljivo da je tužitelj od ranije imao zdravstvene tegobe vezane uz vratnu kralježnicu, znači on je imao degenerativne promjene na kralješcima vratne kralježnice, što ukazuje na to da trzajna ozljeda koju je on imao da je nije imao na "zdravoj" vratnoj kralježnici nego oštećenoj degenerativnim primjenama, što vještak također mora prilikom procjene dužine jakosti bolova cijeniti. Znači radi se o kralježnici koja nije bila "zdrava", već se radi o oštećenoj vratnoj kralježnici.

25. Navedeni vještak je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

26. Na ovakav nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji se temeljio na iscrpnim materijalnim dokazima - uvidom u zdravstvenu dokumentaciju tužitelja vezanu za samu prometnu nezgodu, kao i u njegov osobni zdravstveni karton, te na temelju pregleda istog, tužitelj je imalo primjedbi, na te primjedbe se vještak stručno i detaljno očitovao usmeno na ročištu, detaljno je odgovorio na sva pitanje i primjedbe tužitelja, te ga stoga primjedbe tužitelja nisu ničim nisu dovele u sumnju, niti dvojbu, pa ga tim više sud drži vjerodostojnim, objektivnim i stručnim, te ga prihvaća u cijelosti.

27. S obzirom na sve navedeno, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju u smislu čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, razmjerno svojoj krivnji.

28. Cijeneći da je tužitelj zadobio dvije lake tjelesne ozljede i trpio bolove kako su naprijed opisani, mišljenje je suda da tužitelju za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova primjerena naknada iznosi 690,00 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 70% (odnosno iznos od 483,00 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 207,00 eura.

29. Imajući u vidu nalaz i mišljenja medicinskog vještaka mišljenje je suda da je za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha primjerena naknada iznos od 345,00 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 70% (odnosno iznos od 241,50 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 103,50 eura.

30. Dakle, sud je dosudio tužitelju na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete dosudio ukupni iznos od 310,50 eura, pa je tužitelju valjalo dosuditi na ime neimovinske štete navedeni iznos od 310,50 eura.

31. Imajući u vidu ocjenu tuđe pomoći utvrđene nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, sud smatra da je primjerena naknada za ovaj vid štete, temeljem čl. 233. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku) iznos od 42,00 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 70% (odnosno iznos od 29,40 eura), te je tužitelju dosudio daljnji iznos od 12,60 eura.

32. Tužitelj je naveo da je on imao troškove liječenja koji se odnose na 10 odlazaka na fizikalne terapije i 5 kontrolnih pregleda, sve u bolnicu u Vukovar. Medicinski vještak također utvrđuje da i on ove troškove smatra opravdanim, a što je utvrđeno i uvidom u tužiteljevu zdravstvenu dokumentaciju.

33. Ovom dijelu iskaza tužitelja sud je pokloniti vjeru u cijelosti, pa mu je dosudio naknadu troškova, i to na ime 10 odlazaka na fizikalne terapije i 5 kontrolnih pregleda u bolnicu u Vukovar, u iznosu od 93,60 eura, a imajući u vidu cijenu autobusne putne karte od [adresa] do Vukovara koja iznosi 6,24 eura, pa je imajući u vidu broj odlazaka i visinu cijene autobusne putne karte na ime putnih troškova radi odlaska na fizikalne terapije i kontrole, tužitelju dosuđen iznos od 93,60 eura.

34. Kako je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je on imao gore opisane troškove liječenja, a koje je morao snositi sam, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, može se smatrati primjerenom dosudom s obzirom na broj odlazaka tužitelja na liječenje iznos od 93,60 eura.

35. Čl. 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13 i 137/13; u daljnjem tekstu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju) propisano da osigurana osoba ima pravo na naknadu za trošak prijevoza, ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse, u mjestu koje je udaljeno 50 i više km od mjesta njegovog prebivališta, odnosno boravišta. Kako je notorno da je mjesto Andrijaševci udaljeno od mjesta Vukovara manje od 50 km (udaljenost Andrijaševci - Vukovar - 32 km), očito je da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu putnog troška od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za troškove putovanja vezano za liječenje u Vukovaru, nego mu je isti dužan naknaditi tuženik.

36. Dakle, na ime ovih putnih troškova tužitelju je mogao biti priznat iznos od 93,60 eura.

37. Vezano za kupovinu analgetika, te Shanzovog ovratnika, tužitelj je naveo da je vlastitim novcem kupovao analgetike kako bi smanjio sebi bolove, te Shanzov ovratnik, tako da je na lijekove i Shanzov ovratnik potrošio oko 500,00 kn, na ovaj dio iskaza tužitelja tuženik nije imao primjedbi, te ga je tim više sud prihvatio kao vjerodostojan, te je tužitelju na ime ovih troškova dosudio iznos od 66,36 eura.

38. Tužitelj je potraživao i naknadu štete na ime uništene odjeće i mobitela, a u svom iskazu je naveo da mu je mobitel bio samo oštećen, no da ga je mogao dalje koristiti, dok vezano za uništenu odjeću navodi da su mu u prometnoj nezgodi bile oštećene samo hlače, a ostala odjeća koju je imao ne sebi nije bila oštećena.

39. Imajući u vidu ovakav iskaz tužitelja, odnosno da mu u prometnoj nezgodi nije bio oštećen mobitel, sud mu nije mogao dosuditi naknadu štete na ime istog, jer je isti bio i dalje upotrebljiv i tužitelj ga je koristio, a također mu nije dosudio, niti naknadu štete za ostalu odjeću (osim hlača), jer je utvrđeno da ona nije bila oštećena nego samo hlače, a na ime oštećenih hlača sud mu je dosudio iznos od 10,00 eura, budući da je na sebi imao, kako je rekao, polovne hlače.

40. Dakle, na ime ukupne imovinske štete na ime putnih troškova u vezi sa liječenjem, tužitelju je dosuđen iznos od 93,60 eura, na ime troškova Shanzovog ovratnika i analgetika iznos od 66,36 eura, te na ime oštećenih hlača iznos od 10,00 eura, što ukupno iznosi 169,96 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 70% (odnosno iznos od 118,97 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 50,91 eura.

41. Radi svega izloženog, temeljem čl. 1095. st. 1. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a uz primjenu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima presuđeno je kao u izreci.

42. Na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1103. i čl. 1086., u vezi sa čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, pa mu je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 26. lipnja 2018., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kako je to tužbom zatraženo, a po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dok mu je na imovinsku štetu kamatu dosudio od dana donošenja prvostupanjske odluke, a kako je to tužitelj i zatražio podneskom od 29. listopada 2024., budući da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, čija je visina utvrđena odlukom suda.

43. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 29. listopada 2024. (list 126 i 127 spisa) tužitelj je, a po vlastitom nahođenju utvrđujući doprinos osiguranika tuženika od 60%, postavio tužbeni zahtjev na način da na ime ukupne neimovinske štete navedenim podneskom potražuje 840,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2018. do isplate, s naslova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 60,00 eura, te iznos od 100,00 eura na ime imovinske štete za uništene osobne stvari i dr., a na imovinsku štetu potražuje zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate, a koji podnesak po svom karakteru čini djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, kojem se tuženik protivio.

44. Čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, st. 2. citirane zakonske odredbe propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. U smislu citirane odredbe, ako se tuženik upustio u raspravljanje u glavnoj stvari, i kada se tuženik protivi povlačenju tužbe bez odricanja od tužbenog zahtjeva, tada se ne može donijeti rješenje o povlačenju tužbe, već se o tužbenom zahtjevu mora odlučiti presudom (PSP 42/137, Pž 3559/88 od 31. siječnja 1989.). Imajući u vidu navedeno, odnosno da se tuženik koji se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari protivio djelomičnom povlačenju tužbe, te da je tužba djelomično povučena bez odricanja od tužbenog zahtjeva, sud je za povučeni dio tužbenog zahtjeva morao odbiti tužitelja u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, te je odlučeno kao pod toč.II. izreke ove presude.

45. Podneskom od 29. listopada 2024. tužitelj je potraživao pored već ranije utuženih vidova i kvalifikatornih okolnosti štete, na ime duševnih boli nastalih neposredno nakon ozljeđivanja koji su povezani sa suočavanjem sa neposrednom opasnošću po zdravlje iznos od 200,00 eura, pojašnjavajući da se radi o psihičkim posljedicama koje je tužitelj trpio ograničeno vrijeme do 6 mjeseci nakon prometne nezgode, a sve kao posljedica sa suočavanja sa strahom od smrtne posljedice, težeg ozljeđivanja itd., uslijed čega je bio u navedenom vremenskom periodu djelomično ograničen u svakodnevnom funkcioniranju, općenito u životnom funkcioniranju, komunikaciji s ljudima i svakodnevnim obvezama, te je tužitelj i s ovim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen, kako je to navedeno u toč.II.izreke ove presude. Ovo stoga što je saslušanjem medicinskog vještaka na raspravnom ročištu od 22. siječnja 2025. utvrđeno da iz priložene medicinske dokumentacije nema, niti jedan nalaz iz kojeg bi vještak mogao zaključiti da je tužitelj imao kroz vremenski period, kao što se na tom ročištu navodi od 6 mjeseci, izražene psihičke tegobe (niti jedan pregled psihijatra, niti uvidom u zdravstveni karton obiteljskog liječnika, niti medikametozna terapija za liječenje psihičkih posljedica).

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

47. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 1.000,00 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 374,01 eura, uspio sa 37%, a tuženik sa 63%.

48. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporavao i osnovu zahtjeva, to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 69% (tužitelj 100%+37%=137%:2=68,50%; a tuženik 0%+63%=63:2=20%), a tuženika 31%.

49. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj 69%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik 31%), te se i na taj način dolazi do razlike od 38% (69%-31%=38%).

50. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), a koje se sastoje u zastupanja na 6 ročišta i to od 28. studeni 2023., 5 listopada 2023., 29. listopada 2024., 21. siječnja 2020., 18. kolovoza 2023. i 22. siječnja 2025., svaka radnja po 75,00 bodova, što ukupno čini 450 bodova, te pripadajući porez na dodanu u iznosu od 112,50 bodova, što ukupno iznosi 562,50 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 eura, iznosi 1.125,00 eura.

51. Tužitelju je u cijelosti priznat iznos od 265,45 eura na ime troška prometnog vještačenja, iznos od 143,00 eura na ime troška dolaska prometnog vještaka na ročište, te iznos od 398,17 eura na ime troška medicinskog vještačenja, iznos od 53,09 eura na ime troška sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 39,82 eura na ime troška sudske pristojbe na presudu. Dakle, tužitelju je priznat ukupni iznos od 2.024,00 eura.

52. Od ovog iznosa tužitelju je priznato 38% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 769,12 eura

53. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

54. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku i odredbom Tbr. 9. toč. 3. Odvjetničke tarife na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je o trošku odlučeno kao pod točki III. izreke ove presude.

U Županji 7. ožujka 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku u Vinkovcima, 2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica u Osijeku.