REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-4174/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjela (P-DO- 329/2022), radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5.veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja EU, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Ljubice Vuković i zakonskog zastupnika tužene NU, zamjenice u Općinskog državnom odvjetništvu u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 7.ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 3158 k. o. [katastarska općina] za cijelo, koja je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbarića, broj: V-69/2024 „Split, srpanj 2024.“ prikazana, šrafrirana plavom bojom i omeđena slovima A-B-C-D-A a koja skica je sastavni dio ove presude, pa se nalaže uknjižba brisanja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3158 k. o. [katastarska općina] sa imena upisane Republike Hrvatske, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3158 k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) -za cijelo.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.467,13 EUR (slovima: dvije tisuće četiri stotine šezdeset sedam eura trinaest centi), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7.ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 25.studenoga 2021. navodi se da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3158 K. O. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva na ime tužene za cijelo. Tužitelj se sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja predmetne tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravnom odjelu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, koje je izvijestilo tužitelja kako nema mogućnosti za mirnim rješenjem ovog spora. Stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3158 K. O. [katastarska općina], što u naravi predstavlja obiteljsku kuću koja se sastoji od dvije etaže - prizemlje i prvi kat, u kojoj se nalaze dvije stambene jedinice, tlocrtne površine 133 m2, garaže tlocrtne površine 56 m2, te pripadajuće dvorište površine 301 m2, upravo je tužitelj za cijelo. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem i dosjelošću, osobno i preko svojih pravnih prednika. Naime, nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koristio je kao isključivi vlasnik i posjednik tužiteljev otac pok. AU još od 1968. Tužiteljev otac je preminuo, a istog su temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika Boška Jurišića pod posl. br. O-7443/2015 od 18. veljače 2016., naslijedili tužitelj i njegova braća, ŠU i SU. Nasljednici pok. BU međusobno su se podijelili, a diobom je predmetna nekretnina pripala upravo tužitelju. Parcelacijom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] nastala je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] i to temeljem rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin, Klasa: UP/I 932-01/20-02/49, Urbroj: 541-26-04/3-20-2 od 11. ožujka 2020., kojim rješenjem su u katastarskom operatu i evidentirane građevine izgrađene na novoformiranoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj je gradnju svoje obiteljske kuće započeo još 1982., a istu je i ozakonio temeljem Rješenja o izvedenom stanju donesenom od strane Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, Klasa: UP/I-361-03/15-01/4609 Urbroj: 403-02-4-1/0261-15-14 od 29. prosinca 2015., a ujedno je tužitelj za istu ishodio i rješenje o utvrđivanju građevne čestice, Klasa: UP/I-350-05/19-05/00006, Urbroj: 2181/1-11-00-06/21-19- 0008 od 26. kolovoza 2019. Tužitelj se osobno, i preko svojih pravnih prednika, a prema naprijed navedenom slijedu stjecanja, nalazi u poštenom, samostalnom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3158 K. O. [katastarska općina] za cijelo, pa se nalaže uknjižba brisanja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3158 K. O. [katastarska općina] sa imena tužene, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3158 K. O. [katastarska općina] na ime tužitelja, kao i obvezati tuženu da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, uz prijedlog da se isti odbije kao neosnovan uz nalog tužitelju da plati tuženoj parnični trošak. Nadalje, tužena navodi je iz posjedovnog lista 710 K. O. [katastarska općina] razvidno da je čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] nastala cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da je predmetna nekretnina u katastarskom operatu upisana najprije kao društvena imovina, a zatim kao općenarodna imovina, dok tužitelj i njegov prednik nisu bili upisani kao posjednici. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka 781 K. O. [katastarska općina] proizlazi da je nekretnina bila upisana kao vlasništvo odlomka Općine Klis do 1949., kada se upisuje kao općenarodna imovina pod upravom Dalmatinske industrije cementa i cementnih proizvoda, a 2007. uknjižena je kao vlasništvo Republike Hrvatske i upisana u ZU 3158 K. O. [katastarska općina]. Tužitelj je 21. lipnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada za 4 objekta od kojih se dva nalaze na ranijoj kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te je ishodio i rješenje o utvrđivanju građevne čestice za građevinu koja se nalazi na dijelu ranije kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Iz navedene dokumentacije proizlazilo bi da su tužitelj, odnosno njegov prednik u posjedu predmetne nekretnine desetak godina dok za ranije razdoblje ne postoje dokazi. Budući da tužitelj nije dokazao kada i na temelju čega je on, odnosno njegov prednik stupio u posjed predmetne nekretnine, jasno je da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 4 u vezi st. 3. ZV-a i paragrafa 1472. OGZ-a.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom zahtjeva za mirno rješenje od 22.siječnja 2021., Povijesti promjena na katastarskim česticama DGU-a, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin, Klasa:936-02/21-05/61, Urbroj:541-28-04/7-21-2 od 24.ožujka 2021., Izvoda iz posjedovnog lista broj 710 K. O. [katastarska općina] od 24.ožujka 2021. i od 2.siječnja 2023., Rješenja DGU-a, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin, Klasa: UP/I-932-07/20-02/49, Urbroj:541-26-04/3-20-2 od 11.ožujka 2020., Prijavnog lista iz listopada 2019. investitora MU, Povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 9.veljače 2021., Povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 3.siječnja 2023., Rješenja o utvrđivanju građevne čestice Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin, Klasa:UP/I-350-05/19-05/000067,Urbroj:2181/1-11-00-06/21-19-0008 od 26.kolovoza 2019., Geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade u svrhu ishođenja rješenja o izvedenom stanju tvrtke Geodetika d.o.o. od 6.travnja 2013., Rješenja o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada

Klasa:UP/I-361-03/15-01/4609, Urbroj:403-02-4-1/0261-15-14 od 29.prosinca 2015., pravomoćnog rješenja Posebnog zemljišnoknjižnog odjela Solin posl.br.Z- 17280/2016 od 1.rujna 2016., rješenja o nasljeđivanju posl.broj O-7443/2015 od 18.veljače 2016. donesenog od strane javnog bilježnika Boška Jurišića iz Solina kao povjerenika suda, očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Barbalića, saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka RU, DU, LU, IU, ĆU, GU i SU.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao dosjelošću vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je prije 8.listopada 1991. bila upisana kao općenarodna imovina, sada vlasništvo tužene.

6. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je odredbama čl.159. -160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV).

7. Odredbom čl.159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost).

8. Odredbom čl.159.st.3.ZV-a propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost), dok je stavkom 4. istog članka propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, dakle za stjecanje tih nekretnina redovnom dosjelošću potrebno je 20 godina, a izvanrednom dosjelošću 40 godina posjedovanja.

9. Odredba čl.160. ZV-a propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st.1.), da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st.2.), kao i da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

10. Odredbom čl.388. st.4. ZV-a propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

11. Dosjelost je jedan od načina stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, za čije je stjecanje u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda, time da se i jedno i drugo pretpostavlja, pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten. Pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure odmah po ispunjenju zakonskih pretpostavki.

12. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno:

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, čime je postupio sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, koja obvezuje osobu koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske da se prethodno obrati stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu zahtjevom za mirnim rješenjem spora,

- da je predmet spora nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3158 K. O. [katastarska općina], koja je nastala parcelacijom od matične čestice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da je prijedlog za parcelaciju i formiranje nove čestice podnio tužitelj 5. ožujka 2020.,

- da je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u posjedovnom listu upisana kao općenarodna imovina, površine 490 m2, na kojoj se nalazi stambena zgrada anagrafske oznake [adresa], površine 133 m2, garaža površine 56 m2 i dvorište površine 301 m2,

- da je predmetna nekretnina 6266/30 K. O. [katastarska općina] upisana u zemljišnim knjigama u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], površine 490 m2, koja se sastoji od stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], površine 133 m2, garaže površine 56 m2 i dvorište površine 301 m2,

- da je kao vlasnica nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisana tužena za cijelo od 2007., s tim da je navedena nekretnina prethodno bila upisana kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja bila je upisana Dalmatinska industrija cementa i cementnih proizvoda Split,

- da je tužitelj ishodio rješenje o utvrđivanju građevne čestice za građevinu izgrađenu na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da je tužitelj ishodio rješenje o izvedenom stanju od 29. prosinca 2015. kojim je ozakonjena građevina-manje zahtjevna zgrada (prizemlje i kat) i garaža, sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koje se nalaze unutar građevinskog područja, kao i dvije pomoćne zgrade sagrađene na istoj čestici zemlje, ali u zoni zašite šume (koje nisu predmet ovog postupka),

- da je otac tužitelja AU preminuo **.**.2015., te su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi ŠU, SU i MU, ovdje tužitelj,

- da je u ostavinu iza pok. AU ušla nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, u naravi stambena zgrada koja se sastoji od prizemlja i visokog potkrovlja, površine oko 90 m2 s okućnicom od 40 m2.

13. Tužitelj MU u svom iskazu navodi da je predmetnu nekretninu dobio njegov moj otac na korištenje od Općine Klis na temelju usmenog dogovora, i o tome ne postoji nikakav pisani dokument. Otac tužitelja sagradio je prizemnicu, bili su upoznati do kojeg dijela mogu koristiti zemlju, to im je rekao otac koji je to znao otprilike, vjerojatno na temelju usmenog dogovora. Predmetnu (svoju) kuću tužitelj je počeo graditi 1982., gradnja je trajala dugo, tada je bio živ i otac tužitelja, koji mu je to dopustio i pomagao tužitelju u gradnji, dok se tužiteljeva braća tome nisu protivili. Garaža je građena i napravljena tijekom rata, a dvorištem se tužitelj koristi od trenutka kad je počeo s gradnjom kuće. Nitko tužitelja od početka gradnje pa do danas nije ometao u korištenju navedene nekretnine, a kuću i garažu je legalizirao. Tužitelj i braća podijeli su se u pogledu novoizgrađenih nekretnina, osim u pogledu prizemnice koju je otac sagradio. U trenutku gradnje prizemnice i kasnije, nisu postojale granice posjeda koje su pripale ocu tužitelja, tamo se nalazila šuma, te mu nije poznato da li je otac znao koliko je dobio zemlje na korištenje, niti je tužitelj ikad oca pitao koliko je zemlje dobio na korištenje. Otac tužitelja bio je u posjedu dijela nekretnine gdje se danas nalazi kuća i garaža tužitelja, tu je napravio vrt koji je kasnije uklonjen prilikom gradnje kuće.

14. Svjedok RU u svom iskazu navodi da je srodnik s tužiteljem u drugom koljenu, poznaju se od rođenja, stanuju u neposrednoj blizini još od 1952., na udaljenosti nekih 200 m, pa mu je poznat i predmet spora. Naime, otac tužitelja je otprilike 1968. dobio zemlju od Općine, te je na njoj sagradio prizemnicu. Kako su bila tri sina, bilo je malo mjesta, pa je tužitelj podigao predmetnu kuću negdje 1982., dok je garaža izgrađena negdje tijekom rata oko 1993./1994. Prije nego što je tužitelj izgradio navedenu kuću, taj dio parcele bio je u posjedu njegovog oca, a nakon njegove smrti diobom je tužitelju pripao ovaj dio nekretnine. Tužitelja nitko nije smetao niti mu prigovarao ni za vrijeme gradnje ni kasnije vezano za predmetne nekretnine, kako od strane privatnih osoba, tako i od Općine. Obitelj tužitelja u prvu nekretninu-prizemnicu uselila je u svakom slučaju prije 1975. i koristili su istu za stanovanje, a tužitelj i njegov otac bili su zaposleni u splitskom brodogradilištu.

15. Svjedok DU u svom iskazu navodi da je prvi susjed tužitelja, da njihove nekretnine dijeli samo zid sa zapadne strane. Svjedok je tamo počeo graditi kuću 1980., a tužitelj je počeo sa gradnjom svoje kuće negdje oko godinu dana nakon, odnosno oko 1982. Garaža je izgrađena za vrijeme rata, ne može se točno sjetiti da li je to bilo 1991./1992. Svjedoku je poznato da je još otac tužitelja imao kuću na toj parceli, koncem 1960-ih napravio je tu kuću, a nakon njegove smrti, tužitelj i njegova dva brata razdijelili su parcelu, tako da je tužitelju pripao dio koji je predmet ovog spora, tako da se nalazi s jednim bratom u bloku, dok je drugi brat odvojen. Prije parcelacije i svjedokova nekretnina bila dio je parcele na kojoj se nalazi kuća tužitelja, koji je legalizirao svoj objekt. Što se tiče ovlaštenja za gradnju na predmetnoj parceli, koja je imala negdje sigurno nekih 8 000 m2, svjedok navodi da se radilo o općenarodnoj imovini, kojom je upravljala tada mjesna zajednica i tu se nalazi još nekoliko obiteljskih kuća. Nije mu poznato da bi tužitelj imao bilo kakvih problema vezano za predmetnu nekretninu sa bilo kim.

16. Svjedokinja LU u svom iskazu navodi da je sa tužiteljem u daljnjem tazbinskom srodstvu, istoga poznaje još od 1962., bila je njegova prava susjeda u početku, a sada je između njihovih kuća napravljena jedna kuća koja ih dijeli. Isto tako poznavala je tužiteljevog oca i cijelu obitelj, te joj je poznato da je na općinskoj zemlji zvanoj „Muša“, otac tužitelja, kao i svi ostali tamo, počeo gradnju prizemne kuće negdje 1968., koja kao takva postoji i danas. Tužitelj je s gradnjom svoje kuće počeo negdje početkom 1980. -ih, te je po dovršetku gradnje tužitelj odmah uselio u kuću, u kojoj stalno živi sa suprugom, sinom i kćeri, dok se u nastavku nalazi kuća koju je izgradio brat tužitelja. Tužiteljev otac koristio je zemlju na kojoj je sada sagrađena kuća i garaže, na tom mjestu su se uglavnom nalazili „vrtli i kočaci“.

17. Svjedokinja IU u svom iskazu navodi da se udajom doselila u susjedstvo tužitelja negdje 1969., da stanuje nekih 200-300 m udaljena od predmetne nekretnine, a tužitelj je tada stanovao u prizemnici zajedno s roditeljima i dvojicom braće, koju je izgradio otac tužitelja i kojeg je ona poznavala. Svjedokinja ne zna tko je gradio kuću i dvije garaže, pretpostavlja da su to gradili tužitelj i njegov brat sa ocem, ali ne zna točno tko je što gradio. Naime, ona je jako rijetko zalazila u taj dio naselja, pa joj nije niti poznato što se nalazilo na tom dijelu zemljišta prije nego što je sagrađena kuća koja je predmet ovog spora, niti joj je poznato tko bi to zemljište koristio prije izgradnje kuća, kao ni da bi tužitelju ili njegovu bratu bilo tko osporavao i radio probleme vezano za vlasništvo navedenih nekretnina.

18. Svjedokinja ĆU u svom iskazu navodi da je susjeda tužitelju, stanuje na udaljenosti oko nekih 200-300 m, da se prilikom udaje 1970. doselila u neposredno susjedstvo, gdje i danas živi, a tamo je dolazila još tijekom 1969. za vrijeme dok je bila zaručena. Poznavala je oca tužitelja, pok. AU, svakodnevno je šetala kraj njihove prizemne kuće, u kojoj su stanovali otac tužitelja, njegova supruga M, jedno vrijeme i njena majka, tužitelj i njegova dva brata, te im je bilo tijesno živjeti u prizemnici. Kraj njihove kuće se prolazilo prilikom odlaska po vodu, prizemnicu je izgradio otac tužitelja, dok je kuću koja je predmet ovog spora sagradio tužitelj, a do njega je kuću sagradio i njegov brat, negdje tijekom 1980.-ih. Garaže su napravljene malo kasnije iza kuće, a tužitelj je u kuću uselio odmah po dovršetku gradnje. Nije čula da bi netko osporavao tužitelju pravo na kuću i ostalo što je sagradio, radi se o dobrim ljudima, a na zemljištu gdje je tužitelj sagradio kuću i garažu prije se nalazio vrt, kojeg su svi obrađivali obiteljski, te je majka tužitelja znala plodove iz vrta nositi prodavati na tržnicu.

19. Svjedok GU u svom iskazu navodi da je u srodstvu s tužiteljem, da su njegov otac i otac tužitelja od dva brata djeca, da stanuje u neposrednoj blizini kuće tužiteljeva oca od 1960., da mu je poznato da je negdje 1968. otac tužitelja započeo gradnju kuće prizemnice, na čijoj gradnji je pomagao i svjedok. U toj kući živjeli su roditelji tužitelja i njih tri brata, a spornu kuću i garaže sagradio je tužitelj negdje 1982., u tome mu je pomagao i otac koliko je mogao. Gradnja je trajala nekih 5-6 godina, koliko se moglo financijski, nakon čega se tužitelj uselio u kuću, gdje živi i danas. Garaže je sagradio negdje početkom Domovinskog rata 1990/1991. Bivša država Jugoslavija dala im je navedene čestice zemlje da grade kuće, ali nikada te čestice nije prepisala na njih (ovdje svjedok obuhvaća i sebe). Na mjestu gdje se sada nalazi tužiteljeva kuća i garaže, prije je bio borovik zasađen borovima pod šumarijom, kamenit, te to nitko nije obrađivao uključujući obitelj tužitelja i tužitelja. Nije mu poznato da bi itko tužitelju ili njegovom bratu osporavao pravo na navedene nekretnine.

20. Svjedok SU, brat tužitelja, u svom iskazu navodi da su oni kao obitelj živjeli u jednom zaseoku Odžići, sa šest dimova i njihova je obitelj bila ostala zadnja. Kako je prijetila opasnost od odrona grede (brda), tadašnja općina ponudila je njegovom ocu gradnju kuće na zemljištu, na što je otac pristao, iako nema nikakvog pisanog traga koji bi danas sve ovo olakšao. Svjedok je tada imao 8 -9 godina, sve mu je poznato po priči oca, koji je počeo graditi prizemnicu negdje 1968. na ogromnoj parceli, koja se svako malo parcelira. U prizemnici živjeli su svi zajedno, roditelji i braća, a tužitelj je kasnije sa svojom obitelji bio i podstanar, te su svjedok i tužitelj odlučili graditi kuće u bloku 1982. Na mjestu gdje se nalazi svjedokova i tužiteljeva kuća i garaže, prije je bio vrt, koji su obrađivali pok. roditelji tužitelja. Dakle, spornu kuću i garaže sagradio je tužitelj, gradnja je trajala nekih 5-6 godina, a istodobno su izvršeni iskopi i za garaže. Svih ovih godina nije bilo od strane nikoga bilo kakvih zabrana gradnje vezano za navedene nekretnine, niti je između svjedoka i braće bilo ikada sporno išto oko korištenja i podjele zemlje na kojoj su građene kuće, a svoje objekte su i legalizirali.

21. Sudski vještak za geodeziju Ivan Barbalić nakon očevida na licu mjesta radi identifikacije č. zem. [katastarska čestica] u K. O. [katastarska općina]. izradio je pisani nalaz i mišljenje u kojem navodi da je predmetna čestica usklađena oblikom i površinom, kao i da su od matične č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] formirane č. zem. [katastarska čestica] (koja je predmet spora) i 6266/31 K. O. [katastarska općina], od matične čest. zem. [katastarska čestica]. Predmetna nekretnina č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici vještačenja predstavlja lik označen točkama A B-C-D-A, šrafiran plavom bojom, ukupne površine 490 m². Navedena nekretnina u naravi predstavlja stambeni objekt anagrafske oznake [adresa], garažu i dvorište, sa zapadne je strane omeđena rubom objekta, sa sjeverne i istočne strane betonskim zidom, s jugozapadne strane rubom terase, dok jugoistočni dio međe nije materijaliziran na terenu (služi kao ulaz u garažu s postojećeg puta). Čestici se pristupa s puta položenog južno od nje.

22. Analizom svih izvedenih dokaza, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite i sukladne ostalim izvedenim dokazima, nedvojbeno je utvrđeno da je otac tužitelja AU tijekom 1968. ušao u samostalan posjed dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na temelju ovlaštenja koje mu je usmeno dala Općina Klis, na kojoj nekretnini je isti izgradio prizemnu kuću i obrađivao okućnicu (vrt). Na isti način Općina Klis dala je ovlast za korištenje i građenje na toj nekretnini i saslušanim svjedocima DU i LU, koja je tada bila upisana kao Općenarodna imovina. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj na temelju odobrenja svog oca AU uzeo u samostalan posjed dio nekretnine koju je prethodno posjedovao njegov otac i koja sada nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na kojoj je tužitelj sagradio svoju obiteljsku kuću i dvije garaže i koja je predmet ovog postupka.

23. U odnosu na kvalitetu posjeda pravnog prednika tužitelja i samog tužitelja treba navesti da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj posjedovanja, a to može biti samo posjednikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje i koje mu daje pravo na posjed (ovlast posjedovanja, pravo posjedovanja). Otac tužitelja bio je u zakonitom posjedu predmetne nekretnine od 1968., jer je njegov pravni temelj posjedovanja pravo korištenja i gradnje objekata za stanovanje koje je dobio od Općine Klis, te je tužitelj kao njegov sukcesor stekao još za života oca, točnije 1982., posjed predmetne nekretnine takve kakvoće kakav je bio kod njegovog prednika. Posjed tužitelja je istinit budući da iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj ili njegov pravni prednik posjed nekretnine stekao na protupravan način, potajno, prijevarom ili zloporabom povjerenja, već upravo suprotno. Poštenje kao i samostalnost posjeda se pretpostavlja, pa se tužitelja i njegovog oca kao pravnog prednika ima smatrati poštenim i samostalnim posjednicima predmetne nekretnine. Tužena ničim nije dokazala da je tužitelj bio nepošten, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza, pogotovo iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora.

24. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da je tužitelj od 1982. godine u samostalnom i kvalificiranom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je nastala parcelacijom od matične čestice 6266/17 K. O. [katastarska općina]. Međutim, u vrijeme kada je tužitelj ušao u samostalan posjed predmetne nekretnine, prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 61/80, 36/90, „Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96, nadalje: ZOVO) na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, koja odredba je ukinuta Zakonom o preuzimanju ZOVO-a („Narodne novine“, broj 53/91). Prema sada važećoj odredbi čl.388.st.4.ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću predmetne nekretnine koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu tužitelju se ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Stoga tužitelju rok za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću na nekretnini koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu počinje teći od tog datuma, pa je do podnošenja tužbe 25.studenoga 2021. protekao rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.

25. Za napomenuti je da je nakon odluke ESLJP u predmetu Trgo protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, što ovdje nije slučaj. To nadalje znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991.

26. Slijedom navedenoga na strani tužitelja, kao samostalnog i kvalificiranog posjednika, računajući od 8.listopada 1991. do podnošenja tužbe 25.studenoga 2021. (protek dvadesetogodišnjeg roka kvalificiranog posjedovanja) ispunile su se zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću na stvari u vlasništvu tužene Republike Hrvatske, koja je prije bila u režimu društvenog vlasništva, sve sukladno odredbi čl. 159. i 160. ZV-a. Kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom, upis u zemljišnu knjigu je deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

27. Dokaze koje nije posebno obrazlagao, sud ne smatra bitnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 1.327,36 EUR za sljedeće radnje: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 22.srpnja 2024. 100 bodova, za sastav neobrazloženog podneska od 14.ožujka 2024. 25 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 11.ožujka 2024., 24.svibnja 2024., 13.studenoga 2024. i 5.veljače 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x4), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 775 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.550,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 1.937,50 EUR.

28.1. Na taj iznos treba nadodati trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR, i iznos utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 450,00 EUR, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 2.467,13 EUR. Kako je tužitelj u cijelosti postigao uspjeh u postupku, to mu je i trošak postupka priznat u cjelokupnom iznosu. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 7.ožujka 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem zakonskog zastupnika,

-u spis.