Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-346/2019-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika ŠKZ Imetak u likvidaciji, Županja, J. J. Strossmayera 7, OIB: 65988520651, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeša, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 22. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hane Lukić Hob, odvjetnika u Vinkovcima, te punomoćnika tuženika Hrvoja Grubeša, odvjetnika u Osijeku, a koja presuda je donesena i objavljena 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevima koji glase:

"1. Utvrđuje se ništetnim članak 6. Ugovora o kreditu broj: 0010600675, zaključen 10. studenog 2006. između pok. BO, čije je obveze i prava kao nasljednik preuzela tužiteljica ŽO i tuženika Štedno kreditne zadruge Imetak iz Županje,

2. Utvrđuje se ništetnim članak 8. Ugovora o kreditu broj: 0010600675, zaključen 10. studenog 2006. između pok. SO, čije je obveze i prava kao nasljednik preuzela tužiteljica VO i tuženika Štedno kreditne zadruge Imetak iz Županje.

3. Utvrđuje se ništetnim "Plan otplate kredita od 10. studenog 2006. po Ugovoru broj: 0010600675 od 10. studenog 2006. na iznos od 259.500,24 eura".

4. Utvrđuje se ništetnim "Obračun kamata od 26. svibnja 2015. po Ugovoru broj: 0010600675 od 10. studenog 2006. na iznos od 2.438.738,89 kn".

5. Nalaže se tuženiku ŠKZ Imetak u likvidaciji iz Županje, J. J. Strossmayera 7, OIB: 65988520651, isplatiti tužiteljici VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 48.461,68 eura s naslova depozita po Ugovoru o oročavanju novčanih sredstava od 10. studenog 2006., s pripadajućom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koja teče od 11. studenog 2006. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisnoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se ima obračunati za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 0d 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

6. Nalaže se tuženiku ŠKZ Imetak u likvidaciji iz Županje, J. J. Strossmayera 7, 0iB: 65988520651, isplatiti tužiteljici VO, 0IB: 64507196573, [adresa], iznos od 33.180,70 eura s naslova osnivačkog udjela zadrugara u imovini Imetak ŠKZ u likvidaciji iz Županje, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. rujna 2015. do isplate po stopi koja se ima obračunati za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

7. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ŠKZ Imetak u likvidaciji, Županja, J. J. Strossmayera 7, OIB: 65988520651, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 18.882,08 eura (slovima: osamnaest tisuća osam stotina osamdeset dva eura i osam centi), u roku 15 dana, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, preko dosuđenog iznosa u ovoj točki, a do zatraženog ukupnog iznosa od 24.690,20 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je aktivno legitimiran u ovom postupku budući da je zakonski nasljednik iza pok. je SO (rješenje o nasljeđivanju u privitku), a koji je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj: 0010600675 od 10. studenog 2006. u kojem su stranke u članku 13. istog za slučaj spora odredili nadležnost suda u Županji. Sukladno navedenom, tužitelj kao stvarno i mjesno nadležan sud u ovom sporu označava Općinski sud u Vinkovcima obzirom da je Zakonom o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj: 67/18) Općinski sud u Županji nastavio djelovati kao Stalna služba Općinskog suda u Vinkovcima. Tužitelj nadalje navodi da su pok. SO, prednik tužitelja, kao korisnik kredita i založni dužnik „Kustošak” d.o.o. zaključili s tuženikom, kao kreditorom Ugovor o kreditu broj: 0010600675 10. studenog 2006. u Županji, koji je soleminiziran kod javnog bilježnika Kate Maroševć iz Županje, pod brojem OU- 583/06 10. studenog 2006., te kojim je tuženik kao kreditor u članku 1. Ugovora odobrio tužitelju nenamjenski kredit u iznosu od 1.460.538,00 kn (odnosno 199.800,00 eura), a člankom 3. Ugovora određen je rok vraćanja od 36 mjeseci s kamatnom stopom od 9,96% na godišnjem nivou pri čemu je iz otplatnog plana vidljivo da kamata iznosi 59.700,00 eura, odnosno sveukupan iznos dugovanja iznosi 259.500,24 eura.

Da je člankom 3. Ugovora određeno da se "obračun kamata vrši prema važećoj odluci o uvjetima za odobravanje kredita zadrugarima".

Da je člankom 6. Ugovora utvrđeno je da tuženik može naplatiti od korisnika kredita i jamaca cijeli dug i to kako dospjeli dug tako i neotplaćeni dio kredita zajedno s ugovorenim kamatama i troškovima.

Da je člankom 8. Ugovora utvrđeno je da tuženik (kreditor) za vrijeme trajanja ugovora može izmijeniti visinu kamatne stope na više ili na niže, uz pisano izvješćivanje korisnika kredita … što je protuzakonito i ništetno temeljem članka 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer je protivno odredbi članka 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima.

Da je planom otplate kredita, koji čini sastavni dio gore navedenog Ugovora o kreditu, utvrđena je EKS u iznosu od 24,75%, iako je ukupna kamatna stopa sukladno zakonu ograničena ugovorom na 9,96%, te EKS ne može biti nikako u naznačenom iznosu.

Dana 30. listopada 2007., dakle nakon 11-tak mjeseci od dana sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik je otkazao Ugovor o kreditu broj: 0010600675 od 10. studenog 2006., te je predmetnim otkazom utvrdio ukupni dug tužitelja na 1.807.183,36 kn, što je protivno Zakonu o obveznim odnosima i to članku 2. kojim je određeno da: "sudionici u prometu slobodno ureduju odnose, ali ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu RH prisilnim propisima i moralu društva." i članku 4. kojim je određeno da "u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja." iz čega proizlazi da su članci 6. i 8. Ugovora o kreditu broj: 0010600675 od 10. studenog 2006. i Plan otplate kredita kao sastavni dio Ugovora između tužitelja i tuženika izravno u suprotnosti s čl. 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima, a sve to iz niže navedenih razloga.

Da je tuženik otkazao ugovor koji je bio "tipski" ugovor o kreditu (koji se tumači u korist stranke koja ugovor nije sastavljala, a to je ovdje tužitelj, tužitelj se ovdje poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima, a kojima je reguliran obveznopravni odnos s neodređenim rokom trajanja, kojim je propisano da u slučaju da vrijeme trajanja dužničkog odnosa nije utvrđeno ni na koji način, on prestaje na temelju otkaza jedne strane drugoj (čl. 212. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Da otkazom postojeći dužnički odnos prestaje jednostranom izjavom volje jedne od strana obveznog odnosa, a pravne posljedice otkaza su prestanak dosad trajnog dužničkog odnosa s neodređenim vremenskim trajanjem, time da dužna obveza dospijeva i da je postavljen određeni rok njezina ispunjenja. Da je otkaz dakle, jednostrana izjava volje ugovorne strane kojom se završava trajniji obveznopravni odnos na neodređeno vrijeme. Za razliku od raskida ugovora za otkaz nije potrebno navoditi nikakve razloge. Osim toga, otkaz uvijek djeluje pro futuro, a raskid može djelovati i pro praeterito. Nastavno smatra da je od bitnog značaja ukazati da Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika u kojem je trajanje obveznog odnosa određeno, te nema mjesta primjeni članaka 211. i 212. Zakona o obveznim odnosima. Stoga smatra da tuženik nije mogao otkazati Ugovor o kreditu primjenom članka 212. (a u svezi s člankom 211.) Zakona o obveznim odnosima, jer trajanje obveze iz Ugovora o kreditu je određeno i primjena st. 1. članka 212. Zakona o obveznim odnosima nije dopuštena. Ovdje se poziva na Odluku Vrhovnog suda RH, u kojoj je utvrđeno da će se u slučaju neispunjenja obveze u određenom roku ugovor smatrati raskinutim. Da prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Revr 491/07 se navodi da bi se moglo smatrati da je rok ispunjenja obveze bitan sastojak ugovora volja stranaka u tom pravcu mora biti jasno i izričito izražena u samom ugovoru” a to je neosporno učinjeno u ovom Ugovoru o kreditu. Da iz odredbe čl. 125. st. 4. jasno proizlazi da je riječ o fiksnom poslu u slučaju kad je u ugovoru određeno da je to volja ugovornih strana, što znači da stranke moraju izričito ugovoriti da je riječ o takvom poslu i da je ispunjenje u roku bitan sastojak tog ugovora, jer će se u slučaju neispunjenja obveze u određenom roku ugovor smatrati raskinutim. Također, drugi slučaj kad se smatra da je u smislu navedene zakonske odredbe riječ o fiksnom poslu je taj kad je rok bitan sastojak po prirodi posla. Ovdje treba još dodati da kad bi se prihvatilo stajalište revidenta, tada bi svi pravni poslovi u kojima je određen rok ispunjenja bili fiksni pravni poslovi, pa drugih poslova u kojima rok nije bitan sastojak ugovora ne bi uopće bilo što očito nije u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima, jer je neispunjenje takvih pravnih poslova predviđeno i uređeno odredbama čl. 126. i 127. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ističe da u ovom slučaju ima mjesta i primjeni tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03), a čijim je člankom 3. regulirano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Da je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti. ” jer je nesporno da je tuženik podizanjem kredita potrošač, a tuženik trgovac jer je odobravanjem i isplatom kredita nastupio sukladno svojom djelatnosti. Da je navedenim Zakonom u članku 81. određeno da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Da je člankom 83. navedenog Zakona određeno da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Da je kao posljedica nepoštene odredbe određena člankom 87. Zakona o zaštiti potrošača kojim je određena ništetnost pojedine odredbe ugovora, koja ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe. Da na primjenu odredaba ovog Zakona ukazao i Vrhovni sud RH svojom rješidbom poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. Da je tužitelju sukladno članku 1. Ugovora odobren ”nenamjenski kredit sa osiguranjem novčane tražbine", pri čemu je u uporabi bio tipski obrazac Ugovora tuženika, koji je primjenjivao za sve zadrugare - korisnike kredita. Da je čIankom 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), propisano da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. Da nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba. Slijedom navedenog, smatra nespornim da se sporne odredbe gore naznačenog Ugovora trebaju tumačiti u korist tužitelja.

Da je člankom 8. Ugovora o kreditu je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne su da kreditor za vrijeme trajanja ugovora može izmijeniti visinu kamatne stope na više ili na niže, uz pisano izvješće korisnika kredita, prema odluci skupštine zadruge. Nova kamatna stopa primjenjuje se od dana pisanog izvješćivanja korisnika, ovdje se poziva na revizijsku odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2245/17-2, kojom se utvrđuje da su dijelovi odredbe iz čl. 2. st. 1. i 2., čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj kreditna partija broj koji je sklopljen 11. lipnja 2007. između tužitelja Ž. M. iz O., kao korisnika kredita i tuženika Z. B. d.d. Z., kao Banke, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetnim. Da odluka Vrhovnog suda RH posebno ne navodi kako bi se ona odnosila samo na CHF dužnike već generalno, bez obzira na valutu ugovora utvrđuje tri temeljna pravila, sukladno pravu Europske unije, kojima se osigurava potpuna i djelotvorna zaštita od primjene nepoštenih ugovornih odredaba sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a čiji je cilj potpuna restitucija za potrošače oštećene nepoštenim ugovornim odredbama. Da se pri tome ukazuje da je nebitno da li je šteta nastala ili nije već je bitno da je sporna odredba protivna zakonskim propisima i načelu vladavine prava,. Posljedično tome, i cjelokupni obračun duga (glavnica uvećana za pripisane kamate) je nezakonit i ništetan. Da je tuženik otkazom Ugovora ”utvrdio” dug tužitelja otkazom ugovora od 30. listopada 2007. u sveukupnom iznosu glavnice i kamata po otplatnom planu kao sastavnim dijelom spornog ugovora i potom isti postavio kao osnovni dug u ovršnom postupku, dakle, izvršio je pripis kamata na kamate, odnosno primijenio je anatocizam, koji za štedno kreditne zadruge nije dopušten odnosno isti je nezakonit i ništetan sukladno članku 26. u svezi članka 27. Zakona o obveznim odnosima, a da pri tom uopće nije uzeo u obzir novčane iznose koji su uplaćeni s naslova otplate kredita u iznosu od 216.353,32 kn. Da tuženik nema pravo na izgubljenu dobit, jer je očito kamatu za cijelo predviđeno razdoblje otplate (36 mjeseci) tretirao kao "dobit", nego ima pravo samo na naknadu štete sukladno članku 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Da prema odredbi članka 27. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005) tuženik nema pravo na kamatu naplatiti kamatu, da je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene. Odredba iz stavka l. ovoga članka ne odnosi se na pologe kod banaka i drugih financijskih institucija. Neosporno proizlazi da štedno kreditnoj zadruzi nije dozvoljen anatocizam (računanje-kamate na kamatu) jer nije niti banka niti financijska institucija, ali je unatoč tome u otplatnoj tablici kao prilog zaključenom ugovoru primijenjen zabranjeni složeni kamatni račun ti. obračun kamate na kamatu (tako i u odluci Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž- 1363/09-2 od 23. ožujka 2010.)

U odnosu na odluku o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite, ustavnost i zakonitost, načela su koja zahtijevaju da svi propisi nižega ranga u okviru danoga pravnoga poretka budu u skladu s propisima višega ranga. Načelo ustavnosti odnosno zakonitosti zadovoljava samo onaj pravni akt koji je donijelo nadležno tijelo po utvrđenom postupku (formalni aspekt) i onaj koji je sadržajem suglasan s višim pravnim aktom (materijalni aspekt) ovdje odluka sa zakonom (exceptio illegalitatis), što ovdje apsolutno nije slučaj odnosno predmetna Odluka je u direktnoj suprotnosti sa citiranim Zakonom.

Da je tuženik "utvrdio" dug tužitelja otkazom ugovora od 30. listopada 2007. u sveukupnom iznosu glavnice i kamata po otplatnom planu kao sastavnim dijelom spornog ugovora i potom isti postavio kao osnovni dug u ovršnom postupku, iz čega posljedično proizlazi da je pravni učinak ovršnog postupka upravo zasnovanom na obračunu kamata kao "dokazu" nepodmirenog duga, te je slijedom toga i javni bilježnik na predmetni ugovor, čiji je sastavni dio otplatni plan i obračun kamata (dakle, upravo te sastavnice proizvode pravni učinak ovršnosti) stavio klauzulu ovršnosti.

Da je plan otplate kredita sastavni dio ugovora i osnova izvršavanje ugovornih obveza, kako je to jasno i izričito utvrđeno člankom 4. Ugovora o kreditu kao i Odlukom o iskazivanju efektivne kamatne stope donesene od strane Hrvatske narodne banke RH ("Narodne novine" broj 21/2006), a upravo radi neizvršavanja obveza po otplatnom planu je tuženik pokrenuo postupak prisilne naplate. Slijedom gore navedenog, nesporno je da su članak 6. i 8. Ugovora o kreditu broj: 0010600675 od 10. studenog 2006. suprotni čl. 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima, te su slijedom toga ništetni.

Također navodi kako smatra da je i cjelokupni obračun duga (glavnica uvećana za pripisane kamate) nezakonit i ništetan, sukladno Zakonu o kamatama ("Narodne novine" 28/1996) te odredbi članka 26., 27 i 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005) gdje se posebno ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1363/09-2 od 23. ožujka 2010., da štedno kreditna zadruga nije ovlaštena primjenjivati načelo anatocizma. Da prema Zakonu o štedno kreditnim zadrugama ("Narodne novine" broj: 47/1998 i 67/2001) štedno kreditne zadruge nisu banke već financijske institucije zadrugara u čijem poslovanju sudjeluje svaki zadrugar prema načelu uzajamne pomoći, a iz čega proizlazi da pravni prednik sada tuženog nije mogao primjenjivati načelo anatocizma (obračun kamata na kamatu) kao što to mogu primjenjivati banke na temelju odredbe čl. 400. st. 3. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima (npr. odluka Ustavnog suda RH poslovni broj: U-111-3367/04).

Da je kao osiguranje kredita pok. SO sa tuženikom **.**.2006. zaključio Ugovor o oročenju novčanih sredstva s valutnom klauzulom broj: 0010600675 na iznos 486.846,00 kn, da članak 2. Ugovora o oročenju glasi da oročitelj oročava sredstva na rok od 36 mjeseci tj. od dana uplate oročenih sredstava do 10. studenog 2009., da oročitelj oročena sredstva ne može razročiti dok ne isplati kredit koji koristi kod korisnika po govoru broj: 0010600675. Da je 30. listopada 2007. tuženik jamcu pok. SO otkazao Ugovor o nenamjenskom kreditu broj: 0010600675, te je pokrenuo postupak prisilne naplate (ovršni postupak) 26. lipnja 2008. na nekretnini jamca tj. tvrtke "Kustošak" d.o.o. nad kojom je otvoren stečaj i koja je brisana iz sudskog registra.

Da tuženik nikada nije pokrenuo ovrhu protiv pok. SO, kao glavnog dužnika, te da je nastupila zastara potraživanja tuženika prema nasljednicima.

Da je otkazom Ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 0010600675, otkazan i „ex lege" i Ugovor o oročavanju broj: 0010600675, a ovakav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2954/2000.

Nastavno, raskidom Ugovora o oročavanju novčanih sredstava, tuženik je u obvezi obračunati i isplatiti glavnicu (oročena novčana sredstva) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Da je iza pok. SO, koji je umro **.**.2015., proveden ostavinski postupak, koji je okončan Rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivane Herceg iz Zagreba, Jurišićeva 1, kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 0-8391/2018, UPP/OS-22/2018 od 25. travnja 2018., koje je pravomoćno 26. srpnja 2018., a kojim je utvrđeno da novčana potraživanja prema Štedno kreditnoj zadruzi Imetak u likvidaciji Županja s naslova neisplaćenog depozita po Ugovoru o oročavanju broj: 0010600675 od **.**.2006., VO, supruga ostavitelja nasljeđuje u 3/4 dijela, a ŠO, kći ostavitelja, rod. VO, udana ŠO iz [adresa], u 1/4 dijela. Da je pok. SO **.**.2002. stekao status zadrugara, uz uplatu osnivačkog uloga od 100,00 kn (slovima: sto kuna).

Da tužitelj kao pravni slijednik zadrugara, slijedom stavka 1. članka 24. Zakona o štedno kreditnim zadrugama ("Narodne novine" broj: 84/02) ima pravo na zadružni udjel, ovo stoga što zadrugari štedno-kreditne zadruge sudjeluju u raspodjeli ostvarene dobiti proporcionalno iznosu uplaćenih zadružnih uloga. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da ostvaruje pravo na isplatu zadružnog udjela, kako je niže navedeno, a koji se sastoji od novostvorene tržišne vrijednosti koju čine novac, dospjela potraživanja od zadrugara (sva dospjela potraživanja, utužena potraživanja, upisana založna prava kao i sve pokretnine i nekretnine u portfelju zadruge, stečene ili kupovinom ili preuzimanjem ili u postupcima prisilne naplate, uključivo i ostvarenu novčanu vrijednost onih pokretnina i nekretnina koje su u međuvremenu otuđene, da vrijednost udjela nije knjigovodstvena vrijednost, da član koji istupi iz zadruge ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost njegova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja.

Da prema odredbi čl. 421. Zakona o trgovačkim društvima i prema Statutu tuženika, tužitelj kao zadrugar može istupiti iz zadruge. U tom slučaju on ima pravo tražiti da mu se isplati tržišna vrijednost njegovog poslovnog udjela u vrijeme istupanja, nadalje iznosi svoje stavove vezane za procjenu tržišne vrijednosti svog poslovnog udjela.

Da prema čl. 420. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima, bez obzira na odredbe članka 421. Zakona o trgovačkim društvima, zadrugar može tužbom kod suda zahtijevati istupanje iz zadruge ako za to postoje opravdani razlozi. Opravdani razlozi za istupanje iz društva, postoje naročito ako mu ostali zadrugari ili neki od organa zadruge prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarenju svojih prava u zadruzi ili mu neki organ zadruge nameće nesrazmjerne obaveze. Temeljem čl. 421. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u zadruzi i sva prava koja iz toga proizlaze. Temeljem st. 2. istog zakonskog propisa, zadrugar koji istupi iz zadruge i zadrugar koji je iz zadruge isključen, imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njihovog poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja, sve to sukladno presudi Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-511/99 od 16. srpnja 2001.

Da bi izjava člana zadruge o istupanju bila prihvaćena i nastupile posljedice istupanja, bilo bi dovoljno da društvo isplati naknadu za poslovni udio koji je član zadruge stavio u zahtjevu čime bi istupanje bilo prihvaćeno i članstvo bi sukladno članku 421. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima sa isplatom naknade prestalo (ovakvo shvaćanje može se iščitati iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 161/03).

Da bi članu koji istupa iz zadruge članstvo doista i prestalo potrebno je da mu društvo i isplati naknadu (članak 421. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima) neovisno o tome da li je do istupanja došlo izjavom temeljem društvenog ugovora ili tužbom. Ukoliko je član izjavio da istupa iz članstva zadruge i ta izjava bude prihvaćena, kao i iznos naknade, članstvo u zadruzi će mu prestati tek kada ta naknada bude isplaćena (odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-161/03). U svakom slučaju smatra da se naknada za poslovni udjel treba nadoknaditi u tržišnoj vrijednosti u vrijeme istupanja je to propisano člankom 421. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima kada se istupanje zahtjeva tužbom (ovakvo stajalište zauzima i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-672/03, a ovako je odlučeno rješidbom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1912/99 od 8. lipnja 1999.).

Da je pok. SO umro **.**.2015., te mu je sa tim danom prestao status zadrugara, te su nasljednici pravno legitimirani na zahtjev za isplatom zadružnog udjela.

Radi svega naprijed navedenog predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojim će utvrditi ništetnim čl. 6. i 8. Ugovora o kreditu; kojom će utvrditi plan otplate kredita od 10. studeni 2006.; kojom će utvrditi ništetnim obračun kamata tuženika od 26. svibnja 2015. vezan za visinu dugovanja po Ugovoru o kreditu; kojom će naložiti tuženiku da tužitelju s naslova depozita po Ugovoru o kreditu isplati iznos od 365.134,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studeni 2006. do isplate; te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 250.000,00 kn s naslova osnivačkog udjela zadrugara u imovini tuženika s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2015. do isplate. Na raspravnom ročištu od 23. Ožujka 2023.(list 784) tužitelj je tužbene zahtjeve koji su glasili na isplatu u kunama postavio u eurima, na način kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke al. 5. i 6.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao činjenično i pravno neosnovanim.

Prije nego što se upusti u pobijanje tužbe, tuženik posebno primjećuje da je tužba koncipirana tako da se u istoj mahom prepisuju sadržaji pojedinih sudskih odluka i zakonskih tekstova koji nisu u svezi sa tužbenim zahtjevom, jednako tako smatra da se može zamijetiti da tužba ne sadrži logički slijed pravne misli s obzirom da se pojedini navodi ponavljaju, odnosno bez jasne logike se mijenja tema stvarne osnove tužbe. U tom smislu tuženik smatra da se ne treba osvrtati na prigovore koji nisu u svezi sa tužbenim zahtjevom, kao npr. istaknuti prigovor zastare. U odnosu na utvrđenje ništetnim čl. 6. Ugovora o kreditu navodi da tuženik smatra da je pogrešno pravno shvaćanje da bi čl. 6. Ugovora o kreditu bio ništetan jer je protivan odredbama čl. 2. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, da su u čl. 6. Ugovora o kreditu, ugovorne stranke ugovorile pravne posljedice zakašnjenja u otplati kredita. Da odredba čl. 2. Zakona o obveznim odnosima uređuje načelo dispozitivnosti ugovornih stranaka i načelo zaštite javnog poretka, pa je potpuno nejasno zbog čega tužitelj drži da bi čl. 6. Ugovora o kreditu bio protivan odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom da nije zakonom zabranjeno ugovoriti pravne posljedice zakašnjenja u otplati kredita na način kako je to ugovoreno u čl. 6. Ugovora o kreditu. Da je nesporno da tuženik ima pravo otkazati Ugovor o kreditu za slučaj zakašnjenja u plaćanju obveza i obračunati ukupan dug na teret korisnika kredita.

U odnosu na utvrđenje ništetnim čl. 8. Ugovora o kreditu tuženik smatra da je pogrešno pravno shvaćanje da bi čl. 8. Ugovora o kreditu bio ništetan, jer je protivan odredbama čl. 2. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima i odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a u odnosu na odredbe čl. 2. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, zbog nepotrebnog ponavljanja se upućuje na prigovore koji su isticani protiv dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetenim odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu. Naime, u konkretnom slučaju tuženik smatra da uopće ne dolazi u obzir primjena Zakona o zaštiti potrošača, zato što ugovorne strane nisu potrošači odnosno trgovci u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Da je pravni prednik tuženika bio financijska institucija zadrugara u kojoj svaki zadrugar sudjeluje prema načelu uzajamne pomoći, pri čemu unapređuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi interes u skladu sa zakonom i statutom štedno - kreditne zadruge (čl. 2. ZŠKZ/02). Da štedno-kreditna zadruga kao financijska institucija zadrugara ne nastupa na tržištu u okviru svoje djelatnosti, nego isključivo po načelu uzajamne pomoći zaštićuje određeni interes zadrugara dajući mu kredit, zbog čega isti nije trgovac u smislu čl. 3. točka 2. Zakona o zaštiti potrošača. Jednako tako smatra da pravni prednik tužitelja nije potrošač u smislu čl. 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača, zato što nije sklapao pravni posao na tržištu nego u ograničenom okruženju drugih zadrugara, u svrhu koja je namijenjena njegovim interesima.

Neovisno o tome, tuženik ističe da čl. 8. Ugovora o kreditu nije nepoštena ugovorna odredba.

Da iz čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren mehanizam promjene kamatna stope (odluke skupštine), a što je još jedan od elemenata zaštite korisnika kredita od samovoljne izmjene kamatnih stopa od strane kreditora.

Da je sukladno čl. 8. st. 4. ZŠKZ/02 pravni prednik tužitelja ujedno član skupštine zadruge u kojoj sudjeluje ravnopravno neovisno o broju uplaćenih zadružnih udjela, s obzirom da se kamatna stopa može mijenjati odlukama skupštine zadruge, to je evidentno da je pravni prednik tužitelja imao mogućnost utjecati na donošenje takvih odluka putem djelovanja u skupštini zadruge.

Da je čl. 8. Ugovora o kreditu u skladu sa odredbom čl. 25. st. 2. ZŠKZ/02, s obzirom da je ugovoreno da je zadruga dužna pisano izvijestiti zadrugara o promjeni kamatnih stopa. Da ovdje treba posebno istaknuti da tijekom trajanja kredita kamatne stope uopće nisu mijenjane, a što je još jedan od razloga zbog kojeg nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama korisnika kredita. Sadržajno iz tužbe uopće nije vidljivo na koji način je to čl. 8. Ugovora o kreditu uzrokovao neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i njegovog pravnog prednika, odnosno u čemu se sastoji šteta na strani tužiteljice (čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača), pa u tom smislu analogija predmeta vezanih uz „Udrugu franak” nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na utvrđenje plana otplate kredita, tuženik smatra da je pogrešno shvaćanja tužitelja da je plan otplate kredita ništetan. Da sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima može se utvrđivati isključivo ništetnost ugovora ili njegove pojedine odredbe, dok je plan otplate kredita akt jedne ugovorne strane (tuženik), a ne pravni posao koji bi se mogao proglasiti nevaljanim. Kako sam naziv govori plan otplate kredita je plan, a ne određena obveza kojom bi određena ugovorna strana bila opterećena. Otplatnim planom jedna ugovorna strana prikazuje drugoj ugovornoj strani plan otplaćivanja kredita kroz određeno razdoblje sa unaprijed formiranim anuitetima. Oplatni plan se može smatrati internim aktom jedne ugovorne strane s obzirom na obvezu kreditora da redovito dostavlja korisniku kredita izmijenjeni otplatni plan za slučaj izmijene kamatnih stopa (čl. 308. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama, "Narodne novine" broj 117/2008). Dakle, anuiteti formirani unaprijed u otplatnom planu su podložni promjenama kroz određeno razdoblje, bilo to zbog prethodno ugovorene promjenjive kamate, monetarnih klauzula ili sl.

Što se tiče efektivne kamatne stope (EKS) od 24,75% godišnje, treba reći da se radi o stopi koja predstavlja ukupni trošak kredita te da ju se ne može poistovjećivati sa redovnom kamatnom stopom propisanom zakonom. EKS je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio uređen Odlukom o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite ("Narodne novine" broj 21/2006), odnosno primijenjeni EKS je bio u skladu sa tom Odlukom.

U odnosu na utvrđenje ništetnim obračuna kamate tuženik upućuje na prigovore koji su isticani vezano za utvrđenje ništetnim plana otplate kredita, s obzirom da se i u ovom slučaju ne radi o ugovornoj odredbi koja se može utvrđivati ništetnom.

Da neovisno o tome u obračunu kamata nije primijenjen anatocizam, a niti složeni kamatnjak. Da je tužitelj, kao i u većem dijelu tužbe, ostavio pravnu prazninu u dijelu u kojem je bio dužan precizirati u čemu se sastoji anatocizam kod Ugovora o kreditu.

U odnosu na isplatu depozita odnosno deponiranog iznosa s naslova ugovora oročavanju novčanih sredstava od 10. studeni 2006. tuženik navodi da nije sporno da korisnik kredita i tužitelj nisu otplatili kredit. Da se tužitelj pravilno pozvao na ugovornu odredbu iz Ugovora o oročenju, po kojoj oročitelj oročena sredstva ne može razročiti dok ne isplati kredit. Da je pogrešan stav tužitelja da bi Ugovor o oročenju bio raskinut ili otkazan. Da odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- 355/91, na koju se poziva tužitelj, ustvari ide protiv stava tužitelja, te da je ona neprimjenjiva jer se odnosi na propise iz 1977. koji više nisu primjenjivi u ovoj pravnoj stvari, a također ni sudska praksa Vrhovnog suda RH (poslovni broj Rev-2954/2000) nije uopće primjenjiva u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da u konkretnom slučaju nije došlo do isplate kredita korisniku, zbog čega je nastupio raskid. Sama činjenica da je Ugovor o kreditu otkazan, ne znači da je otkazan i Ugovor o oročenju, s obzirom da takav stav nema uporište u niti jednom zakonu, a niti ugovoru. Da odredba čl. 85 b. Zakona o kreditnim unijama govori o dospjelim oročenim štednim ulozima, a kako kredit nije otplaćen, to niti oročenje nije još uvijek dospjelo.

U odnosu na isplatu iznosa s naslova osnivačkog udjela zadrugara (isplata osnivačkog udjela) da su istupanje zadrugara i zadružni ulozi regulirani su čl. 7. - 14. Statuta ŠKZ Imetak Županja od 18. ožujka 2006. Da je u čl. 13. Statuta utvrđeno da se sredstva zadružnog udjela vraćaju, tek po izmirenju svih obveza prema zadruzi. Da je Statutom predviđeno isključivo isplata nominalnog iznosa zadružnog udjela. S obzirom da dug koji je nastao po kreditu još uvijek nije otplaćen, to tužitelj nema pravo na isplatu zadružnog uloga. U svakom slučaju tuženik smatra da tužitelju može pripasti isključivo nominalni iznos zadružnog uloga, i to samo ukoliko su podmirene obveze po kreditu. Tuženik smatra da ukoliko bi se čak i primijenile odredbe koje govore o istupu člana društva iz društva sa ograničenom odgovornošću, tužitelj opet nema pravo na isplatu jer nije podmirio obveze prema tuženiku (čl. 421. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima). U tom smislu tuženik opreza radi stavlja prigovor istodobnog ispunjenja, sve dok mu tužitelj ne isplati iznos od 2.491.575,85 kn (dug na dan 12. lipnja 2020.).

Sudska odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-632/05, na koju se poziva tužitelj, po stavu tuženika nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da se radi o primjeni ZŠKZ/98. Odredba čl. 105. st. 3. ZŠKZ/98 je upućivala na primjenu propisa o likvidaciji javnih trgovačkih društava, no međutim takve odredbe u novijem ZŠKZ/02 nema. U navedenoj odluci Vrhovnog suda RH se poziva na Statut u kojem je utvrđeno pravo zadrugara na udio u novostečenoj imovini zadruge, dok u Statutu ŠKZ Imetak takve odredbe nema. S obzirom da ZŠKZ-a nije više u primjeni, treba analogno primijeniti odredbe Zakona o kreditnim unijama ("Narodne novine" broj: 141/06), i to čl. 80. st. 2. koji propisuje proceduru isplate iznosa zadružnih udjela zadrugarima koji nakon prestanka djelovanja štedno-kreditnih zadruga ne ispunjavaju uvjete za člana kreditne unije. Prema toj odredbi zadrugaru bi pripalo pravo samo na isplatu nominalnog iznosa zadružnog udjela.

Radi svega naprijed navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: Ugovor o kreditu broj: 0010600675 od 10. studenog 2006. s lista 13 do 15, 858 do 900, te 903 i 904, plan otplate kredita s lista 16 do 19, te 901 i 902, izvadak iz zemljišne knjige s lista 20 do 22, Otkaz ugovora o kreditu od 30. listopada 2007. s lista 23, te s lista 109, obračun kamata s lista 24, očitovanje na zahtjev VO od 31. kolovoza 2018. s lista 25, obračun kamata s lista 26 do 27, Ugovor broj: 0010600675 o oročavanju novčanih sredstava sa valutnom klauzulom od 10. studenog 2006. s lista 28, te lista 828 i 829, prijedlog za ovrhu s lista 29 do 30, Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 1661/2008 od 30. lipnja 2008. s lista 31, Rješenje javnog bilježnika Ivana Herceg u Zagrebu od 25. travnja 2018. s lista 32, obračun kamata s lista 55 do 67, Statut ŠKZ Imetak Županja (pročišćeni tekst) s lista 68 do 74, te s lista 98 do 108, presliku povratnice s lista 109, prijedlog za ovrhu s lista 111 do 112, Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 834/11 od 10. listopada 2011. s lista 113, bruto bilancu s lista 119 do 121, financijsku karticu s lista 122 do 125, popis obaveza ŠKZ Imetak u likvidaciji na dan 16. rujna 2015. s lista 126, popis aktivnih članova s lista 127 do 131, dokaze s listova 132, dokaze s listova 163 do 196, zk izvatke s lista 232 do 246, zk izvatke s listova 275 do 532, te zk izvatke od lista 533 do lista 515, dopis Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 26. travnja 2022. sa lista 529, kaznenu prijavu s lista 530 do 539, dokaze s lista 546 do 548, te 551 do 720, dopis Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 26. travnja 2022. s lista 735, kaznenu prijavu s lista 736 do 745, presude s lista 752 do 754, te s lista 755 do 757, dokaze s lista 809 do 827, nalog za naplatu s lista 830, presude s lista 832 do 836, financijske kartice s lista 878 do 880, izvadak iz zemljišne knjige s lista 905 do 907, Otkaz ugovora o kreditu s lista 908, zk. izvadak s lista 910, dokaz s lista 912 do 914., proveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ivanu Šnajder, dipl. oec. iz Županje (list 152 do 197), te dopunskim vještačenjem (list 853 do 857), saslušan je financijsko- knjigovodstveni vještak Ivan Šnajder na ročištu za glavnu raspravu od 14. travnja 2022. (list 721 do 729) i na ročištu od 3. listopada 2024. (list 915 do 919), a sud nije izvodio dokaz novim kombiniranim financijsko-knjigovodstvenim i građevinskim vještačenjem kako je to predložio tužitelj, dok drugih dokaza nije bilo.

4. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

5. Među strankama je nesporno:

- da je SO kao kreditor s Imetak ŠKZ Županja, te Kustošak d.o.o. Zagreb kao založni vjerovnik zaključili Ugovor o kreditu broj: 0010600675 od 10. studenog 2006., da je člankom 13. istog za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u Županji, da je navedeni Ugovor soleminiziran kod javnog bilježnika Kate Maroševć iz Županje, pod brojem OU-583/06 10. studenog 2006.; da je člankom 1. navedenog Ugovora odobren tužitelju nenamjenski kredit u iznosu od 1.460.538,00 kuna (odnosno 199.800,00 eura), da je člankom 3. Ugovora određen je rok vraćanja od 36 mjeseci s kamatnom stopom od 9,96% na godišnjem nivou; da je iz otplatnog plana vidljivo da kamata iznosi 59.700,00 eura, odnosno sveukupan iznos dugovanja iznosi 259.500,24 eura; da je člankom 3. Ugovora određeno da se "obračun kamata vrši prema važećoj odluci o uvjetima za odobravanje kredita zadrugarima"; da je člankom 6. Ugovora utvrđeno je da tuženik može naplatiti od korisnika kredita i jamaca cijeli dug i to kako dospjeli dug tako i neotplaćeni dio kredita zajedno s ugovorenim kamatama i troškovima; da je člankom 8. Ugovora utvrđeno je da tuženik (kreditor) za vrijeme trajanja ugovora može izmijeniti visinu kamatne stope na više ili na niže, uz pisano izvješćivanje korisnika kredita, ovo je vidljivo iz Ugovora o kreditu s lista 13 do 15,

- da je SO sa Imetak ŠKZ Županja 10. studenog 2006. zaključio Ugovor o oročenju novčanih sredstva s valutnom klauzulom broj: 0010600675 na iznos 486.846,00 kn/66.600,00 eura, da članak 2. Ugovora o oročenju glasi da oročitelj oročava sredstva na rok od 36 mjeseci tj. od dana uplate oročenih sredstava do 10. studenog 2009., da oročitelj oročena sredstva ne može razročiti dok ne isplati kredit koji koristi kod korisnika po govoru broj: 0010600675, da navedeni iznos tužitelju nije vraćen,

- da je navedeni Ugovor o kreditu otkazan dopisom tuženika od 30. listopada 2007., a ovo je vidljivo iz navedenog dopisa s lista 23 spisa,

- da je SO umro **.**.2015., da je iza njega proveden ostavinski postupak, da je Rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivane Herceg iz Zagreba, Jurišićeva 1, kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 0-8391/2018, UPP/OS-22/2018 od 25. travnja 2018., koje je pravomoćno 26. srpnja 2018., utvrđeno da on ima novčana potraživanja prema Štedno kreditnoj zadruzi Imetak u likvidaciji Županja s naslova neisplaćenog depozita po Ugovoru o oročavanju broj: 0010600675 od 10. studenog 2006., te da kao nasljednik iza istog dolazi VO, supruga ostavitelja nasljeđuje u 3/4 dijela, te ŠO, kći ostavitelja, u 1/4 dijela, kao i da je u međuvremenu od skapanja navedenih ugovora nad Imetak ŠKZ Županja pokrenut postupak likvidacije, koji je u tijeku, stoga je nesporna aktivna i pasivna legitimacija,

- da je pok. SO stekao status zadrugara, uz uplatu osnivačkog uloga od 100,00 kn,

- da je Imetak ŠKZ u likvidaciji Županja 26. lipnja 2008. kod Općinskog građanskog suda u Zagreb protiv Kustošak d.o.o. Zagreb podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu s potvrdom ovršnosti broj 0010600675 od 10. studenog 2006., te da je na temelju tog prijedloga taj sud pod poslovnim brojem Ovr-1661/2008 30. lipnja 2008. donio rješenje o ovrsi,

- da dug po Ugovor o kreditu broj: 0010600675 od 10. studenog 2006. nije u cijelosti otplaćen, ovo je vidljivo iz nalaza i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

6. Među strankama je sporno da li su ništetni čl. 6. i 8. Ugovora o kreditu; da li je ništetan plan otplate kredita od 10. studeni 2006. vezan za navedeni Ugovor o kreditu; da li je ništetan obračun kamata tuženika od 26. svibnja 2015. vezan za visinu dugovanja po Ugovoru o kreditu, kao i da li je dopušteno tužitelju utvrđivati ništetnost otplatnog plana i obračuna kamata; da li je osnovan zahtjev tužitelja kojim zahtjeva da mu tuženik s naslova depozita po Ugovoru o kreditu isplati iznos od 48.461,68 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, te da li je osnovan zahtjev tužitelja kojim zahtijeva isplatu iznosa od 33.180,70 eura s naslova osnivačkog udjela zadrugara u imovini tuženika s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da li je osnovan istaknuti prigovor zastare, prijeboja i istodobnog ispunjenja.

7. Čl. Ugovora o kreditu ugovoreno je da u slučaju zakašnjenja plaćanja kamata ugovorenih u članku 3. i članku 4. ili zakašnjenja otplate kredita i to 2 obroka prema članku 4. Ugovora kreditor može naplatiti od korisnika kredita i jamca cijeli dug i to kako dospjeli dug tako i neotplaćeni dio kredita zajedno sa ugovorenim kamatama i troškovima. Čl. 6. Ugovora o kreditu, ugovorne strane su ugovorile pravne posljedice zakašnjenja u otplati kredita, a iz istog i nesporno proizlazi da tuženik ima pravo otkazati Ugovor o kreditu za slučaj zakašnjenja u plaćanju obveza i obračunati ukupan dug na teret korisnika kredita.

8. Čl. 6. Ugovora o kreditu nije protivan odredbama čl. 2. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. Čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima) uređuje načelo dispozitivnosti ugovornih stranaka i načelo zaštite javnog poretka, istim nije zabranjeno ugovoriti pravne posljedice zakašnjenja u otplati kredita na način kako je to ugovoreno u čl. 6. Ugovora o kreditu.

9. Sukladno Zakonu o štedno kreditnim zadrugama ("Narodne novine" broj: 47/98) kreditne zadruge nisu banke, već financijske institucije zadrugara u čijem interesu sudjeluje svaki zadrugar prema načelu uzajamne pomoći, a kako to proizlazi iz Zakona o štedno kreditnim zadrugama, no redovne (ugovorene kamate) ne predstavljaju sporedno pravo iz članka 160. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima kakvo predstavljaju zatezne kamate koje su akcesorne glavnom potraživanju i u pravilu su od njega neodvojive sve dok potraživanje nije podmireno. Ugovorene kamate su naknada za korištenje tuđeg novca i obveza njihovog plaćanja nastaje samo, ako tuženik takvu obvezu prihvati pravnim poslom i teku i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze, a što je razlika u odnosu na zatezne kamate koje su prisilnog karaktera i teku, ako je dužnik u zakašnjenju. Dužnik može pasti u zakašnjenje s plaćanjem ugovorene kamate kao i što može biti u zakašnjenju s ispunjenjem glavnog potraživanja, a to povlači za sobom i pravo na potraživanje zakonskih zateznih kamata pa i na iznos ugovornih kamata, neovisno o tome da li je glavnica plaćena ili ne. Zabrana anatocizma za razliku od prijašnjeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/019), koji je u članku 279. propisivao da kamate ne teku na dospjele, a neisplaćene ugovorene ili zatezne kamate; ne prolazi iz odredbe članka 31. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je uređeno pitanje kamata na kamatu i određuje isključivo zabranu anatocizma na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate, pa to upućuje na zaključak da tuženik imao pravo na dospjele, a neisplaćene ugovorne kamate obračunavati zatezne kamate. (ovako i odluka Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1271/2021-3 od 10. veljače 2022.)

10. Ovdje je potrebno napomenutu da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe koje se odnose na ugovor o kreditu i otkaz ugovora o kreditu sadržane u čl. 1022. i čl. 1023. Zakona o obveznim odnosima.

Prema odredbi čl. 1022. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o kreditu utvrđuje se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

Odredbom čl. 1023. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka, između ostalog, i u slučaju insolventnosti korisnika, ako bi davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj.

U konkretnom pak slučaju tuženik je otkazao Ugovor o kreditu dopisom od 30. listopada 2007. zbog dugovanja tužitelja u iznosu od 1.807.183,36 kuna.

11. U citiranom čl. 6. Ugovora ugovoreno je da je u slučaju zakašnjenja plaćanja kamata ili zakašnjenja otplate kredita i to dva obroka kredita, kreditor ovlašten da bez prethodnog upozorenja može naplatiti od korisnika kredita i jamca cijeli dug, i to kako dospjeli dug tako i neotplaćeni dio kredita zajedno s ugovorenim kamatama i troškovima, iz čega slijedi da nakon otkaza ugovora o kreditu na naplatu dospijeva cjelokupan iznos kredita zajedno s ugovornim kamatama, dakle određena je primjena ugovornih kamata iz odredbe čl. 26. Zakona o obveznim odnosima. Kako u čl. 6. Ugovora nije ugovoreno da će se na ugovorne kamate, ako ne budu isplaćene, obračunati ugovorne kamate, to takvo ugovaranje prema shvaćanju ovog suda nije protivno prisilnim propisima (čl. 27. Zakona o obveznim odnosima) i kao takvo ništetno (ovako i odluka Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 879/2020-3 od 2. lipnja 2021.).

12. Člankom 8. Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu ugovoreno je da su Ugovorne strane suglasne su da kreditor za vrijeme trajanja ugovora može izmijeniti visinu kamatne stope na više ili na niže, uz pisano izvješćivanje korisnika kredita, prema Odluci Skupštine zadruge. Nova kamatna stopa primjenjuje se od dana pisanog izvješćivanja korisnika.

13. U odnosu na utvrđenje ništetnim čl. 8. pogrešno je pravno shvaćanje da bi čl. 8. Ugovora o kreditu bio ništetan, jer je protivan odredbama čl. 2. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima i odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a u odnosu na odredbe čl. 2. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, zbog nepotrebnog ponavljanja se upućuje na obrazloženje navedeno u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu.

14. U konkretnom slučaju ne dolazi u obzir primjena Zakona o zaštiti potrošača, zato što ugovorne strane, odnosno tužitelj nije potrošač, te što tuženik nije trgovac, u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2023). Pravni prednik tuženika bio je financijska institucija zadrugara u kojoj svaki zadrugar sudjeluje prema načelu uzajamne pomoći, pri čemu unapređuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi interes u skladu sa zakonom i statutom štedno - kreditne zadruge (čl. 2. ZŠKZ/02). Štedno-kreditna zadruga kao financijska institucija zadrugara ne nastupa na tržištu u okviru svoje djelatnosti, nego isključivo po načelu uzajamne pomoći zaštićuje određeni interes zadrugara dajući mu kredit, zbog čega isti nije trgovac u smislu čl. 3. točka 2. Zakona o zaštiti potrošača. Tako se smatra da ni pravni prednik tužitelja nije potrošač u smislu čl. 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača, zato što nije sklapao pravni posao na tržištu nego u ograničenom okruženju drugih zadrugara, u svrhu koja je namijenjena njegovim interesima.

15. No, neovisno o tome, čl. 8. Ugovora o kreditu nije nepoštena ugovorna odredba, a iz toga članka proizlazi da je ugovoren mehanizam promjene kamatna stope (odluke skupštine), a što je još jedan od elemenata zaštite korisnika kredita od samovoljne izmjene kamatnih stopa od strane kreditora.

16. Sukladno čl. 8. st. 4. Zakona o štedno kreditnim zadrugama ("Narodne Novine" broj: 84/02) pravni prednik tužitelja ujedno je bio član skupštine zadruge u kojoj sudjeluje ravnopravno neovisno o broju uplaćenih zadružnih udjela, s obzirom da se kamatna stopa može mijenjati odlukama skupštine zadruge, to je evidentno da je pravni prednik tužitelja imao mogućnost utjecati na donošenje takvih odluka putem djelovanja u skupštini zadruge.

17. Člankom 8. Ugovora o kreditu u skladu sa odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o štedno kreditnim zadrugama s obzirom da je ugovoreno da je zadruga dužna pisano izvijestiti zadrugara o promjeni kamatnih stopa.

18. Ovdje je potrebno posebno istaknuti da se tijekom trajanja kredita kamatne stope uopće nisu mijenjane, a što je još jedan od razloga zbog kojeg nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama korisnika kredita. Iz sadržaja tužbe uopće nije vidljivo na koji način je čl. 8. Ugovora o kreditu uzrokovao eventualnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i njegovog pravnog prednika, odnosno u čemu se sastoji šteta na strani tužiteljice (čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača), pa se u tom smislu analogija predmeta vezanih uz tužbu i presudu iz kolektivnog spora u slučaju Franak ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

19. Ovdje prije svega treba imati u vidu da se radi o tuženiku koji je štedno- kreditna zadruga, koja je po definiciji financijska institucija svih zadrugara, a što upućuje na to da svi zadrugari sudjeluju u poslovanju zadruge prema načelu uzajamne pomoći, sukladno čl. 2. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama ("Narodne novine" broj: 84/02), stoga ova odredba odriče tužitelju karakter potrošača, u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03), jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravnom poslu sklopljenom na tržištu.

20. Sukladno čl. 8. st. 4. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama ("Narodne novine" broj: 84/02), zadrugari su ravnopravni neovisno o broju uplaćenih zadružnih uloga, te svaki zadrugar ima mogućnost utjecati na donošenje odluka skupštine tuženika, sukladno čl. 17. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama, pa se stoga zaključuje da je tužitelj kao takav, odnosno kao zadrugar imao mogućnost utjecati na odluke skupštine vezane za promjene kamatnih stopa. Činjenica da tuženik eventualno nije omogućio tužitelju da formalno sudjeluje u odlučivanju, ne odriče tužitelju status zadrugara i stoga ga ne čini potrošačem, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

21. Tijekom postupka tužitelj ničim nije dokazao, da je tuženik uistinu kamatnu stopu mijenjao, pa se ne može zaključiti da bi tužitelju zbog izmjene kamatne stope nastala šteta, a sve navedeno ukazuje da čl. 8. Ugovora o kreditu ne predstavlja nepoštenu odredbu, jer nije došlo do štete na strani korisnika kredita, a što je jedna od pretpostavki da bi se uopće moglo govoriti o nekoj odredbi kao nepoštenoj, pa je imajući u vidu navedeno valjalo odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja. (ovako i odluka Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 614/2020-3 od 13. veljače 2023.)

22. Tužitelj u tužbi navodi da je iz Ugovora o kreditu vidljivo da je plan otplate kredita sastavni dio Ugovora o kreditu, no analizirajući navedeni članak ne može se utvrditi da on sadrži odredbu kojom bi to bilo ili jasno i precizno ugovoreno.

23. Sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima može se utvrđivati isključivo ništetnost ugovora ili njegove pojedine odredbe, dok je plan otplate kredita akt jedne ugovorne strane (tuženika), a ne pravni posao koji bi se mogao proglasiti nevaljanim. Plan otplate kredita, nije određena obveza kojom bi određena ugovorna strana bila opterećena, a otplatnim planom jedna ugovorna strana prikazuje drugoj ugovornoj strani plan otplaćivanja kredita kroz određeno razdoblje, sa unaprijed formiranim anuitetima, pa se otplatni plan može smatrati internim aktom jedne ugovorne strane, koji je podložan promjenama u slučaju izmjene kamatnih stopa i drugih situacija koje utječu na broj i visinu anuiteta. Kako sam naziv govori plan otplate kredita je plan, a ne određena obveza kojom bi određena ugovorna strana bila opterećena. Oplatni plan se može smatrati internim aktom jedne ugovorne strane s obzirom na obvezu kreditora da redovito dostavlja korisniku kredita izmijenjeni otplatni plan za slučaj izmijene kamatnih stopa (čl. 308. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama, "Narodne novine" broj: 117/08). Dakle, anuiteti formirani unaprijed u otplatnom planu su podložni promjenama kroz određeno razdoblje, bilo to zbog prethodno ugovorene promjenjive kamate, monetarnih klauzula ili sl. 24. Imajući u vidu navedeno stav je suda da tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje ništetnim plana otplate kredita, pa je stoga valjalo odbiti i ovaj dio tužbenog zahtjeva i odlučiti kao u izreci ove presude. (ovako i odluka Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-614/2020-3 od 13. veljače 2023.)

25. Vezano za utvrđenje ništetnim obračuna kamata, ponovo se upućuje na obrazloženje dano u ovoj presudi u vezi za plan otplate kredita, s obzirom da se i u ovom slučaju ne radi o ugovornoj odredbi koja se može utvrđivati ništetnom.

26. Tužitelj se u činjeničnom opisu tužbe poziva na anatocizam, no u petitu tužbe ne postoji konkretan zahtjev vezan za to (osim ako se anatocizam ne odnosi na zahtjev za utvrđenje ništetnim članka 6. Ugovora o kreditu), dakle tužitelj nije precizirao u čemu se sastoji anatocizam kod Ugovora o kreditu.

27. Vezano za isplatu depozita odnosno deponiranog iznosa s naslova ugovora oročavanju novčanih sredstava od 10. studeni 2006. nije sporno da je čl. 2. navedenog Ugovora ugovoreno da oročitelj oročena sredstva oročavana rok od 36 mjeseci, počevši od 10. studenog 2009. i da ih se ne može razročiti, dok se ne isplati kredit.

28. Također nije sporno da je ugovoreno da oročitelj dozvoljava korisniku da može razročiti sredstva u svrhu zatvaranja kredita, te da kredit nije isplaćen u cijelosti, zbog čega je i ugovor o kreditu otkazan.

29. Nesporno je, a što proizlazi iz analize odredbi Ugovora o kreditu, da depozit nije dan kao osiguranje za vraćanje kredita (zalog kredita), jer da je depozit dan kao osiguranje kredita, onda u ugovoru o oročenju ne bi bio određen rok vraćanja, kao što je ovdje slučaj, a koji je jednak roku otplate kredita, no sporno je da li je Ugovor o oročenju raskinut ili otkazan, a imajući u vidu i da je ugovor o kreditu otkazan.

30. Sama činjenica da je Ugovor o kreditu otkazan, ne znači da je otkazan i Ugovor o oročenju, s obzirom da takav stav nema uporište, niti u jednom pozitivnom propisu, a niti u samom ugovoru.

31. U smislu članka 993. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelj bi imao pravo zahtijevati vraćanje deponiranog novca temeljem spornog ugovora o oročenju samo u slučaju da je depozit oročen kao osiguranje za vraćanje kredita i samo u slučaju da je depozit dan kao osiguranje za vraćanje kredita, jer se onda ugovor o depozitu raskida raskidom ugovora o kreditu, odnosno onda kada se raskida i ugovor o kreditu. (ovako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2954/2000)

32. I članak 85.b Zakona o kreditnim unijama("Narodne Novine" broj: 64/02) govori o dospjelim oročenim štednim ulozima, a u smislu toga zakona budući da kredit nije otplaćen, to niti oročenje nije još uvijek dospjelo, pa tužitelj ne može tražiti njegovu isplatu, te je i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

33. Isplata osnivačkog uloga (isplata osnivačkog udjela) kod istupanja zadrugara i zadružni ulozi regulirani su čl. 7. - 14. Statuta ŠKZ Imetak Županja od 18. ožujka 2006. (u daljnjem tekstu: Statut).

34. Člankom 13. Statuta regulirano je da se sredstva zadružnog udjela vraćaju tek po izmirenju svih obveza prema zadruzi. Statutom je predviđena isključivo isplata nominalnog iznosa zadružnog udjela.

34. Nije sporno da je predniku tužitelja sada pok. SO smrću prestalo svojstvo zadrugara kod tuženika, te da je smrt izjednačena sa istupom zadrugara iz zadruge.

36. Nije sporno da je nad tuženikom pokrenut postupak likvidacije, budući da se isti nije preoblikovao u štednu banku, te da u propisanom roku nije uskladio svoje akte, rad i poslovanje, s odredbama zakona o bankama, sukladno čl. 78. st. 1. Zakona o kreditnim unijama, a danom stupanja na snagu Zakona o kreditnim unijama ("Narodne novine" broj 141/06, 25/09 i 90/11) prestao je važiti Zakon o štedno- kreditnim zadrugama ("Narodne novine" broj 84/02), a sukladno čl. 87. Zakonu o kreditnim unijama.

37. Sukladno ranije važećem čl. 43. Zakonu o štedno-kreditnim zadrugama, na postupak likvidacije štedno-kreditne zadruge primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima o likvidaciji društva s ograničenom odgovornošću, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

38. Člankom 421. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; u daljnjem tekstu: Zakona o trgovačkim društvima) istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze, a sukladno čl. 421. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njegovog poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme njegovog istupanja odnosno isključenja.

39. Na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti poslovnog udjela pravnog prednika tužitelja na dan 16. rujna 2015., kao dan njegove smrti, a što se ujedno smatra i danom istupa iz zadruge, te na okolnost da li su prednik tužitelja i tužitelj u cijelosti podmirili sve svoje obveze prema tuženiku temeljem Ugovora o kreditu broj: 0010600675, te da li su podmirene sve obveze tuženika, proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ivanu Šnajder.

40. Iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Ivana Šnajder od 3. listopada 2021. (list 152 do 197 spisa) utvrđena je vrijednost imovine tuženika na dan 19. veljače 2008. Vještak je naveo kako bih ispoštivao prvi zadatak vještačenja - utvrđivanje vrijednosti imovine na dan otvaranja postupka likvidacije - analizirao je bilance aktive i pasive zadruge, bruto bilancu, račun dobiti i gubitka, a sve na dan 19. veljače 2008. Skraćeni prikaz stanja imovine i izvora sredstava donosi u tablici u Privitku 1. Kako je iz privijene tablice vidljivo, vrijednost imovine ŠKZ Imetak Županja na dan 19. veljače 2008. iznosila je 83.494.891,00 kn. Sredstva

- imovina - sastojala se od dvije stavke: dugotrajna imovina u iznosu od 1.173.655,00 kn i kratkotrajna imovina u iznosu od 82.321.236,00 kn. Dugotrajna imovina sastojala se od zemljišta, građevinskih objekata i opreme, dok se kratkotrajna imovina sastojala uglavnom od potraživanja za dane zajmove, i manjim dijelom od gotovine u blagajni. Izvori navedenih sredstava - pasiva - su: 1.) kapital i rezerve 1.114.767,00 kn; 2.) kratkoročne obveze 64.688.308,00 kn; i 3.) odgođena plaćanja 17.691.816,00 kn. Radi boljeg razumijevanja navedenih stavki, vještak je iste dodatno pojasnio. Tako navodi da aktivu čine sredstva kojima zadruga može raspolagati, a pasiva je pokazatelj od kuda potječu navedena sredstva, a uglavnom ju čine obveze te iste zadruge, bilo za depozite zadrugara, sredstva primljena na oročenu ili neoročenu štednju, neizvršene ili odgođene obveze, a samo manji dio izvora sredstava čini temeljni kapital i udjeli zadrugara. Tako, kada kaže da zadruga može raspolagati sa sredstvima evidentiranim u aktivi, ne znači da ista mogu podijeliti zadrugari, nego se mogu upotrijebiti u redovitom poslovanju, i uvijek imajući u vidu odgovornost za obveze zadruge prema svim vjerovnicima u evidenciji navedenoj u pasivi. Jasno je da je odgovornost poslovodstva zadruge i prema zadrugarima i očuvanju i povećavanju vrijednosti njihovih udjela.

Vještak je utvrdio i vrijednosti imovine tuženika na dan 31. prosinca 2008. Ovu analizu sačinio je sa datumom 31. prosinca 2015., kao zadnjim danom poslovne godine u kojoj je tužitelj preminuo. Jedan od razloga je što se na dan smrti – to jest – sa datumom 16. rujna 2015. ne sačinjavaju dokumenti iz kojih bi se mogao dati nalaz i mišljenje prema ovome zadatku vještačenja, a drugi razlog je što se s osnova utvrđivanja vrijednosti imovine zadruge kao i vrijednosti udjela zadrugara ništa bitno nije promijenilo u odnosu na dva navedena datuma. Sa danom 31. prosinca 2015. dostupni su mu potrebni dokumenti. Skraćeni prikaz vrijednosti imovine zadruge kao i izvora navedene imovine donosi u tablici u Privitku 2. Kao što je i iz tablice vidljivo, vrijednost imovine ŠKZ Imetak u likvidaciji Županja na dan 31. prosinca 2015. iznosila je 41.204.618,00 kn. Sredstva - imovina - sastojala se iz: 1.) dugotrajne imovine 27.280.804,00 kn i 2.) kratkotrajne imovine 13.923.814,00 kn. Dugotrajna imovina sastojala se od materijalne imovine - zemljišta, građevinskih objekata i ostalog u iznosu od 13.894.954,00 kn i financijske imovine u iznosu od 13.385,650,00 kn. Kratkotrajna imovina sastojala se iz potraživanja od kupaca, potraživanja za dane zajmove i novca u blagajni. Izvori navedenih sredstava - pasiva

- sastojala se iz sljedećeg: 1.) kapital i rezerve 2.739.790,00 kn; 2.) dugoročne obveze 7.806.504,00 kn; 3.) kratkoročne obveze 19.968.401,00 kn; i 4.) odgođena plaćanja 10.689.923,00 kn. Kao što je i vidljivo, vrijednost imovine zadruge smanjena je za cca 50%. Ovo vještak smatra i logičnim, budući da je status zadruge u likvidaciji, te isto znači da nema proširenja poslovanja, te da se poslovanje svodi na nužno, sve do zakonske regulacije društava.

Vezano za utvrđivanje tržišne vrijednosti poslovnog udjela SO, vještak je utvrdio da je **.**.2002. SO izvršio je uplatu udjela zadrugara u iznosu od 100,00 kn. Prema podacima u dokumentu bilanca stanja aktive i pasive, u stavci temeljni kapital – u sklopu kojega se nalazi i iznos uplaćen od strane SO - proknjižen je iznos od 143.400,00 kn temeljnog kapitala. Kao što je ranije spomenuo, tržišnu vrijednost poslovnog udjela tužitelja izračunati će kao da sa navedenim datumom zadruga prestaje sa poslovanjem. Ovo znači da sa navedenim datumom treba kapitalizirati svu imovinu zadruge i naplatiti sva potraživanja. Pored toga iz navedenog iznosa vrijednosti imovine zadruge potrebno je podmiriti sva dugovanja i obveze, te odgođena plaćanja, te ostatak podijeliti prema udjelima pojedinih zadrugara. Ukoliko bi se kapitalizirala cjelokupna imovina zadruge, dobio bi se iznos vrijednosti imovine od 41.204.618,00 kn. Iz navedenog iznosa valjalo bi podmiriti obveze i odgođena plaćanja u ukupnom iznosu od 38.464.828,00 kn, a preostali iznos bio bi 2.739.790,00 kn. Navedeni iznos od 2.739.790,00 kn, a u kojemu su sadržani i iznosi prenesene dobiti iz prethodnih razdoblja kao i dobit ostvarena u tekućem periodu, valja podijeliti sa visinom temeljnog kapitala od 143.400,00 kn, što daje tržišnu vrijednost udjela od 1,00 kn i iznosi 19,11 kn. Budući da je ulog SO iznosio nominalno 100,00 kn, tržišna vrijednost udjela SO na dan 31. prosinca 2015. iznosi 1.910,59 kn.

41. Na navedeni nalaz i mišljenje bilo je primjedbi. Na okolnost primjedbi na nalaz i mišljenje saslušan je financijsko-knjigovodstveni vještak Ivan Šnajder.

42. Na primjedbu tužitelja da je vještak u svom nalazu i mišljenju naznačio da će pokušati izračunati vrijednost "uloga zadrugara" na dan njegove smrti, te to nije učinio, nego je samo to pokušao napraviti, no da je isti suprotan pravilima struke, ali i zadatku suda, vještak je naveo da se ova izjava odnosi na svođenje knjigovodstvenih podataka na određeni datum. Ne radi se samo o stanju knjigovodstvenih kartica, nego o izradi cjelokupnog zaključenog računa na navedeni dan. Zbog toga sam zaključio i vještačenje sačinio sa podacima na dan 31. prosinca 2015. godine, za što postoji cjelokupna vjerodostojna dokumentacija. Pored toga ističem da se radi o povoljnijoj situaciji za tužitelja, jer je u 2015., ostvarena dobit, pa je stanje sa 31. prosinca povoljnije nego sa 16. rujna. Kada govori povoljnije, misli da je to povoljnije za tužitelja. Na upit zašto vještak nije izračunao navedeno na traženi datum, odnosno na dan 16. rujna 2015., kao dan smrti pok. SO, vještak je odgovorio da na navedeni datum nije imao cjelokupne dokumente za izradu zaključnog računa sa izračunom rezultata poslovanja i stanja aktive i pasive, a vezano za već izrečenu primjedbu. Vezano za primjedbu tužitelja da u toč. 3. nalaza i mišljenja, vještak elaborira činjenicu da je tuženik vršio brisanje neaktivnih članova, bez dokaza o tom brisanju i o eventualnim isplatama njihovih uloga, odnosno o brisanju istih iz osnivača zadruge, vještak je naveo da je isto naveo samo kao konstataciju, a podatke koje je upotrijebio u izradi nalaza i mišljenja uzimao je iz službenih dokumenata - vjerodostojnih dokumenata predanih uz zaključne račune društva. Na primjedbu tužitelja koji ukazuje na činjenicu da je vještak od tuženika dobio dokumentaciju iz koje je razvidno da zbroj svih udjela tzv. "dokumentu" nije istovjetan podacima iz bilance na stranici 2. nalaza i mišljenja vještaka, vještak je naveo da je popis udjela priložio kao dokumente koje je na njegov zahtjev zaprimio od strane tuženika, upravo zbog toga je i naveo prethodnu konstataciju o brisanju pojedinih udjela, a podatak sa kojim je računao uzimao je iz dokumenata predanih FINA-i. Na primjedbu tužitelja da zadruga nije sastavila dokumente na dan smrti SO, nego je vještak koristio podatke na dan 31. prosinca 2015., da je ovakvo stajalište za tužitelja neprihvatljivo, budući da tužitelj smatra da je tuženik vodio poslovne knjige, informatičkim putem, na IZ sustavu, na poslovnom softveru, te da tužitelj smatra da je pod pretpostavkom da je tuženik vršio knjiženja sukladno Zakonu o računovodstvu

- pravilno i sa točnom dokumentacijom i na vrijeme, s tim u vezi bi se i bilanca mogla izraditi u vrlo kratkom roku i na traženi datum, vještak je odgovorio da se vođenjem knjigovodstva na informacijskom sustavu, može ustanoviti stanje pojedinih konta u računovodstvu, međutim, za izradu zaključenog računa i bilance društva, to nije dovoljno. Potrebno je još puno radnji vezano za obračune amortizacije, preglede neplaćenih računa i sl. Ponovno napominje da bez obzira na razliku u datumima, rezultat po nalazu i mišljenju nije bitno drugačiji, pri čemu čini nespornim činjenicu da je tuženik vodio poslovne knjige informatičkim putem. Vezano za primjedbu tužitelja da mu tuženik nije dostavio dio dokumentacije, jer je isti nestao u poplavi arhive, te da vještak pojasni o čemu se tu točno radi, vještak je naveo da to isto navodi samo kao konstataciju koju je naveo tuženik, međutim za ostali dio nalaza i mišljenja smatra da je imao dovoljno dokumenata. Na upit o kojoj se točno dokumentaciju radi, a koja je eventualno nestala u poplavi , vještak je naveo da je on za izradu svog nalaza i mišljenja imao dovoljnu dokumentaciju, te iz razloga što mu, niti nije ništa nedostajalo za izradu istog, nije ulazio u utvrđivanje na koju bi se to eventualno uništenu dokumentaciju odnosilo. Vezano za primjedbu tužitelja, da vještak pod toč. 4. na strani 3. nalaza i mišljenja navodi da smatra da je potrebno napomenuti da je vještačenje vjerodostojno ukoliko su vjerodostojni i dokumenti koje je zaprimio, te da je zaključio da u spisu većina dokumenata nije privijena, ili nije sustavno posložena, da je dokumente koje je zaprimio za potrebe vještačenja dostavio u privitku 3. svog nalaza i mišljenja, a na dodatni upit o tome kao i tome da li postoji eventualna sumnja u vjerodostojnost dokumentacije koje je tuženik dostavio vještaku, te da li je vještak primijetio bilo kakve manipulacije vezano za dostavu dokumentacije, ili je tuženik odbio vještaku dostaviti traženu dokumentaciju, vještak je naveo da napomena o vjerodostojnosti vještačenja, onoliko koliko su vjerodostojni dokumenti je općenita napomena. Nalaz i mišljenje je sačinio na osnovu po vjerodostojnih dokumenata, bruto bilance i bilance stanja, dakle, stanja aktive i pasive, koje su predani FINA-i, te nema razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost. Ponovno napominje da mu je tuženik dostavio dokumente koje je priložio uz svoj nalaz, te da smatra da je imao dovoljno dokumenata za izradu ovakvog nalaza i mišljenja. Na upit da li je vještak još nešto dodatno tražio od tuženika, a što je vještaka smatrao da je tuženik imao i trebao mu dati prigodom vještačenja, vještak je odgovorio negativno, odnosno da nije takov nešto, niti tražio. Vezano za stranu 4. zadnji stavak nalaza i mišljenje, u kojem vještak navodi "da je vrijednost zadruge smanjenja za cca 50%, te da je to logično, budući da je on u likvidaciji, i nema proširenja poslovanja", te da li je vještak uzeo u obzir činjenicu koju navodi tužitelj vezanu za smanjenje troškova otkada se tuženik nalazi u likvidaciji (troškova hladnog pogona), te da li je vještak uzeo u obzir činjenicu da je tuženik protiv određenog broja zadrugara pokrenuo ovršne postupke, radi namirenja svojih tražbina, temeljem kojih je preuzeo veliki broj vrijednih nekretnina, i to ispod njihove tržišne vrijednosti, kao i da li vještak smatra da je sve navedeno bilo potrebno uzeti u obzir, vještak je odgovorio da konstataciju da je logično smanjenje za cca 50% je donio zbog toga što nema novih plasmana u situaciji u kojoj se društvo nalazi, pa time i nove eventualne dobiti i očuvanja ili povećanja vrijednosti imovine. Ovdje napominjem da je društvo dužno zaprimiti sve nekretnine kojima je postao vlasnik u svome knjigovodstvu, te nema razloga sumnjati da društvo to nije napravilo. Ovdje napominje da postoje regulatori, da postoje kontrolori koji su dužni propisati načine poslovanja navedenih društava, kao i kontrolu njihovog poslovanja. Tržišnu vrijednost imovine može se utvrditi samo prodajom nekretnine, a za eventualnu procjenu vrijednosti za koju smatra da tužitelj misli, potrebno je vještačenje vještaka građevinske struke, te eventualno neko kombinirano financijsko-knjigovodstveno i građevinsko vještačenje. Na primjedbu tužitelja da je vještak izračunao "vrijednost poslovnog udjela" matematičkom operacijom dijeljenja knjigovodstvenih podataka, na način da je preostali iznos, odnosno razliku vrijednosti imovine i obveza i odgođenih plaćanja podijelio sa visinom temeljnog kapitala, te je u tom smislu pozvan vještaka da se očituje kako je izračunao vrijednost poslovnog udjela, da li na način kako to navodi tužiteljica, ili na neki drugi način, vještak je naveo da postoje različite metode procjene tržišne vrijednosti udjela u društvima, međutim najviše stručnjaka iz tog dijela slaže se da je najtočnija metoda izračuna kao da zadruga prestaje sa radom. U svom izračunu je naveo da je radio po toj metodi, dakle, kao da na navedene datume zadruga prestaje sa radom, kada je jasno knjigovodstveno kapitalizirao imovinu, dakle, pretvorio je u financijske iznose, od navedene imovine oduzeo je obveze prema štednji, prema ulozima, obveze za neplaćene račune, te ostatak podijelio sa iznosom temeljnog kapitala, odnosno uloga i dobio vrijednost pojedinih uloga. Na primjedbu tužitelja da vještak u svom izračunu nije pojasnio što znači stavka "izvanbilančni zapis" (rezervacije)" zapis u iznosu od 6 milijuna kuna, koja stavka mijenja izračun u znatnom iznosu, vještak je naveo da stavka izvanbilančni zapisi nema utjecaja na vrijednost društva trenutno, ali može imati u budućnosti. Najčešće se to odnosi na izdane garancije za plaćanje koje mogu biti ostvarene ili ne, a mogu biti ili prihod ili rashod budućeg razdoblja, kao što je vidljivo u bilanci za 2015. istih iznosa nema, znači da su isti realizirani, te konačno prikazani u narednim bilancama. Vezano za primjedbu tužitelja da niti matematički izračun vještaka nije točan, vještak je naveo da se radi o zaokruživanju iznosa, budući da se u dokumentima iznosi prikazuju kao kune bez lipa, a radi se o neznatnim razlikama koje se svode na mjeru od nešto više od 50 lipa. Na primjedbu tužitelja o izračunu vrijednosti udjela, vještak ponavlja kako je to već naprijed iznio da je vrijednost udjela računao iz zvaničnog iznosa vrijednosti temeljnog kapitala. Vezano za primjedbu tužitelja da vještak nije zatražio, te da možda to nije niti uočio, da je trebao dokumentaciju po rješenju suda od 30. lipnja 2020. koja se uglavnom odnosi na analitičke kartice i dugotrajne imovine, popis nekretnina, popis sporova u tijeku, popis zadruge i dr. navedeno pod toč 8. podneska tužitelja od 17. studenog 2021. vještak je odgovorio da je društvo dužno u svome knjigovodstvu prikazati cjelokupnu imovinu društva, kao i eventualna sumnjiva sporna potraživanja, prihode od prodaje i sl. Podatke sa kojima je računao u nalazu i mišljenju ponovno naglašava uzimao je iz vjerodostojnih dokumenata društva koji su predani i prekontrolirani u FINA-i. Na primjedbu tužitelja da tuženik nije dostavio popis nekretnina i popis sporova u tijeku, koji su po stavu tuženika od izrazitog značaja za utvrđivanje tržišne vrijednosti udjela zadrugara, a na poseban upit da li je tuženik to vještaku dostavio, te da li je to bilo bitno i od utjecaja na vještačenje, kao i od utjecaja na utvrđenje tržišne vrijednosti udjela zadrugara, vještak je naveo da takav dokument mu za vještačenje koje je napravio na ovaj način nije bio potreban. Ponovno napominje da je za procjenu vrijednosti nekretnine potrebno vještačenje građevinske struke, te isto tako treba voditi računa radi li se o fiducijarnom vlasništvu, radi li se od drugim teretima na navedenim nekretninama, dakle, svoje vještačenje temeljio je na bazi vjerodostojnih dokumenata. Vezano za ponovnu primjedbu tužitelja o vrijednosti nekretnina koje tuženik ima diljem RH, te od kakvog je to utjecaja na nalaz i mišljenje koje je vještak sačinio, te da li je vrijednost tih nekretnina ušla u izračun prilikom vrijednosti uloga, vještak je naveo da procjena tržišne vrijednosti nekretnina koja bi bila veća od knjigovodstvene vrijednosti, vjerojatno bi povećala vrijednost društva. Društvo je dužno svaku takvu promjenu proknjižiti u svojim poslovnim knjigama, te je za vještaka proknjiženi iznos upravo ta vrijednost. Dakle, za njega su vrijednosti nekretnina proknjižene, te nije imao bilo kakvog razloga posumnjati u isto. Vezano za primjedbu tužitelja da je sestra vještaka AO bila zaposlena dugi niz godina kod tuženika, te da je to dovelo u pitanje objektivnost konkretnog vještačenja, vještak je naveo da je činjenica da mu je sestra radila u navedenom društvu, kao što je i činjenica da je već 10-tak godina u mirovini, da niti ona, niti on nemaju udjela, niti kredita u navedenom društvu. Na pitanje tuženika vezano za distinkciju koja se odnosi na "poslovne udjele" i "zadružne udjele", vještak se očitovao da je činjenica je da je u vještačenju spominjao i poslovne udjele, a ispravno je kao što je naveo tuženik zadružne udjele, te u tom smislu vršim ispravak svog nalaza na svim mjestima na kojima se spominju "poslovni udjeli" i tu trebaju stajati riječi "zadružni udjeli". Na primjedbu tuženika da isti smatra da udjel ŠKZ ne kotira na tržištu, pa stoga, niti nije moguću utvrditi njegovu tržišnu vrijednost, vještak je naveo da je utvrđivanje tržišne vrijednosti vrlo složen zadatak, te za nalaz i mišljenje onako kako ga traži tužitelj, potrebno je građevinsko vještačenje, a u ostalom dijelu ostajem kod svojih navoda vezano za tržišnu vrijednost. Vezano za primjedbu tuženika da vještak nije uzeo u obzir troškove likvidacije i troškove zbrinjavanja radnika, a koji troškovi su odlučni i utječu na vrijednost udjela, te da se vještak očituje da li je to uzeo u obzir i da li je to od utjecaja na vještačenja, vještak je naveo da je točna konstatacija da u izračunu nije uzeo u obzir troškove likvidacije, međutim ovo svoje vještačenje smatrao je samo kao izračun vrijednosti pojedinačnih zadružnih dijela, a ne stvarnu likvidaciju zadruge. Činjenica jeste da bi navedeni troškovi pri stvarnoj likvidaciji zadruge imali utjecaja na vrijednost utjecaja. Vještak je posebno dodao da kada bi svi udjeli bili u vrijednosti predmeta spora koji potražuje tužitelj, vrijednost zadruge iznosila bi cca. 400 milijuna kuna. Radi svega naprijed navedenog ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na pitanje tužitelja je li vještak u cijelosti postupio sukladno nalogu ovosudnog rješenja od 28. lipnja 2021., odnosno je li utvrdio tržišnu vrijednost poslovnog udjela, vještak je naveo da smatra da je u svom nalazu i mišljenju postupio po nalogu za vještačenje, te izračunao vrijednost zadružnih udjela statičkom metodom. Na upit postoji li cjelokupan iznos temeljnog kapitala na računu tuženika, vještak je naveo da ne zna. Na upit od čega se sastoji bilanca u konkretnom slučaju, vještak je odgovorio da se bilanca sastoji od aktive i pasive, gdje su aktiva sredstva, a pasiva obveze, pri tome u aktivnu ulazi i vrijednost imovine, koja pojedinačno imovina je dio aktive, ne može odgovoriti, ali smatram da je po zakonu proknjiženo sve u dokumentaciji tuženika. Naveo je da on nije dobio popis nekretnina, kao niti njihovu tržišnu vrijednost, na upit tužitelja da vještak pojasni što je po njemu temeljni kapital, vještak je odgovorio da to su ulozi zadrugara u dijelu osnivanja kao i u djelu poslovanja. Na pitanje tuženika pod uvjetom da se svim zadrugarima isplati iznos koji potražuje tužitelj na ime uloga, da li bi to utjecalo na solventnost i likvidnost zadruge, vještak je odgovorio da bi sigurno utjecalo na likvidnost, a i na opstojnost zadruge, budući da iznosi koji bi u tom slučaju bili isplaćeni premašuju iznos vrijednosti, uobičajeno je da se prvo podmiruju obveze štediša, štednih uloga, dugovanja dobavljačima, a ono što ostaje dijeli se zadrugarima. Na prijedlog tužitelja da se prisutnom vještaku da na uvid dokumentacija priložena uz podneska od 13. travnja 2022., te da se isti očituje na konkretnu dokumentaciju, kao i na nalaz i mišljenje vještaka koji je priložen uz navedeni podnesak, te da utvrdi da li je tržišna vrijednost te imovine ušla u bilancu, vještak je naveo da nije imao uvid u tržišnu vrijednost, dakle, procjenu građevinskog vještaka. Protivi se ovakvom zahtjevu, smatra da je u svom nalazu i mišljenju ispoštovao zadatak vještačenja, te da je uzeo sve podatke iz bilance zadruge. Parcijalno utvrđivanje vrijednosti pojedinih objekata ne može bitno utjecati na njegov nalaz i mišljenje. Smatra da društvo ima zakonsku obvezu proknjižiti svu imovinu koju posjeduje i sa takvim podacima je izračunao vrijednost, tržišnu vrijednost udjela zadrugara. Vještak ovakav prijedlog tužitelja smatra nepotrebnim.

43. Kako prethodnim vještačenjem nije bilo razriješeno pitanje da li postoji dug SO prema tuženiku, te da li postoji dug tuženika prema SO i drugima, kao i da li se tuženik pokušao namirit za eventualno dugovanje na imovini sada pok. SO, sud je odredio izvođenje dokaza dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po istom vještaku.

44. Vezano za navedeno, provedeno je po istom vještaku dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje od 16. listopada 2023. (list 853 do 857). U vezi međusobnih dugovanja i potraživanja financijsko-knjigovodstveni vještak navodi da prema financijskoj kartici Imetak ŠKZ u likvidaciji Županja, konta 55403 Dugoročni krediti preko 24 mjeseca, partije 0010600675 SO, [adresa], postoji dugovanje SO prema Imetak ŠKZ u likvidaciji Županja po navedenom kreditu u iznosu od 132.696,74 eura, dospijeća 9. ožujka 2011.; da prema financijskoj kartici Imetak ŠKZ u likvidaciji Županja, konta 814 Beskamatni depoziti partije 0010600675 SO, [adresa], postoji potraživanje SO od Imetak ŠKZ u likvidaciji Županja za uplaćeni depozit u iznosu od 64.615,57 eura bez dospijeća, i da prema financijskoj kartici Imetak ŠKZ u likvidaciji Županja, konta 9002 Utemeljeni kapital partije 0010200991 SO, [adresa], postoji potraživanje SO od Imetak ŠKZ u likvidaciji Županja za uplaćeni udjel u iznosu od 13,27 eura bez dospijeća. Vezano za namirenje iz imovine tužitelja i njegovih sljednika, vještak navodi da se tuženik ovršnim prijedlogom poslovni broj Ovr-1493/2013 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokušao, te konačno djelomično i uspio, namiriti prodajom nekretnina založnog dužnika Kustošak d.o.o. Zagreb, te je od iznosa od 188.014,00 kn dobivenog prodajom namirio 134.150,22 kn zateznih kamata i 53.863,78 kn redovnih kamata, a da mu ostali eventualni pokušaji namirenja iz imovine SO nisu poznati. Podneskom od 21. svibnja 2024., po nalogu suda, vještak je dostavio dokumentaciju na koju se poziva u svojoj dopuni vještačkog nalaza i mišljenja od 22. studenog 2023.

45. Na dopunski nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj imao primjedbi.

46. Na okolnost primjedbi saslušan je financijsko-knjigovodstveni vještak, koji je naveo kako je u svome vještačenju, kao i u dopuni vještačenja, polazio od Ugovora o kreditu kao i od priloženog Plana otplate kredita. Smatrao je, budući da je korisnik kredita bio upoznat sa istima, da je isto i prihvaćeno. Do sada nije bilo prigovora na način izračuna plana otplate, pa isti u svom vještačenju nije niti razmatrao. Nadalje i sud je u ovršnom postupku pravomoćno okončanom, isto tako prihvatio navedeno i donio presudu. Također isto nije bilo traženo, niti u nalozima za vještačenje. Isticani su prigovori o vrijednosti udjela, kao i o podacima u knjigovodstvu, te je vještak i nadalje ostao pri sadašnjim tvrdnjama i svemu navedenom. Kod prigovora zastupnika tužitelja o načinu izračuna plana otplate prihvatio je navedeni prigovor. Naime, tuženik je plan otplate u ratama izračunao tako da je izračunatu prvu ratu uzeo za svih 36 rata kredita, što nije prema formulama za izračun rata kredita. U navedenoj metodi računa se iznos kamate na ostatak duga, dok je iznos glavnice u rati stalno isti. Budući da se otplatama smanjuje ostatak kredita i rate su sve manje. Tužitelj nije redovito otplaćivao kredit, niti ga je konačno otplatio, a pokrenuta je i ovrha po kojoj je djelomično naplaćen kredit. Primjenjujući navedeno, nalazi da bi na kartici "obračun kamata" ukupno zaduženje, dakle dospijeće rata kredita, bilo 1.684.803,65 kn umjesto navedenih 1.896.946,92 kn, što čini razliku više zaduženog od 212.143,27 kn ili 28.156,25 eura. Na sudski spis i za punomoćnike parničnih stranaka predao je Plan otplate u kn po ratama prema formuli (radi se o početnom otplatnom planu). Nadalje, u navedenoj kartici tuženik je na zadužene iznose obračunavao zakonsku zateznu kamatu, a u zaduženim iznosima već je uračunata ugovorena kamata, knjiženo je zaduženje za ukupan iznos rate, a ne glavnice. Glavnica je iznosila 40.570,50 kn. Cjelokupan izračun komplicira i činjenica da je po kreditu bilo 520 uplata, čak i više uplata u jednom danu. Dana 20. travnja 2016., a to je dan zadnje naplate ovrhe, stanje kredita po ovome je 752.057,01 kn ili 99.815,12 eura, bez uračunavanja zakonske zatezne kamate za zakašnjenja u plaćanju od podnošenja tužbe. Na sudski spis i za punomoćnike parničnih stranaka predao je i Izračun po ratama kredita. Pored navedenog tuženik potražuje i sudske troškove, upravne pristojbe, troškove za vještačenja u iznosu od 24.280,95 kn ili 3.222,64 eura. Nadalje je naveo da ukoliko sud smatra da tuženik ima pravo na obračun zakonskih zateznih kamata onda kamate na ukupan iznos kredita iznose 1.550.965,08 kn ili 205.848,44 eura. Da bi ukupna potraživanja po navedenom bila (bez prijeboja depozita) stanje bez zakonskih zateznih kamata je 752.057,01 kn ili 99.815,12 eura; pristojbe 24.280,95 kn ili 3.222,64 eura; zakonska zatezna kamata na kredit 1.550.965,08 kn ili 205.848,44 eura; zakonska zatezna kamata na pristojbu iznosi 11.768,96 kn ili 1.562,01 eura; te zakonska zatezna kamata od zadnjeg dospijeća iznosi 1.282.756,36 HRK ili 170.251,03 eura. Ako se ne razmatra depozit onda je njegov izračun kako je gore i naveo. Ukoliko se u izračun uvrsti i uplaćeni depozit, te izvrši prijeboj na dan posljednje naplate potraživanja tuženika do 3. listopada 2024. uz prijeboj depozita i uz zakonsku zateznu kamatu od dana zadnje uplate iznosi: glavnica 265.211,40 kn ili 35.199,60 eura; pristojbe 24.280,95 kn ili 3.222,64 eura; zakonska zatezna kamata na pristojbe 11.768,96 kn ili 1.562,01 eura; zakonska zatezna kamata o dospijeća zadnje rate iznosi 1.040.735,40 kn ili 138.129,33 eura. Na sudski spis i za punomoćnike parničnih stranaka vještak je predao i obračun kamata bez prijeboja depozita i sa prijebojem depozita. Pojasnio je da, nakon što se prvi puta prigovor načina obračuna sukladno Planu pojavio tek u podnesku tužitelja od 17. lipnja 2024., shodno tome, a uzevši u obzir i primjedbe tužitelja, on je sačinio gore navedene izračune. Ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1493/2013 također je uzeo u obzir prilikom gornjih obračuna. Vezano za prigovor tužitelja da vještak arbitrira u korist tuženika, jer je kod tuženika nekada radila vještakova sestra AO, kao voditelj knjigovodstva, navodi da se o tom prigovoru već ranije očitovao, te zato nije ništa ponovno dodatno navodio, osim da je njegova sestra bila zaposlena kod tuženika prije 12 godina, te zbog toga njegova objektivnost ničim nije dovedena u pitanje. Na primjedbu tužitelja vezano za financijsku karticu conto 55403 iskazani dug na dan 10. listopada 2023., naveo je da se ne može točno očitovati što je bilo tog datuma 10. listopada 2023.; a nakon što je izvršio uvid u financijsku dokumentaciju na temelju koje je vršio svoje izračune naveo je da je izračun radio do 10. listopada 2023. zbog toga što je imao financijske kartice na taj navedeni datum. Vezano za primjedbe tužitelja na zakonski čl. 379. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i pitanje zastare i rokova zastre nije se želio posebno očitovati, budući da se tu radi o pravnom pitanju. Na primjedbu tužitelja da nije vidljivo iz čega je nastao dug koji je vještak izračunao, te da vještak nije priložio financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju, naveo je da je upravo na ovom ročištu, kao i ranije, priložio financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju u vidu financijskih kartica, te da je financijska kartica knjigovodstveni dokument. Budući da na navedenoj kartici stoji samo saldo duga, poslovne promjene koje su dovele do navedenog salda proknjižene su u proteklim godinama, a njegov stav i nalaz o navedenim poslovnim promjenama upravo je iznio na ovom ročištu. Prilikom izrade vještačenja imao je na uvid Ugovor o depozitu, budući da se beskamatni depozit iznos depozita nije mijenjao kroz godine, a radi se o Ugovoru o beskamatnom depozitu. Činjenica je da se u nalazu navodi "utemeljeni kapital" a isti podrazumijeva temeljni kapital društva. Radi svega naprijed navedenog ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te njegove dopune iznesene. Na upit tužitelja da li financijsku karticu na kojoj je temeljio svoj nalaz i mišljenje od 10. listopada 2023. smatra vjerodostojnom, vještak je odgovorio da je u svojem iskazu obrazložio vrijednost potraživanja tuženika u odnosu na tužitelja, koje se razlikuju od navedenog na kartici. Na dalji upit da se vještak dodatno očituje koje su uplate i koji obračun kamata obuhvaćeni navedenom financijskom karticom od 10. listopada 2023., vještak je naveo da u navedenoj financijskoj kartici stoji iznos koji obuhvaća sve uplate koje su bile i zaduženja koja je tuženik knjižio zajedno sa obračunom zakonskih zateznih kamata na ukupan iznos. Njegov stav oko stanja dugovanja je iznio na ročištu. Na poseban upit je naveo da mu je tužitelj priložio bilo kakvu dokumentaciju relevantnu za financijsko- knjigovodstveno vještačenje on bi istu svakako uzeo u obzir, a to je i spomenuo u svom nalazu i mišljenju, i spominjao tijekom postupka navodeći da mu stranke dostave cjelokupnu dokumentaciju kojom raspolažu vezano za navedena dugovanja. Na dalji upit da li su u financijskoj kartici obuhvaćeni ostali troškovi, kao što su vještačenja, pristojbe i sl., koje je vještak spominjao na današnjem ročištu, vještak je naveo da se ne može se očitovati o tome jesu li iznosi sadržani u navedenom iznosu na navedenoj financijskoj kartici. Na dalji upit da li je vještak dobio dokumentaciju na koga odnosno na što se odnose ti ostali troškovi koje je danas spomenuo, vještak je naveo da je kartica na kojoj su proknjižena ostala potraživanja sastavi dio spisa. Na istoj su navedeni pojedinačni iznosi uplata sudskih pristojbi, građevinskih vještačenja i sl., te je njih uzeo u obzir kod izračuna ostalih potraživanja. Da on nije imao na uvidu izvorne dokumente o sudskim pristojbama, vještačenjima i sl., nego je uzimao iznose sa financijske kartice. Na dalji upit na temelju čega je zaključio odnosno temeljem koje dokumentacije o uplati putem ovršnog postupka u Zagrebu tj. kada je izvršan uplata (tužitelj primjećuje da unatoč pozivu tužitelja vještak nije dostavio takav dokument u spis), vještak je odgovorio da je iznos od 188.014,00 kn uplaćen na račun tuženika 20. travnja 2016., a odluka i dioba po Općinskom građanskom sudu u Zagrebu je sastavni dio spisa. Na dalji zašto nije obračunavao kamate na depozit, vještak je odgovorio zato što se, kako je to naprijed i naveo, radi o Ugovoru o beskamatnom depozitu. Na dalji upit je li upoznat sa čl. 2. predmetnog Ugovora da se sredstva oročavaju na rok od 36 mjeseci, vještak je naveo da se pod oročenjem smatra zadržavanje iznosa depozita do otplate kredita. Vještak je prihvatio primjedbu tuženika i izjavio da na navedenoj kartici na koju se poziva nisu knjižene zakonske zatezne kamate, knjižena je ugovorena kamata i glavnica. U financijsko- knjigovodstvenom poslovanju zakonska zatezna kamata se evidentira na način da se za istu pravi poseban obračun zakonske zatezne kamate, a utvrdio je da je tuženik izradio ovakav obračun zakonske zatezne kamate.

47. Budući da je vještak detaljno i iscrpno odgovorio na sva pitanja stranaka i dodatno obrazložio sve njihove primjedbe, te da stranke nisu imale daljnjih pitanja i prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, sud ga je u cijelosti prihvatio vjerodostojan, stručan i objektivan.

48. Sukladno čl. 13. Statuta sredstva zadružnih uloga vratit će se zadrugaru tek po izmirenju svih njegovih obveza prema zadruzi.

49. Sukladno čl. 378. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima nakon što podmire dugove društva likvidatori su dužni izraditi izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog o podjeli imovine društva, ako u odluci o prestanku društva nije drugačije određeno.

50. Iz navedene odredbe slijedi da se imovina društva ne može podijeliti prije nego što budu podmireni svi dugovi društva, a iz čl. 13. Statuta proizlazi da će se sredstva zadružnih uloga vratiti zadrugaru tek po izmirenju svih njegovih obaveza.

51. Tuženik je tijekom ovoga postupka (u odgovoru na tužbu, a napose u podnesku od 2. studenog 2023.) istaknuo prigovor prijeboja vezano za postojanje tražbine prema tužitelju, te prigovor istodobnog ispunjenja iz čl. 358. Zakona o obveznim odnosima, te prigovor iz čl. 13. Statuta i prigovor zastare iz čl. 421. Zakona o trgovačkim društvima.

52. Člankom 421. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima nije propisan posebni rok u kojem član koji istupi iz društva ima pravo tražiti nadoknadu poslovnog udjela.

53. Kako je nesporno da je prednik tužitelja preminuo **.**.2015., a koji dan se smatra danom prestanka njegovog članstva u zadruzi, što je izjednačeno je sa datumom istupanja iz zadruge, a od istupanja iz zadruge 16. rujna 2015. do podnošenja tužbe koja je podnesena 14. veljače 2019. nije istekao opći zastarni rok propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, stoga je imajući u vidu navedeno, kao neosnovan odbijen prigovor zastare koji je tijekom postupka istakao tuženik.

54. Imajući u vidu čl. 13. Statuta, te nesporno utvrđenu činjenicu da da prednik tužitelja, niti tužitelj, nisu podmirili sve svoje obveze prema tuženiku odnosno zadruzi, jer sporni kredit nije u cijelosti otplaćen, kako je to utvrdio financijsko-knjigovodstveni vještak, stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu zadružnog udjela ( u tužbi tužitelj ga naziva osnivačkim udjelom), te odlučiti kao pod točkom I. al. 6. izreke ove presude. S obzirom da dug koji je nastao po kreditu još uvijek nije otplaćen, to tužitelj nema pravo na isplatu zadružnog uloga. Čak i ako bi se primijenile odredbe koje govore o istupu člana društva iz društva sa ograničenom odgovornošću, tužitelj i u tom slučaju nema pravo na isplatu, jer nije podmirio obveze prema tuženiku (čl. 421. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima).

55. Tuženik je opreza radi istakao prigovor istodobnog ispunjenja iz čl. 358. Zakona o obveznim odnosima, navodeći da u slučaju da sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja vezan za isplatu (zadružnog udjela i depozita), sud uvjetuje tužitelju ovu isplatu sve dok tužitelj tuženiku ne isplati iznos od 2.491.575,85 kn (dug na dan 12. lipnja 2020. na ime dugovanja po kreditu).

56. Bez obzira što je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu zadružnog udjela, potrebno je obrazložiti i tuženikov prigovor istodobnog ispunjenja, odnosno prigovor neispunjenja ugovora. Da bi bio prihvaćen prigovor istodobnog ispunjenja, odnosno prigovor neispunjenja ugovora iz čl. 358. Zakona o obveznim odnosima, osnovni uvjet je da se radi o sinalgmatičnim odnosno recipročnim obostrano obveznim ugovorima, to su takvi ugovori u kojem obje strane imaju međusobne obveze, u smislu da je ispunjenje obveze jedne strane uvjetovano ispunjenjem obveze druge strane. Dakle, radi se o ugovorima kod kojih, ni jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu, ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim, ako nije što drugo ugovoreno ili zakonom određeno li ako što drugo proistječe iz naravi posla.

57. U ovome predmetu, niti sporni Ugovor o kreditu, niti Ugovor o oročenju nisu po svojoj prirodi sinalgmatični odnosno recipročni obostrano obveznim ugovori, pa stoga tuženik ne može eventualnu obvezu isplate depozita i zadružnog udjela uvjetovati tužitelju sa istodobni ispunjenjem obveze iz ugovora o kreditu, a očito je i da se radi o zahtjevima parničnih stranaka koji proizlaze iz različitih pravnih poslova, koji sami za sebe pojedinačno, ali ni međusobno nisu recipročni obostrano obveznim ugovori, stoga je ovaj tuženikov prigovor sud ocijenio kao neosnovan.

58. Vezano za istaknuti prigovor prijeboja, koji je tuženik istakao ukoliko sud prihvati djelomično ili u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu osnivačkog udjela, a imajući u vidu da i tuženik navodi da smatra da ima dospjelo potraživanje prema predniku tužitelja u iznosu od 132.696,74 eura, sud navodi da o ovom prigovoru nije odlučivao, budući da je u cijelosti odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa na ime osnivačkog udjela i oročenog depozita.

59. Imajući u vidu da je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu osnivačkog udjela, zbog navedenog nije izvodio dokaz novim kombiniranim financijsko-knjigovodstvenim i građevinskim vještačenjem kako je to predložio tužitelj, pa se ovaj dokazni prijedlog zbog navedenog ukazao kao nebitan i nepotreban.

60. Na raspravnom ročištu od 14. travnja 2022. (list 728 spisa) tužitelj je predložio da se izvrši prekid ovog parničnog postupka do okončanja postupka koji se vodi kod Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru po kaznenoj prijavi koja je podnesena protiv tuženikovih odgovornih osoba radi krivotvorenja službenih dokumenata vezanih za poslovanje, imovinu i postupak likvidacije tuženika i dr., na temelju čl. 204. Zakona o kaznenom postupku.

61. Tuženik se prijedlogu za prekid postupka protivio.

62. Sud je odbio prijedlog za prekid ovog parničnog postupka do okončanja postupka koji se vodi kod Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru po kaznenoj prijavi tužitelja, ovo stoga što se radi o kaznenoj prijavi koja nije u izravnoj vezi sa predmetom ovoga spora, a pogotovo imajući u vidu da je tužbeni zahtjev vezan za isplatu osnivačkog udjela odbijen, pa sud nije odlučivao o visini tužbenog zahtjeva za isplatu osnivačkog udjela, te u tome dijelu niti nije bilo potrebe koristiti nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka, nego samo u dijelu koji se odnosi na utvrđenje međusobnih potraživanja.

63. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife).

64. Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu (prema Tbr. 8. toč. 1. u vezi sa Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife), sastav 4 obrazložena podneska (i to podnesak 29. srpnja 2020., 2. prosinca 2020., 3. studeni 2021. i 23. prosinac 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife), zastupanja tuženika na 7 ročišta (prema Tbr. 9. toč 1. Odvjetničke tarife i to ročište od 30. lipnja 2020., 14. travnja 2022., 23. ožujka 2023., 28. rujna 2023., 16. svibnja 2024., 3. listopada 2024. i 22. siječnja 2025.), svaka radnja u zatraženom iznosu od 1.493,13 eura, sastav 4 obrazloženih podnesaka (prema Tbr. 8. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, i to podnesak od 13. svibnja 2022., 25. kolovoza 2023., 2 studeni 2023. i 6. lipnja 2024.), svaki podnesak po 125,00 eura, sve uključujući pripadajući porez na dodanu vrijednost, što sveukupno iznosi 18.417,56 eura.

Pored toga, tuženiku je još u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,80 eura, te iznos od 132,72 eura na ime sudske pristojbe na presudu(imajući u vidu da je tužitelj koji je obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu i presudu temeljem rješenja o odobravanju besplatne pravne pomoči oslobođen od plaćanja troška sudskih pristojbi u visini od 60% iznosa sudskih pristojbi) tako da ukupno priznati troškovi tuženika iznose 18.882,08 eura. Imajući u vidu navedeno odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, te je tuženiku dosuđen ukupni trošak od 18.882,08 eura.

65. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tuženiku u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

U Županji 7. ožujka 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetniku u Vinkovcima,

2. Tuženik po punomoćniku Hrvoju Grubeša, odvjetniku u Osijeku.