Posl.br.P-3936/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužiteljice Suvlasnici stambene zgrade [adresa], HO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i dr. zastupani po upravitelju kao zakonskom zastupniku, trgovačkom društvu TEHNOPLAST d.o.o. Split, Ulica Slobode 5, OIB:70676517267, kojeg zastupa direktor Denis Pulić, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivo i Maja Smrke odvjetnici u OD Smrke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025 g. presudom objavljenom dana 07. ožujka 2025 g.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"1.Nalaže se tuženiku OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima iznos od 3.523,79 Eura/26.550,00 kuna sa zakonskom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od po 59,72 Eura/450,00 kuna mjesečno teče od 1. listopada 2014.g. pa do 31. srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2.Nalaže se tuženiku OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima iznos od 59,72 Eura/450,00 kuna mjesečno u razdoblju od 1. kolovoza 2019.g. pa ubuduće, s tim što će dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose platiti odjednom, sa zakonom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

3.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od dana objave prvostupanjske presude".

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 Eura.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelji navode da su suvlasnici stambene zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa], koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom [adresa] u [adresa] od 30. travnja 2007. upravitelj ove zgrade je trgovačko društvo Tehnoplast d.o.o. Split. Međuvlasničkim ugovorom "U Splitu,11.04.2006.godine" suvlasnici su uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem zgrade.

2.Člankom 4 tog Ugovora određeno je da će suvlasnici o pitanjima korištenja zajedničkih dijelova zgrade te drugim pitanjima koja nisu uređena tim ugovorom posebno odlučiti u pisanom obliku. Suvlasnici stambene zgrade [adresa] u [adresa] dana 1. svibnja 2006 g. donijeli su Odluku o postavljanju reklama na fasadu zgrade "Split, 01.05.2006.god" temeljem koje su odredili da se za reklamu ili natpis tvrtke, veličine do 1 m2, a koji je smješten na udaljenosti 3 m od poslovnog prostora, neće naplaćivati korištenje fasade u reklamne svrhe.

3.Također, tom odlukom utvrđeno je da će se za ostale reklame ili natpise koji prekoračuju uvjete iz prethodne točke naplaćivati mjesečna naknada u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade u iznosu od 150,00 kuna po 1 m2 korištene površine fasade. Nastavno na tu odluku, suvlasnici su donijeli odluku kojom svi koji koriste zajedničke dijelove zgrade su obvezani plaćati naknadu za korištenje u sredstva zajedničke pričuve, a što se odnosi na postavljanje klima uređaja na zajedničke dijelove zgrade.

4.Tužena je na zajedničkom dijelu zgrade i to zajedničkoj fasadi pročelje sa sjevera postavila jednu vanjsku jedinicu klima uređaja, a sa istočne strane dvije vanjske jedinice klima uređaja. Za korištenje zajedničkih dijelova zgrade, tužena ne pomiruje svoju obvezu podmirenja naknade u korist sredstava zajedničke pričuve sukladno Odluci od 1. svibnja 2005.g. i dopuni te odluke iako ju je upravitelj po nalogu suvlasnika zgrade pozivao na podmirenje te naknade i sklapanje ugovora o zakupu zajedničkog dijela zgrade, što je tužena odbila. U ovom postupku tužitelj od tuženika potražuje isplatu dospjelih iznosa naknade za korištenje zajedničkih dijelova zgrade za razdoblje od rujna 2014.g. pa do podnošenja tužbe te za ubuduće 450,00 kuna mjesečno, sve sa zakonskom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate.

5.U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističe kako tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe protiv tužene pa se u tom pravcu ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije. Odredbom čl.39 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu:ZV) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju u svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima.

6.Nadalje, prema čl.40 ZV-a o poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, a većina glasova se računa prema suvlasničkim dijelovima a ne po broju suvlasnika. Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne tvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika (čl.41 st.1 ZV-a).

7.Naposljetku, čl.93 ZV-a propisuje upraviteljeve dužnosti i ovlasti pa je tako u stavku 2 određeno da je upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Nadalje tužitelj i to CO i BO uopće nisu pisani kao suvlasnici nekretnine u zgradi na adresi [adresa] pa sukladno čl.30 st.1 ovi tužitelji nemaju pravo sudjelovati u upravljanju zgradom pa tako ni davati suglasnost za podnošenje tužbe.

8.Stoga se predlaže u odnosu na njih tužbu odbaciti radi nedostatka aktivne legitimacije. U odnosu na tužitelje EO, KO i ŽO, ističe se kako su u usmenom razgovoru s tuženom naveli da nisu dali pristanak niti suglasnost za podnošenje tužbe protiv tužene, a tužitelj ŽO je dao suglasnost ali da nije znao da se tužba odnosi radi isplate najma fasade za klima jedinice, a za koji postupak nikad ne bi dao suglasnost. S obzirom da do podnošenja ovog odgovora na tužbu ovi tužitelji nisu bili u mogućnosti dostaviti pisanu izjavu inzistiraju da ih se pozove kao svjedoke na navedene okolnosti.

9.Obzirom na navedeno i dostavljenu dokumentaciju iz koje proizlazi da velik broj suvlasnika nisu nikada dali suglasnost za predmetnu tužbu. Međutim u konkretnom slučaju se radi o naplati naknade na ime korištenja fasade i to za period od najmanje 5 godina, pa predmetni postupak sukladno čl.41 st.1 predstavlja poslove izvanredne uprave za koje je nužna suglasnost svih suvlasnika zgrade. S obzirom na navedene nedostatke opisane u prethodnom dijelu, očito je kako tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv tužene pa se predlaže odbaciti tužbu tužitelja.

10.U tužbi navodi se kako su tužitelji dana 1. svibnja 2006.g. donijeli Odluku o postavljanju reklama na fasadu zgrade temeljem koje su odredili da se za reklamu ili natpis tvrtke, veličine do 1 m2 a koji je smješten na udaljenosti 3 m od poslovnog prostora neće naplaćivati korištenje fasade u reklamne svrhe. Za sve ostale koji prekoračuju navedene uvjete, naplaćivat će se mjesečna naknada u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade u iznosu od 150,00 kn po m2 korištene površine fasade.

11.Nastavno na ovu odluku, tužitelji da su donijeli novu odluku kojom svi koji koriste zajedničke dijelove zgrade u obvezi su plaćati naknadu za korištenje u sredstva pričuve a što se odnosi na postavljanje klima uređaja na zajedničke dijelove zgrade. Međutim, uz tužbu nije priložena ova druga odluka koja bi se odnosila postavljanje klima uređaja na zajedničke dijelove zgrade.

12.U ovom dijelu se bitno osvrnuti na Odluku od 1. svibnja 2006.g. na kojoj tužitelji temelje svoje potraživanje. Prije svega se navodi kako istu potpisuje predstavnik stanara gosp. GO koji u vrijeme donošenja takve odluke uopće nije bio predstavnik stanara. Naime, g. GO je ovlašten za predstavnika stanara od strane suvlasnika zgrade temeljem Aneksa međuvlasničkog ugovora od 11.04.2006.g., a koji je zaključen 28.06.2006.g. a predmetni aneks ugovora tužitelji nisu priložili uz tužbu. Iz članka 1 Aneksa Ugovora proizlazi da su suvlasnici u lipnju 2006.g. za predstavnika suvlasnika izabrali gosp. GO a predmetna odluka je donesena skoro 2 mjeseca prije.

13.Bitno je napomenuti da su tužitelji uz tužbu priložili Ugovor o upravljanju od 30.04.2007.g. a iz čl.1 Ugovora proizlazi da su suvlasnici Aneksom Međuvlasničkog ugovora od 28.06.2006.g. izabrali predstavnika, suvlasnika gosp. GO. Dakle, odluku od 01.05.2006.g. potpisala je neovlaštena osoba pa je upitno da li gosp.GO ima potreban broj potpisa za svoj izbor kao osobe ovlaštene za predstavljanje suvlasnika a sve sukladno odredbama ZV-a te da li je u trenutku donošenja odluke iz 2006.g. postojao potreban broj suvlasničkih potpisa da bi se ovakva odluka izglasala.

14.Ovo sve tužena navodi iz razloga što odluka iz 2006.g. nije donesena odredbama ZV-a, a uz to je potpisana od strane nelegitimno izabranog predstavnika stanara. Iz dostavljenog privitka s potpisima razvidno je kako tadašnji suvlasnici H i ŠO nisu potpisali suglasnost oboje već samo ŠO pa u obzir dolazi samo 63,91 m2 a ne 127.83 m2, a za suvlasnike HOH i IO potpisi su krivotvoreni o čemu svjedoči izjava ovih suvlasnika, pa se ne mogu njihovi potpisi uzeti u obzir, za suvlasnike KO i FO postoji samo jedan potpis pa se uzima u obzir dio površine stana od 57,88 m2, a ista je situacija za suvlasnike TO i ZO, MO i VO te O i LO. Kada se zbroje pripadajući suvlasnički dijelovi potpisanih suvlasnika svi zajedno imaju 1.983,30 m2 od ukupnih 4.356,93 m2 odnosno ukupno 45,5% suvlasnika je svojim potpisima potvrdilo gosp. GO za predstavnika stanara pa je očito kako nije izabran sukladno odredbama ZV-a. Ovu činjenicu je tužena zajedno s ostalim suvlasnicima u više navrata upozoravala upravitelja, no nije bilo nikakve reakcije.

15. Što se tiče suglasnosti suvlasnika na Odluku od 1. svibnja 2006.g., također se uočavaju sljedeće nepravilnosti:podr.n.br.8,13,28,31,32,37, postoje potpisi samo jednog suvlasnika pa se ne može uzimati u obzir cjelokupna površina stana već pripadajući suvlasnički dio, pod r.n.br.14 nalazi se potpis vlasnika Grad Split (nečitko) a iz Izjave ovlaštene osobe Grada Splita od 4.9.2019.g. proizlazi da je potpis krivotvoren te da Grad Split nije dao suglasnost na Odluku iz 2008.g. pa se njihovi dijelovi ne uzimaju o obzir, pod rn.br.40 nalazi se potpis nevlasnika SO, pod r.n. br.42,43,44,46, i 49 budući se rado o vlasnicima pravnim osobama, suglasnosti ne sadrže pečat uz potpise ovlaštene osobe a sve sukladno Uputi upravitelja Tehnoplast d.o.o. o načinu sakupljanja potpisa da bi bili pravovaljani. Kada se zbroje svi pravovaljani potpisi onda svi zajedno u suvlasništvu imaju 2.186,91 m2 od ukupno 4.356,93 m2 odnosno 50,14 % pa proizlazi da citirana Odluka iz 2006.g. nije donesena s potrebnom suvlasničkom većinom sukladno odredbama ZV-a pa je takva odluke nezakonita.

16.Tužitelji uz tužbu nisu dostavili drugu odluku temeljem koje se tuženoj naplaćuje naknada za korištenje fasade zbog postavljanja vanjskih klima jedinica, to se tužena u tom smislu ne može detaljnije očitovati. Međutim, tužitelji u tužbi navodi da se ova odluka donijela "nastavno na odluku iz 2006.g." prema kojoj svi koji koriste zajedničke dijelove zgrade u obvezi su plaćali naknadu za korištenje u sredstva pričuve a što se odnosi na postavljanje klima uređaja na zajedničke dijelove zgrade. Drugim riječima, na ovu Odluku bi se trebali primjenjivati kriteriji iz Odluke iz 2006.g odnosno "za reklamu ili natpis tvrtke, veličine do 1m2, a koji je smješten na udaljenosti 3 m od poslovnog prostora, neće naplaćivati korištenje fasade u reklamne svrhe. Za sve ostale koji prekoračuju navedene uvjete, naplaćivat će se mjesečna naknada u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade u iznosu od 150,00 kn po m2 korištene površine fasade". Prema navodima iz toč. 3 tužbe, tužena je postavila ukupno 3 klima jedinice na fasadu zgrade za koje ne podmiruje, naknadu a da je upravitelj pozvao da to učini što je odbila.

17.Ne odgovara istini da je tužena postavila 3 klima jedinice na fasadu zgrade budući je kupila poslovni prostor s postojeće dvije klima jedinice na fasadi dok je jednu klima jedinicu stavila naknadno. Tužena je postala vlasnica nekretnine 18.11.2014.g. pa tužitelji ne mogu svoje potraživanje obuhvatiti za period kad tužena nije bila vlasnica. Dakle, raniji vlasnici su postavili dvije klima jedinice na fasadu te za njih nisu plaćali kakvu naknadu a niti je tužena znala za postojanje bilo kakve odluke sve dok upravitelj zgrade nije od tužene tek 19. svibnja 2017.g. zatražio potpisivanje ugovora. Međutim, tužena je zatražila od upravitelja odluku po kojoj mora plaćati navedenu naknadu, koju do danas, čak ni uz tužbu, nije vidjela a niti je dobila očitovanje upravitelja zgrade. Upravitelj zgrade ponovno dostavlja tuženoj dana 14.11.2018.g. ugovorna potpis, a tužena dostavlja očitovanje u kojem navodi da ne može potpisati ugovor dok upravitelj prethodno ne dostavi dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnovanost naplate ove naknade.

18.Tužene je ponovila taj dopis dana 18.3.2018.g. a nakon koje je Tehnoplast reagirao na način da neće dostaviti ništa je iz korespodencije koja se prilaže očito kako upravitelj ne raspolaže ikakvim pravovaljanim odlukama koje bi predstavljale osnova za naplatu utužene naknade. To je u konačnici, vidljivo iz činjenice što takva odluka nije priložena uz tužbu. Posebno se ističe kako iz tužbe ne proizlazi na koji način su tužitelji utvrdili visinu mjesečnog iznosa od na ime naknade za postavljene tri klima jedinice. Takve parametre ne sadrži Odluka iz svibnja 2006.g., već se obračunava površina fasade od 1m2 u iznosu od 19,90 Eura/ 150,00 kn pod uvjetom da je reklama postavljena na udaljenosti većoj od 3 metra od poslovnog prostora.

19.Tužena spori osnov i visinu predmetnog potraživanja međutim, tužitelj spori sve navode tuženika iznesene tijekom postupka kao neosnovane. Tužitelji su suvlasnici stambene zgrade anagrafske oznaka [adresa] u [adresa] koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Međuvlasničkim ugovorom „U Splitu, 11.04.2006.godine“ suvlasnici su uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem zgrade.

20.Člankom 4.tog ugovora određeno je da će suvlasnici o pitanjima korištenja zajedničkih dijelova zgrade te drugim pitanjima koja nisu uređena tim ugovorom posebno odlučiti u pisanom obliku. Člankom 7.tog ugovora određeno je da se upravljanje tom zgradom povjeri tvrtki TEHNOPLAST d.o.o.Aneksom međuvlasničkog ugovora „U Splitu, 28.06.2006.godine.“ suvlasnici su utvrdili da su u lipnju 2006.g. za predstavnika izabrali GO, a za zamjenika OOH. Čl. 2.tog Aneksa određeno je da se čl.8. Međuvlasničkog ugovora mijenja na način da suvlasnici ovlašćuju GO za predstavnika svih suvlasnika zgrade, a za zamjenika COH.

21.Izmijenjen je i članak 16. Međuvlasničkog ugovora na način da su suvlasnici utvrdili da će sredstvima zajedničke pričuve raspolagati na način da dokumentne platnog prometa potpisuje predstavnik suvlasnika GO ili BOH kao njegov zamjenik. Od trenutka kada je imenovan predstavnikom suvlasnika pa sve do danas GO zakoniti je i jedini predstavnik suvlasnika predmetne zgrade te nikakve smjene niti imenovanja novog upravitelja nije bilo. Između suvlasnika zastupanih po ovlaštenom predstavniku GO i trgovačkog društva TEHNOPLAST d.o.o. sklopljen je ugovor o upravljanju „U Splitu, 30.04.2007.g.“ Člankom 7.određeno je da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme uz otkazni rok od 3 mjeseca, a vrijedi od 1.05.2007.g.

22.Predstavnik suvlasnika ovlašten je:s upraviteljem sklopiti ugovor o upravljanju zgradom na neodređeno vrijeme,sklopiti ugovor o kreditu ili zajmu za podmirenje troškova izvanrednih poslova do iznosa koji je moguće podmirivati otplatom iz sredstava pričuve na temelju članaka 86. i 87. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96),sklopiti ugovor o upravljanju, korištenju i održavanju ili upisu tereta na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade radi osiguranja kredita ili zajma za izvanredne troškove na temelju članaka 86. i 87.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja koje suvlasnici koriste zajedno sa suvlasnicima drugih zgrada (krov, oluci, pročelje, kotlovnica), odnosno nadstojničkog stana koji pripada i drugim zgradama sklopiti ugovor s nadstojnikom pokrenuti uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine odnosno pretvaranje etažnog vlasništva stečenog po prijašnjim propisima u vlasništvo posebnog dijela nekretnine prema novom sustavu sadržanom u Zakonu, odnosno naručiti u tu svrhu izradu stručnog elaborata o etažiranju zastupati suvlasnike prema upravitelju i trećim osobama u poslovima vezanim za zajedničke dijelove i uređaje zgrade, a koji nisu povjereni upravitelju organizirati naplatu zajedničkih troškova. Ugovor o upravljanju zgradom sklapa se sa predstavnikom stanara, a budući da je u to vrijeme, kao i danas, GO bio zakoniti i ovlašteni predstavnik suvlasnika ovaj ugovor koji je na snazi je valjan.

23.Suvlasnici stambene zgrade [adresa] u [adresa] dana 1.svibnja 2006.g. donijeli su Odluku o postavljanju reklama na fasadu zgrade „Split, 01.05.2006.god.“ temeljem koje su odredili da se za reklamu ili natpis tvrtke, veličine do 1 m2, a koji je smješten na udaljenosti 3 m od poslovnog prostora, neće naplaćivati korištenje fasade u reklamne svrhe. Također, tom odlukom utvrđeno je da će se za ostale reklame ili natpise koji prekoračuju uvjete iz prethodne točke naplaćivati mjesečna naknada u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade u iznosu od 150,00 kuna po 1 m2 korištene površine fasade. Ovu odluku potpisao je u ime suvlasnika GO kao zakoniti predstavnik suvlasnika stambene zgrade. Činjenica kada je sastavljena isprava kojom je imenovan predstavnikom stanara predstavlja puku formalnost.

24.U praksi su brojni slučajevi kada o imenovanju predstavnika stanara uopće nisu sastavljene isprave, ali ono što nije, niti može biti sporno, je to da je GO zakoniti predstavnik suvlasnika već od same predaje zgrade suvlasnicima. Naknadno su suvlasnici donijeli odluku da nastavno na odluku od 1.05.2006.g., donose odluku da su svi koji koriste zajedničke dijelove zgrade obvezani plaćati naknadnu za korištenje u sredstava pričuve. Nakon toga je donesena suglasnost da vlasnici poslovnih prostora mogu na fasadu ulaza postavljati reklame za svoje tvrtke te da za to plaćaju naknadu. Upravitelj je povodom tih odluka vlasnicima poslovnih prostora, među kojima je i tuženik, poslao dopis kojim ih poziva na potpis ugovora o zakupu radi postavljanja reklame.

25.Takav dopis upućen je i tuženiku,ali se je tuženik na taj dopis oglušio. Ne može tužitelj umjesto tuženika sklopiti ugovor u njegovo ime niti ga prisiliti na sklapanje takvog ugovora. Da je tuženik pristupio sklapanju ugovora, tužitelj bi mu dostavljao račune za uplaćivanje sredstava iz ove osnovu na žiro račun sredstava pričuve te bi mu dostavljao i račune za korištenje zajedničkog dijela zgrade. Budući da tuženik nije pristupio sklapanju ugovora, tužitelj nije mogao ispostavljati niti knjižiti račune koji nemaju pravnu osnovu, a to bi bio ugovor o zakupu zajedničkog dijela zgrade. Neosnovani su i svi drugi navodi tuženika izneseni tijelom postupka, a posebno u ovlaštenju na podnošenje tužbe. Radi navedenog, tužitelj predlaže da sud izvede predložene dokaze i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

26.Tužena ističe ostaje kod svih prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu a posebice kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije. U odgovoru na tužbu tužena je dostavila izjave pojedinih suvlasnika kojom potvrđuju da nisu dali upravitelju suglasnost na podnošenje predmetne tužbe. Isto tako tužena je u odgovoru na tužbu predložila da se kao svjedok sasluša i ŽO. Međutim, ovaj bivši vlasnik poslovnog prostora dao je Izjavu u kojoj je naveo da nije bio upoznat sa sadržajem tužbe protiv tužene odnosno nije bio upoznat sa svrhom tužbe i utuženim iznosom te ujedno izjavljuje da ne želi voditi ovaj spor a da su njegovi podaci korišteni bez njegove suglasnosti. Dalje, u tužbi se kao tužitelj navodi ČO (njeno vlasništvo nije sporno) dok je uz odluku priložen potpis UO.

27.Dakle, očito je kako ČO kao vlasnik nije dala suglasnost za odluku kao ni za ovaj postupak pa je tako i ova tužba neuredna. Na strani tužitelja navedena je NO te je priložen i njen potpis. Međutim, NO nije suvlasnica zgrade već je suvlasnica COH iz [adresa].Pored navedenih ukazanih nedostataka, tužba tužitelja nije sastavljena u skladu s odredbom čl.106. ZPP-a koji propisuje da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti a osobito trebaju sadržavati oznaku suda, ime,prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

28.Tužba ne sadržava osobne identifikacijske brojeve za sljedeće stranke: RO, MO, VO, TO i ZO pa se o ovakvoj tužbi ne može odlučivati. Dakle, osim što je tužba neuredna te se o istoj ne može raspravljati, očito je kako veći broj suvlasnika nisu nikada dali suglasnost za predmetnu tužbu a niti su dali suglasnost za donošenje odluka temeljem koje je pokrenut ovaj postupak. Stoga se ustraje u prijedlogu da sud od tužitelja zatraži na uvid original dokument s potrebnim potpisima suvlasnika za tužbu protiv tužene jer je očito da se u konkretnom slučaju radi o neovlaštenom korištenju osobnih podataka suvlasnika za pokretanje ovog postupka. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan.

29.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

30.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

31.Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate kao u izreci. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao pitanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

32.Uzimajući u obzir tuženikov odgovor na tužbu, a prije svega istaknuti nedostatak aktivne legitimacije tužitelja u ovoj parnici. Tužitelj u smislu odredbe čl.7 ZPP-a trebao je dokazati kako je od strane suvlasnika zgrade u [adresa], ovlašten na upravljanje zgradom, prikupljanje zajedničke pričuve i zastupanje u sudskim postupcima. Na tu okolnost tužitelj je priložio Međuvlasnički ugovor međutim po shvaćanju ovog suda taj pravni posao nije u potpunosti sastavljen u skladu s odredbom iz čl.375 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 ., dalje ZV).

33.Naime ta odredba propisuje kako ugovori kojima se utvrđuju uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine između ostalog moraju sadržavati veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, odnosno veličinu posebnih dijelova svakog od suvlasnika koja treba biti utvrđena u tabeli koja treba biti priložena i predstavljati sastavni dio tog pravnog posla. Popis vlasnika posebnih dijelova zgrade i podaci o veličini posebnih dijelova svakog vlasnika koristi se kao osnovna baza podatka, a ti postoci mjerodavni su posebno u slučaju utvrđivanja pravovaljanosti odluka koje donose u vezi redovitog održavanja zgrade kao i kod utvrđivanja pravovaljanosti međuvlasničkog ugovora.

34.Suprotno gore iznesenom i odredbi čl.375 ZV u čl.2 Međuvlasnički ugovor od dana 30. travnja 2007 g. na uopćen i nepregledan način označeno je što predstavlja zgradu, nema tabelarnog prikaza u kojem bi bili specificirani svi suvlasnički dijelovi zgrade, odnosno označeni njezini pojedini dijelovi i specificirani svi suvlasnički dijelovi zgrade odnosno označeni njezini pojedini dijelovi i njihove površine te imena njihovih vlasnika i potpisi tih osoba. Izneseni nedostatak moga je barem dijelom biti otklonjen prilaganjem ZK izvatka iz kojeg bi bila razvidna cjelovita vlasnička struktura, ali tužitelj tu ispravu nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka pa ni do zaključenja raspravljanja iako je tuženik u ovom postupku na ovu okolnost upirao od upuštanja u raspravljanje.

35.U danim okolnostima tužitelj nije dokazao ovlaštenje u smislu odredbe iz čl. 65 Zakona obveznim odnosima (NN 35/05dalje ZOO) zahtjeva od tuženika ispunjenje predmetne novčane obveze, stoga predmetna tužba nema valjanog zakonskog uporišta, Međuvlasnički ugovor sadrži veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine,uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom,opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti, uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini.

36.Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

37.Članak 378 ZV suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom provjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kolege s tim upraviteljem sklapaju. Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Upravitelj upravlja nekretninom u ime iza račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom. Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve.

38.Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1 ovoga članka nije drukčije određeno. Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.

39.Čl.379 st.2 ZV Suvlasnici, u čije ime upravitelj upravlja nekretninom, dužni su o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih ovlasti koje se i njih tiču, obavijestiti najmoprimce i zakupnike na prikladan način, ono što bi neobaviješteni najmoprimci i zakupnici ispunili osobi koja više nije upravitelj ili više nije ovlaštena primiti ispunjenje, valjano je ispunjeno i oslobađa dužnike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu. Upravitelja koji postupa suprotno obvezama iz ovoga članka, suvlasnici mogu razriješiti dužnosti te im je dužan naknaditi štetu koja nastane radi njegove nemarnosti ili propusta.

40.Odredbom članka 89 ZV i to stavkom 1 je određeno da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok je stavkom 2 propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

41. Odredbom čl.90 st.1 ZV propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnina namijenjena za pokriće tih troškova, dok je odredbom čl.st.2 istog članka ZV propisano da zajedničkom imovinom upravljaju suvlasnici,odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika. Međuvlasničkim ugovorom jasno su određeni uvjeti plaćanja i izvršenja ostalih obveza suvlasnika nekretnine. u vrijeme donošenja presude na snazi su i u primjeni odredbe ZV-a, postavljanje klima uređaja sukladno odredbi čl.41 ZV smatra se izvanrednim poslom,.za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovnog upravljanja potrebna je suglasnost svih suvlasnika Tužitelj tijekom postupka nije dokazao aktivnu legitimaciju, stoga je odlučeno kao u izreci.(čl.219 ZPP-a)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1

1 0

ZPP, pa je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, podneska i zastupanja na tri ročišta po 100 bodova uvećano za vrijednost boda i PDV 1.250,00 Eura.

U Splitu, 7. ožujak 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,