Poslovni broj: UsI-2243/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po opunomoćenici SKA iz odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, Galleria Imortanne, Iblerov trg 10/VII p.p., protiv tuženika Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Vukovarska 16, Dubrovnik, OIB: 32082115313, radi postavljanja reklamnih predmeta, temeljem članka 98. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24; dalje ZUS), 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-05/24-01/1 Urbroj: 2117-09/1-24-3 od 29. srpnja 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. Poništava se točka II., III. i IV. izreke rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-363-01/24- 07/31 Ur.br: 2117-1-03-24-02 od 4. ožujka 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 187,50 eura, u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Klasa: UP/II-363-05/24-01/1 Urbroj: 2117-09/1-24-3 od 29. srpnja 2024. odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu Klasa: UP/I- 363-01/24-07/31 Ur.br: 2117-1-03-24-02 od 4. ožujka 2024.

2. Prvostupanjskim rješenjem odobreno je tužitelju držanje dvije svjetleće reklamne ploče, ukupne površine 6,40 m[2] , postavljene plošno na pročelju građevine iznad ulaza u poslovni prostor, jedne dvostrane svjetleće reklamne ploče, reklamne površine 0,50 m[2] , postavljene konzolno, okomito na pročelje građevine; tri reklamne naljepnice, ukupne reklamne površine 1,15 m[2] , zalijepljene na ostakljenom dijelu građevine, na adresi [adresa]; utvrđena je naknada za držanje reklamnih predmeta u zoni 3., u ukupnom iznosu od 39,33 eura mjesečno (točka 2.), određeno je da je obveznik dužan utvrđeni iznos naknade plaćati do 10. -tog dana tekućeg mjeseca u korist proračuna Grada Dubrovnika počevši od mjeseca ožujka 2024. (točka 3.); određeno je da se na nepravovremene plaćene iznose naknade obračunava zakonska zatezna kamata po stopi zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća do dana uplate (točka 4.); određeno je da je obveznik dužan reklamne predmete držati u urednom i ispravnom stanju te svako oštećenje bez odgode sanirati o svom trošku (točka 5.); obveznik je odgovoran za svaku štetu koja nastane u svezi s držanjem reklamnih predmeta (točkom 6.); rješenje vrijedi do 28. veljače 2026. (točka 6.); ukoliko korisnik ne izvršava navedene obveze, rješenje će se ukinuti (točka 7.).

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj tvrdi da je odredba članka 54. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 15/19), temeljem kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje, protivna odredbi članka 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, članku 3. i 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i članku 8. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Time želi reći da je odredbom članka 54. Odluke o reklamiranju Grada Dubrovnika povrijedio zakon, jer jedinica lokalne samouprave nije ovlaštena kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklamne predmete i natpise postavljene na površinama koje nisu u njezinom vlasništvu odnosno za plaćanje koje nema temelja u posebnim zakonima. Takvo pravno stajalište izraženo je primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-341/2013-7 od 26. studenog 2014., kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II- 2688/2008 od 21. travnja 2009. Grad Dubrovnik zanemaruje da se veliki broj reklamnih predmeta nalazi na zemljištu u privatnom vlasništvu i predstavljaju korist vlasnika privatnih nekretnina, a ne Grada. Dakle, Grad naknadu može naplaćivati samo za reklamne predmete koji se nalaze na nekretninama u njegovom vlasništvu odnosno na javnim površinama. Predlaže osporena rješenja u označenom dijelu poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 187,50 eura.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu, na što je pozvan rješenjem ovog suda UsI-2243/2024-2 od 24. rujna 2024. koje je prema spisu priloženoj dostavnici zaprimio 25. rujna 2024. Po nalogu suda nije postupio ni nakon ponovljenog traženja prema dopisu kojeg je zaprimio 26. studenog 2024. te 22. siječnja 2025.

5. Prema odredbi članka 48. ZUS-a:

(1) Sud tužbu sa svim prilozima dostavlja na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama.

(2) Sud određuje rok za odgovor na tužbu prema okolnostima slučaja koji ne može biti kraći od 30 niti dulji od 60 dana.

(3) U odgovoru na tužbu tuženik se treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže.

(4) Odgovor na tužbu predaje se prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, iz razloga koji se navode u obrazloženju presude.

7. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je odlučeno u uvjetima postavljanja na pročelje zgrade iznad ulaza u poslovni prostor, na način kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.

8. Tijekom spora, tuženik je sukladno odredbi članka 32. stavak 3. ZUS pozvan dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora odnosno osporeno rješenje kao i da se izjasni o zahtjevima i navodima tužbe te predloži dokaze kojima potkrjepljuje svoje navode. Kako tuženik nije postupio po rješenju ovog suda, niti je na ponovno traženje dostavio odgovor na tužbu sa spisima koji se odnose na predmet spora, sud je odlučio spor riješiti bez spisa predmeta.

9. Kod takvog stanja spisa, odlučeno je na temelju odredbe članka 47. stavak 1. ZUS-a prema kojem sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe osporeno rješenje poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak. U izloženim okolnostima sud za sada ne može otkloniti prigovore usmjerene na zakonitost osporavane odluke iznesene u tužbi, te je uzevši u obzir prirodu stvari, tuženiku vratio predmet na ponovni postupak u kojem će tuženik u roku od 60 dana od dostave ove presude donijeti novo na zakonu osnovano rješenje, pri čemu će uzeti u obzir i navode tužitelja sadržane u tužbi kojom je pokrenut ovaj spor.

10. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

11. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Prema Tbr. 27. točka 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

13. U smislu prethodno navedenih odredba tužitelju se priznaje traženi trošak sastava tužbe s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 187,50 eura.

U Splitu, 7. ožujka 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude prema odredbi članka 127. stavka 1. ZUS-a žalba nije dopuštena.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis