REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Pn-46/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja Stambeno gospodarstvo Makarska d.o.o., Makarska, Trg Tina Ujevića 1, OIB 94694317498, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika pod 2. ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika pod 3. TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Krišto, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vice Urlića, odvjetnika u Makarskoj, dana 7. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se II-tuženiku ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju STAMBENO GOSPODARSTVO MAKARSKA d.o.o., Makarska, Trg Tina Ujevića 1, OIB 94694317498 štetu u iznosu od 3.659,88 kn sa zateznim kamatama zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.2.2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se III-tuženiku TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju STAMBENO GOSPODARSTVO MAKARSKA d.o.o., Makarska, Trg Tina Ujevića 1, OIB 94694317498 štetu u iznosu od 1.318,71 kn sa zateznim kamatama zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.2.2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika pod 2. za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka za podnošenje odgovora na tužbu.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenjem presude zbog ogluhe u odnosu na tuženika pod 2. ČV.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 1. prosinca 2022. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je tužitelj trgovačko društvo čija je temeljna djelatnost poslovi upravitelja zgrada, a koja se odnosi na upravljanje i raspolaganje sredstvima zajedničke pričuve zgrada. I-tuženik je bio zaposlen kod tužitelja od 22. travnja 2013. do 29. kolovoza 2022. te je kao radnik tužitelja bio ovlašteni potpisnik računa tužitelja.

II-tuženik je u razdoblju od 10. siječnja 2015. do 10. siječnja 2019. bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja, direktor koji zastupa tužitelja pojedinačno i samostalno. III-tuženik je u razdoblju od 16. siječnja 2019. do 1. travnja 2022. bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja, direktor koji zastupa tužitelja pojedinačno i samostalno. Nadalje navodi da je tužitelj u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Hrvatski telekom d.d. na način da tužitelj podnosi društvu zahtjeve za uslugama teleoperatera u ime i za račun suvlasnika stambenih zgrada i u razdoblju od prosinca 2018. do lipnja 2022. S računa tužitelja u korist računa društva Hrvatski telekom d.d. IBAN [broj bankovnog računa] tuženici su isplatili ukupno 15.313,07 kn, a od čega se iznos od 785,87 kn odnosi na plaćanje koja je autorizirao ovlaštenik računa II-tuženik, iznos od 370,22 kn odnosi na plaćanja koja je autorizirao ovlaštenik računa III-tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje te iznos od 14.156,98 kn na plaćanja koja je autorizirao I-tuženik kao ovlaštenik po računu tužitelja.

Ističe da ovlaštenik po računu može obavljati uvid u stanje i naloge za financijske transakcije u ime i za račun tužitelja, s time da svaki ovlaštenik samostalno koristi uslugu u skladu s dobivenim ovlaštenjima definiranim i odobrenim od strane banke. Kod svakog naloga za plaćanje tuženici su unijeli poziv na broj koji se sastoji od deset brojčanih oznaka, crtice, tri brojčane oznake, crtice i jedne brojčane oznake. On sadržava brojčanu oznaku povezanu uz plaćanje koja ga pobliže opisuje, a koja oznaka može predstavljati broj ponude ili računa, šifra klijenta koji plaća, oznaka člana uz vremenski period plaćanja i sl.

U konkretnom slučaju, prvih deset brojčanih oznaka u pozivu na broj sadrži jedinstveni broj računa koji je vezan za korisnika, odnosno osobni identifikacijski broj za fizičku osobu i to I-tuženika iz čega proizlazi da se ukupno isplaćena sredstva u iznosu od 15.313,07 kn odnose na podmirenje obveza proizašlih temeljem korištenja usluga društva Hrvatski telekom d.d. od strane I-tuženika na adresama [adresa] te [adresa].

U vremenskom razdoblju od prosinca 2018. do lipnja 2022. s računa tužitelja u korist računa društva Hrvatski telekom d.d. IBAN [broj bankovnog računa] tuženici su isplatili ukupno 47.666,69 kn, a od čega se iznos od 2.874,01 kn odnosi na plaćanje koja je autorizirao ovlaštenik računa II-tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje, iznos od 948,49 kn odnosi na plaćanja koja je autorizirao III-tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje te iznos od 43.844,19 kn na plaćanja koja je autorizirao I- tuženik kao ovlaštenik po računu tužitelja.

Iako su navedena novčana sredstva tuženici uplatili u korist računa društva Hrvatski telekom d.d., u nalozima za plaćanje kao primatelja naveli su „H, HEP d.o.o. i troškovi“, dok su kao opis plaćanja naveli „186 el. energija za zajedničke prostorije, naknada za usluge i fakture“.

Sporna sredstva isplaćena su putem 84 naloga za plaćanje s time da je na svakom nalogu za plaćanje naveden referent autorizacije i referent slanja na izvršenje, a što je za svaki sporni nalog bila jedna osoba.

Iz naprijed navedenog, razvidno je kako su tuženici s računa tužitelja proveli plaćanje u korist oba računa Hrvatski telekom d.d. (IBAN [broj bankovnog računa] i IBAN [broj bankovnog računa]) u ukupnom iznosu od 62.979,76 kn i to iznos od 3.659,88 kn s navedenim referentom autorizacije i plaćanja II-tuženik, provedeno plaćanje u iznosu od 1.318,71 kn s navedenim referentom autorizacije i plaćanja III-tuženik te provedeno plaćanje u iznosu od 58.001,17 kn s navedenim referentom autorizacije I-tuženik. Iz poslovne dokumentacije proizlazi da plaćanjima tuženika u ukupnom iznosu od 62.979,76 kn koja su izvršena na teret sredstava pričuve uplatama u korist društva Hrvatski telekom d.d., nisu bili podmirivani troškovi koji se odnose na suvlasnike zgrada već je riječ o privatnim troškovima tuženika.

Zajednička pričuva je strogo namjenska, zajednička imovina suvlasnika zgrade koja služi za pokriće svih troškova održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i njome upravljaju suvlasnici nekretnine odnosno upravitelj kojeg su zajednički odabrali na osnovi ugovora o upravljanju. Stoga, tužitelj kao upravitelj zgrada upravlja i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i to umjesto njih.

Iz svega navedenog proizlazi da su tuženici navedene isplate izvršili s računa tužitelja radi podmirenja obveza nastalih korištenjem kartica tuženika kao fizičkih osoba te da izvršena plaćanja nisu u skladu s preuzetim obvezama tužitelja kao upravitelja za raspolaganje sredstvima za podmirenje troškova koji se odnose na održavanje zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade.

Stoga, temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu predlaže sudu da naloži tuženicima da mu isplate navedene iznose.

2. Tuženik pod 3. TV protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu pod točkom III., predložio je isti odbiti u cijelosti, a tužitelja obvezati na plaćanje parničnih troškova. Tuženik pod 3. prvenstveno je istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, a sve imajući u vidu navode sadržane na stranici 3. tužbe, a također istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije, budući tuženik pod 3. nije vršio nikakva plaćanja opisna u tužbi.

Tuženik pod 1. HV podnio je odgovor na tužbu dana 7. ožujka 2023. u kojem je priznao sva navedena dijela. Izjavio je da je kao knjigovođa u navedenom društvu učinio djela za koja terete TV, koristeći token koji je glasio na njegovo ime, jer u vrijeme izvršenja tih dijela nije postojao token sa njegovim imenom kao nosiocem. Navedeni token je tada koristio za računovodstvene potrebe tužitelja.

3. Tuženik pod 2. ČV je dana 25. svibnja 2023. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, navodeći kako je zbog stresne životne situacije propustio rok za podnošenja odgovora na tužbu. Sud je na ročištu održanom dana 26. rujna 2023. saslušao tuženika pod 2., koji je u svom iskazu naveo razloge zbog kojih je propustio rok za podnošenje odgovora na tužbu te je rješenjem ovog suda broj Pn-46/2022 od 26. rujna 2023. prihvaćen prijedlog tuženika pod 2. ČV i dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje odgovora na tužbu. Predmet je po žalbi tužitelja upućen Županijskom sud u Sisku, koji je rješenjem broj Gž-813/2023-2 uvažio žalbu tužitelja, ukinuo rješenje ovog suda broj Pn-49/2022-22 te predmet vratio na ponovni postupak.

Odredbom iz čl. 117. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) propisano je da će u slučaju ako stranka propusti ročište i rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje), ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje se u smislu odredbe čl. 118. st. 2. ZPP-a podnosi u roku od 8 dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kada je za to saznala. Kako tuženik pod 2. svoje navode nije dokazao, to je valjalo odbiti njegov prijedlog za povratom u prijašnje stanje, slijedom čega je odlučeno kao u rješenju pod točkom I.

4. No, budući da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz navoda tužbe, odnosno budući se nisu ispunile zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe propisane odredbom čl. 331. b ZPP-a, to je ovaj sud u odnosu na tuženika pod 2. donio rješenje kojim se odbija donijeti presuda zbog ogluhe, slijedom čega je odlučeno kao u rješenju pod točkom II. te je nastavljeno sa provođenjem dokaznog postupka.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Stambeno gospodarstvo Makarska, Ugovora o radu sklopljenog sa HV, otkaza ugovora o radu na osobni zahtjev, Financijsko – knjigovodstvenog vještačenja izrađenog od Centra za vještačenja d.o.o. Split, studeni 2022., kao i pregledom dokumentacije dostavljene podneskom od dana 12. studenoga 2024. te saslušanjem stranaka.

Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem, budući visina tražbine nije bila sporna.

Također nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka MV i NV, budući ti dokazi nisu bili potrebni, obzirom da je činjenično stanje bilo već dovoljno razjašnjeno.

6. Podneskom od 7. ožujka 2023. tuženik pod 1. HV priznao je sva navedena dijela te je naveo da je on kao knjigovođa u navedenom društvu učinio dijela za koja se tereti TV. U odnosu na njega donesena je presuda na temelju priznanja broj Pn-46/2022-21 dana 26. rujna 2023.

7. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. ČV i pod 3. TV je neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete i to u odnosu na tuženika pod 2. ČV u iznosu od 3.659,88 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te u odnosu na tuženika pod 3. TV u iznosu od 1.318,71 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Tijekom postupka nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, već samo osnov istog, odnosno jesu li tuženici pod 2. ČV i pod 3. TV u obvezi tužitelju isplatiti tražene iznose.

10. Uvidom u Financijsko – knjigovodstvenog vještačenja izrađenog od Centra za vještačenja d.o.o. Split, studeni 2022., kao i pregledom dokumentacije dostavljene podneskom od dana 12. studenoga 2024. utvrđena je visina tužbenog zahtjeva, koju nitko nije osporio.

Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka.

Tuženik pod 1. HV naveo je da je sve napravio sam, te tuženici pod 2. i pod 3. sa svime ovime nemaju nikakve veze. On se je bavio knjigovodstvom u firmi Stambeno Gospodarstvo Makarska d.o.o., odnosno on je knjižio izvode i plaćao račune. Kada je ČV bio direktor firme, tada su dobiveni tokeni za plaćanje računa. Prvo je token dobio samo ČV, njegov token je bio kod njega i on je sa njega vršio sva plaćanja. U to vrijeme samo je ČV imao token, a on je svoj dobio tijekom 2019., s time da ne zna točno kada. Isplate za koje se tereti ČV su napravljene u tom razdoblju, dok on nije imao svoj token. Kasnije sva plaćanja je vršio sa svojeg tokena, osim u jednom periodu kada je njegov token bio pokvaren i tada je dobio na korištenje token od TV i tada je plaćanja vršio preko tog tokena. Napomenuo je da niti ČV niti TV za ta plaćanja nisu znali. Plaćanje se vrši tako da se u sustav unese nalog, dade se naredba za plaćanje i upiše se šifra koja se dobije preko tokena. Da bi se navedeno napravilo dovoljna je jedna osoba, nije potrebna autorizacija od drugih osoba.

Tuženik pod 2. ČV u bitnom je iskazao da nije napravio radnje za koje ga se tereti i u financijskom izvješću vidi se da je primatelj HT, iz poziva na broj razvidno je da je korisnik HV. Istaknuo je da financijsko izvješće nije uzelo u obzir ono što prethodi kreiranju naloga u aplikaciji OTP banke, odnosno da se prvo kreira nalog i onda se svi zajedno, skupno provode. On nikada radio u toj aplikaciji i stoga nije mogao niti kreirati navedene naloge. U to vrijeme imali su na upravljanju više od 300 zgrada, dnevno se plaćalo oko 100 računa i direktor ne može kontrolirati svaku uplatu. Istaknuo je da je on uveo Internet bankarstvo i tada nisu dobili tokene za sve. On je dobio svoj token, nije siguran za šeficu računovodstva NV, ali je siguran da HV nije dobio svoj i u tom razdoblju koristio je njegov token. Kasnije su imali 3 tokena, dakle token su imali NV, HV i on. Tokeni su uvijek stajali u uredu, oni ih nisu nosili izvan poslovnih prostorija te bi drugi imali pristup njima, posebno ako bi bili na sastanku ili na terenu. HV iz razdoblja kada je koristio njegov token znao je njegovu šifru, a napomenuo je da se ta šifra ne mijenja, odnosno ona je uvijek ista kada se ponovo aktivira token. U odnosu na plaćanje izvršeno 05. veljače 2019. napomenuo je da on tada više nije bio direktor niti u radnom odnosu sa Stambenim Gospodarstvom Makarska d.o.o. te stoga nije niti bio u njihovim prostorijama. Tuženik pod 3. TV u bitnom je iskazao da on nje sudjelovao u ovome i da nije kriv, niti je znao za navedena plaćanja. Dana 31. siječnja 2019. dao se nalog HV i NV da mogu vršiti plaćanja u njegovo ime, a to je bilo uobičajeno poslovanje, budući je tek stupio na dužnost direktora i nije imao uvid u način poslovanja firme. Sjeća se da je morao ići u banku da bi potpisao ugovor oko korištenja tokena, tada je dobio pristupne šifre koje je dao HV, a misli da ih je dao i NV.

Za tužitelja je iskaz dala zakonska zastupnica ČVD, koja je iskazala da je u travnju 2022. prihvatila funkciju direktora firme Stambeno Gospodarstvo Makarska d.o.o. i odmah je pristupila vršenju uvida u financijsko poslovanje i ustanovio se manjak u dijelu financijskog poslovanja sa višestambenim zgradama. Pokrenula se revizija i kasnije vještačenje po Centru za financije. Utvrđeno je da su novci sa zajedničkih računa zgrada korišteni za plaćanje osobnih računa HV, a s time da su ti računi djelomično potpisani i s tokenima prijašnjih direktora. Istaknula je da ona nema saznanja o načinu plaćanja računa prije nego što je stupila na dužnost. Sada imaju tri tokena, jedan je kod nje kao direktora, a dva su u računovodstvu. Direktor je u obvezi provjeriti sve zadane naloge i dati autorizaciju za njihovo plaćanje. Zatim se datoteka sa tim nalozima šalje banci koja traži autorizaciju za plaćanje i po toj dobivenoj autorizaciji vrši se plaćanje. Naloge radi računovodstvo, dok autorizacija od strane direktora nije nužna da bi se provelo plaćanje, već je nužna samo autorizacija od strane računovodstva, a nakon što je datoteka poslana banci.

Istaknula je da ona ne zna na koji način je bila procedura plaćanja prije nego što je ona stupila na dužnost, zna samo da je utvrđen manjak radi plaćanja osobnih računa HV te da su prijašnji direktori propustili kontrolirati korištenje tokena. Navela je da za financijsko poslovanje tužitelja odgovara direktor, kao i za zakonsko poslovanje, te direktor ne smije propustiti da kontrolira na koji način se tokeni čuvaju i koriste te da drugi radnici ne koriste njezin token, svaki radnik koristi svoj token i čuva ga od moguće zloupotrebe. Iskazala je da se pojedini dio transakcija izvršio se u vrijeme njezinog mandata, budući je cijeli proces istrage još bio u tijeku, ali ni jedna transakcija nije autorizirana preko njezinog tokena.

Ovaj sud je poklonio vjeru iskazima stranaka, budući su isti životni, logični i suglasni s ostalim dokazima provedenim u postupku.

11. Ovaj sud smatra dokazanim da je tuženik pod 2. uveo internetsko plaćanje u društvo tužitelja, da u početku je bio samo jedan token, koji su koristili i tuženik pod 1. i tuženik pod 2., slijedom čega tužitelj pod 2. nije niti mogao kontrolirati koji nalozi se s njime potvrđuju. Ovdje valja navesti da je jedna transakcija, za koju se on tereti, napravljena nakon što on više nije bio djelatnik tužitelja, dakle u vrijeme kao on više nije niti bio u mogućnosti koristiti token tužitelja. U vrijeme dok je tuženik pod 3. TV bio direktor društva, tuženik pod 1. UV je imao ovlaštenja sam koristiti token radi autorizacije plaćanja. Kada je kao direktorica imenovana ČVD te nakon što su otkivana plaćanja privatnih računa novcem zgrada kojima oni upravljaju, tada ona uvodi novi način autorizacije račina i to na način da direktor prvo mora odobriti plaćanja svih računa, ali to nema učinak prema banci, već samo interno, unutar društva tužitelja. No, i dok je ona već bila imenovana direktoricom, tuženik pod 1. je vršio određena plaćanja sa računa zgrada s kojima upravljaju na svoj račun.

12. Tuženik pod 1. priznao je da je sva plaćanja izvršio sam, bez znanja tuženika pod 2. i pod 3., dok tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su tuženici pod 2. i 3. vršili navedena plaćanja, odnosno nije dokazao da su isti za to uopće znali, niti su dokazali da su bili odgovorni za predmetna plaćanja. Sadašnja direktorica tužitelja navela je da je direktor odgovara za financijsko i zakonsko poslovanje, no tijekom postupka tužitelji se nisu pozvali niti na jednu odredbu nekog zakona ili pravilnika, kojim bi bila propisana građanska odgovornost direktora za poslove koje obavi djelatnik računovodstva.

13. Odredbom čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi, s time ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao te ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, za štetu odgovaraju solidarno.

Nepažnja se javlja u dva temeljna oblika tj. kao krajnja nepažnja i kao obična nepažnja. O krajnjom nepažnji je riječ onda kada je štetnik u svom postupanju zanemario i ovakvu pozornost koja se može i mora očekivati u svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Prema stavu ovog suda tuženici pod 2. i pod 3. nisu postupali sa krajnjom nepažnjom kada su očekivali da će tuženik pod 1. izvršiti svoj posao u okviru zadanih radnih zadataka, odnosno kada su očekivali da prilikom obavljanja svog posla tuženik pod 1. neće pronevjeriti novac.

Tim više, što kada je tuženik pod 2. bio direktor tužitelja, on je i uveo internetsko plaćanje u društvo tužitelja i u početku je i postojao samo jedan token, slijedom čega na nikoji način se nije mogao kontrolirati rad tuženika pod 1., a posebice obzirom da je jedna transakcija za koju se tereti tuženik pod 2. napravljena u vrijeme kao on više nije bio direktor, slijedom čega nije imao niti pristup tokenu. Također, tuženik pod 3. TV se pouzdao da će tuženik pod 1. HV obavljati svoj posao zakonito, u skladu sa pravilima struke, slijedom čega niti on nije postupao sa krajnjom nepažnjom.

14. Dakle, kao tuženici pod 2. i pod 3. nisu znali za navedena plaćanja niti su ista izvršili, isti nisu uzrokovali štetu tužitelju, pa slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev je neosnovan, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I.

15. Tuženici su u cijelosti uspjeli u postupku, slijedom čega oni imaju pravo na nadoknadu istih, no kako nisu zatražili nadoknadu troška, to im ovaj sud isti nije niti priznao.

Makarska, 7. ožujka 2025.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku pod 2.

- pun. tuženika pod 3.

- u spis.