9 P-83/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured Šibenik, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici MM, protiv tuženika KABEL MONTAŽA LBB d.o.o. iz Zatona, Raslinska cesta II/22, OIB: 63426111094, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branka Vukovi i Zorana Laurić Maglov iz Šibenika, radi isplate, na ročištu objave dana 7. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se KABEL MONTAŽI LBB d. o. o iz Zatona, Raslinska cesta 11/22 OIB 63426111094, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Šibeniku isplati svotu od 85.658,95 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj po čl. 29.st.2. ZOO tekućom od dana 14. prosinca 2018. pa do isplate, sve to roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 604,80 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da se dana 07.12.2012. dogodila ozljeda na radu osiguranika tužitelja kod tuženika na način kako to proizlazi iz Prijave ozljede na radu od 28.12.2012. i Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 13.12.2012. u svezi ozljede na radu kada je osiguranik tužitelja odnosno radnik tuženika GM zadobio teže tjelesne povrede. Nadalje, tužitelj je naveo da je pravomoćnim rješenjem broj 76657 od 04.01.2016. osiguraniku GM, određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 07.09.2015. kod kojeg je osiguranika prema nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom broj dnevnika 113/2015 od 16.09.2015. zbog ozljede na radu nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti uzrokovan ozljedom na radu 100%, štetnim događajem iz toč.l. tužbe. Isto tako, tužitelj je naveo da je temeljem priznatog prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti u razdoblju od 14.11.2015. do 31.10.2018. godine, korisniku GM je isplatio ukupno 85.658,95 kn.

Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i svim navodima iz tužbe. Nadalje, tuženik je naveo da prije svega ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, jer da tužitelj se u tužbi poziva na odredbe članaka 160. st. 1. i 161. st. Zakona o mirovinskom osiguranju, koje propisuju pravo tužitelja da zahtijeva naknadu stvarne štete u ovom slučaju temeljem priznatog prava na invalidsku mirovinu, međutim, tužitelj se pri tome ne obazire na daljnje odredbe citiranog zakona. Naime, člankom 162. propisano je da za štetu uzrokovanu na radu odgovara poslodavac isključivo ukoliko je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Konkretne zgode ovaj zakonski preduvjet nije ostvaren jer je poslodavac, ovdje tuženik, ispoštovao sve obveze glede sigurnosti radnika i zaštite na radu, o čemu se u prilogu dostavlja pravomoćna presuda Prekršajnog suda u Zadru kojom je tuženik oslobođen od optužbe da bi kritične zgode počinio prekršaj iz Zakona o zaštiti na radu. Dakle, kako bi u konkretnom slučaju postojala odgovornost tuženika da nije dovoljno da se samo radi o ozljedi na radu, već da je nužno da je ta ozljeda nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, a koju činjenicu tužitelj nije ničim dokazao, jer da osim toga, upravo iz dostavljenog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru je razvidno da je oštećeni radnik bio osposobljen za rad na siguran način, da je poslodavac (ovdje tuženik) posjedovao važeću reviziju procjene opasnosti, da su radnicima osigurana sva osobna zaštitna sredstva (s tim što nije u moći, niti odgovornosti, poslodavca hoće li radnici svake zgode koristiti sva osigurana im sredstva zaštite na radu). Navođenje navodnih propusta pod. toč. 11. zapisnika, a bez da su isti opisani, popisani i zakonski kvalificirani, nije nikakav dokaz odgovornosti tuženika. Odnosno tužitelj ničim nije dokazao da bi u konkretnom slučaju zaista postojala odgovornost tuženika za nastalu ozljedu na radu, točnije nepoštivanje propisa o zaštiti na radu. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu posebno istakao da prije svega spori svoju odgovornost za štetu, kao i visinu štete.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem prijave ozljede na radu i zapisnika, rješenja tužitelja od 04.01.2016. godine, preslike nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, specifikacije stvarno isplaćenih iznosa invalidske mirovine, obračuna isplate invalidske mirovine, presude Prekršajnog suda u Zadru pod poslovnim brojem Pp 11 G-799/2014, saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, saslušanjem svjedoka HM i AM te nalaz i mišljenje vještaka Branka Perana, vještaka za zaštitu na radu.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Neosnovan je prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika budući se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti odredba članka 230. Zakona o obveznim odnosima kojom odredbom je propisan zastarni rok od 3 godine. Kako je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena 4.2.2019. godine, a rješenje o priznatoj invalidskoj mirovini je postalo pravomoćno 15.2.2016. godine, to bi po ocjeni ovog suda krajnji rok za podnošenje tužbe bio 15. veljače 2019. godine, a kako je tužba nesporno podnesena 4. veljače 2019. ista je podnesena pravovremeno.

Odredbom čl. 161. st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom čl. 162. istog zakona propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je stavkom 2.. ovog članka propisano da ako je za štetu iz čl. 1. ovog članka uzrokovao radnik na radu odgovaraju radnik i poslodavac solidarno a as t. 3 je propisano da poslodavac odgovora za štetu jer nisu provedene mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana.

Nadalje, odredbom čl. 163. istog Zakona Zavod ima pravo na naknadu štete od poslodavca ili Centra za profesionalnu rehabilitaciju ako je šteta nastala zbog neizvršavanja njihove zakonske ili ugovorne obveze u vezi s profesionalnom rehabilitacijom invalida.

U postupku saslušani zakonski zastupnik tuženika ŠM je u svom iskazu naveo da je osnovao firmu KABEL MONTAŽA LBB te da je nastavio s radom na telefonskim stupovima sa svojim djelatnicima, te da isto tako mora naglasiti da je svoje djelatnike sve poslao da se obuče sukladno Zakonu o zaštiti na radu a GM da je također bio osposobljen i za prvu pomoć. U vrijeme nastanka ove nezgode GM da se penjao na stup koji je bio relativno nov ali da nisu mogli znati da je u dnu truo. U trenutku da kada se GM penjao da je imao penjalice i zaštitni pojas te kacigu, ali međutim da kada je on prerezao kabel stup se jednostavno srušio i tako je došlo do predmetne nezgode. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika je u svom iskazu naveo da je bila inspekcija rada i da se izvršio očevid i da je sačinjen zapisnik, a da istog nije čitao kao niti točku 11. Isto tako zakonski zastupnik tuženika je u svom iskazu naveo da kod penjanja na stup, da se stupovi provjeravaju čekićem i da je to jedini način ali da ne zna je li se ovaj stup tako provjerio jer da nije bio tamo. Isto tako zz tuženika je u svom iskazu istakao da je proveden prekršajni postupak i da je on u istom postupku oslobođen.

Nadalje u postupku saslušani svjedok LM je u svom iskazu naveo da je utužene prigode zajedno sa GM bio na terenu, GM da se popeo na stup koji je bio relativno nov, godinu dvije dana i kada je isti prerezao kabel on se samo srušio te da je on u tom trenutku vidio njega na zemlji a stup na njemu, te da se uspaničario ali da mu je pomogao, vadio jezik i micao stup i zvao pomoć. Nadalje svjedok je naveo da je ranije radio u T-com i da navedene poslove radi više od 25 godina te da je obučen za iste poslove a da se ne sjeća sve koje je obuke prošao, te da mu je poslodavac osigurao kacige.

U postupku saslušani svjedok GM je u svom iskazu naveo kako mora naglasiti da se toga dana kada se dogodila nesreća uopće ne sjeća jer da je doživio traumu glave, da je imao operaciju, jednu operaciju, da je bio 15 dana u Splitu u bolnici, da je bio u Makarskoj 20 dana u toplicama, da ide na redovite kontrole i zbog ozljede da je otišao u mirovinu, te kako se uopće ne sjeća kako se dogodila nesreća ali da je prošao obuku za navedene radove i zaštitu na radu koje je izvodio do utužene prigode, te da je od zaštitne opreme dobio odjeću i obuću. Nadalje, isti je naveo da tog dana, utužene prigode tamo nije bio direktor te isto tako da se ne sjeća li je prošao obuku osiguranja gradilišta.

Imajući u vidu ovakve izjave svjedoka te zakonskog zastupnika SM, ovaj sud nije poklonio vjeru navedenim iskazima. Naime, zapisnikom o inspekcijskom nadzoru koji prileži spisu jasno je utvrđeno da je do nezgode na radu došlo zbog propusta zaštite na radu iz čl. 58., 34., 43. i 44. Zakona o zaštiti na radu vezano za čl. 13. i 14. dodatka 2 i 4 dijela b, 2 pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i zajedničkim gradilištima (list 10 – 16 spisa).

Nadalje, ovaj sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika te nije prihvatio navode tuženika da bi protiv navedenih bio oslobođen optužbe u prekršajnom postupku. Naime, pregledom rješenja Prekršajnog suda u Zadru pod poslovnim brojem Pp 11 G-799/2014,razvidno je da je točno da su tuženik i zakonski zastupnik tuženika oslobođeni od optužbe ali zbog toga što navedeni prekršaj nije više prekršaj a kako je građanska odgovornost šira ovaj sud je ocijenio da činjenica što su isti oslobođeni u prekršajnom postupku, iste ne oslobađa odgovornosti za naknadu štete, a sve obzirom da spisu prileži zapisnik inspektorata na koji tuženik nije imao primjedbi u kojem je utvrđeno da je došlo do propusta poslodavca ovdje tuženika, prema Zakonu o zaštiti na radu.

Nadalje, pregledom rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Šibenik od 04. siječnja 2016. godine, proizlazi da je GM priznata invalidska mirovina od 07. rujna 2015. godine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u svoti od 2.246,03 kune mjesečno počevši od 14. studenog 2015. godine (list 20 – 25 spisa), a kako je tužitelj GM isplatio iznos od 85.658,95 kuna u razdoblju od 14.11.2015.g do 31.10.2018.g. koju činjenicu tuženik ničim nije osporio ovaj sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

Kako je tuženik osporavao i osnov i visinu tuženikovog potraživanja u ovoj pravnoj stvari izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu, Branko Peran, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao stručan.

Vještak za zaštitu na radu, Branko Peran, je u svom nalazu i mišljenju i na ročištu glavne rasprave naveo da na temelju analize podataka pregledom dostupne dokumentacije iz sudskog spisa i naknadno pribavljene dokumentacije iznosi mišljenje:

- Da su radnici GM i LM pristupili izvođenju radova na drvenom stupu u ulici Ruđera Boškovića bb u Vodicama, 07.12.2012. godine, a da prije toga nisu izvršili kontrolu ispravnosti stupa sukladno proceduri prije penjanja na stupove, koja je propisana Uputom za rad na siguran način za penjanje na stupove, koju su od poslodavca dobili i svojim potpisom potvrdili 3 i 4.10. 2010.godine. Na taj su način svojim propustom da nakon vizualnog pregleda nisu izvršili fizikalni pregled stupa prvo guranjem i povlačenjem: laganim guranjem ili povlačenjem stupa s različitih strana kako bi osjetili ima li bilo kakve labavosti ili pomaka doprinijeli nastanku nesreće na radu sa posljedicom teške ozljede na radu.

- Da tuženik Kabel Montaža LBB d.o.o je suprotno odredbama članka 27. stavak 2 Zakona o zaštiti na radu (NN br. 59/96; 94/96; 114/00; 100/04) dopustio da ozlijeđeni zaposlenik GM i LM obavljaju poslove s posebnim uvjetima rada - rad na visini, a da ih prije toga nije osposobio za rad na siguran način za obavljanje rada na visini.

- Da su navedeni propusti iz točke 5 Izvješća imali uzročno – posljedične veze sa nesrećom na radu, u kojoj je stradao radnik GM.

Nadalje je vještak naveo da u točki 5.3. analize izvješća, stoji da radnik nije osposobljen za rad na siguran način na radnom mjestu za poslove koje obavlja na visini (brojka 2 je upisana greškom). Naveo je da u spisu nije naišao na ni jedan akt, a u odnosu na navode iz točke 5. nalaza i mišljenja, da je u pravilu uvijek odgovoran poslodavac, a da je poslodavac imao ugovorenog stručnjaka za zaštitu na radu Zagrebinspekt d.o.o. i u ovom slučaju je propust stručnjaka zaštite na radu, te da je kontaktirao gospođu ŽM te upitao je li je ikad Zagrebinspekt upozorio na kakav propust, da je ista navela da nije. Nadalje, istakao je da po članku 26. Zakona o zaštiti na radu Kabel montaža ima pravo tražiti naknadu štete od Zagrebinspekta. Također je naveo da, u svrhu pojašnjenja navoda iz točke 5.2. nalaza i mišljenja, kad je tražio da mu se dostavi dokaz o osposobljenosti za rad GM koji je osposobljen 10.4.2008., ali da nije osposobljen za rad na visini. Nadalje, da je tražio da mu se dostavi dokaz, tj. zapisnik o provedbi osposobljavanja poslodavca ili ovlaštenika poslodavca za poslove zaštite na radu ŠM, a taj zapisnik da nije dobio iako je isti sudjelovao u osposobljavanju za rad na siguran način GM **.**.2008. godine. Na pitanje punomoćnika tuženika postoji li ikakva uzročno posljedična veza između nedostataka u dokumentaciji koju je naveo i nastanka štetnog događaja, isti je odgovorio da je na sve to već dao odgovor u točci 5.1. nalaza i mišljenja.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, poslodavac, ovdje tuženik je nesporno odgovoran za nesreću koju je doživio osiguranik tužitelja, ŠM, kojem je nesporno isplaćena invalidska mirovina u utuženom iznosu.

Slijedom svega naprijed navedenog, temeljem čl. 161. st. 1., čl. 162. st.2. i 3. i čl. 163., valjalo je presuditi kao u točci 1. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju, obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za vještačenje u iznosu od 604,80 eura.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 604,80 eura, kako je to odlučeno u točci 2. izreke ove presude.

U Šibeniku, 7. ožujka 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana, žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH u Zagrebu.

DN-a:

- Tužitelju

- Pun. tuženika