REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

P-532/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i partneri d.o.o. Split protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Split, Domovinskog rata 30, OIB 92963223473, zastupanoga po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 1. listopada 2024. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja Željka Vrdoljaka, odvj. u Splitu i zamjenika punomoćnika Filip Fuštin, odvjetnika u OD Porobija i Porobija u Zagrebu, dana 7. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 20.607,24 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa kako slijedi: na iznos 9,53 € od 1.1.2009.g., na iznos 16,75 € od 1.2.2009.g., na iznos 6,66 € od 1.3.2009.g., na iznos 10,00 € od 1.4.2009.g., na iznos 1,22 € od 1.5.2009.g., na iznos 0,08 € od 1.7.2009.g., na iznos 5,38 € od 1.1.2010.g., na iznos 7,05 € od 1.2.2010.g., na iznos 15,32 € od 1.3.2010.g., na iznos 14,46 € od 1.4.2010.g., na iznos 17,87 € od 1.5.2010.g., na iznos 34,25 € od 1.6.2010.g., na iznos 40,49 € od 1.7.2010.g., na iznos 58,98 € od 1.8.2010 g., na iznos 54,87 € od 1.9.2010.g., na iznos 42,87 € od 1.10.2010., na iznos 54,95 € od 1.11.2010., na iznos 102,26 € od 1.12.2010., na iznos 87,46 € od 1.1.2011., na iznos 94,43 € od 1.02.2011., na iznos 89,13 € od 1.03.2011., na iznos 87,23 € od 1.04.2011., na iznos 108,63 € od 1.05.2011., na iznos 126,80 € od 1.06.2011., na iznos 149,30 € od 1.07.2011., na iznos 153,17 € od 1.08.2011., na iznos 128,40 € od 1.09.2011., na iznos 118,71 € od 1.10.2011., na iznos 145,76 € od 1.11.2012., na iznos 142,74 € od 1.12.2012., na iznos 131,65 € od 1.1.2013., na iznos 137,37 € od 1.2.2013., na iznos 141,15 € od 1.03.2013., na iznos 137,06 € od 1.04.2013., na iznos 127,56 € od 1.05.2013., na iznos 131,68 € od 1.06.2013., na iznos 127,70 € od 1.07.2013., na iznos 132,64 € od 1.08.2013., na iznos 139,88 € od 1.09.2013., na iznos 139,70 € od 1.10.2013., na iznos 17.336,10 € od 11.10.2013. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.011,46 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa kako slijedi: na iznos 34,34 € od 1.11.2007.g., na iznos 33,64 € od 1.12.2007.g., na iznos 35,05 € od 1.1.2008.g., na iznos 34,35 € od 1.2.2008.g., na iznos 65,89 € od 1.3.2008.g., na iznos 63,73 € od 1.4.2008.g., na iznos 63,65 € od 1.5.2008.g., na iznos 63,44 € od 1.6.2008.g., na iznos 62,81 € od 1.7.2008.g., na iznos 62,72 € od 1.8.2008.g., na iznos 62,85 € od 1.9.2008.g., na iznos 70,15 € od 1.10.2008.g., na iznos 64,63 € od 1.11.2008. g., na iznos 64,00 € od 1.12.2008 g., na iznos 68,91 € od 1.1.2009.g., na iznos 69,92 € od 1.2.2009.g., na iznos 68,09 € od 1.3.2009.g., na iznos 68,47 € od 1.4.2009.g., na iznos 66,85 € od 1.5.2009.g., na iznos 66,91 € od 1.6.2009.g., na iznos 66,43 € od 1.7.2009.g.,na iznos 89,58 € od 1.8.2009.g., na iznos 88,91 € od 1.9.2009.g., na iznos 88,36 € od 1.10.2009.g., na iznos 89,49 € od 1.11.2009.g., na iznos 89,76 € od 1.12.2009.g., na iznos 91,07 € od 1.1.2010.g., na iznos 91,18 € od 1.2.2010.g., na iznos 92,89 € od 1.3.2010.g., na iznos 92,20 € od 1.4.2010.g., na iznos 92,72 € od 1.5.2010.g., na iznos 96,01 € od 1.6.2010.g., na iznos 97,07 € od 1.7.2010.g., na iznos 100,76 € od 1.8.2010.g., na iznos 99,56 € od 1.9.2010.g., na iznos 96,66 € od 1.10.2010.g., na iznos 99,47 € od 1.11.2010.g., na iznos 62,50 € od 1.12.2010.g., na iznos 60,53 € od 1.1.2011.g., na iznos 61,12 € od 1.2.2011.g., na iznos 60,26 € od 1.3.2011.g., na iznos 59,82 € od 1.4.2011.g., na iznos 62,90 € od 1.5.2011.g., na iznos 64,05 € od 1.6.2011 g., na iznos 66,65 € od 1.7.2011.g., na iznos 51,63 € od 1.8.2011.g., na iznos 49,67 € od 1.9.2011.g., na iznos 48,58 € od 1.10.2011.g., na iznos 51,71 € od 1.11.2011.g., na iznos 51,22 € od 1.12.2012.g., na iznos 50,01 € od 1.1.2013.g., na iznos 50,34 € od 1.2.2013.g., na iznos 50,46 € od 1.3.2013.g., na iznos 49,89 € od 1.4.2013.g., na iznos 48,83 € od 1.5.2013.g., na iznos 49,00 € od 1.6.2013.g., na iznos 48,43 € od 1.7.2013.g., na iznos 48,67 € od 1.8.2013.g., na iznos 49,09 € od 1.9.2013 g., na iznos 48,86 € od 1.10.2013.g., na iznos 14,71 € od 11.10.2013.g. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu, sa prilozima (listovi 1-3 spisa) protiv tuženika radi isplate.

1.1. Naime, tužitelj i tuženik zaključili su ugovor o kreditu dana 5. siječnja 2007. godine.

1.2. Člankom 2. ugovor o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u iznosu od 4,50 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke.

1.3. U članku 7. ugovora navedeno da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora (tuženika) korisnik kredita (tužitelj) pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuiteta.

1.4. Sukladno takvoj odredbi ugovora tuženik je od dana sklapanja ugovora samoinicijativno u nekoliko navrata mijenjao kamatne stope.

1.5. Odredbe članka 2. i članka 7. ugovora o kreditu su ništave, odnosno suprotne odredbi članka 46. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, kamata kao cijena za novac, kao bitan element ugovora, nije određena niti odrediva, već se mijenja temeljem jednostrane odluke jedne od stranaka, na koju druga strana nije mogla utjecati.

1.6. Radi se, stoga u znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, jer je tuženik iskoristio izostanak zakonskih odredbi koje bi regulirale obvezom da se, ukoliko ugovor sadrži odredbu promjene kamatne stope, mora sadržavati elemente za koje se veže promjena kamatne stope koju kriterije je banka trebala odrediti kao savjesni gospodarstvenik.

1.7. Također nije odrediv niti jasan mjesečni anuitet jer glavnici, o kojoj opet ovisi kamatna stopa (cijena) pa je nejasno koliko tužitelj u konačnici mora vratiti tijekom dugoročne otplate kredita.

1.8. S obzirom da je tuženik bez obrazloženja mijenjao kamatu, a radi se o bitnom elementu ugovora, u odnosu na ugovor koji je adhezijske naravi, kojem je tužitelj pristupio, odnosno uvjeta ugovora koje je odredio tuženik kao dominantna strana ugovora te je tužitelj samo mogao zaključiti ugovor bez utjecaja na izmjenu bitnih elemenata ugovora (koje je jednostrano određivao tuženik) ili odustati od njegovog zaključenja.

1.9. Izvjesno je da ugovorne strane nisu bile ravnopravne u smislu odredbe članka 11. Zakona o obveznim odnosima te se tuženik nije pridržavao načela savjesnosti poštenja u smislu članka 12. Zakona o obveznim odnosima, a prekršeno je i načelo o obvezi izvršavanja ugovora iz članka 15. Zakona o obveznim odnosima.

1.10. Visoki trgovački Hrvatske je dana 13. lipnja 2014. godine u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa, potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P – 1401/12 u dijelu u kojem se utvrđuje da je između ostalog i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.11. U navedenoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pojašnjene su sve činjenice sporne u ovom postupku.

1.12. U obrazloženju navedene presude navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa.

1.13. Navedeno je u skladu sa odredbom članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača.

1.14. Napominje se da je da je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, donošenjem presude Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine zastarni rok u odnosu za potraživanje iz ove tužbe počeo teći ispočetka.

1.15. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 30. rujna 2024. godine (listovi 455 – 458 spisa).

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 10. srpnja 2020. godine (listovi 22-39 spisa) u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravnog osnova, visine, odnosno izračuna navodne preplate, kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu.

2.1. Tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora.

2.2. Zahtjev za utvrđenje ništavim članaka 2. i 7. ugovora o kreditu nije prejudicijelnog karaktera u odnosu na kondemnatorni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu razlike kamate koja bi bila plaćena po početnoj kamatnoj stopi i stvarno plaćene kamate.

2.3. Na tužiteljev deklaratorni zahtjev, čije bi usvajanje imalo za posljedicu ništavost cijelog ugovora, što je u proturječju sa kondemnatornim zahtjevom koji se temelje samo na osporavanju modusa promjenjivosti kamatne stope.

2.4. Sadržaj relevantnih ugovornih odredaba u konkretnom ugovoru o kreditu nije istovjetan onima kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

2.5. Trgovac je, sukladno mjerodavnoj odredbi Zakona o zaštiti potrošača, ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru.

2.6. Predmetni kredit je prijevremeno otplaćen 11. listopada 2013. godine.

2.7. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve tražbine dospjele prije 12. prosinca 2012. godine, a tužitelj ne bi imao pravo na povrat glavničnog iznosa navodne preplate nakon 1. siječnja 2013. godine pa bi tužbeni zahtjev valjalo odbiti i u pogledu glavnice i kamata nakon 1. siječnja 2013. godine.

2.8. Za pravne odnose između tužitelja i tuženika bili su, odnosno jesu mjerodavni i Opći uvjeti poslovanja zagrebačke banke d.d.

2.9. Modus promjenjivosti redovne kamate iz članka 2. ugovora utemeljen je na zakonu.

2.10. Dakle, tuženik je u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem, na temelju valjanog zakonskog ovlaštenja iz posebnog zakona, namijenjenog upravo zaštiti potrošača - Zakona o zaštiti potrošača, bio ovlašten ugovoriti promjenjivost ugovorne kamate zbog promjene tržišnih uvjeta.

3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 5 do 15 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor tuženika na tužbu (listovi 41 do 94 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 4. srpnja 2019. godina (listovi 167 do 206 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem, odnosno pregledao izvješće o vještačenju Forum revizija od 4. studenoga 2021. godine (listovi 262 do 273 spisa), saslušao svjedokinju IT iz [adresa] saslušao tužitelja ET iz [adresa], izveo dokaz dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, odnosno pregledao dopunu izvješća o vještačenju Forum revizija od 14. lipnja 2022. godine (listovi 338 do 343 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz žalbu tuženika od 21. srpnja 2023. godine (listovi 419 – 432 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik kredita u švicarskim francima kojega je podigao kod tuženika.

7. Među strankama jest sporno jesu li ništetne i bez pravnog učinka relevantne specificirane odredbe predmetnog ugovora o kreditu.

7.1. Sporno jest nadalje je li tuženik obvezan vratiti tužitelju precizirane novčane iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

8. Ugovor o namjenskom kreditu (listovi 5-7 spisa) zaključen je 5. siječnja 2007. godine između Zagrebačke banke d.d. Zagreb kao kreditora i ET iz [adresa] kao korisnika kredita.

8.1. Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 100.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom (članak 1. ugovora).

8.2. Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 100.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (članak 2. ugovora).

8.3. Namjena kredita je refinanciranje stambenih kredita broj 7101956518 i 7101956575 korisnika ET (članak 6. ugovora).

8.4. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 697,55 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu sa općim uvjetima poslovanja kreditora (članak 7. ugovora).

9. U svom iskazu svjedokinja IT iz [adresa] izjavljuje: U predmetno vrijeme sam bila kao kreditni referent u Poslovnici Bol u Splitu.

9.1. Na upit suda iskazati ću čega se sjećam i što mi je poznato o sklapanju kredita između banke i ET te razgovoru s njim koji su prethodili sklapanju ugovora.

9.2. Navodim da mogu prezentirati sam postupak kako je tekao a to je na način da klijenti dođu u banku raspitati se oko uzimanja kredita, sklapanja ugovora, ja im prezentiram ponude banke a oni na kraju odluče hoće li sklopiti ugovor ili ne.

9.3. Konkretno gospodina ET ne mogu se sjetiti detalja razgovora, ali vjerojatno je postupak za njega išao kao i za druge klijente.

9.4. Sjećam se da je u to vrijeme kada je skloljen ugovor a to je 2006. za ponudu sklapanja Ugovora o kreditu u CHF kamatna stopa na CHF je tada bila najniža u odnosu na druge strane valute.

9.5. Stranke su bile upoznate da je promjenjiva kamatna stopa i načina na koji se mijenja kamatna stopa.

9.6. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika sjeća li se da li su tada postojale smjernice banke u vezi pregovora s klijentima za sklapanje svih ugovora po kreditu, iskazuje da su postojale smjernice banke.

9.7. Nadalje, jeste li po smjernicama CHF kredit nudili tek nakon što bi klijent inzistirao na kredit u drugoj valuti.

9.8. Punomoćnik tužitelja prigovara tom pitanju kao sugestivnom jer se u istom sugerira odgovor svjedokinji kao djelatnici banke.

9.9. Sud dopušta odgovor svjedokinji- te odgovara da nije.

9.10. Znate li je li Zagrebačka banka među prvima u RH nudila ugovore o kreditu u CHF odgovora da misli da nije.

9.11. Jesu li vam neki klijenti otišli zato što niste nudili kredit u CHF te ista iskazuje da nije, na daljnji upit je li znala kako će se u budućnosti kretati tečaj odgovara da nije tada znala, te da nije nagovorala klijente na sklapanje ugovora o kreditu u CHF.

9.12. Jesu li klijenti imali prilike detaljno pročitati ugovor o kreditu prije sklapanja svjedokinja odgovara da jesu.

10. Tužitelj ET u svom iskazu izjavljuje: U predmetno vrijeme ja sam već bio stranka Zagrebačke banke, znao sam navraćati u banku radi plaćanja računa zatvaranja minusa i slično i gotovo uvijek kada sam dolazio u poslovnicu banke su mi od djelatnika banke bile ponude za sklapanje ugovora o kreditu.

10.1. Sjećam se svjedokinje IT ali više se sjećam sefa poslovnice gospodina E koji me je bio pozvao u posebnu prostoriju gdje nije bio pristup strankama te mi je ponudio sklapanje kredita u švicarskim francima govoreći mi u smislu da je to najniža kamata. Kako ja nisam stručnjak u tome nisam tada razumio da kamata može i rasti.

10.2. Kredit mi je tada bio potreban radi rješavanja stambenog pitanja ja tada nisa došao sa zahtjevom za sklapanje ugovora u CHF već mi je to ponuđeno s njihove strane te je konačno ugovor i sklopljen 2006. na iznos od 100tisuća CHF-a.

10.3. Na upit suda s kim sam prije sklapanja ugovora o djelatnika banke iskazuje da misli da nije tu bila samo IT već misli gospođa I ne zna joj prezime a i drugi zaposlenici banke.

10.4. Posebno me ništa nisu upozorili o mogućnosti mijenjanja tečaja CHF već sam ja svjesno uzeo ovaj kredit jer mi je rečeno da je tu najniža rata, sjećam se oko kamate da su mi govorili da je u odnosu na druge banke to tada najkonkurentnija kamata koju neću dobiit u drugoj banci posebno stoga što sam njihova stranka i sjećam se da su je komparirali s eurima.

10.5. Obzirom da je rata rasla s 2000 na 4000 kn što nismo mogli više pratiti, stan koji smo kupili s tim kreditom smo prodali, banka je isplaćena s preostalim dugovanjem 2012.

10.6. Na upit punomoćnika tužitelja jesu li svi djelatnici banke firsirali sklapanje ugovora u CHF tužitelj odgovara da jesu, da su stalno govorili da je to tada najpovoljnije i posebice komparirali s PBZ-om i drugim bankama kao najpovoljniji kredit a nisu posebno upozoravali da će se mijenjati tečaj.

10.7. Na upit pun. tuženika jeste li pročitali ugovor iskazuje da mu je ugovor pročitan onda kada se sklapao kod javnog bilježnika u Splitu.

10.8. Je li bilo kakvih nejasnoća u ugovoru- tužitelj odgovara da su mi čitani neki pojmovi koji su njemu nepoznati da je ugovor čitan kod bilježnika u uredu u vrijeme kada su se u čekaonici nalazile stranke tako da su spominjani njemu nejasno pojmovi., te na upit suda odgovaram da taj dan posebno kod bilježnika nisam pitao da smo tada samo željeli dobiti taj kredit s tim da je banka ovaj ugovor stavila na način da će se sklopiti takav ugovor ili da nema druge mogućnosti.

10.9. Na upit iste jeste li se raspitali o tečaju CHF-a prije sklapanja ugovora tužitelj odgovara da je tada pratio tečaj da je u to vrijeme stalno govoreno da je tečaj koji se najmanje mijenja, a tako su mu i u banci govorili.

10.10. Jeste li bili svjesni rizika kretanja tečaja odgovara da je bio svjestan ali ne u tolikom rasponu ali da su mu u banci govorili u smislu da je tečaj CHF stabilan.

10.11. Jesu li vam preporučili druge vrste kredita, primjerice kunske svjedok odgovara koliko se sjeća da misli da su mu za stambeni kreditu nudili samo CHF.

10.12. Jeste li dobilo otplatni plan za ovaj kredit, iskazuje da misli da je to dobio naknadno nakon što je sklopljen ugovor.

10.13. Koliko puta ste išli u banku prije sklapanja kredita, iskazuje nekoliko puta, svakako dva puta najmanje.

10.14. Jeste li bili rizika da kamatna stopa može rasti i padati obzirom da je promjenjiva, tužitelj odgovara da su rekli da je promjenjiva ali da nije bio svjestan a ni shvatio da se u tom stupnju može mijenjat kamata.

10.15. Znate li za pojam tržišna vrijednost ili tržište iskazuje da ne zna jer to nije njegova struka.

10.16. Jesu li vam dostavljene obavijesti o promjeni kamatne stope ikazuje da misli da jeste jednom godišnje.

10.17. Jeste li pisanim putem prigovarali o promjeni kamate stope odgovara da misli da nije.

10.18. Zašto vam je bila potrebna ta nekretnina odgovara da je bila potrebna da se makne iz pakla podstanarstva a već je opisao radi stanovanja.

10.19. Ne, nemam drugih nekretnina.

10.20. Jeste li sami plaćali kredit, iskazuje da je on sam plaćao kredit.

11. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc), pa je nepoštena odredba ništetna od samog ugovaranja.

12. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.

13. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr., među ostalim, i tuženikom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

14. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

15. Nedvojbeno je da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke - nije pojedinačno pregovaralo.

16. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavak 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

17. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

18. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

19. Prema Presudi Suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

20. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

21. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

22. Zakon o zaštiti potrošača niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

23. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

24. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

25. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

26. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".

27. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

28. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

29. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

30. Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke tj. odredba članka 2. nepoštena, i prema tome ništetna, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na obvezu tuženika za isplatom i odlučiti kao pod točkom I.,

II. i III. izreke.

31. Prema odredbi članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 59/23), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 114. stavak 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga zakona obvezuje ostale sudova u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate.

32. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

32.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

32.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi.

33. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 12. prosinca 2017. godine.

34. Podneskom od 30 rujna 2024. godine (listovi 455 do 458 spisa) tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev; zahtijevajući isplatu naknade s osnove razlike kamata, odnosno s osnove razlike tečaja.

35. Još je podneskom od 12. lipnja 2019. godine tužitelj, između ostaloga, zahtijevao isplatu naknade po navedenim pravnim osnovama.

36. Naknadnim preciziranjem tužbenog zahtjeva, sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, nije došlo do preinake tužbe, već je na taj način tužbeni zahtjev usklađivan i preciziran sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije.

37. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

37.1. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. ZOO).

37.2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

37.3. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja.

38. Prema dopuni izvješća o vještačenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije Forum revizija d.o.o. (listovi 338-344 spisa) vještak utvrđuje: na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, za cijelo vrijeme od početka otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita tj. u razdoblju od 1. veljače 2007. do 11. listopada 2013. godine, utvrđeno je da razlika po osnovi preplaćenih anuiteta iznosi sveukupno 182.335,93 kuna, od čega:

− uspoređujući kredit po početnom otplatnom planu s početnom kamatnom stopom od 4,50% sa stvarno plaćenim iznosima kamate, preplaćena razlika iznosi ukupno 30.224,33 kn kamata,

− naplaćene razlike u kunama kao posljedica povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK od 7,558083 primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) iznose ukupno 152.111,60 kn valutnih razlika.

38.1. Navedeni iznosi preplata obuhvaćaju cjelokupnu razliku, pozitivnu i negativnu, nastalu iz primjene ništetne odrebe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

39. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323 stavak 1. ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelja za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).

40. Tužitelj je, prema izloženom, tijekom postupka dokazao da mu je nastala šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazao odgovornost tuženika za to.

41. Visina nastale štete dokazana je i specificirana provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije.

42. Na određene iznose glavnice tužitelju pripada pravo na zatezne kamate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

43. Tome dosljedno, valjalo je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom čl. 324. ZOO, prihvatiti u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev.

44. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

45. Tužitelj je u parnici djelomično uspio.

45.1. Naime, tužitelj je naposljetku, podneskom od 30. rujna 2024. godine (listovi 455 - 458 spisa) smanjio tužbeni zahtjev, na način da je konkludentno povukao tužbu u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, ustrajući isključivo u tužbenom zahtjevu za isplatom naknade s osnove nepoštenih ugovornih odredbi.

46. Prema tome tužitelj je naposljetku uspio u parnici u omjeru od 50 %.

47. Tome dosljedno, tuženik je uspio u parnici u omjeru od 50 %.

48. Temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

49. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu, dana 7. ožujka 2025. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;