REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-4825/2018-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 21. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276 da tužitelju MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.212,64 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućom na iznos od:

- 119,48 EUR od 16.07.2013. do isplate,

- 67,62 EUR od 16.09.2013. do isplate,

- 71,58 EUR od 16.11.2013. do isplate,

- 77,93 EUR od 16.12.2013. do isplate,

- 40,57 EUR od 16.01.2014. do isplate ,

- 115,51 EUR od 16.06.2014. do isplate,

- 65,96 EUR od 16.07.2014. do isplate,

- 97,49 EUR od 16.11.2014. do isplate,

- 7,47 EUR od 16.12.2014. do isplate,

- 39,84 EUR od 16.05.2015. do isplate,

- 6,64 EUR od 16.07.2015. do isplate,

- 48,69 EUR od 16.09.2015. do isplate,

- 73,03 EUR od 16.11.2015. do isplate,

- 6,96 EUR od 16.02.2016. do isplate,

- 46,70 EUR od 16.06.2016. do isplate,

- 63,81 EUR od 16.09.2016. do isplate,

- 27,22 EUR od 16.02.2017. do isplate,

- 7,52 EUR od 16.05.2017. do isplate,

- 39,23 EUR od 16.06.2017. do isplate,

- 173,42 EUR od 16.09.2017. do isplate,

- 15,97 EUR od 16.07.2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju MT iz [adresa], da tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 49, naknadi parnični trošak u iznosu od 39,82 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Ministarstva pravosuđa, Odjel za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe. Nadalje navodi da je čl. 44. st. 1. toč. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU) propisano da svaki službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad. Istim člankom KU-a utvrđeno je da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj obavlja svoj redovni rad organiziran kao rad u turnusu, koji je definiran čl. 44 st. 6 i 8 KU (NN 104/13) i čl. 37 st. 6 i 8 (NN 112/17). Navodi da tuženik nije evidentirao, pa stoga niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka, bio blagdan, pa je u tim mjesecima i nastajala razlika u plaći. Naime, kada se usporede stvarno odrađeni sati sa redovnim mjesečnim fondom radnih sati, ukazuje se razlika samo u mjesecima u kojima je blagdan bio radni dan. Tužitelj koji je odradio na blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka ima pravo na osnovnu plaću uvećanu za naknadu za rad na blagdan. Ukoliko tako stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni fond radnih sati, tužitelj ima pravo i na naknadu za prekovremene sate. Tuženik u svojem obračunu plaće nema prikazan mjesečni fond radnih sati, već samo mjesečni fond sati, te stoga prekovremene sate krivo obračunava i isplaćuje. Tužitelju nije isplaćena naknada za prekovremeni rad sukladno navedenim propisima za razdoblje 7.6.2013. pa do dana podnošenja tužbe. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 11.12.2023. zahtijeva da mu tuženik isplati ukupni iznos od 1.212,64 eura bruto i parnični trošak sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, jer je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćena naknada za prekovremeni rad. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa), Rješenja o rasporedu (list 16-26, 107-114 spisa), platne liste (list 27- 102, 116-142, 236-315 spisa), evidenciju rada (list 115 spisa), obračun rada u turnusima (list 143-213 spisa), sudsku praksu (list 216-229, 513-532, 541-566, 568- 634, 651-664 spisa), očitovanje Odjela za računovodstvo s tabličnom rekapitulacijom svih ostvarenih i isplaćenih prekovremenih sati i zamolbe tužitelja za korištenje slobodnih dana za ostvarene prekovremene sate (list 339-419 i 420-465 spisa), Tablicu Sektora za računovodstvo s tabličnom rekapitulacijom svih ostvarenih i isplaćenih prekovremenih sati (list 486-490 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 319-328 spisa) te dopunsko financijsko vještačenje (list 479-483 i 498-502 spisa), te je saslušan vještak Zrinko Ručević (list 665-667 spisa)

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Na ročištu 21.1.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu pa sukladno prijedlozima stranaka u postupku nisu izvođeni daljnji dokazi te je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

7. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da se istim tužitelj obratio nadležnom državnom odvjetništvu radi isplate utuženih potraživanja dana 1.8.2016. ali isto o navedenom zahtjevu nije odlučilo pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu, a što niti tuženik nije osporavao, a niti je tvrdio suprotno.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlika plaća koje su nastale zbog neisplaćenih prekovremenih sati tijekom utuženog razdoblja od lipnja 2013. do zaključno kolovoza 2018. temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU) u iznosu od 1.212,64 eura (pa se radi o sporu male vrijednosti).

9. Iz rješenja tuženika, te obračunskih lista i evidencije radnog vremena, a koje je dostavio tuženik, pa ih sud prihvaća kao mjerodavne i vjerodostojne, proizlazi da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja bio zaposlenik tuženika odnosno da je tužitelj bio stariji pravosudni policajac, voditelj ispostave te voditelj pododsjeka osiguranja u određenim periodima.

10. Sporno je da li je u utuženom razdoblju tuženik obračunavao mjesečni fond sati u skladu s čl. 44. st. 12. KU tj. da li je u mjesečni fond sati pored radnih dana trebao uračunavati i dane blagdana kada bi oni padali u dane u tjednu od ponedjeljka do petka. Naime, stav tužitelja je da ukoliko je isti radio u razdoblju od ponedjeljka do petka na dane blagdana, tada se mjesečni fond sati treba obračunati na način da se taj dan ne smatra radnim danom i množi sa 8, kako bi se dobio redovni mjesečni fond sati, već se sati odrađeni na taj dan imaju smatrati prekovremenim radom jer prelaze redovni mjesečni fond sati, radi čega za takvu vrstu rada tužitelju pripada uvećanje plaće.

11. Člankom 44. stavak 1. KU-a propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog i za prekovremeni rad za 50%. Dodaci na osnovnu plaću se ne isključuju, a što je propisano stavkom 2. istog članka. Člankom 44. stavak 1. točka 5. KU-a propisano je da, ako službenik i namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 50%. Prekovremenim radom, a u slučaju kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom rada (članak 44. stavak 10. KU-a). Člankom 44. stavak 12. KU-a propisano je da su redovni mjesečni fond radnih sati, oni sati koje službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

12. Na temelju citiranih odredbi KU-a, ovaj sud zaključuje da službenici koji su radili na blagdan, a koji pada u radni dan, imaju pravo na plaću za taj dan uvećanu za 150%, a ako im tako odrađeni dani prelaze mjesečni fond radnih sati, da imaju pravo na dodatak na plaće za prekovremeni rad. Dakle, kada službenik odradi dan na blagdan on odmah ne ostvaruje pravo na prekovremeni rad, već tek kada se na kraju mjeseca ukaže razlika iz koje je vidljivo da je prijeđen redovni fond radnih sati.

13. Što se smatra prekovremenim radom propisuje članak 44. stavak 10. KU- a, tj. ova odredba propisuje da se prekovremenim radom službenika koji rade u turnusima ili smjenama smatra svaki rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a mjesečni fond radnih sati propisan je člankom 44. stavak 12. KU-a.

14. Ističe se da raspored rada određuje tuženik te je tužitelj dužan dolaziti na posao i odraditi radno vrijeme na način kako je to odredio tuženik, tj. tužitelj je bio dužan obaviti rad na temelju dnevne zapovijedi. Tužitelj ima pravo da mu se obračuna i isplati plaća za obavljeni rad te on ne može utjecati na specifikaciju obračuna plaće budući se radi o ispravi koju sastavlja tuženik. Pravo je tužitelja da mu tuženik u cijelosti obračuna i isplati sate rada, a u slučaju da je radio veći fond sati od mjesečnog, da mu taj fond sati plati kao prekovremeni rad.

15. Slijedom navedenog te primjenom članka 44. stavak 10. i 12. KU-a, ovaj sud smatra da se svaki rad iznad mjesečnog fonda radnih sati smatra prekovremenim radom te tužitelj ima pravo na obračun i isplatu takvog rada uvećanog za 50%.

16. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u postupku je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 319-328 spisa), te vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada i rada na blagdan, u mjesecima kada je tužitelj radio na blagdan, koji pada u dane od ponedjeljka do petka, te korekcije netočno isplaćenih sati rada, za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do zaključno kolovoza 2018. iznosi ukupno 9.081,91 kn, uzimajući u obzir samo mjesece u kojima je evidentiran blagdan tijekom tjedna, a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1 nalaza.

17. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik navodeći da vještak nije uzeo u obzir slobodne dana koje je tužitelj koristio s osnove prekovremenih sati, a što bitno utječe na rezultat vještačenja, te vještak nije uzeo u obzir iznose više plaćene u mjesecima kada su plaćeni prekovremeni sati koji nisu ostvareni u tim mjesecima nego su doneseni iz prethodnih razdoblja. pa je u nalazu u cijelosti pogrešno utvrđen ukupan broj ostvarenih i isplaćenih prekovremenih sati tužitelja. Stoga je sukladno prethodno navedenom predložio izvođenje dopunskog financijskog vještačenja.

18. Vještak je izradio prvi dopunski nalaz i mišljenje (list 479-483 spisa) u kojem navodi da je u skladu s prigovorima tužene, te na temelju dodatno dostavljene dokumentacije, a prema utvrđenjima i izračunima ovog dodatnog nalaza, mišljenja da je tužitelju u utuženom razdoblju od lipnja 2013. do kolovoza 2018., s osnova prekovremenog rada (uzimajući u obzir i korekciju isplate za rad u drugoj smjeni), s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i isplate po osnovi slobodnih dana isplaćeno ukupno 590,45 kn manje (obračuni su dani u Tabeli 1a ovog nalaza), a datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘t Tabele 1a ove dopune.

19. Na dopunski nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik navodeći da je vještak pogrešno evidentirao određene prekovremene sate, pa je vještak izradio drugi dopunski nalaz i mišljenje (list 498-502 spisa) u kojem navodi

- ponovnim uvidom u zamolbe za korištenje slobodnih dane, te u dani izračun iz dopune vještva od 14. listopada 2021. vještak je utvrdio da je omaškom u veljači 2014. pogrešno evidentirao u stupcu ‘o1’ (korišteni slobodni sati za neplaćene prekovremene sate) 0,5 sati umjesto 5,5 sati, a posljedično je i ukupan zbroj od 193 sata netočan. Prema tome, tužitelj je na ime 198 prekovremenih sati iskoristio 36 slobodnih dana (36 dana x 8 = 288 sati/1,5=.

- u lipnju 2014. u dopuni vještva (Tabela 1a), vještak omaškom nije evidentirao u stupcu „isplaćeni prekovremeni sati“ da je tužitelju isplaćeno 10 prekovremenih sati, dok mu je u osnovnom nalazu i mišljenju (Tabela 1) ispravno evidentirana isplata od 10 prekovremenih sati, a ispod tabelarnog prikaza dana je i napomena da je tužitelju, plaćeno 10 sati rada subotom noću (589,97 kn) umjesto 10 prekovremenih sati (536,33 kn), tj. tužitelju je s te osnove isplaćeno 53.57 kn više,

- ponovnim uvidom u svu dostavljenu dokumentaciju (liste plaća, evidencije rada, tabelarni izračuni dani od strane tužene) vještak je dodatno utvrdio da nije uzeo u obzir, da je tužena tužitelju u travnju 2018. isplatila 26,32 kn više s osnova rada u 2. smjeni. Tužitelj je ostvario 5 sati rada u drugoj smjeni što iznosi 18,80 kn, a isplaćeno mu je 12 sati rada u drugoj smjeni u iznosu od 45,12 kn.

- tužena u dostavljenom obračunu za mjesec lipanj 2014. (list 488. spisa) nije uzela u obzir da je tužitelju isplaćeno 14,25 kn manje s osnova rada u drugoj smjeni, dok u svom drugom obračunu (list 373. spisa), navodi kako je tužitelju plaćen dodatak za drugu smjenu manje u iznosu od 14,24 kn.

U nastavku, u skladu s navedenim (uzimajući u obzir da je u dopunskom nalazu i mišljenju u skladu s prigovorima tužene, te na temelju dodatno dostavljene dokumentacije, a prema utvrđenjima i izračunima ovog dodatnog nalaza, mišljenja kako je tužitelju u utuženom razdoblju od lipnja 2013. do kolovoza 2018., s osnova prekovremenog rada (uzimajući u obzir i korekciju isplate za rad u drugoj smjeni), s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i isplate po osnovi slobodnih dana isplaćeno ukupno 186,58 kn više (obračuni su dani u Tabeli 1b ovog nalaza). Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘t Tabele 1b ove dopune.

20. Na drugi dopunski nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tužitelj, pa je vještak saslušan usmeno na ročištu 21.1.2025. Vještak je izjavio da je sastavio osnovni nalaz i mišljenje kao i dopunske nalaze i mišljenja na temelju dokumentacije koja je bila u spisu, pri čemu je za izradu dopunskih očitovanja korištena dokumentacija koju je tužena dostavila uz podnesak od 2.12.2020., a prvenstveno se odnosi na tužiteljeve zamolbe za korištenje slobodnih dana i evidencije vezane uz to. Izračun iz dopunskog nalaza je sačinjen temeljem prigovora tuženika i temeljem dokumentacije koju je tuženik dostavio uz taj prigovor. U isplatnim listama ne piše koliko je slobodnih dana korišteno po osnovi prekovremenog rada, te nema podataka o prijenosu isplaćenih prekovremenih sati iz ranijeg razdoblja. Radi se o različitim varijantama izračuna, a pravno je pitanje koji je izračun ispravan. U cijelosti ostaje kod danih nalaza i mišljenja, pa tako i kod osnovnog nalaza i mišljenja. Nakon toga je vještak odgovorio na pitanja punomoćnika tužitelja te je izjavio da je u osnovnom nalazu i mišljenju izračunao ukupne prekovremene sate rada koji su izračunati na način da svi sati rada, godišnjeg odmora i ostvarenih slobodnih sati s osnovna prekovremenog rada iskazani kao ukupni sati koje tužitelj u nekom mjesecu odradi, a taj je onda broj stavljen u usporedbu s fondom radnih sati u svakom pojedinom mjesecu, dakle, ne sa ukupnim fondom mjesečnih sati, nego bez sati blagdana, te na taj način iskazan ukupan broj prekovremenih sati ostvarenih u pojedinom mjesecu, što je onda uspoređeno s brojem isplaćenih prekovremenih sati, te je iskazana razlika za koju je obračunat bruto iznos pripadajuće plaće za takove sate, a sve kako je detaljno obrazloženo u pisanom nalazu i mišljenju od prije nešto više od 4 godine. Nadalje, navodi da je u mjesecima u kojima je tužitelj radio na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka, pri čemu u mjesecu nije dosegao puni fond radnih sati, u takvim slučajevima nisu obračunavani prekovremeni sati rada, jer isti nisu niti ostvareni. U pogledu razlike između osnovnog nalaza i kasnijih dopuna, navodi kako se prvenstveno radi o tome što je u dopunskom nalazu i mišljenju u skladu s prijedlogom tužene uzeta u obzir činjenica da je tužitelj koristio slobodne sate za neplaćene prekovremene sate, pa je za taj dio umanjena količina neplaćenih prekovremenih sati, a osim toga izračun je sačinjen kumulativno, dakle s prijenosom eventualno viška ili manjka neplaćenih prekovremenih sati iz mjeseca u mjesec. Pri izradi dopunskog nalaza i mišljenja uzeo je u obzir zamolbe za korištenje slobodnih dana u cijelosti pa tako i poleđinu svake zamolbe na kojoj je obrazloženo kada i u kojem obimu su ostvareni prekovremeni sati koji će biti dani kao slobodan dan, te je navedeno kada će se taj slobodan dan iskoristiti. Sati slobodnih dana po osnovi prekovremenih sati a kako su isti navedeni u zamolbama za korištenje slobodnih dana, evidentirani su u evidencijama rada tužitelja, jer se primjerice za mjesec rujan 2013. vidi naznaka da je sa prekovremenih sati tužitelju skinuto 16 sati što odgovara obimu od 2 slobodna dana na ime ostvarenih 11 sati prekovremenog rada. Razlog zbog kojeg tog podatka nije bilo u osnovnom nalazu i mišljenju jest činjenica da je osnovni nalaz i mišljenje rađen samo za pojedine mjesece, dakle, one mjesece u kojima su postojale pozitivne razlike za neisplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada i rada na blagdane, pa dakle, primjerice mjesec rujan 2013. nije uopće uključen u tabelu osnovnog nalaza i mišljenja. Posljedično to znači i da su u evidencijama rada tužitelja u pojedinim mjesecima evidentirani slobodni sati iskorišteni na temelju ostvarenih prekovremenih sati. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja da li je iz evidencija rada tužitelja vidljivo kada je tužitelj koristio pojedine slobodne dane, navodi da je na poleđini svake pojedine i mjesečne rekapitulacije ostvarenih sati tužitelja po pojedinim vrstama (redovan rad, rad subotom, nedjeljom i dr.) vidljiva dnevne evidencije radnog vremena, pa je tako za mjesec rujan 2013 vidljivo kako je za 16. i 25. rujna 2013. evidentiran slobodan dan što upravo odgovara tužiteljevim osobnim zamolbama na stranicama 424-427 spisa, dakle, svi ti dani vidljivi su u evidencijama rada. U pogledu varijanti iz dopunskog nalaza i mišljenja u kojima su u obzir uzeti preneseni sati iz mjeseca u mjesec, što se odnosi na prenesene neplaćene prekovremene sate, navodi kako je obrađivao isključivo razdoblje od lipnja 2013. do kolovoza 2018. i nije uključivao eventualne prekovremen sate prenesene prije toga. Dakle, sa obračunom eventualnog viška odnosno manjka prenesenih prekovremenim sati je počeo od lipnja 2013. što je prvi mjesec predmetnog razdoblja, te je kumulativno prenosio do posljednjeg mjeseca predmetnog razdoblja, dakle do kolovoza 2018. Navedenu metodologiju je primijenio kako bi odgovorio na prigovore tuženika na dani nalaz i mišljenje, a imajući u vidu da tuženik upire da je potrebno uzeti u obzir upravo takav način obračuna. Dopunska očitovanja je izradio sukladno zadatku suda.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegova dopunska očitovanja kojim detaljno odgovara na pitanja i primjedbe stranaka, budući su isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a nakon usmenog očitovanja vještaka, niti stranke nisu imale daljnjih primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

22. Međutim, među strankama je sporno koja je varijanta izračuna vještaka ispravna, a to predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje isključivo sud.

23. Naime, vještak je sačinio dvije varijante izračuna i to:

- 1. varijanta izračuna (koju prihvaća tužitelj i sukladno kojoj varijanti je tužitelj uredio tužbeni zahtjev) - prema kojoj neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada i rada na blagdan, u mjesecima kada je tužitelj radio na blagdan, koji pada u dane od ponedjeljka do petka, te korekcije netočno isplaćenih sati rada, za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do zaključno kolovoza 2018. iznosi ukupno 9.081,91 kn, uzimajući u obzir samo mjesece u kojima je evidentiran blagdan tijekom tjedna (kako je to utvrđeno u osnovnom nalazu i mišljenju vještaka),

- 2. varijanta izračuna (koju prihvaća tuženik) - prema kojoj je tužitelju u utuženom razdoblju od lipnja 2013. do kolovoza 2018., s osnova prekovremenog rada (uzimajući u obzir i korekciju isplate za rad u drugoj smjeni), s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i isplate po osnovi slobodnih dana, isplaćeno ukupno 186,58 kn više (kako je to utvrđeno u drugom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka)

24. Vještak je u svom usmenom očitovanju objasnio da postoji razlike između osnovnog nalaza i kasnijih dopuna, jer je u dopunskom nalazu i mišljenju uzeta u obzir činjenica da je tužitelj koristio slobodne sate za neplaćene prekovremene sate, pa je za taj dio umanjena količina neplaćenih prekovremenih sati, te je izračun sačinjen kumulativno, dakle s prijenosom eventualno viška ili manjka neplaćenih prekovremenih sati iz mjeseca u mjesec, a što u osnovnom nalazu i mišljenju nije uzeto u obzir.

25. Po ocjeni ovog suda, za izračun neisplaćenih prekovremenih sati se ne mogu uzeti u obzir samo oni mjeseci u kojima je tužitelj imao neplaćene prekovremene sate (kako je to uzeto u obzir u osnovnom nalazu i mišljenju vještaka), već je potrebno uzeti u obzir cijelo utuženo razdoblje odnosno sve sate koje je tužitelj odradio i koje je trebao odraditi, kao i sve isplaćene sate prekovremenog rada pa je tako trebalo uzeti u obzir i mjesece kada je tužitelju plaćeno manje prekovremenih sati i mjesece kada je tužitelju plaćeno više prekovremenih sati tijekom utuženog razdoblja, te je također potrebno uzeti u obzir slobodne dana koje je tužitelj iskoristio po osnovi prekovremenih sati tijekom utuženog razdoblja (kako je to uzeto u obzir u drugom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka). Naime, budući je tuženik mogao prenositi sate iz mjeseca u mjesec, obzirom da za to nisu postojale zakonska ograničenja, a imajući u vidu da je tužitelj radio u turnusu, da je na temelju takvog rada ostvarivao i slobodne dane po osnovi prekovremenog rada, to je obzirom na specifičnost načina rada tužitelja, bilo i svrsishodno ovakvo prenošenje sati iz mjeseca u mjesec tijekom utuženog razdoblje, te je sve to potrebno uzeti u obz8ir pri utvrđivanje razlike plaće po osnovi prekovremenog rada.

26. Vještak je u svom usmenom očitovanju jasno i detaljno obrazložio da je drugi dopunski nalaz i mišljenje sačinio na način da je uzeo u obzir slobodne sate koje je tužitelj iskoristio za neplaćene prekovremene sate tijekom utuženog razdoblja te je uzeo u obzir prijenos viška ili manjka neplaćenih prekovremenih sati iz mjeseca u mjesec tijekom utuženog razdoblja, a budući je tuženik prigovorio da to vještak nije uzeo u obzir pri izradi osnovnog nalaza i mišljenja vještaka, a ovaj prigovor tuženika je sud ocijenio osnovnim. Također, vještak je jasno izjavio da je drugi dopunski nalaz i mišljenje sačinio temeljem prigovora tuženika i dostavljene dokumentacije, te da je navedene činjenice (slobodne dana i prijenos prekovremenih sati) mogao utvrditi i iz dokumentacije koja je bila dostavljena prilikom izrade osnovnog nalaza i mišljenja tj. temeljem evidencija rada i platnih lista, ali vještak nije znao da treba izvršiti takvu varijantu izračuna. Dakle, vještak je sačinio drugi dopunski nalaz i mišljenje sukladno prijedlogu tuženika, na temelju dokumentacije koja je pravovremeno dostavljena u spis, te na temelju rješenja suda kojim je vještaku naloženo da izradi dopunski nalaz i mišljenje. Točno je da je tuženik isticao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te je dostavljao daljnju dokumentaciju, međutim, ista nije od utjecaja, budući je vještak sve odlučne činjenice mogao utvrditi i na temelju evidencija rada koje su pravovremeno dostavljene u spis, a naknadno dostavljena dokumentacija tuženika je samo potvrdila da su utvrđenja vještaka točna.

27. Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvatio kao ispravnu 2. varijantu izračuna iz drugog dopunskog nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj je tužitelju u utuženom razdoblju od lipnja 2013. do kolovoza 2018., s osnova prekovremenog rada (s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i isplate po osnovi slobodnih dana) isplaćeno ukupno 186,58 kn više od onoga što bi mu doista pripadalo. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao u izreci presude.

28. Ovakvo stajalište je zauzeto i u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-302/2024-2 od 23. listopada 2024.

29. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema čl. 163. st. 1. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku. Prema čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10.; dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1.

Protokola broj 1. uz Konvenciju.

30. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužitelj obvezan platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Načelo iz čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske). U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

31. U ovom predmetu tužitelj je ponio tužbu radi isplate razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati rada u utuženom periodu od strane tužene Republike Hrvatske. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano pogotovo iz razloga što je tek nakon provedenog drugog dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno činjenično stanje vezano za tvrdnje tužiteljice. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu te bi tuženica imala pravo na troškove parničnog postupka u iznosu od 4.888,40 eura (sukladno troškovniku od 10.7.2024. i na ročištu 21.1.2025 Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima iz spisa tj. platnim listama, plaća tužitelja je bilo oko 6.000,00 kn. Zbog toga, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da kada bi se tuženoj dosudio navedeni trošak ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova zastupanja tuženice po državnom odvjetniku za tužitelja predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Ovakav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od

2. ožujka 2021. poslovni broj Rev-89/2021-2.

32. Obzirom na navedeno, ovaj sud je odluku o parničnom trošku donio na način da je naložio tužitelju da tuženici naknadi samo nužan trošak postupka odnosno trošak drugog dopunskog vještačenja u iznosu od 39,82 eura (300,00 kn), dok trošak zastupanja tuženice po državnom odvjetniku ovaj sud tuženoj nije priznao u troškove postupka.

U Zagrebu, 7. ožujka 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis