REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: Pn-58/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Martinu Vlašiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri iz Zagreba, Radnička cesta 37/b, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 6. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), dana 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, iznos od 3.439,17 eura na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03004607711, sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.460,66 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025., kao od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. podnio tužbu dana 25. travnja 2023. radi naknade štete zbog isplaćene obiteljske mirovine udovici osiguranika pok. CH, ŽH za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 3.439,17 eura.

2. Navodi da se dana 16. ožujka 2008. dogodila prometna nesreća u mjestu Veliki Grđevac u kojoj je preminuo osiguranik tužitelja CH, rođen **.**.1953. Drugi sudionik prometne nesreće je ŠH koji je upravljao motociklom marke Yamaha, registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police].

Presudom Općinskog suda Bjelovar broj P-664/2008-45 od 23. ožujka 2009. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž-1378/09-2 od 4. veljače 2010. utvrđena je odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 30% za nastanak štetnog događaja.

3. Rješenjem tužitelja od 24. studenog 2008., tužitelj je udovici osiguranika ŽH priznao pravo na obiteljsku mirovinu s pravom isplate počev od 16. ožujka 2008., a isplatom obiteljske mirovine tužitelju je nastala šteta koju regresno potražuje u ovom postupku.

4. Navodi da je od tuženika zahtijevao naknadu štete za razdoblje od 16. ožujka 2008. do 30. travnja 2017. u iznosu od 2.402,99 eura, koji je iznos tuženik u cijelosti platio za razdoblje od 1. svibnja 2017. pa do 29. veljače 2020., tuženik je djelomično isplatio štetu do dana kada bi pok. CH navršio 65 godina života da je bio živ, do 31. svibnja 2018.

Tuženik je mišljenja da tužitelj do navedenog dana trpi stvarnu štetu, a za ostatak je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika koji je postupak vođen kod ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru, pod brojem Pn-120/20 gdje je donijeta presuda broj Pn-120/20-18 od 16. ožujka 2022., a koji se spis predmeta povodom žalbe tuženika nalazi na Županijskom sudu u Dubrovniku.

5.Kako tuženik i nadalje ne plaća tužitelju za štetu i to za razdoblje koje je predmetom ovog postupka od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 3.439,17 eura, što je 30% od iznosa koji je tužitelj platio na ime obiteljske mirovine ŽH, tj. od iznosa 11.463,92 eura.

6. Obzirom na to, a u skladu sa odredbama članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), kojom je odredbom izričito da Zavod ima pravo na naknadu stvarne štete u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

Ističe da se radi o regresno zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju, da tuženik nije direktno pretrpio štetu iz predmetne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljeve osiguranik, dok tužitelj kao osiguravatelj isplatio je davanje iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku regresno potražuje od tuženika kao odgovornog za prouzročenu štetu.

7. Prije podnošenja tužbe, tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete od 27. ožujka 2020. koji je tuženik zaprimio 29. ožujka 2023. i obavijestio tužitelja da je isti zaprimio i da će odgovoriti u što kraćem roku. Međutim, kako tuženik nije podmirio štetu, to tužitelj predlaže da se za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. isplati iznos od 3.439,17 eura, kao naknada u iznosu od 30% od ukupnog iznosa isplaćene obiteljske mirovine sukladno odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2023. pa do isplate, troškove postupka ne traži.

Stoga predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog. Osporava se pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom Ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-x-288/2018 od 25. kolovoza 2020.

10. Tuženik osobito upućuje na odluku Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. u kojoj VSRH, a što prihvaća i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske na sjednici trgovačkih i ostalih sporova 09. lipnja 2022. na kojoj je doneseno pravno shvaćanje da se u sporu HZMO protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članova osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

11. Tuženik ističe da je osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Teret dokazivanja navedenog razmjera je na tužitelju.

12. Tuženik navodi da je osiguranik tužitelja rođen **.**.1963. te bi isti 2018. napunio 65 godina života.

S navršenih 65 godina života osiguranik tužitelja bi, da nije bilo štetnog događaja, ostvario uvjete i primao starosnu mirovinu. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.).

Po shvaćanju tuženika i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci VSRH Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.

13. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. t. 1. ZOMO), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. t. 1. ZMO).

14. Naime, tužitelj bi s navršenjem 65 godina života svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati istom starosnu mirovinu, čiji iznos bi bio veći od obiteljske mirovine koju sada isplaćuje, a slijedom čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Naime, tužitelj bi starosnu mirovinu svom osiguraniku bio dužan isplaćivati bez obzira na razlog njegovog prestanka sudjelovanja na tržištu rada. Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od obiteljske koju faktično isplaćuje, tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne.

15. Dakle, u takvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine, nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja. Teret dokaza visine štete leži na tužitelju.

14. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

15. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u presudu broj P- 664/2008-45 od 26. ožujka 2009. (list 3-14), presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-138/2002 od 4. veljače 2010. (list 15-19), presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-81/2017-11 od 10. listopada 2017. (list 20-23), presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6682/17-2 od 3. srpnja 2018. (list 25- 26), presudu ovoga suda stalne službe u Daruvaru broj Pn-120/20-18 od 6. ožujka 2022. (list 27-34), obračun tužitelja (list 35), zahtjev za naknadu štete (list 36), odštetni zahtjev s povratnicom tuženika (list 37-38), kartica glavne knjige (list 39), rješenje tuženika od 24. studenog 2008. (list 41-44).

16. Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Marijane Matijević, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 29. prosinca 2023. (list 271-278) te očitovanje od 26. ožujka 2024. (list 365).

17. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

18. Tužbeni nije osnovan.

19. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalom isplatom obiteljske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 3.439,17 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2023. koju je tužitelj isplatio ŽH, supruzi svog osiguranika CH koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 16. ožujka 2008.

20. Između stranaka nije sporna činjenica da se dana 16. ožujka 2008. dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao CH.

Isto tako, nema spora između stranaka da je za prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika ŠH u omjeru od 30% i to ovosudnom presude broj P- 664/08-45 od 26. ožujka 2009., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1378/2009-2 od 4. veljače 2010. (list 3-19).

21. Također, nema spora između stranaka da je rješenjem tužitelja klasa: 140-03/08- 01-OB:03004607711 ur. broj: 341-02-05/3-08-011110 od **.**.2008., ŽH kao udovici osiguranika pok. CH, priznato pravo na obiteljsku mirovinu s pravom na isplatu od 16. ožujka 2008., a citiranim rješenjem u iznosu od 1.002,10 kn počev od 16. ožujka 2008., tako da se umjesto te mirovine određuje najniža mirovina u iznosu od 1.524,92 kn mjesečno, počevši od 1. srpnja 2008. i koja najniža mirovina iznosi 1.586,63 kn.

22. Nema spora između stranaka da je tužitelj u odnosu na ranija razdoblja i to od 16. ožujka 2008. do 30. travnja 2017. platio iznos od 2.402,99 eura u cijelosti, a za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 29. veljače 2020., tuženik je djelomično platio štetu, tj. do dana kada bi CH navršio 65 godina života da je živ, do 31. svibnja 2018. te je vodio parnične postupke, a što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-81/17-11 od 10. listopada 2017. i to za razdoblje od 1. lipnja 2014. pa do 30. travnja 2017., a koja je postala pravomoćna 13. srpnja 2018. (list 20-23), jer je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6682/17-2 od 13. srpnja 2018. (list 25-26).

23. Također, nema spora između stranaka da je tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv tuženika koji se vodi kod ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru pod brojem Pn- 120/20 u kojem je postupku donesena presude pod brojem Pn-120/20-18 od 16. ožujka 2022. za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 29. veljače 2020. u iznosu od 14. 842,33 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2020. pa do isplate, dok je odbijen zahtjev tužitelja sa zateznom kamatom koje teku na navedeni iznos za razdoblje od 16. travnja 2020. do 22. travnja 2020. (list 27-33), a kako je protiv navedene presude tuženik podnio žalbu. U tužbi tužitelj je naveo da se spis predmeta nalazi na Županijskom sudu.

23.1. Sud je uvidom u e-spis utvrdio da je u međuvremenu Županijski sud u Dubrovniku donio rješenje broj Gž-396/222-2 od 10. siječnja 2024., kojim rješenjem je ukinuta u dosuđujućem dijelu citirana prvostupanjska presuda ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru i predmet vraćen na ponovno suđenje iz kojeg rješenje u bitnom proizlazi da je u predmetu spora trebalo odlučiti odredbama ZOOP-a i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, a to znači da prema citiranom članku ZOOP obveze tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti ili kod obiteljske mirovine zbog smrti osiguranika. Stoga je radi pravilne primjene materijalnog prava trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i obiteljske mirovine i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja uzimajući pri tom u obzir činjenicu da je doprinos tuženikovoga osiguranika bio 30%, a kakovo je pravno shvaćanje glede te pravne stvari zauzeto je i u odluci-rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022.

24. Između stranaka sporan je osnov i visina zahtijevane štete.

25. Tužitelj od tuženika u ovome postupku zahtjeva isplatu obiteljske mirovine koju je isplatio članu obitelji ŽH supruzi svog osiguranika pok. CH, za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022.

26. Između stranaka bila je sporna primjena materijalnog prava u ovom postupku. Stranke su dostavile u spis predmeta sudsku praksu viših sudova, ukazujući pritom koje materijalno pravo treba primijeniti u ovom postupku, time da je u ranijoj sudskoj praksi u usporedivim odlukama, izražena različita ili međusobna neujednačena shvaćanja glede primjene materijalnog prava.

27. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “(...) valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“.

27.1. Nadalje, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., u kojemu je na pitanje „Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

27.2. Također, u rješenju Vrhovnog suda broj broj Rev-881/2022-2 od 14. rujna 2022., u kojem parničnom postupku je predmet spora također bio zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tužitelja protiv osiguratelja štetnika u tom predmetu radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, u kojoj revizijskoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 73/13 i 152/14).

27.3. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda posl. br. Rev- 3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019- 2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022.

Isto tako, a što je i izraženo u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-1180/2022-2 od 06. prosinca 2022. na navedeno, upućuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021. u odnosu na postavljeno pitanje „pripada li HZMO-u pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna je primjena pravnog propisa - da li se u konkretnom slučaju na potraživanje HZMO-a primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) ili članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu...", donesena u svezi sa parničnim postupkom radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuje invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično, isplate invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik - a prema kojoj odluci „se na tu vrstu sporova primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju“: to stoga što je donesena, kako se u njoj i navodi, samo „polazeći od okolnosti konkretnog slučaja“ - uz mišljenje toga suda građenom (prema podacima koji su mu učinjeni dostupnim i kojim je tada raspolagao) na pogrešnom utvrđenju da o predmetnoj stvari u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje sporova o kakvome je riječ, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u primjeni mjerodavnog prava - a što ipak nije bio slučaj.

28. Odredbama čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

29. Kako se prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine koju prima udovica osiguranika pokojnog CH, ŽH i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da se radi o ozljedi na radu, odnosno razliku između obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario sada pok. osiguranik tužitelja CH (imajući u vidu da je udovici osiguranika tužitelja pok. CH, ŽH, rješenjem tužitelja od 24. studenog 2008., priznato pravo na obiteljsku mirovinu i isplata od 16. ožujka 2008.), obzirom na činjenicu da bi CH da je živ napunio 65 godina života (rođen **.**.1953.) po prijedlogu tuženika izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Marijani Matijević, dipl.ing.agr. iz društva Mentat. d.o.o. koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje dana 29. studenog 2023. (list 271-277).

To sve s obzirom, da je tuženik osporavao, osim osnova i visinu tužbenog zahtjeva, time da je tužitelj dostavio obračun (list 35) za utuženo razdoblje iz kojeg proizlazi da je za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2020. do **.**.2022. ŽH isplatio ukupno iznos od 11.463,92 eura.

29.1. Navedenim nalazom i mišljenjem vještak je naveo da se visina najniže mirovine računa se tako da se svaka puna godina mirovinskog staža pomnoži s vrijednošću najniže mirovine u trenutku priznanja prava na mirovinu, uz primjenu odgovarajućeg polaznog faktora i mirovinskog faktora. U razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. udovici osiguranika pok. CH, ŽH je isplaćeno 11.463,92 eura/86.374,91 kn na ime obiteljske mirovine. Najniža invalidska mirovina zbog povrede na radu bi iznosila ukupno 12.967,81 eura/97.706,00 kn te je razlika utvrđena u iznosu od 1.503,89 eura/11.331,09 kn.

Nadalje, vještak je za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. utvrdio da je udovici osiguranika pok. CH, ŽH je isplaćeno 11.463,92 eura/86.374,91 kn, da bi najniža invalidska mirovina zbog povrede na radu ukupno iznosila iznos od 12.319,42 eura/92.820,70 kn te je utvrđena razlika u iznosu od 855,56 eura/6.445,79 kn.

30. Pisanom nalazu i mišljenju tužitelj je naveo da nema primjedbe na izračun vještaka, smatra da navedeni izračun ne predstavlja vjerodostojni izračun pretpostavljene starosne mirovine, već se takav izračun radi kada osiguranik podnese zahtjev za starosnu mirovinu, a koja se izdaje ako se ispunjavaju uvjeti za to te nema pretpostavljene starosne mirovine na koji je izračun jedino ovlašten tužitelj pa se radi o fiktivnom izračunu.

Tuženik je naveo da nema primjedbe na nalaz i mišljenje osim u dijelu gdje je vještak utvrdio kao štetu razliku između isplaćene miroivne i najniže mirovine, jer je isti trebao utvrditi razliku između najniže mirovine i isplaćene mirovine, ukoliko postoji. Stoga je predložio da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja.

Očitujući se na prigovor stranaka, vještak je dostavio pisano očitovanje 26. ožujka 2024. (list 365) naveo da je najniža utvrđena mirovina veća od mirovine koja se isplaćuje, a što i umanjeno za doprinos tuženikovog osiguranika od 30%, nedvojbeno proizlazi da na strani tužitelja ne postoji, jer je najniža mirovina veća od mirovine koja se isplaćuje, kako je to naveo i vještak.

31. Nakon pisanog očitovanja knjigovodstvenog vještaka, stranke nisu imale primjedbe, to sud u smislu odredbe čl. 260. st. 2. ZPP-a nije pozivao vještaka na raspravu radi usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, niti je koja to od stranaka predlagala, a isto tako nitko nije predlagao novo knjigovodstveno vještačenje. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka kao stručan i objektivan dan prema pravilima struke.

30. Iako je tužitelj naveo da nema primjedbe na računski izračun vještaka, međutim, navodi da isti ne predstavlja vjerodostojni izračun obiteljske i invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu jer takav izračun ne postoji niti u jednom zakonu pa ni u ovom slučaju, kao što ni ne postoji izračun pretpostavljene starosne mirovine, nego se samo takav izračun radi kada osiguranik podnese zahtjev za starosnu mirovinu, a koja se izdaje ako se ispunjavaju uvjeti za to te nema pretpostavljene starosne, a za koji je izračun jedino ovlašten tužitelj.

31. Takav prigovor tužitelja po ocjeni suda je neosnovan, s obzirom da je upravo nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, a koja je visina bila sporna između stranaka.

Iako je teret dokaza na tužitelju, kako osnova i visine, obzirom da je to osporeno u odgovoru na tužbu po tuženiku, tuženik je predložio izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem koji dokaz je i izveden.

31.1. Kako tužitelj nije osporavao računski izračun knjigovodstvenog vještaka, već su prigovori tužitelja pravne naravi, a o kojim prigovorima odlučuje sud, a ne vještak, imajući pri tom u vidu činjenicu da nakon što je tuženik prigovorio, odnosno, predložio da se sačini dopuna nalaza i mišljenja, a na što se vještak očitovao u pisanom očitovanju od 26. ožujka 2024. nakon čega nije bilo prigovora, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka kao i očitovanje.

32. Uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, po ocjeni ovoga suda valja primijeniti odredbe ZOOP-a važeće u vrijeme kada je izdatak učinjen (isplaćene pojedine svote mirovine), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to tvrdi tijekom postupka tužitelj.

Obzirom da je odredbama čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu, ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a da postoji razlika između obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje članu obitelji svog osiguranika utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari sada ostvario pok. CH (rođen **.**.1953. i koji bi 2018. napunio 65 godina života kojem bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu).

32.1. Kako je dakle knjigovodstveni vještak utvrdio razliku u iznosu od 1.503,80 eura i to na ime razlike isplaćene i najniže invalidske mirovine za utuženo razdoblje, odnosno, iznos od 855,56 eura, kao razlika između isplaćene i najniže starosne mirovine uzimajući pritom doprinos tuženikovog osiguranika od 30%, nedvojbeno proizlazi da je najniža starosna mirovina veća od mirovine koja se isplaćuje pa u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, a kako i iz očitovanja knjigovodstvenog vještaka od 26. ožujka 2024. na prigovor tuženika da je najniža utvrđena mirovina veća od mirovine koja se isplaćuje, to osnovano tuženik tvrdi da tužitelj u konkretnom slučaju ne trpi štetu.

33. Dakle, tužitelj bi s navršenjem 65 godina života svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati istom starosnu mirovinu, a čiji bi iznos bio veći od obiteljske mirovine koja se sada isplaćuje članu obitelji osiguranika tužitelja.

Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od obiteljske koju sada isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne, jer u takvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine, nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razliku između isplaćene obiteljske i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja.

33.1. Budući da je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju i očitovanju vještaka nedvojbeno proizlazi da je najniža starosna mirovina veća u odnosu na po tužitelju, isplaćenu mirovinu, a kako je to i obrazloženo pod obrazloženjem br. 29.1. i br. 30., što i umanjeno za doprinos tuženikovog osiguranika od 30%, to na strani tužitelja ne postoji šteta, kako to tvrdi pa je valjalo utvrditi u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a da ne postoji obveza tuženika za naknadu štete, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao pod toč. I. izreke presude.

34. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, a priznati troškovi tuženika sastoje se od sastav podneska od 3. srpnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8 toč. 4), zastupanja na prvom pripremnom ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu 13. listopada 2023., u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 2. veljače 2024. kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1), zastupanje na raspravi 18. ožujka 2024. i 6. prosinca 2024. za svako u iznosu od 200,00 eura, PDV-a u iznosu od 212,50 eura, predujma za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 398,16 eura, što ukupno iznosi 1.460,66 eura.

Tuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, obzirom da se prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23) pristojbena obveza nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

34.1. Tuženiku je priznata i zakonska zatezna kamata prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) tekućom od 7. ožujka 2025., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) pa do isplate, a kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude.

35. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 7. ožujka 2025.

S u d a c

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presudu dostavi:

- tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb putem Područne službe u Varaždinu, Kolodvorska 20c, e- komunikacijom

- punomoćniku tuženika Martinu Vlašiću, e-komunikacijom