Poslovni broj: P-3128/2016-87

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3128/2016-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], OIB; 13776258957, zastupana po Stjepanu Vokić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OL iz [adresa],OIB; 49058970454, zastupan po Jurici Rebergski, odvjetniku iz Zagreba, nakon zaključene glavne i javne rasprave zaključene, dana 07. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od zk.č.br. 3022/9 [adresa], dvorište površine 179 m2, kuća br. 4 površine 99 m2 i pomoćna zgrada površine 51 m2, ukupne površine 329 m2, s upisanim pravom vlasništva u korist OL u ½ dijela i ŠL u ½ dijela, na način da

- Dvosobni stana oznake ST1 u vještačenju u prizemlju stambene zgrade (kuće) s pripatcima sadržaja; hodnik, kupaonica, kuhinja, soba, soba, neto površine 49,53 m2, lođa neto površine 7,00 m2 i terasa (nenatkriveni i natkriveni dio) neto površine 11,04 m2 u stambenoj zgradi (kući) kojem pripada soba u prizemlju pomoćne zgrade neto površine 13,14 m2, sveukupne neto površine 80,71 m2 – što čini 31/100 dijela u odnosu na cijelo, u planu posebnih dijelova zgrade označeno plavom bojom, koji posebni dio je neodvojivo povezan sa odgovarajući suvlasničkim dijelom cijele nekretnine pripada u vlasništvo tužene ŽL

- Trosobni stana oznake ST2 u vještačenju na 1. katu i gospodarskom tavanu stambene zgrade s pripatcima sadržaja: stubište, hodnik, WC, kuhinja, dnevni boravak, soba, soba, neto površine 76,10 m2, dva balkona na 1. katu neto površine 11,33 m2, prostor i stubište u tavanu neto površine 74,23 m2 u stambenoj zgradi (kući) kojem pripada garaža u prizemlju pomoćne zgrade neto površine 29,83 m2, sveukupne neto površine 191,49 m2 – što čini 69/100 dijela u odnosu na cijelo, u planu posebnih dijelova zgrade označeno crvenom bojom, koji posebni dio je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine pripada vlasništvu tužiteljice IL

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 10. svibnja 2016. godine navodi da je ovaj sud dana 01. listopada 2015. godine u predmetu poslovni broj R1-1537/10 donio pravomoćno rješenje kojim se tužiteljica upućuje u parnicu sa svojim zahtjevom za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina. Nadalje, tužiteljica navodi da je dana 13. listopada 2010. godine podnijela sudu prijedlog za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina upisane na zkčbr [katastarska čestica], zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 4, obiteljska stambena zgrada, suvlasništvo stranaka svake u 1/2 dijela, te predložila razvrgnuće uspostavom vlasništva stranaka na posebnom dijelu nekretnine odnosno prodajom iste i isplatom kupoprodajne cijene strankama sukladno vrijednosti suvlasništva. Tužena je iskazala da se na predmetnoj čestici zkčbr [katastarska čestica] nalazi i dio garaže pa smatra da bi predmetom razvrgnuća trebala biti i ona. Sud je u tom smislu smatrao da je došlo do spora oko pitanja što je predmet diobe i opseg zajedničke stvari jer tužiteljica tvrdi da je predmet diobe kuća 4 na čestici 3022/9 k. o. [katastarska općina], a tužena da je predmet razvrgnuća i garaža. Stranke su upisane kao suvlasnice svaka u 1/2 dijela predmetne nekretnine. Suvlasništvo su stekle temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su sklopile sa majkom, pok. ML, dana 06. travnja 2010. godine, no kako upisano stanje ne odgovara i stvarnom stanju. Dalje navodi da je u izvanparničnom predmetu ovoga suda poslovni broj R1- 1537/10 provedeno vještačenje te je sačinjen elaborat na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju s pok. ML te su utvrđeni posebni dijelovi koji pripadaju strankama, pa je tako utvrđeno da tužiteljici pripada vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to stan oznake S2 na katu i u potkrovlju, koji se sastoji od stubišta neto korisne površine 44,09 m2, tri sobe, hodnika, WC-a i kuhinje neto površine 76,10 m2 i dva balkona neto površine 2,84 m2, odnosno ukupne površine 123,03 m2 što čini 6783/10000 dijela, označeno crvenom bojom, dok je tuženoj utvrđeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to stan oznake S1 u prizemlju, koji se sastoji od ulaznog hodnika, dvije sobe, kuhinje i kupaonice neto korisne površine 49,53 m2, pripadajuće lođe i terase neto korisne površine 8,82 m2, odnosno ukupne površine 58,35 m2, što čini 3217/10000 dijela, označeno plavom bojom. Tužbenim zahtjevom traži da sud donese presudu kojom se određuje upis posebnih dijelova kuće opisanih u elaboratu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je vještak Dario Šerera, a na koji nalaz se tužiteljica poziva u tužbenom zahtjevu, u svom nalazu i mišljenju od 09. siječnja 2015. godine pojasnio kako je za izradu Etažnog elaborata podobnog za provedbu u zemljišnoj knjizi potrebno uskladiti stanje u naravi sa stanjem u zemljišnim knjigama, odnosno da je potrebno provesti parcelaciju kojom će se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji odgovara zk.č.br 3022/9 k. o. [katastarska općina]), 7502/2 k. o. [katastarska općina] (koja odgovara zkčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i 7560/3 k. o. [katastarska općina] (koja odgovara zk.č.br. 3022/11 k. o. [katastarska općina]) objediniti u jedinstvenu cjelinu što u naravi i jesi. Također je naveo da je nezakonitu pomoćnu zgradu, a koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potrebno upisati u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama nakon čega će biti moguće izraditi etažni elaborat podoban za provedbu u zemljišnim knjigama. Dakle navodi kako trenutno nije moguće provesti etažiranje obzirom je garaža izgrađena dijelom na zk.č.br. 3022/9, te u skladu s načelom jedinstva nekretnine nije moguće provesti uspostavu posebnih dijelova nekretnine bez da se istom obuhvati i pomoćna zgrada koja još nije evidentirana u katastru i zk. Dakle, razvrgnuće neće biti moguće dok pomoćna zgrada ne bude evidentirana. Smatra da razvrgnuće civilnom diobom ne bi bilo oportuno, odnosno bilo bi na štetu strankama, a što nije dopušteno. Navodi kako obzirom na trenutno stanje u zemljišnim knjigama nije moguće provesti etažiranje predmetne nekretnine budući je pomoćna zgrada (garaža) izgrađena dijelom na zkčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te, sukladno odredbi čl. 7 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nije moguće provesti uspostavu posebnih dijelova nekretnine bez da se istom obuhvati i pomoćna zgrada koja još nije evidentirana u katastru i zemljišnim knjigama. Dalje navodi kako je u međuvremenu pomoćna zgrada legalizirana, te da je tužena dala sačiniti Geodetski elaborat Rn-4771/15 k. o. [katastarska općina] a kojim su učinjene određene promjene, tako da zk.č.br. 3022/9 k. o. [katastarska općina] se sada sastoji u naravi od kuće br 4 površine 99m2, pomoćne zgrade površine 51 m2 i dvorišta površine 230 m2, ukupne površine 230 m2. te da je pokrenut pojedinačni ispravni postupak. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje ovoga suda poslovni broj R1-1537/10-49 od 01. listopada 2015. godine (list 5 spisa), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9475/15-2 od 04. ožujka 2016. godine (list 6 spisa), u preslike nalaza i mišljenja iz postupka poslovni broj R1-1537/10 od 02. prosinca 2014. godine (list 15 - 24 spisa), rješenja o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje od 08. svibnja 2014. godine (list 25 - 28 spisa), rješenja o utvrđivanju građevne čestice Gradskog ureda za prostorno uređenje od 20. listopada 2014. godine (list 29 - 32 spisa), potvrde Gradskog ureda za prostorno uređenje od 13. listopada 2015. godine (list 33 - 34 spisa), potvrde Gradskog ureda za prostorno uređenje od 23. rujna 2015. godine (list 35 spisa), diobnog nacrta (list 36 - 37 spisa), prijavnog lista (list 38 - 43 spisa), u kopiju katastarskog plana (list 44 spisa), u prijedlog tuženika od 25. ožujka 2016. godine radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 45 - 50 spisa), proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 54 - 55 spisa) i tužene (list 55 - 56 spisa) te je izvršio uvid u spise ovoga suda poslovni broj R1-1537/10 i Z-14485/16, izvršio je uvid u dopis zk odjela od 15.04.2021. (list 88 spisa), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 92-93 spisa), u rješenje ovog suda poslovni broj Z-20116/21 od 13.04.2021. (list 94-100 spisa), u izvod iz katastarskog plana (list 123 spisa), u prijepis posjedovnog lista (list 125 – 127 spisa), u dokumentaciju dostavljenu od strane tužiteljice potrebnu za provođenje vještačenja (list 139-443 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka (list 463-464 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka (list 470 i 560- 561spisa), te je provedeno je vještačenje prema stalnom sudskom vještaku Dario Šerer (list 472-509 spisa).

4. Uvidom u spis ovog suda poslovni broje R1-1537/10 utvrđeno je da je u istome pravomoćnim rješenjem od 01.10.2015. godine tužiteljica upućena sa svojim zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice na parnicu.

5. Među strankama nije sporno da su iste s RL imale sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji se nalazi na listu 22 spisa R1-1537/10, a iz kojeg proizlazi da primateljica uzdržavanja RL prenosi u vlasništvo nakon svoje smrti svojim kćerima OL i ĆL svakoj u ½ dijela sljedeće nekretnine; kuća br 4 obiteljska stambena zgrada br 4/1 i dvorište u [adresa] površine 259 hvati, sagrađene na zk.č.br. 3022/9 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],vanknjižno vlasništvo kčbr. [katastarska čestica], cesta površine 1 čhv i kčb.r 3022/11 cesta površine 17 čhv.

6. Iz ugovora također proizlazi da, a budući da navedene nekretnine nisu etažirane, primateljica uzdržavanja u naravi prenosi u vlasništvo u času svoje smrti na davateljicu uzdržavanja OL u dvorišnoj kuće [adresa] dvorišnu sobu, a u kući [adresa] dvosobni stan u prizemlju kuće, te na ĆL u dvorišnoj kući [adresa] garažu, a u kući [adresa] trosobni stan na katu, stubište koje vodi na kat te tavan, dok ostavu u dvorišnoj kući [adresa] i podrum u kući [adresa] kao i dvorište odnosno zemljište oko kuće prenosi na obje davateljice uzdržavanja svakoj u ½ dijela.

7. Nije sporno, a isto proizlazi iz dokumentacije u spisu, da je tijekom postupka zk.č.br. 3022/9 izmijenjen oblik, površina i izgrađenost te da sada glasi [adresa], dvorište površine 179 m2, kuća br. 4 površine 99 m2 i pomoćna zgrada površine 51 m2, ukupne površine 329 m2, kao i da su se poništene zk.č.br. 3022/10 i 3022/11.

8. Dakle, nije sporno da je predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice sada nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od zk.č.br. 3022/9 [adresa], dvorište površine 179 m2, kuća br. 4 površine 99 m2 i pomoćna zgrada površine 51 m2, ukupne površine 329 m2, te da su stranke upisane kao suvlasnice svaka u ½ dijela, dok su suvlasništvo stekle temeljem smrtnog lista matičnog ureda Dubrava od 03. svibnja 2010. godine i Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog kod Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. R1-2265/2006 dana 04. siječnja 2007. godine, a nakon smrti RL, a što proizlazi iz uvida u zk. Izvadak.

9. U ovom predmetu nije sporno da su suvlasnici suglasno odlučili da svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), te se stoga uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću propisana čl. 53 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 I 81/15, 94/17 - dalje: ZV).

10. Čl. 50 st.1 ZV-a određuje da, kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten.

11. U svom iskazu tužiteljica je navela kako kuća ista ima zajedničke prostorije, zatim podrum koji koriste tuženica i tužiteljica, prizemlje gdje tuženica ima 2-sobni stan, stepenice koje koristi tužiteljica jer iste vode na kat na kojem se nalazi 3-sobni stan u kojem se ona nalazi te stepenice i tavanski prostor koji koristi tužiteljica. Sve to navedeno je u Ugovoru. Imaju i dvorište koje zajednički koriste. U dvorištu se nalazi garaža koju koristi tužiteljica te soba koju koristi tuženica te spremište koje je zajedničko. Do krovišta se može doći putem stepenica unutar kuće koje koristi tužiteljica tako da tuženica do istih može doći ako je pita. Može se i s vanjske strane napraviti stepenište koje bi vodilo do krovišta. Dvorište koriste zajednički, niti jedna od njih određeni dio koji bi koristila samostalno unutar dvorišta obzirom postoje prolazi do garaže i sobe tuženice.

12. Tužena u svom iskazu navodi kako je suglasna s iskazom tužiteljice u dijelu u kojem je iskazala koje dijelove kuće koriste te je suglasna s navedenim iskazom. Također je suglasna i s iskazom tužiteljice o garaži, sobi i zajedničkoj prostoriji. Ističe kako svaka od njih koristi točno određeni dio dvorišta, dobile su dvorište svaka u 1/2 dijela te dio koji vodi prema garaži tužiteljice tužena ne koristi, a tužiteljica ne koristi dio koji vodi prema sobi. Ima i terasu prema dvorištu i zelenu ogradu koju održava.

13. Na provedenom očevidu stranke su suglasno navele da zajedno koriste dvorište, da tužiteljica koristi garažu koja se nalazi desno gledajući u smjeru pomoćnih grada, dok tužena koristi sobu koja se nalazi lijevo gledajući prema pomoćnim zgradama. Između garaža i sobe nalazi se još jedna manja prostorija, koju stranke koriste zajedno. Po obilasku kuće stranke su navodile koji dio iste koristi tužiteljica, a koji tužena. Stranke su se sporile oko podruma gdje se nalazi kotlovnica obzirom tužiteljica tvrdi da se radi o zajedničkoj prostoriji dok tužena navodi da tu prostoriju koristi samo tužena. Stranke su se sporile i oko korištenja podrumske prostorije koja se nalazi do kotlovnice. Nije među strankama bilo sporno da tužena koristi stan na prizemlju, a tužiteljica na 1. katu kao i da koristi tavan, te nije sporno da prostoriju u prizemlju prije ulaska u stan tužene koriste zajednički, kao i stubište sve do 1. kata. Sporne su stepenice koje se nalaze između 1.kata i tavana obzirom tužiteljica navodi kako jedino ona koristi to stepenište, dok tužena navodi kako se radi o zajedničkom stepeništu.

14. U svom nalazu i mišljenju vještak, a koji je vještačenje sačinio po nalogu suda da definira posebne dijelove nekretnine i zajedničke dijelove nekretnine, uzimajući u obzir navode stranaka i ugovor o doživotnom uzdržavanju od 04.01.2007. godine, naveo da je prilikom uviđaja na licu mjesta uz prisustvo sudske komisije i stranaka, utvrdio da je nekretnina na adresi u [adresa] na adresi [adresa] – stambena zgrada (kuća) sa dvije stambene cjeline (1. stambena cjelina – jednoetažni dvosobni stan u prizemlju i 2. Stambena cjelina – dvoetažni trosobni stan na 1. katu i gospodarskom tavanu) s pripadajućim zajedničkim dijelovima u podrumu stambene zgrade (kuće) te pripatcima i zajedničkim dijelovima u pomoćnoj zgradi u dvorištu. Prema zadatku Suda utvrdio je mogućnost geometrijske podjele u skladu s odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/2015) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015) na osnovu korisne površine, te iskazao površine zajedničkih i posebnih dijelova stambene zgrade (kuće) i pomoćne zgrade u [adresa], na način da je pojedinim posebnim dijelovima dodao pripatke,

15. U svom nalaz i mišljenju vještak je naveo da samostalna cjelina koju koristi OL se sastoji dvosobnog stana oznake ST1 u prizemlju stambene zgrade (kuće) s pripatcima sadržaja: hodnik, kupaonica, kuhinja, soba, soba, neto površine 49,53 m2, lođa neto površine 7,00 m2 i terasa (nenatkriveni i natkriveni dio) neto površine 11,04 m2 u stambenoj zgradi (kući) kojem pripada soba u prizemlju pomoćne zgrade neto površine 13,14 m2, sveukupne neto površine 80,71 m2 – što čini 31/100 dijela u odnosu na cijelo.

16. 2. samostalna cjelina pripada ĆL, a sastoji se od trosobnog stana oznake ST2 na 1. katu i gospodarskom tavanu stambene zgrade s pripatcima sadržaja: stubište, hodnik, WC, kuhinja, dnevni boravak, soba, soba, neto površine 76,10 m2, dva balkona na 1. katu neto površine 11,33 m2, prostor i stubište u tavanu neto površine 74,23 m2 u stambenoj zgradi (kući) kojem pripada garaža u prizemlju pomoćne zgrade neto površine 29,83 m2, sveukupne neto površine 191,49 m2 – što čini 69/100 dijela u odnosu na cijelo, u planu posebnih dijelova zgrade označeno crvenom bojom.

17. Po prigovoru tužene, proveden je dokaz saslušanjem vještaka koji je u svom iskazu naveo da, u odnosu na volju ĐL u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju da svakoj od stranaka treba pripasti 1/2 dijela, isto s obzirom na stanje utvrđeno na uviđaju i kasnije navode u ugovoru o doživotnom uzdržavanju što bi kojoj od stranaka trebalo pripasti, nije moguće iz jednostavnog razloga što dijelovi nekretnine kako su opisani u ugovoru o doživotnom uzdržavanju s pripadnošću svakoj od stranaka ne predstavljaju 1/2 idealnog dijela. Vezano uz prigovor o načinu kako su prikazane stube za kat i tavan iskazuje da je isto iskazao na način kako je od strane pun. stranaka bilo iskazano na prošlom ročištu prije izrade nalaza i mišljenja. Vezano uz navod o podjeli dvije podrumske prostorije na način da bi jedna od stranaka dala drugoj služnost prolaza iskazuje da, prema njegovim saznanjima i iskustvu takav način podjele u izradi elaborata posebnih dijelova zgrade nije moguć jer je zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđeno da se iz zajedničkih dijelova ulazi u posebne dijelove odnosno da nije moguće iz jednog posebnog dijela ući u drugi posebni dio. Dalje je iskazao kako stubište a kako je određeno u nalazu je jednim dijelom zajedničko vlasništvo dok je od etaže na I katu do tavana u posebnom vlasništvu obzirom se radi o jednom posebnoj cjelini. Sve i da je gore navedeno stubište zajedničko vlasništvo, suvlasnički omjer među strankama u odnosu na cijelu nekretninu neznatno bi se izmijenilo. Navodi da nije neuobičajeno da jedan suvlasnik nekretnine bude vlasnik dijela stubišta kojeg povezuje zadnje dvije etaže. U mišljenju nalaza i mišljenja omaškom predzadnjem odlomku nije navedeno da je nalaz sačinio i sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prvotna dva propisa naveo je kao osnovu za utvrđivanje korisne površine pojedinih dijelova nekretnine.

18. Sud je u cijelosti poklonio vjeru vještaku nalazeći njegov nalaz i iskaz točnim, logičnim i izrađenim sukladno stručnim pravilima kojima se vještak rukovodio, te nije imao nikakvog razloga sumnjati u isti,

19. U odnosu na prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a time i na konačni tužbeni zahtjev tužitelja, a koji je sud usvojio, valja reći da točno tužena navodi kako iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi, između ostalog, kako je svakoj od stanaka preneseno pravo vlasništvo predmetne nekretnine u ½ dijela.

20. No, sud smatra kako je ovakva podjela predmetne nekretnine, a kako je to naveo vještak, upravo u skladu s voljom primateljice uzdržavanja, a koja je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju izričito navela kako primateljica uzdržavanja u naravi prenosi u vlasništvo u času svoje smrti na davateljicu uzdržavanja OL u dvorišnoj kuće [adresa] dvorišnu sobu, a u kući [adresa] dvosobni stan u prizemlju kuće, te na ĆL u dvorišnoj kući [adresa] garažu, a u kući [adresa] trosobni stan na katu, stubište koje vodi na kat te tavan, dok ostavu u dvorišnoj kući [adresa] i podrum u kući [adresa] kao i dvorište odnosno zemljište oko kuće prenosi na obje davateljice uzdržavanja svakoj u ½ dijela, a što je upravo utvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju.

21. Stoga, a iako je u Ugovoru u uzdržavanju navedeno da se na svaku od davateljica uzdržavanja prenosi ½ dijela nekretnine, jasno je vidljivo da je volja davateljice uzdržavanja, a što je u naravi bila drugačija, odnosno da je ista točno navela što kojoj od stranaka ostavlja u trenutku smrti. Naime, logično je da primateljica uzdržavanja nije mogla znati točan omjer suvlasništva koje je prenosila jer je za tako nešto bilo potrebno provesti vještačenje, te je tek vještačenjem u ovom predmetu se isto moglo točno i utvrditi. Obzirom na volju primateljice uzdržavanja nije bilo niti je moguće cijelu nekretninu podijeliti između stranaka na omjer ½ dijela.

22. Kako je gore navedeno, većina utvrđenja iz nalaza i mišljenja među strankama nije niti sporna, odnosno sporno je jedino korištenja stepeništa između 1.kata i tavana, kao i korištenje podruma, a što je jasno razgraničeno upravo samim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a i zakonskim odredbama.

23. Naime, u odnosu na podrum, odnosno konkretno prostoriju u kojoj se nalazi kotlovnica, a za koju tužena predlaže da se ta prostorija upiše kao isključivo vlasništvo tužene, a ne kao zajednička prostorija, valja navesti kako analogno odredbi čl. 377 ZV-a, sud smatra kako prostorija u kojoj se nalazi kotlovnica može biti samo zajedničko vlasništvo stranaka, dok isto proizlazi i iz odredbe čl. 67 st.5 ZV-a, te je stoga tako u tom dijelu odlučeno, a imajući u vidu i odredbu čl. 50 ZV-a, kao i volju primateljice uzdržavanja.

24. U odnosu na stubište, tužena ne spori da je Ugovorom u doživotnom uzdržavanju rečeno da vlasništvo stubišta koje vodi na kat te tavan pripada tužiteljici, dok niti u svom iskazu tužena isto ne spori. No, naknadno se poziva na odredbu čl. 67 st. 5 ZV-a. No, sud smatra kako se ovdje ne radi o dijelu nekretnine koja služi kao zajednička. Naime, navedeno stubište vodi do stana kojega koristi samo tužiteljica, a što je utvrđeno na samom očevidu, te među strankama nije sporno. Stoga, ne radi se o dijelu nekretnine koji služi zajednički strankama, već služi samo tužiteljici, a slijedom čega sud smatra kako isto može biti u posebnom vlasništvu tužiteljice, odnosno kao dio posebnog dijela nekretnine koji je u vlasništvu tužiteljice.

25. Za napomenuti je još strankama da ZV propisuje da se vlasništvo posebnog dijela može uspostaviti kad postane pravomoćna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti stana, odnosno druge prostorije, kao i kad nadležno tijelo na temelju elaborata etažiranja izrađenog po vještaku potvrdi da je stan, odnosno druga prostorija samostalna uporabna cjelina te da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

26. Isto tako, bez obzira na postavljeni tužbeni zahtjev, a u kojem tužiteljica ne traži razvrgnuće suvlasničke zajednice nego utvrđenje prava vlasništva, sud smatra da, obzirom da je iz predmeta jasno da je predmet ovog raspravljanja razvrgnuće tužbenog zahtjeva, a zbog čega je tužiteljica i upućena u parnicu, to je sud presudio kao u izreci rješenja i to iz razloga što sud smatra kako istim nije prekoračio tužbeni zahtjev već upravo odlučio o tužbenom zahtjevu zbog kojeg je tužiteljica upućena u parnicu.

27. U odnosu na troškove postupka, sud smatra kako sukladno odredbi čl. 54 ZV- a, troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim udjelima, dok troškove zastupanja snosi svaka stranka za sebe. Kako su stranke vještvo podmirile svaka u iznosu od 4.500,00 kuna, dok tuženik, iako je vlasnik u manjem udjelu od tužitelja, pa time i u obvezi platiti manji iznos troška vještačenja, ne potražuje trošak vještačenja, to je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 07. ožujka 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika