Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-234/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv prvo tuženice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženice PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, radi utvrđenja i osporavanja ugovora, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 18. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, drugo tuženice te punomoćnika tuženica, odlukom objavljenom 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o međusobnom doživotnom uzdržavanju zaključen dana 04.02.2020. godine između pokojnog VK i tuženice LK, istovremeno kao primatelja i kao davatelja uzdržavanja, koji je potvrdila javna bilježnica Jelena Grgić isti dan pod brojem OV-203/2020, kojim ugovorom oni, pod uvjetom doživotnog uzdržavanja, ostavljaju u vlasništvo jedno drugom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 1341 m2 (kuća i gospodarska zgrada 153 m2, dvorište 500 m2 i oranica 688 m2), na kojima su suvlasnici svako u 1/2 dijela te se na temelju ove presude nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora u zemljišnim knjigama.

II. Utvrđuje se da je tužitelj ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 7/16 dijela nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel u Valpovu, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 1341 m2 (kuća i gospodarska zgrada 153 m2, dvorište 500 m2 i oranica 688 m2), što su tuženice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PK iz [adresa] dužne i priznati te trpjeti da tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama zatraži i postigne uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine u svoju korist.

III Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu pokojnog VK ulaze potraživanja prema HZMO sa osnova neisplaćene mirovine, novčana sredstva na tekućem računu otvorenom kod PBZ br. [broj bankovnog računa], osobni automobil Seat Cordoba, 1,4 broj šasije: [broj šasije], plave boje s efektom, reg. oznake [registarska oznaka].

IV. U preostalom dijelu, koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik nekretnine pobliže opisanu u točki II. Izreke ove presude u suvlasničkom dijelu iznad 7/16 dijelova do 1/2 dijela, kao i u djelu kojim traži da se utvrdi da u ostavinsku imovinu pokojnog VK ulazi traktor s priključnim strojevima, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev.

V. Nalaže se prvo tuženici LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženici PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.656,67 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 2.656,67 eura do iznosa od 3.219,17 EUR, kao neosnovanim.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (utvrđenje ništetnosti ugovora i utvrđenja prava suvlasništva na nekretninama) određuje se

privremena mjera

kojom se protivnici osiguranja LK iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 1000,00 eura, nalaže da bez odgode nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Osijeku Zemljišnoknjižni odjel Valpovo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica u [adresa], površine 1341 m2 oslobodi od trećih osoba koje remete mir i obiteljski život predlagatelja osiguranja, koje vrijeđaju njegovo pravo na dom i mirno uživanje vlasništva te njegovu čast i dostojanstvo (EK i FK) te joj se zabranjuje da poduzima druge radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelja osiguranja.

Privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženica radi utvrđenja ništetnim Ugovora o međusobnom doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između prvo tuženice i njezinog pokojnog supruga VK, ujedno oca tužitelja i koji je potvrđen 04. veljače 2020. po javnom bilježniku Jeleni Grgić iz [adresa] pod brojem OV-203/2020, dalje u tekstu Ugovor. Ugovor smatra ništetnim zato što je mišljenja da je isti suprotan moralu društva, budući su stranke Ugovora isti sklopile vođeni nedozvoljenom pobudom da isključe tužitelja iz zakonskog nasljeđivanja. Posljedično tome, traži utvrđenje da se vrati u ostavinsku imovinu sva imovina pokojnog VK, kojom je on raspolagao navedenim Ugovorom. Naglašava da je na parnični postupak upućen u ostavinskom postupku od strane ovog Suda rješenjem O-2407/23- 6 od 08. veljače 2024.Također traži da se utvrdi da je tužitelj stekao suvlasništvo u dijelu 1/2 na nekretnini koja predstavlja kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to zbog toga što je isti ulagao u predmetnu nekretninu svoj rad i novčana sredstva uz pristanak i na poticaj suvlasnika te nekretnine, odnosno prvo tuženice, svoje majke i svog pokojnog oca VK, koji su tužitelju obećavali da će predmetna nekretnina jednog dana biti njegova.

2. U odgovoru na tužbu, tuženice osporavaju u cijelosti navode iz tužbe. Smatraju da je Ugovor valjan pravni posao sačinjen u zakonom propisanoj formi od strane prvo tuženice LK i njezinog pokojnog supruga koji su raspolagali svojom imovinom za života bez mana volje. Nadalje, navode da tužitelj nikad nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini pa stoga isti nema niti pravnu osnovu tražiti utvrđenje da bi bio suvlasnikom. Također, smatraju da tužitelj nije dostavio niti jedan račun ili drugi dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je on vlastitim sredstvima kupio makar i jednu pokretninu koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, slijedom čega nije dokazao osnovu za utvrđenje da bi on bio vlasnikom ili suvlasnikom pokretnina. Osporavaju da bi tužitelj išta ulagao u predmetnu nekretninu nakon 2010. i to iz razloga što nije bio u dobrim odnosima sa svojim roditeljima. Priznaju da je tužitelj ranije kupio šindru koju su postavili na krov kao zamjenu za ploče, međutim stolariju koja je postavljena u dijelu nekretnine koju koristi tužitelj u cijelosti je napravio pokojni VK od materijala koji je imao i koji je sam kupio. Također, VK je dao novac i za kupnju keramičkih pločica koje je nakon toga sam postavio, a također je sam postavio i laminat i sepa pločice. Priznaju da je tužitelj kupio dva kalupa, međutim koristeći te kalupe, pokojni VK izlio je stupove za ogradu koju je samostalno napravio, te je samostalno postavio stubište i balkon. Pušnica i kokošinjac napravljeni su od korištenog materijala te stoga tužitelj nije mogao financirati iste. Zaključno navode da prvo tuženica LK i pokojni VK nisu nikad tužitelja navodili na zaključak da će biti suvlasnikom njihove nekretnine, već su isti kao roditelji u skladu sa svojim mogućnostima, svojim sredstvima i radom pomagali tužitelju te su istome omogućili da cijelo vrijeme stanuje u njihovoj nekretnini sa svojom obitelji besplatno. Stoga smatraju da tužitelj zbog svega opisanog nije mogao steći niti izvanknjižno, a kamoli knjižno vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da su do zaključenja prethodnog postupka na sudski spis dostavili veći broj računa, otpremnica, nacrta, narudžbenica, potvrda o uplati i slično, kojim potkrjepljuju svoje navode vezane za činjenicu tko je šta konkretno i koliko ulagao tijekom godina u predmetnu nekretninu. Tužitelj je na raspravnom zapisniku od 9. listopada 2024. (str. 236 spisa) ispravio tužbeni zahtjev na način da je nekretninu koja je predmet spora označio u skladu s izmjenama koje su se u međuvremenu dogodile u pogledu označavanje iste u zemljišnim knjigama.

4. Na prijedlog tužitelja određena je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini rješenjem ovog suda broj P-234/2024-24 dana 17. rujna 2024. (str. 228-229 spisa), dok sud o prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere, a koji je prijedlog podnesen 23. kolovoza 2024. (str. 206-210 spisa) nije odlučio posebnim rješenjem iz razloga što je navode za određivanje privremene mjere bilo potrebno ispitati kroz saslušanje stranaka i svjedoka. Slijedom navedenog, uvjeti za donošenje odluke o prijedlogu za donošenje privremene mjere ostvareni su zajedno sa uvjetima za presuđenje glavne stvari pa je sud o svemu odlučio jednom odlukom.

5. Stranke su na pripremnom ročištu naglasile da nije sporno da je tužitelj sin prvo tuženice LK te da je drugo tuženica PK njegova sestra. Nije sporno niti da su prije smrti VK na predmetnoj nekretnini bili upisani kao suvlasnici u jednakim dijelovima 1/2 prvo tuženica GK i njezin pokojni suprug VK te da se nakon smrti supruga prvo tuženica LK upisala u zemljišnim knjigama temeljem predmetnog Ugovora na suprugov dio tako da je ista sada samovlasnica predmetne nekretnine. Prilikom provedbe Ugovora u zemljišnim knjigama, predmetna nekretnina ispisana je iz ranijeg zk. uloška [broj ZK uloška], te je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i sada je označena kao kč. br. [katastarska čestica], broj D.L. 5 [adresa], 1341 m2 (oranica 688 m2, kuća i gospodarska zgrada 153 m2, dvorište 500 m2).

6. Među strankama su sporne sve ostale činjenice, a prije svega žive li isti kao obitelj u predmetnoj nekretnini. Sporno je tko je ulagao i u kom obimu tijekom godina u predmetnu nekretninu, a samim tim je sporan i doprinos tužitelja. Nadalje, sporno je jesu li prvo tuženica LK i njezin pokojni suprug poticali tužitelja da ulaže u nekretninu koja je u njihovom suvlasništvu te istome obećavali da će ta nekretnina nakon njihove smrti biti njegova, a samim tim sporna je i pobuda zbog koje su prvo tuženica LK i njezin pokojni suprug sklopili Ugovor. Sporno je i je li Ugovor ništetan zbog pobuda zbog kojih je sklopljen.

7. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku saslušao predložene svjedoke, i to ZK, MK, FK, EK, KK, JK, NK i SK te parnične stranke. Provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku na okolnost za koliko je ukupno porasla vrijednost cijele nekretnine nakon gradnje trosobnog stana u potkrovlju te na okolnost je li moguće provesti etažiranje predmetne nekretnine. Na kraju je izvršen uvid te je pročitana materijalna dokumentacija priložena spisu: ugovor o doživotnom uzdržavanju (str.6-7 spisa), potvrde o premiji osiguranja života (str. 8-9 spisa), dopisi PBZ d.d. (str. 10-13), podaci brzi kredit (str. 14-15), potvrda HZMO o radnom stažu (str. 16-22), potvrda o uplati (str. 26), preslike računa, narudžbenica, otpremnica (str. 38-42), rukom pisani podaci o materijalu, jediničnim cijenama te izračun kalkulacija (str. 50-54), ugovor o isporuci i ugradnje PVC stolarije (str. 55-56), narudžbenice i račun za isporučeni materijal (str. 57-58), potvrde o uplati (str. 59), rukom pisane kalkulacije zajedno sa nacrtima (str. 60-62), računi (str. 63-65), ponuda i otpremnica (str. 66-67), zahtjev za kredit s podacima o sudužniku (str. 68- 69), troškovnik za adaptaciju sa pripadajućim nacrtom (str. 70-73), ponuda za isporuku prozora (str. 74), otpremnica (str. 75), više gotovinskih računa (str. 76-87), otpremnica i račun (str. 88-89), izdatnica i račun (str. 90-92), otpremnice (str. 95), fotografija (str. 96), račun (str. 97), narudžbenica (str. 98), račun, otpremnica (str. 99-101) uplatnica s nalogom te potvrda (str. 110-111), računi (str. 112-114), više potvrda o uplati r5ežijskih troškova (str. 115-121), rukom pisani obračuni električne energije s podacima o očitanju (str. 122-141, 144-159), potvrda o uplati režijskih troškova (str. 160-192, 196- 202), više fotografija (str. 203-205), uvjerenje o prebivalištu (str. 209-210, 213-214), rješenje ZK odjela str. 231-232, potvrda o uplati str. 255, potvrda MUP-a PP Belišće str. 256-257, obračun predujma str. 262-263, nalaz i mišljenje građevinskog vještaka str. 264-296, račun vještaka str.303, podnesak vještaka str. 310-311 i 316 te rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine koje je punomoćnik tuženica predao na sudski spis prije početka ovog ročišta broj O-620/12-9 od 7. svibnja 2015.

7.1. Također je izvršen uvid u ostavinski spis broj: O-2407/2023 te je isz istog pročitana: smrtovnica (str. 1-2), zapisnik od 09. studenog (str. 7-8), ugovor o međusobnom doživotnom uzdržavanju (str. 9-10) i rješenje o prekidu i upućivanju u parnicu (str. 14-16 spisa).

7.2. Sud je na raspravnom zapisniku od 09. listopada 2024. (str.238 spisa) odbio prijedlog stranaka za saslušanjem u svojstvu svjedoka UK, RK, TK, IK, AK, ĐK, ĆK, ŽK, HK i javnog bilježnika Jelene Grgić. To stoga što je sud došao do zaključka da saslušanje istih nije bitno za utvrđenje činjeničnog stanja jer je činjenično stanje utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka, parničnih stranaka, provedenog građevinskog vještačenja i materijalne dokumentacije naznačene u točki 7. i 7.1. obrazloženja ove presude. Osim toga predloženi svjedoci UK, RK, TK, OK, ĆK, ŽK, i HK su članovi obitelji i/ili supružnici stranaka i svjedoka koji su ranije saslušani te isti po ocjeni ovog Suda u svojim iskazima u bitnom ne bi iskazivali drugačije od naprijed navedenih svjedoka. Također treba naglasiti da je predloženi svjedok AK suprug sutkinje koja je zatražila izuzeće od postupanja u ovom predmetu, a koje izuzeće je prihvaćeno rješenjem str. 27-29 spisa. Iz zahtjeva za izuzeće i obrazloženja rješenje kojim je izuzeće prihvaćeno proizlazi da je sutkinja kao razlog izuzeće navela dugogodišnje prijateljske odnose sebe i supruga sa tužiteljem i njegovom suprugom pa u takvim okolnostima sud smatra opravdanim istog zbog navedenih razloga ne saslušavati. Javni bilježnik Jelena Grgić, pred kojom je ovjeren predmetni Ugovor, nije saslušana iz razloga što ista, prema mišljenju ovog Suda, nema neposredna saznanja o stvarnim pobudama pod kojima su prvo tuženica LK i njen pokojni suprug sklopili predmetni Ugovor. Ista je prije ovjere Ugovora trebala utvrditi razumiju li potpisnici učinke Ugovora, pojasniti im te učinke kao i prava i obaveze te se uvjeriti je li Ugovor plod njihove volje, a što nije sporno u ovom postupku. Međutim, stvarne pobude ili razlozi koji su stranke usmjerili da sklope predmetni Ugovor odraz su njihova unutarnjeg stanja koje stranke obično skrivaju od okoline te nisu premet preispitivanja prije ovjere.

8. Iz materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

-da su prvo tuženica LK i njezin pokojni suprug VK **.**.2020. sklopili Ugovor o međusobnom doživotnom uzdržavanju koji je Ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika Jelene Grgić iz [adresa] istoga dana pod brojem OV-203/2020 (str. 6-7 spisa),

-predmetnim Ugovorom isti su jedno drugome, ovisno o tome koju ugovornu stranu prije zadesi smrt, ostavili svoje suvlasničke dijelove na nekretnini koja je predmet ovog spora kao i svu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nađe u trenutku njihove smrti u njihovu vlasništvu i posjedu, uključujući i potraživanja koja imaju prema trećim osobama, a sve uz uvjet doživotnog uzdržavanja (čl. 1., 2. i 3. Ugovora),

-da su tužitelj i njegova supruga koristili kreditne usluge Privredne banke Zagreb d.d. te da je tužiteljeva supruga 15. srpnja 2003. podigla brzi kredit u iznosu od 3.000,00 kuna odnosno 27. siječnja 2020. nenamjenski kredit u iznosu od 45.000,00 kuna, dok je tužitelj 01. rujna 2005. podigao nenamjenski kredit u iznosu od 6.300,00 EUR te da mu je jamac za isti bio otac VK, **.**.2016. brzi kredit u iznosu od 25.000,00 kuna te 10. listopada 2018. nenamjenski kredit u protuvrijednosti od 7.618,83 eura (potvrde str. 10-11 spisa),

-da je tužitelj 12. kolovoza 2008. podigao kredit kod Hypo Alpe Adria bank d.d. u iznosu od 8.000,00 kuna (str. 15 spisa),

-da je tužitelj prema potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, PS Osijek od 19. siječnja 2024. evidentiran u matičnoj evidenciji Zavoda za mirovinsko osiguranje te da je prvi radni odnos s početkom osiguranja zasnovao 23. srpnja 1993. te je od tad uz kraće prekide kontinuirano zaposlen kod različitih pravnih osoba, s tim da se iz naziva tih pravnih osoba i opće poznatih činjenica može zaključiti da je pretežito riječ o građevinskim tvrtkama,

-da je kupovan različiti građevinski materijal kao i PVC stolarija… početkom 2006. te da dio računa glasi na tužiteljeva pokojnog oca VK kao kupca (str. 38-42, 95, 97 i 98 spisa), a dio na tužitelja kao naručitelja i kupca (str. 70-71, 74- 75 spisa), s tim da je tužitelj naveden kao uplatitelj po potvrdama o uplati (str. 59 spisa) u iznosima od 8.700,00 kuna za PVC stolariju prema Ugovoru 10.01-0001002 te 8.000,00 kuna također za PVC stolariju prema istom Ugovoru, a što u cijelosti odgovara čl. 3. Ugovora o isporuci i ugradnji PVC stolarije koji je tužitelj potpisao kao kupac sa trgovačkim društvo Estera d.o.o. Tenja (str. 55-56 spisa),

-da je tužitelj dostavio na sudski spis više narudžbenica, otpremnica, računa, ručno rađenih kalkulacija o količini građevinskog materijala kao i nacrta (str. 50-54, 57- 58, 60-92, 111-114 spisa), koji vremenski odgovaraju razdoblju početak, sredina 2006. godine kad je prema navodima stranaka građen stan u potkrovlju obiteljske kuće,

-da su računi za električnu energiju i prije i nakon smrti tužiteljeva oca glasili na istoga, s tim da je vođena ručno evidencija o očitanju brojila, datumu očitanja te izvršenim uplatama, a što je na sudski spis dostavio zajedno sa većim brojem mjesečnih uplata tužitelj (str. 115-141 te 144-192 spisa), odnosno da je potvrdu o uplati dostavila i prvo tuženica LK (str. 197-202 spisa),

- da iz fotografija str. 203-205 spisa proizlazi da su na nekim fotografijama tužiteljev pokojni otac i tužitelj u zajedničkim građevinskim radovima na predmetnoj nekretnini, kao i da je na djelu istih tužiteljev pokojni otac sa unucima (tužiteljevom djecom) i ostalim članovima obitelji,

-da iz potvrde Policijske postaje Belišće od 7. studenog 2024., str. 256 spisa proizlazi da u evidencijama registriranih cestovnih vozila nema podataka da bi pokojni VK bio vlasnik bilo kojeg traktora.

8.1. Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud smatra vjerodostojnom, jer istu nisu tijekom postupka osporavale niti same stranke. Računi, narudžbenice, otpremnice..., osim što su sačinjeni od strane pravnih osoba sadrže sve propisane dijelove, naziv robe, naziv naručitelja, mjesto i vrijeme isporuke, količinu, jediničnu i ukupnu cijenu sa porezom i bez poreza te su u skladu sa ručno rađenim kalkulacijama. Nacrti potkrovlja i ručno vođena evidencija očitanja električne energije u skladu su sa iskazima stranaka te potvrdama o uplati. Potvrde o podignutim kreditima izdani su na memorandumu banke, potpisani i ovjereni pačetom banke. Stoga ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi sud posumnjao u vjerodostojnost navedene dokumentacije.

9. Iz Nalaza stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina DK str. 264-297 spisa proizlazi da sadašnja tržišna vrijednost cijele predmetne nekretnine iznosi 61.900,00 eura te da bi vrijednost iste nekretnine bez izgrađenog trosobnog stana u potkrovlju iznosila 35.200,00 eura. Slijedom navedenog, proizlazi da je gradnjom trosobnog stana u potkrovlju vrijednost cijele predmetne nekretnine porasla za 26.700,00 eura (61.900,00 – 35.200,00), odnosno za 43,13,% (26.700,00/61.900,00 x 100). Nadalje iz Nalaza proizlazi da je moguće provesti etažiranje predmetne nekretnine jer se ista sastoji od dvije zasebne uporabne cjeline, stana u prizemlju i stana u potkrovlju. Za provedbu samog etažiranja nije potrebno izvoditi nikakve dodatne građevinske radove jer su uporabne cjeline odvojene te imaju zasebne ulaze, s tim da bi ukupan trošak etažiranja prema procjeni vještaka iznosio između 1.350,00 i 2.150,00 eura.

9.1. Nalaz sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je isti dan stručno i argumentirano. Vještak je na jasan i uvjerljiv način obrazložio sve relevantne okolnosti te je naveo pravne izvore i metodologiju koju je koristio prilikom izrade Nalaza. Same stranke u svojim primjedbama nisu dovele u pitanje Nalaz vještaka niti u jednom djelu jer je vještak njihove primjedbe argumentirano otklonio u svojim pisanim očitovanjima str. 310-311 i str. 316 spisa.

10 Iz iskaza saslušanih svjedoka ZK, MK, FK, NK, SK i KK sud je utvrdio da su tužitelj i njegov pokojni otac VK u cilju osiguranja uvjeta za zajednički život, nakon što se tužitelj oženio i dobio djecu, povećali stambeni prostor na način da su ulažući financijska sredstva i svoj rad kao kvalificirani zidari zajedno i samostalno proširili obiteljsku kuću koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, odnosno sa postojeće kuće skinuli su krov, sazidali su povišicu na betonskoj ploči na koju su zatim postavili novi krov, te su zatim uredili potkrovlje u trosobni stan u koji se je preselio tužitelj sa svojom suprugom i djecom i u kojem živi i dan danas, dok su tužiteljevi roditelji, prvo tuženica LK i pokojni otac VK, kao i njegova sestra drugo tuženica CK, nakon udaje JK nastavili živjeti u prizemlju. Do izgradnje predmetnog stana u potkrovlju obiteljske kuće stranke postupka zajedno su sa pokojnim VK živjele u prizemlju kuće. Drugo tuženica PK odselila je iz obiteljske kuće 2011.kad se udala, a što je ista potvrdila u svom iskazu. U navedenom dijelu iskazi saslušanih svjedoka u cijelosti su sukladni. Isti su osim toga i životni jer odražavaju stvarne životne prilike u kojima su se stranke nalazile te su u skladu sa materijalnom dokumentacijom, odnosno računima, potvrdama o uplati, rukom pisanim kalkulacijama i nacrtima iz kojih je razvidno da su tužitelj i njegov pokojni otac početkom 2006. kupovali različiti građevinski materijal kao i PVC stolariju… koju su utrošili na izgradnju stana u potkrovlju obiteljske kuće prema kalkulaciji i nacrtu str. 60-62 spisa, s tim da dio računa glasi na tužiteljeva pokojnog oca VK kao kupca (str. 38-42, 95, 97 i 98 spisa), a dio na tužitelja kao naručitelja i kupca (str. 70-71, 74-75 spisa). Svjedoci nisu mogli potvrditi točnu godinu izgradnje, što je i životno jer je od izgradnje prošlo više godina, ali u bitnom su iskazivali da je to bilo početkom 2000-ih godina pa se i u tom djelu njihovi iskazi poklapaju sa naprijed navedenom materijalnom dokumentacijom iz koje proizlazi da je izgradnja provedena 2006. godine.

10.1. Nadalje, iz iskaza istih svjedoka, koji su u bitnom suglasni, utvrđeno je da je tužitelj zajedno sa pokojnim ocem radio na obnovi i gradnji većine ostalih objekata koji se nalaze na predmetnoj nekretnini te da su zajedno obrađivali bašču i oranice, a znali su zajedno pomagati i susjedima. Naime, FK (bratić tužitelja) izjavio da su tužiteljev pokojni otac i tužitelj zajedno radili na nusprostorijama koje se naslanjaju na kuću za koje je tužitelj kupio šindru, kao i na garaži koja je sagrađena uz već postojeću garažu koja je postojala od prije, ZK (susjed) izjavio je da su sve objekte zajedno gradili te da su zajedno obrađivali bašču, KK (susjed) izjavio je da su zajedno obnovili pušnicu, zajedno su podigli novu ogradu, pomoćne prostorije, garažu, čardak i svinjac te su zajedno pomagali navedenom svjedoku kod obrade zemljišta i lavande koju uzgaja na okućnici, a zajedno su mu pomogli i kod renoviranja kupaonice, MK (tužiteljeva punica) izjavila je da su zajedno radili na kući i objektima kao što su garaža, šupe...Da je tome tako proizlazi i iz djela fotografija str. 203-205 spisa, koje je dostavio punomoćnik prvo tuženice LK i drugo tuženice PK uz podnesak str. 193-195 spisa, a na kojima se jasno vide tužiteljev pokojni otac i tuženik kako zajednički rade na predmetnoj nekretnini. Navedene fotografije, na kojima je tužiteljev pokojni otac u radovima sa tužiteljem te na kojima je sa unucima, tužiteljevom djecom i članovima obitelji, jasno ukazuju da su u cijelosti vjerodostojni iskazi svjedoka ZK, MK, KK NK i SK u djelu u kojem isti opisuju da su tužitelj i njegov pokojni otac bili složni i da su sve radove izvodili skupa.

10.2. Iz iskaza svjedoka JK utvrđeno je da je isti suprug drugo tuženice PK sa kojom je u braku od 2011., da je tužiteljevog pokojnog oca (punca) pitao prije 7-8 godina može li sa suprugom doseliti u predmetnu nekretninu na što mu je isti odgovorio da ne može jer nema mjesta. Da je sa drugo tuženicom PK nakon ženidbe živio kao podstanar, imao je ugostiteljski objekt između 2010- 2012., koji je zatvorio jer je dospio u dugove koje i dan danas nije otplatio. Stalni posao ima od 2015., supruga (drugo tuženica PK) cijelo vrijeme je bila zaposlena, s tim da je u međuvremenu podigla kredit od 25.000,00 eura. Sredstvima iz tog kredita, ušteđevinom i manjim iznosom koji su im dali suprugini roditelji kupili su za 35.000,00 eura kuću u kojoj sad stanuju. Punac i punica su im pomagali dajući redovno povrće i meso. U navedenom djelu sud iskaz smatra vjerodostojnim jer isti nije u suprotnosti sa iskazom drugo tuženice PK i tužitelja te je životan.

10.3. Sud iskaz svjedoka EK uopće nije uzeo u obzir, jer je ista izjavila da je živjela i radila u SR Njemačkoj cijeli život i da sve o čemu je iskazivala zna isključivo iz kontakta sa šogorom te da neposrednih saznanja nema. Ista je sestra prvo tuženice LK i nije životno da bi ista sva saznanja imala upravo od šogora te da ništa od navedenog nije saznala od sestre sa kojom nije u zavadi prema vlastitoj izjavi. U takvim okolnostima sud smatra da je njen iskaz prije svega usmjeren na izravno pogodovanje sestri, prvo tuženici LK i nećakinji, drugo tuženici PK.

10.4. Iskaze svjedoka FK u dijelu u kojem je isti iskazivao da su odnosi između tužitelja i njegova pokojnog oca bili loši oduvijek i da je isti prema ocu bio grub, kao i dio iskaza svjedoka JK u kojem je isti kao razlog loših odnosa naveo razmirice oko plaćanja režija te da je tužitelj uvijek radio po svom, sud smatra nevjerodostojnim i usmjerenim prije svega na pogodovanje prvo tuženici LK i drugo tuženici PK. To stoga što su iskazi u tom djelu u suprotnosti sa iskazima samih stranaka prije svega sa iskazom prvo tuženice LK i drugotuženice PK koje su u tom dijelu dale suglasne i životne iskaze iz kojih proizlazi da je ranije cijela obitelj bila složna i da su se svi međusobno pomagali, s tim da je PK naglasila da su se odnosi naglo pogoršali kad je upoznala supruga (svjedok BK) i kad se za istog udala zbog toga što je tužitelj prigovarao roditeljima da joj financijski pomažu. Također svjedoci ZK, MK, NK, ŠF i KK, kojima je sud poklonio vjeru zbog razloga opisanih u točki 10.1. obrazloženja naglasili su da su odnosi između tužitelja i njegova pokojnog oca prema vanjskoj okolini uvijek bili dobri i da su sve zajedno radili vezano za predmetnu nekretninu te su čak zajedno pomagali i susjedu KK, s tim da isti ne znaju šta se događalo unutar njihova četiri zida.

11. Iz iskaza parničnih stranaka u djelu u kojem su isti sukladni, kako međusobno tako i sa iskazima naprijed navedenih svjedoka te pročitanom dokumentacijom utvrđeno je da su tužitelj i njegov pokojni otac zajedno gradili stan u potkrovlju obiteljske kuće, koja se nalazi na predmetnoj nekretnini 2006.. Prvo tuženica LK izjavila je da je tužitelj za tu namjenu podigao kredit u visini od 40.000,00 kuna, za koji je kredit tužitelj izjavio da mu je jamac bio otac, a što proizlazi iz potvrde PBZ d.d. str.10 spisa, s tim da je naznačen iznos kredita od 6.300,00 eura (cca 46.00,00 kuna). Uz navedeni iznos koji je tužitelj uložio iz kredita prema izjavi prvo tuženice LK ona i suprug istom su pomogli sa iznosom od 10.000,00 do 12.000,00 kuna, a koji iznos tužitelj tijekom postupka nije osporavao. Roditelji nikad nisu branili tužitelju da stanuje u potkrovlju obiteljske kuće sa suprugom i djecom, s tim da je prvo tuženica LK izjavila da mu ne brani niti dan danas da tamo živi. Drugo tuženica PK izjavila je da ne osporava da bi tužitelj uložio novčana sredstva zajedno sa roditeljima u potkrovlje te ne spori da bi otac istom pomagao oko lavande, lješnjaka i obrade zemlje, a ne spori niti da je otac tužitelju dao na korištenje svoj osobni automobil.

11.1. Iz iskaza prvo tuženice LK i drugo tuženice PK utvrđeno je da prvo tuženica LK i njen pokojni suprug VK nisu sklopili Ugovor o međusobnom doživotnom uzdržavanju radi međusobnog uzdržavanja. To stoga što je sama prvo tuženica LK u svom iskazu naglasila da je predmetni Ugovor sklopljen iz razloga što se tužitelj grubo odnosio prema njoj i ocu, zbog čega su se bojali da tužitelj u slučaju smrti jednog od njih ne preuzme cijelu nekretninu, te da potom ne izbaci na ulicu drugog roditelja. Isti razlog u svom iskazu potvrdila je i drugo tuženica PK koja je naglasila da joj je to potvrdio otac jednom prilikom kad se razbolio i kad je sa istim išla po bolnicama.

12. Iz čl. 273. st. 1.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) proizlazi da pobude iz kojih je sklopljen ugovor ne utječu na njegovu valjanost, ali prema st. 2. istog članka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Nadalje, iz čl. 322. st. 1. ZOO-a proizlazi da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), proizlazi da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorije u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene ili preuređene nekretnine.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP) te primjene citiranog mjerodavnog prava, ovaj Sud je utvrdio da je dio tužbenog zahtjev u djelu za utvrđenje ništavosti Ugovora i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u cijelosti osnovan te da je preostali dio koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj građenjem stekao u suvlasništvo nekretninu i radi povrata u ostavinsku imovinu ostale pobliže opisane imovine djelomično osnovan pa je zbog toga odlučeno kao u izreci pod I., II., III. i IV..

14. Prije svega valja naglasiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti i da stoga glede pitanja ništavosti podliježe pravilima obveznog prava iz čl. 322. i 273.ZOO-a, kao i svaki drugi ugovor. Tijekom postupka je utvrđeno, a prvenstveno na temelju iskaza same prvo tuženice LK, da osnovna pobuda za zaključenje spornog Ugovora između nje s jedne strane i pokojnog VK nije bilo međusobno doživotno uzdržavanje. To stoga što je sama provo tuženica LK u svom iskazu naglasila da su ona i suprug ugovor sklopili zbog strah da će sin nakon smrti jednog od njih preuzeti cijelu nekretninu te da će na ulicu izbaciti drugog roditelja. Taj razlog sud smatra neživotnim i u cijelosti suprotnim provedenim dokazima. Naime, nije životno da bi tužiteljevi roditelji zbog navedenog razloga sklapali predmetni Ugovor i to zbog toga što su isti prije sklapanja Ugovora bili suvlasnici u jednakim dijelovima od 1/2 na predmetnoj nekretnini, što je nesporno, a što proizlazi i iz samog članka 1. Ugovora (str 6 spisa). U takvim okolnostima, općepoznato je da bez tog Ugovora u slučaju smrti bilo kojeg roditelja nadživjeli roditelj zadržava svoj suvlasnički dio te ima pravo na zakonski dio na suvlasničkom djelu umrlog supružnika čime bi se njegov ukupni suvlasnički dio povećao te time isti ne gubi ništa u svojim pravima već se ista u odnosu na predmetnu nekretninu povećavaju. Tužitelj kao sin u takvim okolnostima imao bi pravo na svoj zakonski dio kojim bi postao suvlasnik u bitno manjem dijelu, s tim da isti ne može zabraniti roditelju da stanuje u predmetnoj kući jer to pravo pripada svakom suvlasniku. Stoga Sud to ne smatra pravim razlogom koji je bio odlučujuća pobuda koja je VK i prvo tuženicu LK usmjerila prema odluci da sklope predmetni Ugovor.

14.1. Da je riječ o drugom razlogu proizlazi i iz proturječnosti u iskazima svjedoka JK i drugo tuženice PK koji su supružnici. Naime, svjedok BK izjavio je da je za Ugovor saznao nakon što je počeo ostavinski postupak i da ne zna zašto je isti sklopljen, odnosno pretpostavlja da su stranke Ugovora istim htjele ostaviti jedna drugoj svoj dio nekretnine dok je drugo tuženica PK izjavila da je za Ugovor saznala od oca. Stoga nije životno da je drugo tuženica PK prešutjela suprugu činjenicu da je od oca još za njegova života saznala za predmetni Ugovor i razlog njegova sklapanja. Bitno je naglasiti da je sam tužitelj u svom iskazu na upit suda odgovorio da je za predmetni Ugovor saznao od oca u bolnici mjesec dana prije njegove smrti te da su te zgode osim tužitelja, njegove supruge i sina bili prisutni i prvo i drugo tuženica i suprug drugo tuženice (BK). U takvim okolnostima proizlazi da je BK sasvim sigurno znao za predmetni Ugovor i prije smrti VK.

15. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su materijalne i općenito životne prilike u koje je dospjela drugo tuženica PK udajom za JK bile povod koji je u konačnici naveo tužiteljeve roditelje da sklope predmetni Ugovor. Naime, same su stranke izjavile da su se odnosi unutar obitelji pogoršali nakon udaje drugo tuženice PK, s tim da je sama PK naglasila da su svađe počele zbog toga što je tužitelj stalno prigovarao roditeljima i iste optuživao da joj financijski pomažu. S obzirom da je BK upao u dugove od kojih se nije oporavio ni dan danas, a što je sam potvrdio u svom iskazu, te da nakon ženidbe nije imao riješeno stambeno pitanje, zbog čega su i on i supruga tražili od pokojnog tužiteljevog oca da se dosele u predmetnu nekretninu, dovodi do zaključka da su isti uistinu u to vrijeme bili ovisni o pomoći prvo tuženice LK i njenog pokojnog oca. Uz sve to BK nije bio stalno zaposlen sve do 2015, dok je drugo tuženica cijelo vrijeme radila, a isti očito nije niti kreditno sposoban, jer je izjavio da su u konačnici on i supruga kupili kuću u kojoj žive, na način da je supruga podigla kredit od 25.000,00 eura, dok su ostatak do 35.000,00 eura skupili iz ušteđevine te od novca koji su im dali pokojni VK i prvo tuženica. U takvim okolnostima, sud je zaključio da su roditelji drugo tuženici PK cijelo to vrijeme pomagali u skladu sa svojim mogućostima kako financijski tako i kroz hranu u vidu mesa i povrća koje su uzgajali zajedno sa tužiteljem. Upravo taj vid pomaganja dovodio je do negodovanja i svađa, jer je očito tužitelj svojim radom zajedno sa roditeljima doprinosio da se uhrane domaće životinje za meso i uzgoji povrće te steknu dodatna financijska sredstva radom na poljoprivredi, dok s druge strane suprug drugo tuženice nije doprinosio, budući je i prema vlastitoj izjavi do smrti VK znao svega 2-3 puta mjesečno posjećivati ženine roditelje te je očito da u slobodno vrijeme istima nije pomagao vezano za stoku i obradu zemlje. Uz sve navedeno, Sud je tijekom glavne rasprave neposrednim opažanjem reakcija prvo tuženice LK i drugo tuženice PK (cijelo vrijeme sjedile jedna uz drugu, međusobno se pogledavale kod iskazivanja kao da se obraćaju ili opravdavaju jedna drugoj...), stekao dojam da je prvo tuženica LK privrženija kćeri, a koja se privrženost vjerojatno dodatno pojačala tijekom godina braka drugo tuženice PK sa JK zbog situacije u kojoj se ista nalazila. Iz svega navedenog Sud je zaključio da je prvo tuženica LK iskoristila odlazak u mirovinu sad pokojnog supruga kad je isti cijele dane provodio kod kuće da istog nagovori na sklapanje predmetnog Ugovora, koji se na to u konačnici odlučio jer je htio sklapanjem Ugovora ponovno uspostaviti kontrolu nad sinom u smislu da isti prestane prigovarati zbog njihovog pomaganja drugo tuženici PK te da se sa istom pomiri. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja koji je naglasio da mu je otac u bolnici, u prisutnosti ostalih članova obitelji pa i samih parničnih stranaka vezano za predmetni Ugovor rekao da je "potrebno da se svi pomire".

16. Slijedom navedenog proizlazi da je u ovom konkretnom slučaju osnovna pobuda sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo rješavanje narušenih obiteljskih odnosa, a ne međusobno uzdržavanje VK i LK. Upravo ta pobuda u konačnici može dovesti do potpunog isključivanja tužitelja kao zakonskog nasljednika iz nasljeđivanja, a čega su prvo tuženica LK i pokojni VK bili svjesni jer traženje VK da se svi međusobno pomire i da se uspostave skladni obiteljski odnosi kakvi su bili i prije udaje drugo tuženice PK, ne znači ništa drugo nego uvjetovanje sinu da se pomiri sa sestrom ili će ostati bez nasljedstva. Budući je takva pobuda nedopuštena, predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između prvo tuženice LK i njenog sad pokojnog supruga VK temeljem čl. 273 st. 2. ZOO-a ne proizvodi pravne učinke, odnosno isti je temeljem čl. 322. st.1. ZOO-a u cijelosti ništetan. Kako ništetnost temeljem čl. 323. st.1. ZOO-a za posljedicu ima vraćanje svega onog što je temeljem takvog ugovora primljeno, proizlazi da je u konkretnom slučaju potrebno uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu, odnosno potrebno je vratiti u ostavinsku imovinu sve pokretnine koje se vode u službenim evidencijama na pokojnog VK pa je stoga odlučeno kao u izreci ove Presude pod točkom I. i III..

17. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da su tužitelj i njegov sad pokojni otac zajednički izvršili adaptaciju obiteljske kuće na način da su podigli povišeno potkrovlje, koje su preuredili u trosobni stan, a koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Upravo taj stan u potkrovlju tužiteljevi roditelji namijenili su tužitelju kao isključivi trajni stambeni prostor u kojem će tužitelj stanovati sa svojom ženom i djecom, a ne kao privremeno stambeno rješenje kako su tvrdile u svojim iskazima prvo tuženica LK i drugo tuženica LF. To stoga što nije životno da bi otac (VK) poticao tužitelja da podiže kredit u iznosu 6.300,00 eura (str.10 spisa), koji će uložiti u izgradnju stana u potkrovlju obiteljske kuće te istog nakon toga doslovce tjerao iz obiteljske kuće. Da je istom namjera zaista bila da se sin odseli iz obiteljske kuće tad ne bi niti gradili stan u potkrovlju jer je za tužiteljeve roditelje i sestru bilo dovoljno mjesta u prizemlju kuće. Čak i da nije bilo mjesta, nije životno da bi otac sina poticao da podigne kredit, koji je u to vrijeme predstavljao znatno opterećenje za tužitelja jer se isti oženio i dobio djecu te da isti potom uloži u nekretninu roditelja i samim tim si smanji mogućnost za kupnju vlastite nekretnine ili najam. Osim toga, same tuženice u svojim iskazima potvrdile su da su se svi dobro slagali i međusobno si pomagali sve dok se drugo tuženica Ana Crnjak 2011. nije udala za JK. Međutim i nakon što su se odnosi unutar obitelji pogoršali udajom drugo tuženice PK, tužitelj je ostao stanovati u stanu koji se nalazi u potkrovlju i dan danas tamo stanuje sa ženom, te mu prema vlastitoj izjavi provo tuženica LK, koja je sad samovlasnica nekretnine to ne brani, a nije mu to branio niti pokojni otac. U takvim okolnostima i više je nego očito da je stvarna volja tužiteljevih roditelja bila da si tužitelj na njihov poticaj i uz njihovu pomoć (financijsku i u vidu izvođenja radova od strane oca) izgradi vlastiti stan u kojem će stanovati sa ženom i djecom, a ne da se isti odseli te da si kupi ili iznajmi neku drugu nekretninu. Stoga je tužitelj voljom svojih roditelja, koji su suvlasnici predmetne nekretnine, građenjem i dogradnjom stekao predmetni stan u potkrovlju u vlasništvo temeljem čl. 156. st. 1. ZV-a. Budući nije provedeno etažiranje, utvrđenje koliki je dio nekretnine tužitelj stekao opisanom dogradnjom bilo je moguće utvrditi jedino na način da se utvrdi koliko je vrijednost cijele nekretnine povećana građenjem i dogradnjom stana u potkrovlju u odnosu na vrijednost cijele nekretnine bez tog stana. Stoga je sud u tom pogledu i dao zadatak sudskom vještaku, koji je utvrdio da je gradnjom trosobnog stana u potkrovlju vrijednost cijele nekretnine porasla za 26.700,00 eura, odnosno za 43,13,% u odnosu na vrijednost koju bi ta nekretnina imala da u potkrovlju nema navedenog stana. Daljnjim pretvaranjem navedenog postotka u oblik razlomka kojima se označava veličina suvlasničkog djela u zemljišnim knjigama sud je došao do zaključak da navedenom postotku najbliže odgovora vrijednost suvlasničkog dijela od 7/16 pa je stoga i odlučeno kao u izreci Presude pod točkom II.

18. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je financirao izgradnju pomoćnih objekata koji se nalaze na predmetnoj nekretnini, kao niti da su roditelji namijenili te objekte tužitelju. Stoga tužitelju navedeni objekti niti ne pripadaju niti isti ima pravo potraživati bilo kakvu naknadu za iste. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu naglasio da je otac kupio traktor, da je isti bio registriran i da su ga on i otac zajedno koristili kako za pražnjenje septičkih jama tako i u poljoprivredi. Međutim, tužitelj je tijekom postupka uspio dokazati samo da su on i otac koristili navedeni traktor, dok nije dokazao da ga je njegov otac zaista i kupio. Štoviše isti nije niti specificirao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na sporni traktor na način da je dostavio broj šasije i druge podatke, iako se u djelu tužbenog zahtjeva obvezao isto specificirati po pribavi podataka iz odgovarajućih upisnika. Iz potvrde Policijske postaje Belišće str. 256 spisa nesporno je utvrđeno da pokojni VK nije evidentiran kao vlasnik nikakvog traktora u službenim evidencijama. Pri tome treba naglasiti da niti saslušani svjedoci nisu mogli potvrditi da im je VK za života na jasan način rekao da bi kupio sporni traktor, već su svjedoci NK i ŠF samo potvrdili da su vidjeli da su tužitelj i njegov otac koristili traktor marke Deutz. Sporni traktor bio je u vlasništvu PF, što proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine str. 322 spisa, te je nakon njegove smrti predan njegovoj supruzi EK, sestri prvo tuženice i tetki tužitelja i drugo tuženice, koja je i dan danas vlasnik istog. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci Presude pod točkom IV.

19. Tužitelj (predlagatelj osiguranja) odbijen je sa prijedlogom za određivanje privremene mjere kojom je predlagao da sud naloži prvo tuženici LK (protivnici osiguranja) da oslobodi predmetnu nekretninu od trećih osoba koje remete mir i obiteljski život tužitelja (predlagatelja osiguranja), koje vrijeđaju njegovo pravo na dom i mirno uživanje vlasništva te njegovu čast i dostojanstvo pri tome navodeći da se to prije svega odnosi na saslušane svjedoke EK i FK. To stoga što za određivanje predložene privremene mjere u navedenom obliku nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 346. i 347. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) jer opisana prava, koja tužitelj tvrdi da su mu treće osobe povrijedile ne predstavljaju nematerijalnu tražbinu u smislu citiranih odredbi već temeljna prava koja su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i za koja tužitelj u slučaju povrede može ostvariti zaštitu u okviru prekršajnog i kaznenog prava. Osim toga treba naglasiti da tužitelj uopće nije naveo da bi treće osobe remetile njegov obiteljski život i mir na način da su ga ometale na točno određeni grubi način u stanu u kojem stanuje, a koji se nalazi u potkrovlju nekretnine već je neodređeno naveo da treće osobe dolaze kod prvo tuženice koja stanuje u prizemlju nekretnine. U takvim okolnostima niti tužitelj, a niti nitko treći ne može braniti prvo tuženici da ju u njenom domu koji se nalazi u prizemlju kuće posjećuju treće osobe.

20. Sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP- a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23;dalje Tarifa). Pri tome treba naglasiti da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovu dok je u odnosu na visinu zahtjeva odbijen tek u neznatnom djelu koji prema zaključku ovog Suda nije od utjecaja na njegov konačni uspjeh u postupku. Odluka o odbijanju određivanja privremene mjere nema nikakvog utjecaja na parnične troškove jer je ista iako sadržana u odluci o glavnoj stvari, odluka o sporednom zahtjevu istaknutom tijekom postupka izvan tužbe.

21. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), sastav 3 obrazložena podneska i to od 23. srpnja 2024. jer je tim podneskom tužitelj zatražio zabilježbu spora koju je sud i odredio, od 27. kolovoza 2024. (tužitelj omaškom naznačio 26. kolovoza 2024.), kojim se tužitelj očitovao o tuženikovom podnesku od 7. kolovoza 2024. i od 14. siječnja 2025. jer se u istom tužitelj očitovao o Nalazu vještaka u iznosima od po 200,00 eura za svaki (Tbr. 8.3. Tarife), za zastupanja pred sudom na pripremnom ročištu održanom 27. lipnja 2024., glavnoj raspravi održanoj 17. rujna, 09. listopada 2024. i 18. veljače 2025. u iznosima o po 200,00 eura za svako ročište ( Tbr. 9.1. Tarife). Slijedom navedenog, priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku ukupno iznos 1.600,00 eura na koje je pridodan zatraženi PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 2.000,00 eura. Uz trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku tužitelju su priznati i troškovi stvarno plaćene pristojbe za tužbu u iznosu od 35,73 eura i za presudu u iznosu od 71,46 eura, kao i trošak plaćenog predujma za vještačenje i izlazak suda radi vještačenja u iznosu od 549,48 eura budući je taj iznos prema obračunu troškova i računu vještak stvarno isplaćen sukladno namjeni. Slijedom navedenog tužitelju su priznati ukupni troškovi u iznosu od 2.656,67 eura, koji su troškovi po ocijeni ovog Suda bili nužni za tužiteljev uspjeh u ovom postupku.

22. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 26. ožujka 2024. (zatraženo 50,00 eura +PDV) jer je uz taj podnesak dostavio nečitljivu fotokopiju potvrde o uplati sudske pristojbe za tužbu, koja je uplata ranije zaprimljena te je automatski uparena sa novčanim obvezama sustava e Spis tako da nije niti postojala stvarna potreba za dostavom iste. Nadalje, odbijen je sa zahtjevom za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 16. travnja 2024. (zatraženo 200,00 eura +PDV) jer u spisu uopće nema tog podneska, kao i sa podneskom od 23. kolovoza 2024. (zatraženo 200,00 eura +PDV) jer je istim zatražio određivanje privremene mjere s kojim je zahtjevom u cijelosti odbijen kao neosnovanim.

23. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 7. ožujka 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Prvo i drugo tuženici po punomoćniku