REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2639/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15a, Zagreb, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri, protiv tuženika GN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 7. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o je

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2295/15 od 15. lipnja 2015. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 289,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 29,62 eura od dana 17. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura od dana 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura od dana 17. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura od dana 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 14,05 eura od dana 28. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 29,62 eura od dana 18. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 46,99 eura od dana 28. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 50,57 eura od dana 24. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 70,60 eura od dana 17. veljače 2015. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2295/15 od 15. lipnja 2015. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 141,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 59,32 eura od dana 18. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 0,49 eura od dana 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 44,71 eura od dana 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,02 eura od dana 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 34,67 eura od dana 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,57 eura od dana 16. svibnja 2014. do isplate,

potom se platni nalog ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 114,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2015. kao i u odnosu na predvidive troškove u iznosu od 4,98 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 179,84 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 15. lipnja 2015. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je javni bilježnik Lada Draškić dana 15. lipnja 2015. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2295/15 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 431,04 eura/3.247,67 kn sa pripadajućim zateznim kamatama po dospijećima svakog pojedinog računa i to:

- na iznos od 59,32 eura/446,91 kn od dana 18. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 0,49 eura/3,71 kn od dana 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 44,71 eura/336,84 kn od dana 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,02 eura/7,72 kn od dana 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 34,67 eura/261,19 kn od dana 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,57 eura/11,85 kn od dana 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 29,62 eura/223,14 kn od dana 17. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura/120,09 kn od dana 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura/120,08 kn od dana 17. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura/120,09 kn od dana 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 14,05 eura/105,86 kn od dana 28. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 29,62 eura/223,16 kn od dana 18. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 46,99 eura/354,05 kn od dana 28. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 50,57 eura/381,05 kn od dana 24. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 70,60 eura/531,93 kn od dana 17. veljače 2015. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući prigovor zastare potraživanja, te spori visinu troškova ovršnog postupka čime predlaže da sud pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-2653/16-2 od dana 5. srpnja 2016. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ).

4. Sud je dana 11. lipnja 2019. donio rješenje poslovni broj Povrv-2653/16-16 od kojom se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom obzirom na ročište dana 11. lipnja 2019. nisu pristupile stranke, a koje rješenje je po pravovremeno uloženoj žalbi tužitelja ukinuto po Županijskom sudu u Rijeci poslovni broj Gž-1895/2020-2 od 13. rujna 2022. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. Tužitelj podneskom od dana 1. veljače 2023. specificira tužbeni zahtjev navodeći kako umanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 141,77 eura obzirom smatra osnovanim prigovor zastare koji se odnosi na potraživanje za veljaču, ožujak i travanj 2014., dok smatra kako za ostatak potraživanja nije ispunjen zakonski uvjet zastare, slijedom čega isti potražuje isplatu iznosa od 289,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 29,62 eura od dana 17. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura od dana 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura od dana 17. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 15,94 eura od dana 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 14,05 eura od dana 28. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 29,62 eura od dana 18. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 46,99 eura od dana 28. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 50,57 eura od dana 24. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 70,60 eura od dana 17. veljače 2015. do isplate,

sve uz naknadu troškova postupka.

6. Slijedom navedenog obzirom tužitelj priznaje zastaru na ukupni iznos od 141,77 eura te ne traži da se za taj iznos platni nalog održi na snazi, to sud smatra da je tužitelj za taj iznos povukao tužbu, dok se tuženik nije očitovao na predmetni podnesak niti je istom prigovarao iako je isti uredno zaprimio, a što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o primitku koja prileži na poleđini lista 99 spisa, čime sud smatra da je pristao na navedeno povlačenje. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 1. veljače 2023. predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik nije protivio pa je stoga sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), odlučeno kao u točki I. rješenja.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, te izvadak iz knjigovodstvene kartice.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim kao u izreci presude.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge opskrbe toplinskom energijom, da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine na adresi u [adresa], kao i da je tužitelj u utuženom razdoblju (od veljače 2014. do siječnja 2015.) pružao navedenu uslugu i da je tuženik na ime pružene usluge zaprimio račune za utuženo razdoblje.

10. Među strankama je sporno je li predmetno potraživanje u zastari.

11. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br.120/12) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

12. Odredba čl. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15) određuje da se kupcem toplinske energije smatra pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju dok je odredbom čl. 39. propisano da vlasnici posebnih dijelova nekretnine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu na zajedničkom mjerilu toplinske energije u stambenim i/ili poslovnim prostorijama zaključuju ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika.

13. Nadalje, odredbom čl. 42. st. 1. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim oblikom prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose.

14. Promjene iz st. 1. istog članka koje se odnose na kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije u stambenim i/ili poslovnim zgradama može pisanim putem distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinske energije prijaviti i ovlašteni predstavnik kupaca, a distributer i opskrbljivač je dužan prijavljene promjene iz st. 1. istog članka primjenjivati od slijedećeg mjesečnog obračuna toplinske energije.

15. Uvidom u izvadak iz knjigovodstvene kartice sa lista 14 i 63 spisa, sud je utvrdio kako je kao kategorija potrošnje naznačeno kućanstvo.

16. Također je za istaknuti kako su tarifne stavke za snagu, a stupanjem na snagu gore citiranih Općih uvjeta i naknada za djelatnost kupca toplinske energije te naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa koji se naplaćuje krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije, čime nije od utjecaja je li predmetni stan korišten u utuženom razdoblju ili ne obzirom su krajnji kupci i u takvom slučaju dužni podmirivati ispostavljene račune za isporučenu toplinsku energiju. Navedeno tuženik niti ne spori kako je to prethodno navedeno.

17. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 1. lipnja 2015. i knjigovodstvenu karticu sa lista 14 i 63 spisa utvrđeno je da se utuženo potraživanje odnosi na uslugu isporuke toplinske energije za nekretninu na adresi u [adresa], i to za razdoblje od veljače 2014. do siječnja 2015. Tuženik je u izvatku iz poslovnih knjiga i knjigovodstvenoj kartici naznačen pod šifrom kupca 33650160121 dok je dospijeće plaćanja računa za veljaču 2014. dana 17. ožujka 2014., kamate za račun za veljaču 2014. dana 15. ožujka 2014., račun za ožujak 2014. dana 15. travnja 2014. kao i za kamate za mjesec ožujak 2014., račun za travanj 2014. dana 15. svibnja 2014. te za kamate za mjesec travanj 2014.

18. Nadalje, za istaknuti je kako tuženik ne spori da je predmetni dug nastao za isporučenu toplinsku energiju u utuženom razdoblju.

19. Kako tuženik ne spori da je za utuženo razdoblje primio isporučene račune na adresu u [adresa], to sud smatra kako je tuženik u utuženom razdoblju koristio uslugu isporuke toplinske energije u predmetnoj nekretnini.

20. Sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev odnosno kojima pobija navode i dokaze protivne strane. Imajući u vidu citiranu odredbu i podatke iz tužiteljevih poslovnih knjiga, na tuženiku je bio teret da dokaže da je predmetno potraživanje podmirio o dospijeću i u cijelosti, te da predloži odgovarajuće dokaze u prilog takvoj tvrdnji, što isti nije učinio no za istaknuti je kako je osnovan prigovor zastare računa za razdoblje od veljače do travnja 2014. te da je navedeni prigovor prihvatio i tužitelj kako je to prethodno navedeno podneskom od 1. veljače 2023.

21. Nadalje, izvadak iz poslovnih knjiga predstavljaju vjerodostojnu ispravu sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te je uvidom u prijepis računa utvrđeno da isti udovoljavaju traženim pretpostavkama dok izvod iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 9. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23) kao i čl. 31. OZ-a, koju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom da je ista neproturječna i sastavljena u skladu s važećim knjigovodstvenim propisima te glede promjene osobe tarifnog kupca u skladu sa Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom, te iz nje utvrđuje osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja, a čiji sadržaj tuženik niti ne spori već smatra da je utuženo potraživanje u zastari.

22. Odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da potraživanje naknade za isporučenu toplinsku energiju izvršenu za potrebe domaćinstva zastaruje za jednu godinu. Kako je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja, to su iz izvoda iz poslovnih knjiga i knjigovodstvene kartice utvrđena dospijeća tražbine tužitelja, a prema uređenom tužbenom zahtjevu, budući je za potraživanje koje se odnosi na razdoblje za veljaču, ožujak i travanj 2014. u ukupnom iznosu od 141,77 eura tužitelj povukao tužbu kako je to prethodno pojašnjeno. Dakle, sud je utvrdio da je dospijeće plaćanja najstarijeg utuženog računa za svibanj 2014. dana 16. lipnja 2014. dok je utvrđeno kako je tužitelj ovršni postupak pokrenuo dana 15. lipnja 2015., iz čega proizlazi kako nije protekao jednogodišnji rok za zastaru za utuženo potraživanje za najstariji utuženi račun za mjesec svibanj 2014. koji rok ističe 16. lipnja 2015., te sud ukazuje kako zastara predmetnog potraživanja nije nastupila niti u odnosu na preostalo utuženo razdoblje koji računi dospijevaju nakon računa za mjesec svibanj 2014., čime zastara utuženog potraživanja nije nastupila za razdoblje od svibnja 2014. do siječnja 2015.

23. Obzirom u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženiku pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate.

24. Slijedom navedenog, utvrđena je osnova konačno uređenog tužbenog zahtjeva, dok je visina tužbenog zahtjeva utvrđena uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i knjigovodstvenu karticu i to u iznosu od 289,26 eura sa dospijećem svakog pojedinog računa za razdoblje od svibnja 2014. do siječnja 2015. kako je to navedeno u izreci presude, a obzirom tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, to je istog valjalo, u smislu odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, obvezati na isplatu predmetnog potraživanja i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

25. Sud navodi da je osnovano potraživanje tužitelja i za isplatom zatezne kamate od dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa za utuženo razdoblje od svibnja 2014. do siječnja 2015. pa do isplate kako je to tužitelj i potraživao konačno uređenim tužbenim zahtjevom, a navedeno je izreci presude, sve sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a. Predmetna dospijeća sud je utvrdio uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kao i knjigovodstvenu karticu.

26. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

27. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za predvidivi ovršni trošak u iznosu od 4,98 eura, prema specifikaciji navedenoj u ovršnom prijedlogu (koji se sada smatra tužbom) budući da taj predvidivi ovršni trošak nije niti nastao obzirom je tuženik uložio prigovor na predmetno rješenje o ovrsi tako da isto nije postalo pravomoćno i ovršno.

28. Također je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i za nastali ovršni trošak u iznosu od 114,47 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

29. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 2. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku.

30. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 67%, te visine tužbenog zahtjeva uspio sa 67% (dosuđenih 289,26 eura + stavljeno u omjer sa zatraženih 431,04 eura x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 67% (67% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 67% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 134% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 33%.

31. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspio (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 67% oduzme uspjeh tuženika od 33%, dobiva se 34%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

32. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 289,26 eura i uspjehu tužitelja u sporu u omjeru od 34%, pa je tako tužitelju priznat trošak sastava ovršnog prijedloga i javnobilježničke nagrade sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 109,50 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 30.11.2016. i 1.2.2023. te za pristup na ročište dana 21.1.2025. za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, za sastav žalbe iznos od 62,50 eura, za pristup na ročište dana 13.2.2019., 4.4.2023., 10.7.2023., 20.10.2023., 15.2.2024., 7.5,2024., 5.7.2024. i 19.9.2024. za svaku radnju u iznosu od po 12,50 eura, uz pripadajući PDV prema Tbr. 42., čemu je valjalo pridodati i trošak dostave po sudskom dostavljaču u iznosu od 15,56 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 13,27 eura sukladno odredbama Zakon o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 179,84 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. II. izreke rješenja.

33. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak koji se odnosi na trošak dostave javnog bilježnika, budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznata zatražena visina troška za pristup na ročište dana 19.9.2024. obzirom je isto odgođeno prije početka raspravljanja čime stranka ima pravo na 25% od zatražene visine kako je sud i priznao.

Zagreb, 7. ožujka 2025. godine

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 4 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu – 13,27 eura

- tuženiku

U Zagrebu, dana 7. ožujka 2025. godine

Viši sudski savjetnik – specijalist: Lidija Đogaš Batovanja