REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Ovr-eu-1/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Alenu Aliću, u pravnoj stvari predlagatelja AZONPRINTER d.o.o., OIB: 76288894727, Zagreb, Fallerovo šetalište 22, zastupan po Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu i protivnika PAPERS SA, 13 Spartis, Stavroupoli, Thessaloniki, povodom zahtjeva za izdavanje europskog naloga za blokadu računa, dana 7. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog predlagatelja za izdavanje europskog naloga za blokadu računa.
Obrazloženje
1. Podneskom od 2. siječnja 2025. predlagatelj je podnio zahtjev za izdavanje potvrde europskog naloga za izvršenje sudske odluke. Navedenom prijedlogu je udovoljeno te je ovaj sud dana 3. ožujka 2025. izdao potvrdu europskog naloga za izvršenje o čemu je odlučio u predmetu ovog suda posl. br. R1-eu-1/2025.
2. Istim podneskom predlagatelj je zatražio i izdavanje europskog naloga za blokadu računa u kojemu, u bitnome, navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3212/2015 od 19. rujna 2023. naloženo protivniku da predlagatelju isplati iznos u visini od 20.578,00 Eur sa zakonskim zateznim kamatama te parnični trošak u iznosu od 924,41 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Predlagatelj je naveo da protivnik ima sjedište u [adresa], da zbog toga traži izdavanje potvrde europskog ovršnog naslova. Predlagatelj je priložio presudu ovog suda posl. br. P-3212/2015 od 19. rujna 2023. i potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti. Predlagatelj u svom prijedlogu nije obrazlagao svoj zahtjev za izdavanje europskog naloga za blokadu računa.
3. Prijedlog predlagatelja za izdavanje europskog naloga za blokadu računa nije osnovan.
4. Materija europskog naloga za blokadu računa regulirana je Uredbom (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. (dalje, Uredba) čiji je cilj ostvarivanje zaštitne mjere koja vjerovniku omogućuje ishođenje naloga za blokadu kojim se sprečava ugrožavanje naknadnog izvršenja tražbine vjerovnika putem prijenosa ili povlačenja sredstava u posjedu dužnika na bankovnom računu unutar Europske unije. Navedenom Uredbom propisane su i pretpostavke za izdavanje naloga za blokadu.
5. Odredbom čl. 7. Uredbe je propisano da sud izdaje nalog za blokadu kada je vjerovnik podnio dovoljno dokaza da sud uvjeri da postoji hitna potreba za zaštitnom mjerom u obliku naloga za blokadu jer postoji stvarna opasnost da će bez takve mjere naknadno izvršenje vjerovnikove tražbine prema dužniku biti spriječeno ili znatno otežano. Nadalje, u čl. 8. Uredbe predviđeno je da se zahtjev za nalog za blokadu podnosi na odgovarajućem obrascu te je propisan i njegov sadržaj. Između ostalog, potrebno je priložiti izjavu da su informacije koje je vjerovnik naveo u zahtjevu po njegovu saznanju točne i potpune i da je vjerovnik svjestan da sve namjerno netočne ili nepotpune izjave mogu dovesti do pravnih posljedica sukladno pravu države članice u kojoj je zahtjev podnesen ili odgovornosti na temelju čl. 13. Uredbe.
6. Predlagatelj u svom prijedlogu ni na koji način nije obrazložio zašto smatra da postoji hitna potreba za zaštitnom mjerom u obliku naloga za blokadu niti je naveo u čemu bi se sastojala stvarna opasnost da će bez takve mjere naknadno izvršenje njegove tražbine prema dužniku biti spriječeno ili znatno otežano, a što je dužan na temelju čl. 7. st. 1. Uredbe. Pritom se posebno napominje da je ovaj sud u predmetu posl. br. R1-eu-1/2025 predlagatelju već izdao potvrdu europskog naloga za izvršenje prema Uredbi (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. koji se odnosi na istu tražbinu, a što predlagatelju omogućuje da protiv protivnika, bez daljnjeg postupka priznanja, pokrene postupak prisilne naplate. U takvim okolnostima, u kojima predlagatelj već raspolaže izvršivom presudom i nema nikakve zapreke za prisilno ostvarenje svoje tražbine, ostaje nejasno iz kojeg razloga predlagatelj traži i izdavanje europskog naloga za blokadu računa kada se takvom mjerom predlagatelj ne može namiriti, već eventualno može ostvariti pljenidbu novca (ne i prijenos) na bankovnim računima dužnika.
7. Nadalje, valja istaknuti da predlagatelj nije postupio po čl. 8. Uredbe, tj. nije zahtjev podnio na propisanom obrascu niti je dao izjavu da su informacije koje je vjerovnik naveo u zahtjevu po njegovu saznanju točne i potpune i da je vjerovnik svjestan da sve namjerno netočne ili nepotpune izjave mogu dovesti do pravnih posljedica sukladno pravu države članice u kojoj je zahtjev podnesen ili odgovornosti na temelju čl. 13. Uredbe (čl. 8. st. 2. toč. o).
8. Na posljetku, napominje se da je predlagatelj zatražio da sud od tijela za informacije države članice izvršenja zatraži dobivanje informacija potrebnih za omogućavanje identifikacije banke ili banaka i jednog ili više računa dužnika, ali da nije ispunio uvjete propisane u čl. 14. toč. 2. Uredbe. Dakle, predlagatelj nije obrazložio zašto vjeruje da dužnik ima jedan ili više računa u banci u određenoj državi članici i nije dostavio nikakve informacije o dužniku i računu ili računima koje treba blokirati. Citiranom odredbom je ujedno propisano da ako sud kojem je podnesen nalog za blokadu račun smatra da zahtjev vjerovnika nije dostatno obrazložen, on ga odbija.
9. Slijedom, svega navedenog riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 7. ožujka 2025.
Sudac:
Alen Alić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u roku od 30 dana, od dana dostave rješenja (čl.
21. Uredbe u vezi s čl. 364.b. Ovršnog zakona („Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).
DNA:
1. Predlagatelju po punomoćniku