REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-901/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba temeljem generalne punomoći br. Su-938/15, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Marine Sušilović, te punomoćnice tužitelja odvjetnice Mateje Radojević, dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju KM iznos od 6.429,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.542,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III.

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.185,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan .

Obrazloženje

1.

Tužitelj je 1. travnja 2022. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da se 8. lipnja 2020. oko 18.23 sati u Zagrebu, križanje Rudeške ceste i Zagrebačke avenije, dogodila prometna nezgoda koju je skrivio TM na način da je upravljajući svojim osobnim automobilom reg. oz. [registarska oznaka] udario tužitelja koji se na biciklu kretao preko obilježene biciklističke staze. Vozilo kojim je u trenutku nezgode upravljao TM je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede te zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljene neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te naruženost. Tužitelj je student, a zbog ozljeda koje je zadobio smanjenja mu je životna aktivnost u visokom omjeru i on će posljedice toga smanjenja osjećati, kako pri obavljanju svakodnevnih studentskih obveza, tako i u slobodno vrijeme. Tužitelj smatra da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvani boli, ali i sve druge okolnosti, a posebice dugotrajnost liječenja. Zbog navedenih povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj od tuženika traži isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 55.000,00 kn (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja opće i radne i životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 10.000,00 kn), zatim za imovinsku štetu po osnovu tuđe pomoći i njege potražuje od tuženika iznos od 2.000,00 kn, kao i troškove liječenja u iznosu od 1.465,42 kn. Tužitelj je također naveo da se tuženiku obratio mirnim putem, te je tuženik njegov odštetni zahtjev otklonio kao neosnovan. Tužitelj je stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potraživao isplatu iznosa od 58.465,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2021. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.

Podneskom od 31. siječnja 2025., nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev te istim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 7.420,00 EUR (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.200,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja opće i radne i životne aktivnosti iznos od 1.500,00 EUR, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 1.000,00 EUR, za tuđu pomoći i njegu u iznos od 720,00 EUR), te troškove liječenja u iznosu od 194,50 EUR, odnosno ukupno iznos od 7.614,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2021. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je nesporno je da se dana 8. lipnja 2020. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj stradao kao vozač bicikla. Također je nesporno kako je u prometnoj nezgodi sudjelovao osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo u trenutku prometne nezgode kod tuženika bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti slijedom čega tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. Međutim, tuženik osporava dinamiku nastanka štetnog događaja na način kako to tužitelj opisuje u tužbi, kao i isključivu odgovornost osiguranika tuženika. Naime, do predmetne nezgode došlo je na način da je tužitelj upravljao biciklom preko pješačko-biciklističkog prijelaza na raskrižju Rudeške ceste i Zagrebačke Avenije, a koji je namijenjen za kretanje pješaka i biciklista. Dolaskom do raskrižja s kolnikom Rudeške ceste i Zagrebačke avenije tužitelj se uključio na kolnik te se nastavio kretati preko pješačko-biciklističkog prijelaza. Tom prilikom došlo je do naleta vozila osiguranika tuženika na tužitelja koji je u navedenom trenutku bio u svojstvu vozača bicikla. Dakle, tužitelj u trenutku prelaska preko kolnika, odnosno preko ceste koja je namijenjena za promet motornih vozila, nije propustio sva vozila koja se kreću cestom i pritom se uvjerio kako su osigurani svi uvjeti za njegov siguran prelazak ceste, odnosno nije sišao s bicikla i navedeni kolnik prešao kao pješak preko obilježenog pješačko-biciklističkog prijelaza gurajući bicikl. Nadalje utužena visina tužbenog zahtjeva osporava se isključivo zbog osporavanja odgovornosti odnosno osiguranika tuženika kako je prethodno navedeno. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik također osporava troškove liječenja, obzirom se radi o troškovima koji nisu bili inicirani medicinskom dokumentacijom u redovnom tijeku liječenja. Osim toga tužitelj je naknadu troškova liječenja mogao ostvariti na teret HZZO-a, dok je u suprotnom dužan dokazati zbog čega to nije učinio. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

4.

Sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj Kir-DO-142/2022 (ranije spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KP-DO-4108/2021), presliku odštetnog zahtjeva s potvrdom o primitku (stranica 5-6 spisa), presliku dopisa tuženika od 3. studenoga 2021. (stranica 7 spisa), preslike računa (stranica 8-10 spisa), presliku medicinske dokumentacije (stranica 11-30 spisa), presliku zapisnika o očevidu od 8. lipnja 2020. (stranica 31-34 spisa), presliku zdravstvenog kartona (stranica 47-77 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću (stranica 89-97 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Romanu Paviću (stranica 118-121 spisa), saslušan je tužitelj (stranica 82-83 spisa) te je izvršen uvid i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

5.

Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

6.

Uvidom u presliku spisa Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj Kir- Do-142/2022 (ranije spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KP-DO-4108/2021), utvrđeno je da je protiv osiguranika tuženika TM otvoreno istraživanje u kaznenom postupku zbog postojanja osnovane sumnje u počinjene kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona time što je dana 8. lipnja 2020. u 18,35 sati u Zagrebu, na raskrižju Rudeške ceste i južnog kolnika Zagrebačke avenije, upravljajući vlastitim osobnim automobilom marke "Peugeot" reg oznake i broja [registarska oznaka] propustio obratiti pozornost na sudionike u prometu te smanjiti brzinu osobnog automobila prilikom nailaska na obilježeni pješački prijelaz, lakomisleno smatrajući da na pješačkom prijelazu nema drugih osoba te da ćete u slučaju potrebe uspješno zaustaviti automobil, a što je protivno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tako da je zbog nepažnje i neprilagođene brzine kasno uočio KM koji je upravljao biciklom marke "Rockrider" i kretao se obilježenim pješačkim prijelazom, udarivši ga tom prilikom prednjim dijelom svog osobnog automobila i nastavljajući kretanja prometnom trakom, nakon čega je prilikom zaustavljanja automobila biciklist ŽM pao na tlo i zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijeve potkoljenice.

7.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da se vozio na biciklu te se kretao po dijelu nogostupa na kojem je označena biciklistička staza i to uz Zagrebačku aveniju iz smjera istoka (Jaruna) prema zapadu. Došao je do raskrižja sa Rudeškom cestom i skrenuo udesno preko obilježenog pješačkog prijelaza dok mu je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo. Nije sišao s bicikla ali se kretao sporo. Vidio je da mu s lijeve strane s Rudeške ceste dolazi automobil koji se nije kretao brzo. Jasno ga je vidio i bio je uvjeren da i on njega vidi i da će stati. On je s Rudeške ceste skretao ulijevo na Zagrebačku aveniju. Nadalje je naveo da ga je automobil udario s lijeve strane, od naleta je završio na haubi automobila, a taj gospodin nije stao već je vozio još nekih 20 metara, dok je tužitelj bio na haubi. Zaustavili su se već skroz na lijevoj traci Zagrebačke avenije. Na mjesto nesreće je došla Policija i Hitna. Tužitelja je Hitna odvezla u Klaićevu bolnicu, tamo su ga pregledali i utvrdili prijelom obje kosti lijeve potkoljenice s rotacijom te na lijevoj nozi jednu ranu. Došli su u policajci te je u bolnici dao iskaz. Bila je potrebna operacija, ali u Klaićevoj ga nisu mogli operirati zbog njegove visine budući je to dječja bolnica, pa su ga premjestili u Kliniku za traumatologiju. Istu večer su ga operirali, u bolnici je bio oko 6 dana, a onda je otpušten kući. Obavio je fizikalnu terapiju u Poliklinici Ligament. Na terapiju je upućen od strane svog liječnika, a odlučio se za ovu kliniku iz razloga što se bavi sportom, odnosno nogometom i bilo mu je bitno da dobije brzo fizikalnu terapiju kako bih se adekvatno oporavio. Za razliku od toga terapiju bi morao čekati preko troškova HZZO-a, a što nije mogao. Također je privatno obavio vađenje krvi i to za potrebe propisivanja lijeka protiv tromboze. Naime, u bolnici su mu rekli da zbog ovakve operacije treba uzimati injekcije protiv tromboze i davali su mu te injekcije u bolnici, te propisali da ih mora uzimati i kasnije. Otišao je kod svoje liječnice i ona mu je rekla da za izdavanje recepta za te injekcije mora imati medicinsku dokumentaciju, odnosno da mora vaditi krv. To je bilo jako hitno te ga je ona uputila da pretragu krvi obavi privatno, da nalazi krvi dođu isti dan. Tako je i bilo i ona mu je propisala injekcije protiv tromboze na recept. Dva i pol mjeseca kretao se pomoću dvije štake, a nakon toga pomoću jedne štake. Bila mu je potrebna pomoć drugih osoba, a pomagali su mu majka i otac oko kretanja, tuširanja, majka mu je donosila hranu, pomagali su mu oko oblačenja, otac ga je vozio na terapije i preglede. Uglavnom je mirovao, a oni su se brinuli o njemu. Naveo je i da je Poliklinika Ligament više specijalizirana za sportaše, a njemu je to bilo bitno budući se bavim nogometom. Zbog ove ozljede nije igrao nogomet godinu i dva mjeseca i za to vrijeme je radio da mu se vrati motorika i mehanika. Igranju nogometa se vratio u 8. mjesecu 2021., tada je trenirao za NK Jarun, a sada igra za NK Sava Zagreb. Sada ne može igrati na isti način kao što je igrao prije ove nesreće.

8.

Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja te mogućnosti izbjegavanja naleta na tužitelja koji se kretao na biciklu, sud je tijekom postupka proveo i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je osiguranik tuženika upravljao osobnim vozilom od sjevera Rudeškom ulicom i skretalo lijevo na lijevu voznu traku južnog kolnika Zagrebačke avenije, kada je na istočnom biciklističkom prijelazu istočnog pješačko- biciklističkog prijelaza, u području desne strane lijeve vozne trake, naletio sredinom i desnom stranom prednjeg dijela osobnog vozila na prednji dio lijevog boka bicikla, na kojem se tužitelj kretao prema sjeveru po biciklističkom prijelazu, prelaskom preko desne i srednje vozne trake južnog kolnika Zagrebačke avenije, dolazeći osobnom vozilu s desne strane. Brzina osobnog vozila kod sudara je bila u području od oko 20 km/h, pa ako se ovom brzinom osiguranik tuženika kretao kroz križanje, onda je očekujući mogućnost pojave biciklista na biciklističkom prijelazu poduzimanjem kočenja mogao stati ispred putanje tužitelja da je reagirao najmanje na oko 7,0 m ispred mjesta sudara, gdje je bio oko 1,25 s prije sudara, dolazeći do pješačko-biciklističkog prijelaza, a tada bi tužitelj za brzinu kretanja od oko 10 km/h bio udaljen za oko 3,5 m ispred mjesta sudara u presijecanju srednje vozne trake južnog kolnika Zagrebačke avenije. Tužitelj je započeo prelazak kolnika na oko 8,5 m ispred mjesta sudara ili oko 3,0 s prije sudara, kada je osobno vozilo bilo oko 16,8 m ispred mjesta sudara, u vožnji skretanjem ulijevo istočnom stranom križanja prema izlasku na južni kolnik Zagrebačke avenije. Tužitelj je kočenjem mogao stati na putu od oko 3,0 m, pa bi nesreću mogao izbjeći jedino da je odmah stao nakon što je krenuo preko kolnika po biciklističkom prijelazu, a kada se osobno vozilo još kretalo križanjem srećući lijevo prema južnom kolniku Zagrebačke avenije i pješačko-biciklističkom prijelazu. Pod kojim svjetlom semafora za sudionike nesreće je došlo do sudara tehničkim putem nije moguće utvrditi.

9.

Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća s time da tužitelj u podnesku od 06.02.2024. navodi da je iz provedenog vještačenja i svih dokaza u spisu razvidno da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja obzirom na to da je tužitelj prelazio raskrižje, obilježenom biciklističkom stazom, i to dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu (silueta za bicikliste), dok je osiguranik vršio radnju skretanja ulijevo, a da se pri tome nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pri tom računa o položaju vozila i te o smjeru i brzini kretanja. Tuženik tijekom postupka ističe doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, dok na ročištu za glavnu raspravu ističe prigovor doprinosa tužitelja u omjeru od 50%.

10.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća, jer ga ocjenjuje stručnim, jasnim te u skladu s danim zadatkom. Iz mišljenja vještaka u bitnome proizlazi da je osiguranik tuženika upravljao osobnim vozilom od sjevera Rudeškom cestom i skretao ulijevo na lijevu voznu traku južnog kolnika Zagrebačke avenije kada je na istočnom biciklističkom prijelazu istočnog pješačko-biciklističkog prijelaza, u području desne strane lijeve vozne trake, naletio sredinom i desnom stranom prednjeg dijela osobnog vozila na prednji lijevi dio boka bicikla na kojem se tužitelj kretao prema sjeveru po biciklističkom prijelazu, prelaskom preko desne i srednje vozne trake južnog kolnika Zagrebačke avenije dolazeći osobnom vozilu s desne strane pri čemu je brzina osobnog vozila bila oko 20 km/h pa da je očekujući mogućnost pojave biciklista na biciklističkom prijelazu poduzimanjem kočenja mogao stati ispred putanje tužitelja da je reagirao najmanje na oko 7 m ispred mjesta sudara, a da je tužitelj koji je započeo prelazak kolnika na oko 8,5 m ispred mjesta, kada je osobno vozilo već bilo oko 16,8 m ispred mjesta sudara, mogao kočenjem stati na putu od oko 3 m i izbjeći nesreću jedino da je odmah stao nakon što je krenuo preko kolnika po biciklističkom prijelazu.

11.

Odredbom čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZOSPC) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. toga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

12.

Nadalje, odredbom čl. 112. ZOSPC-a propisano je da vozači bicikla dužni su se kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako oni ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika.

13.

U situaciji kada se osiguranik tuženika kretao kroz križanje skrećući osobnim vozilom u lijevo na lijevu voznu traku, to je nailaskom na biciklistički prijelaz mogao da je upotrijebio dužnu pažnju očekivati nailazak biciklista jer je upravo navedeni prijelaz i namijenjen kretanju pješaka i biciklista. Stoga ovaj sud ocjenjuje da nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja u situaciji kada se tužitelj kretao preko kolnika po obilježenom biciklističkom prijelazu te bi nesreću mogao izbjeći da je odmah stao iz čega proizlazi zaključak da se tužitelj u danoj situaciji ne bi uopće mogao kretati po obilježenom biciklističkom prijelazu. Imajući u vidu da je osiguranik tuženika da je upotrijebio dužnu pažnju kao vozač mogao očekivati nailazak biciklista i time izbjeći sudar sa tužiteljem, a što je propustio učiniti, to ovaj sud nalazi istog isključivo odgovornim za nastanak štetnog događaja.

14.

Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju i presliku zdravstvenog kartona tužitelja te je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Romanu Periću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju tužitelja te nakon obavljenog kliničkog pregleda i uvida u sve postojeće RTG snimke vezane za predmetni štetni događaj, zaključio kako je tužitelj zadobio prijelom dijafize kostiju lijeve potkoljenice, te je goljenična kost zbrinuta u hitnoj službi aplikacijom intramedularnog, usidrenog, titanijskog čavla. Slomljena goljenična kost je zacijelila obilnim periostalnim kalusom, nepravilne konture (bez varus, valgus ili recurvatum deformacije), uz jedan dislocirani koštani fragment, veličine 4 cm, koji je odvojen lateralno od prijelomne pukotine goljenične kosti nastale u štetnom događaju. Slomljena lisna kost nije operirana, već je liječena konzervativno. Lisna kost je naposljetku zacijelila s pomakom u stranu (ad latus) od 7 mm. Liječenje tužiteljevih prijeloma je proteklo uredno i s očekivanim tijekom za ovakvu vrstu ozljede. Oba prijeloma su potpuno zacijelila, što je na RTG utvrđeno 25. veljače 2021. Aplicirani implantat je načinjen od titanija i za pretpostaviti je da se neće vaditi , osim u slučaju izvanrednih komplikacija. Priložena dokumentacija iz bolnice, kao i dokumenti te računi iz privatne fizijatrijske poliklinike vezani su uz liječenje predmetne ozljede. Tužitelju je svakako bilo neophodno kirurško zbrinjavanje predmetne ozljede u bolnici, kao što je neophodna bila i adekvatna fizikalna rehabilitacija, koja je u ovom slučaju i provedena. Kao odgovor na pitanje, zašto je fizikalna rehabilitacija provođena u privatnoj poliklinici Ligament, a ne u državnoj ustanovi, gdje se ista također mogla obaviti, glasio bi: vjerojatno je isto uvjetovano preferencijom tužitelja. Moguće je, da bi tužitelju u državnoj ustanovi, putem HZZO, na istovrsnu fizikalnu rehabilitaciju, a zbog velikog broja pacijenata, morao čekati nekoliko tjedana s početkom iste što je, za pretpostaviti, izbjegnuto obavljanjem rehabilitacije u privatnoj ustanovi koju je tužitelj izabrao. Poliklinika Ligament mu je na kraju obavljene terapije ispostavila račune, koje su priloženi u sudskom spisu. Isto se odnosi na kupovinu antikoagulantnog lijeka Clexane u ljekarni, koji se mogao dobiti i biti plaćen putem HZZO, preko recepta obiteljskog liječnika, osobito iz razloga jer je isto kirurg preporučio u otpusnom pismu, osim ako se s obiteljskim liječnikom nije moglo dogovoriti oko istog. Također je priložen račun za vađenje krvi, koje je obavljeno u laboratoriju bolnice Agram, a što se također moglo obaviti putem HZZO, u laboratoriju Doma zdravlja ili laboratoriju državne bolnice.

15.

Vještak je ocijenio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koje se očituje u postojanju fizičkih bolova, straha, trajnog smanjenja životne aktivnosti te naruženja. Također je tužitelju kao posljedica predmetno-štetnog događaja bila potrebna pomoć druge osobe. Tužitelju je kirurško liječenje završeno 25. veljače 2021., a fizijatrijsko liječenje 5. ožujka 2021. kada je njegovo stanje potpuno stabilizirano. Vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio bolove jakog stupnja u trajanju od 3 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 15 dana te slabog stupnja u trajanju od 70 dana. Također je pretrpio kratkotrajan primarni stran (oko 2 dana), nakon čega je trpio sekundarni strah jakog stupnja u trajanju od 2 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 10 dana, te slabog stupnja u trajanju od 40 dana. Kod tužitelja je nakon štetnog događaja zaostala naruženost lakog stupnja, s obzirom na ožiljke, kao i trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 5%, a koja je utvrđeno obzirom na postoperacijsko stanje nakon trajno ugrađenog implantata u vidu titanijskog intramedularnog čavla u lijevu goljeničnu kost, kao i nakon uvida u posljedično stanje obje kosti lijeve potkoljenice. Tužitelj nema jednaku mogućnost bavljenja sportom, osobito nogometom, kao što je to bilo prije predmetnog štetnog događaja. Tužitelju je bila potrebna pomoć u vidu privremene tuđe pomoći, nemedicinske osobe, u vremenskom trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno. Zatim je potreba za privremenom tuđom pomoći slijedila u vremenu od 30 dana po 2 sata dnevno, te potom 30 dana po 1 sat dnevno. Najviše je ta tuđa pomoć bila potrebna u prvih 30 dana kao pomoć pri obavljanju osnovnih higijenskih potreba, kao što je kupanje, oblačenje i sl. Osim toga, bila je neophodna za nabavku i pripremu namirnica namijenjenih za prehranu. Također je tuđa pomoć bila potrebna za općenitu pomoć u kući. Nakon što je proteklo prvih 60 dana od zahvata osteosinteze, tuđa pomoć je bila uglavnom potrebna za nabavku i pripremu namirnica za prehranu, kao i za obavljanje kućanskih poslova, a manje za osnovne higijenske potrebe.

16.

Sud je prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu dokumentaciju u koju je izvršio uvid, a uzimajući u obzir da stranke istu tijekom postupka nisu ničim dovele u pitanje. Sud je, nadalje, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Porina Perića jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a imajući u vidu da stranke na isti nisu imale primjedbi, niti su u tom pravcu predlagale provođenje daljnjih dokaza. Također je, u bitnom, kao životan, logičan i uvjerljiv, prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je njegov iskaz sukladan drugim prihvaćenim dokazima.

17.

Dakle, iz gore provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2., u vezi s odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO). Isto tako je utvrđeno da je tužitelju prouzročena imovinska šteta jer mu je bila potrebna tuđa pomoć te je uslijed štetnog događaja imao i troškove liječenja.

18.

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno pretrpljene fizičke bolove i strah, te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja, a utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći kao i troškovi liječenja (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

19.

S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova i to bolove jakog stupnja u trajanju od 3 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 15 dana te slabog stupnja u trajanju od 70 dana, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.865,00 eura.

20.

Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha odnosno nalazom i mišljenjem utvrđeno trajanja straha kod tužitelja i to primarnog kratkotrajnog straha (oko 2 dana), nakon čega sekundarnog straha jakog stupnja u trajanju od 2 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 10 dana, te slabog stupnja u trajanju od 40 dana sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.150,00 EUR.

21.

Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je kod tužitelja zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka dr. Romana Pavića. Stoga sud, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, nemogućnost jednakog bavljenja sportom, osobito nogometom, što je bilo prije štetnog događaja te dob tužitelja (rođen 2003.), ocjenjuje da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.500,00 EUR.

22.

Nadalje, proizlazi iz nalaza i mišljenja da je kod tužitelja uslijed štetnog događaja zaostalo naruženje lakog stupnja i to u prokimalnom dijelu lijeve potkoljenice, s prednje strane u prokimalnom dijelu lijeve potkoljenice, s prednje strane u projekciji tuberozitasa tubije i to postincizijski ožiljak 5 cm dužine, te su vidljiva još dva postincizijska ožiljka između 1,5 do cm u području distalne lijeve potkoljenice, sprijeda i postranično, dok je sud na ročištu održanom 13. rujna 2023. (stranica 83) prilikom saslušanja tužitelja utvrdio na pokazivanje tužitelja da su uočena dva ožiljak koja se nalaze iznad lijevog nožnog zgloba te jedan ožiljak u predjelu koljena. Sud ocjenjuje da tužitelj uslijed naruženja trpi duševne boli lakog stupnja te da je riječ o ožiljcima koji su vrlo uočljivi trećima posebno prilikom nošenja kratke odjeće u ljetnim mjesecima, zbog čega smatra da tužitelju pripada novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.000,00 eura, pri čemu je sud vodio računa o objektivnim (da je riječ o mladoj osobi), tako i subjektivnim okolnostima u skladu sa Zaključkom broj 8 III Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1987.

23.

Ovdje valja reći da je sud prilikom odmjeravanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti imao u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

24.

Isto tako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u vidu privremene tuđe pomoći, nemedicinske osobe, u vremenskom trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno. Zatim je potreba za privremenom tuđom pomoći slijedila u vremenu od 30 dana po 2 sata dnevno, te potom 30 dana po 1 sat dnevno. Najviše je ta tuđa pomoć bila potrebna u prvih 30 dana kao pomoć pri obavljanju osnovnih higijenskih potreba, kao što je kupanje, oblačenje i sl. Osim toga, bila je neophodna za nabavku i pripremu namirnica namijenjenih za prehranu. Također je tuđa pomoć bila potrebna za općenitu pomoć u kući. Nakon što je proteklo prvih 60 dana od zahvata osteosinteze, tuđa pomoć je bila uglavnom potrebna za nabavku i pripremu namirnica za prehranu, kao i za obavljanje kućanskih poslova, a manje za osnovne higijenske potrebe. Tužitelju su pomoć pružali ukućani odnosno roditelji besplatno, a što je sud utvrdio iskazom tužitelja, na koji tuženik nije imao primjedbe te tužitelj i u tom slučaju ima pravo na naknadu. Stoga tužitelju na temelju odredbe čl. 1095. ZOO-a pripada naknada u iznosu od 720,00 eura pri čemu je visina naknade u određena u iznosu od 4,00 eura uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužitelj živi u skladu sa odredbom čl. 223 i 223a ZPP.

25.

Tužitelj potražuje za troškove liječenja iznos od 194,50 eura koji se sastoji od troškova liječenja koji se sastoji od podmirenja računa za provođenje fizikalne rehabilitacije u Poliklinici Ligament u iznosu od 850,00 kuna /112,82 eura (stranica 8 spisa), kupnja antikoagulantnog lijeka Clexane (stranica 9 spisa) u iznosu od 290,42 kuna/38,55 eura i troškova vađenja krvi (stranica 10 spisa) u iznosu od 325,00 kuna/43,13 eura s time da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužitelju je svakako bilo neophodno kirurško zbrinjavanje predmetne ozljede u bolnici, kao što je neophodna bila i adekvatna fizikalna rehabilitacija, koja je provedena te da je fizikalna rehabilitacija provođena u privatnoj poliklinici Ligament, a ne u državnoj ustanovi, gdje se ista također mogla obaviti zbog preferencije tužitelja s time da je vještak ostavio mogućnost da bi tužitelj u državnoj ustanovi, putem HZZO, na istovrsnu fizikalnu rehabilitaciju, a zbog velikog broja pacijenata, morao čekati nekoliko tjedana s početkom iste što je, za pretpostaviti, izbjegnuto obavljanjem rehabilitacije u privatnoj ustanovi koju je tužitelj izabrao, u odnosu na kupovinu antikoagulantnog lijeka Clexane u ljekarni, koji se mogao dobiti i biti plaćen putem HZZO, preko recepta obiteljskog liječnika, osobito iz razloga jer je isto kirurg preporučio u otpusnom pismu, osim ako se s obiteljskim liječnikom nije moglo dogovoriti oko istog, dok u odnosu na račun za vađenje krvi, koje je obavljeno u laboratoriju bolnice Agram, vještak je naveo da se također moglo obaviti putem HZZO, u laboratoriju Doma zdravlja ili laboratoriju državne bolnice.

26.

Tužitelj je u odnosu na troškove liječenja naveo u svom iskazu da je obavio fizikalnu terapiju u Poliklinici Ligament na koju je upućen od strane svog liječnika, a odlučio se za ovu kliniku iz razloga što se bavi sportom, odnosno nogometom i bilo mu je bitno da dobije brzo fizikalnu terapiju kako bih se adekvatno oporavio. Za razliku od toga terapiju bi morao čekati preko troškova HZZO-a, a što nije mogao. Također je privatno obavio vađenje krvi i to za potrebe propisivanja lijeka protiv tromboze. Naime, u bolnici su mu rekli da zbog ovakve operacije treba uzimati injekcije protiv tromboze i davali su mu te injekcije u bolnici, te propisali da ih mora uzimati i kasnije. Otišao je kod svoje liječnice i ona mu je rekla da za izdavanje recepta za te injekcije mora imati medicinsku dokumentaciju, odnosno da mora vaditi krv. To je bilo jako hitno te ga je ona uputila da pretragu krvi obavi privatno, da nalazi krvi dođu isti dan.

27.

Sud uzimajući u obzir nalaz vještaka i dovodeći ga u vezu sa iskazom tužitelja, kojeg je sud ocijenio iskrenim i vjerodostojnim, smatra da su troškovi liječenja tužitelju bili potrebni i opravdani imajući u vidu da se tužitelj bavio sportom te mu je bila potrebna brza fizikalna terapija kako bi se adekvatno oporavio zbog čega potrebne pretrage nije mogao u dogledno vrijeme obaviti u državnoj bolnici odnosno na teret HZZO-a. Stoga su tužitelji dosuđeni troškovi liječenja u zatraženom iznosu sukladno dostavljenoj dokumentaciji u iznosu od 194,50 eura (ranije 1.465,42 kuna sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro).

28.

Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Jednako tako, budući da tužitelj nije ni tražio da mu kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege i troškova liječenja pripadaju od drugog datuma, a isto nije ni dokazano tijekom postupka, sud smatra da dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta. Članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.). Uvidom u odštetni zahtjev podnesen preporučenom pošiljkom utvrđeno je da je isti podnesen 8. rujna 2021. (stranica 5 spisa), koji je tuženik otklonio u cijelosti dopisom od 03.11.2021. (stranica 7 spisa), te su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od idućeg dana, tj. od 9. rujna 2021.

29.

Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

30.

Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh u sporu sud je uzeo u obzir i činjenicu da je bila sporna odgovornost, zbog čega su se u ovom postupku dokazi izvodili i u odnosu na osnovu tako i na visini zahtjeva za naknadu štete. Tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 100% u odnosu na osnovu i 84% u odnosu na visinu odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 92% (100+84=184:2=92). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 8% (100%-92% uspjeha tužitelja) što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troškova u omjeru od 84% (92% uspjeha tužitelja umanjeno za 8% uspjeha tuženika).

31.

Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 7/8- 100 bodova), sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 18.05.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 07.11.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova), za sastav podneska od 07.12.2022. (Tbr. 8/3 25 bodova), zastupanja na ročištu 13.09.2023. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska 06.02.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova), za sastav podneska od 31.01.2025. (Tbr. 8/1 100 bodova) i zastupanja na ročištu (Tbr. 9/1 100 bodova), ukupno 825,00 bodova uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, ukupno 1.650,00 eura i pripadajući PDV od 25% od 412,50 eura odnosno ukupno 2.062,50 eura.

32.

Također mu je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 62,03 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu 62,03 eura. Ovaj iznos umanjen je za 8% uspjeha u sporu tuženika, pa je tužitelju priznat trošak u iznosu 2.011,64 eura.

33.

Trošak medicinskog vještačenja u iznosu 265,45 eura i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 eura priznat je u cijelosti, jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu 2.542,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

34.

Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

35.

Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

36.

Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. Krešimiru Sušiloviću uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 62,03 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 62,03 eura 2. Tuženiku po odvj. Dori Hanžeković Žuža