REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj P-1501/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. siječnja 2025., u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja ČG, Su-50/12, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da plati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 5.704,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.2.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27.2.2024. godine navodi da je osiguranik tužitelja UG teško ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 18.4.1994. godine koja je priznata kao ozljeda na radu, a koju je skrivio BG upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj je za razdoblje od 1.11.2021. do 31.10.2023. godine s osnova invalidske mirovine isplatio iznos od 11.408,36 EUR budući je osiguranik tužitelja za predmetnu prometnu nesreću suodgovoran u omjeru od 50% što iznosi 5.704,18 EUR. S osnova naknade zbog tjelesnog oštećenja u istom razdoblju isplaćeno je 1.611,20 EUR od čega 50% iznosi 805,60 EUR te tako ukupna šteta iznosi 6.509,78 EUR. Navodi da se tužitelj dana 27.10.2023. godine sa zahtjevom obratio tuženiku, tuženik je zahtjev primio dana 15.11.2023. godine i izvršio djelomičnu uplatu duga u iznosu od 805,60 EUR tako da preostali dug iznosi 5.704,18 EUR. Slijedom navedenog predlaže da mu sud pruži zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Protivi se mišljenju tužitelja da bi u ovoj pravnoj stvari bile primjenjive odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju budući se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, a što je i važeće stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Rev 12/22 od 12.1.2022., Rev 5292/19 od 16.6.2020., Rev-x 288/18 od 25.8.2020.). Također se poziva i na odredbu čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom svega izloženog predlaže tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog trošak tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenja tužitelja IN-906442 od 6.11.1995. i 7.11.1995., nalaz i mišljenje vještaka od 17.7.1995., prijavu o povredi na radu, odštetni zahtjev, dopis tuženika vezano uz odštetni zahtjev te podneske stranaka.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja kojim potražuje naknadu iznosa isplaćenih svojem osiguraniku na ime invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje temeljen na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Izvršen uvid u naprijed spomenutu dokumentaciju potvrđuje navode tužitelja da je osiguranik tužitelja UG stradao u prometnoj nesreći dana 18.4.1994. kao i to da je istome rješenjima tužitelja priznato pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja i invalidsku mirovinu.

7. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva točnije da li se u konkretnom slučaju na utvrđenje postojanja visine obveze tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj ili odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kako to smatra tuženik.

8. Vezano uz navedeno Vrhovni sud Republike Hrvatske ujedinio je svoje pravno stajalište izrazivši pravni stav na način da sud odluku o traženju naknade štete HZMO-a s osnova mirovna koju isplaćuje svojem osiguraniku i koju potražuje od osiguravajućeg društva po osnovi police obveznog osiguranja od autoodgovornosti treba donijeti primjenom odredbe čl. 27 st. 3 Zakona o osiguranju u prometu (primjerice tako Rev 12/22 od 12.1.2022., Rev 68/19 od 1.3.2022.).

9. Zbog navedenog utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, dalje ZOOP. Odredbom čl. 27 st. 1 navedenog Zakona propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2 istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1 tog članak smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3 tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajući se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Iz rješenja HZMO broj IN-906442 od 6.11.1995. i 7.11.1995. proizlazi da je CG priznato pravo na invalidsku mirovnu i pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

11. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se u ovoj pravnoj stvari kao što je ranije rečeno trebaju primijeniti odredbe ZOOP-a ili točnije odredba čl. 27 st. 1, 2, 3 i 4. Obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovne koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a u ovom postupku tužitelj na kojemu je na temelju odredbe čl. 219 st. 1 ZPP-a teret dokazivanja nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27 ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa točnije nije dokazao da postoji razlika između mirovne utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

12. Kako tuženik nije imao troškova u ovom postupku niti je precizirao koje troškove potražuje, to je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan imajući u vidu odredbu čl. 164 st. 2 ZPP-a koji navodi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

U Zagrebu, 7. ožujka 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku