REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2256/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva ulica 35, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Ane Galoši Comisso, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika NT, odvjetničke vježbenice, dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 158-50-2924736 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 02.07.2005.g u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu te jednokratnu naknadu za obradu kredita, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 5,65% godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

-čl. 3. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Naknada: 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“

-čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Način otplate: kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća."

II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom da se utvrdi ništetnom odredba ugovora o kreditu br. 158-50-2924736 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 02.07.2005.g

-čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Kunska protuvrijednost

CHF 18.622,00 po srednjem tečaju Kreditora"

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.393,72 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od :

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2005. pa do isplate – 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2005. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2005. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2005. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2005. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.02.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.03.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.05.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.06.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2006. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.02.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.03.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.05.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.06.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2007. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.02.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.03.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.05.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.06.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2008 pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2008. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.02.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.03.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.05.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.06.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2009. pa do isplate – 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2009. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.02.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.03.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.05.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.06.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2010. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.02.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.03.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.05.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.06.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2011. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2012. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.02.2012. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.03.2012. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.2012. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.05.2012. pa do isplate

– 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.06.2012. pa do isplate

- 16,59 € sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2012. pa do isplate s time da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.1.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), a od 1.1.2008. do 31.7.2015.kamate teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime jednokratne naknade za obradu kredita iznos od 385,36 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.07.2005.g., pa do isplate s time da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.1.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), a od 1.1.2008. do 31.7.2015. teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d.naknaditi tužiteljici ČT troškove parničnog postupka u iznosu od 1.441,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj.7.ožujka 2025. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 30.3.2023. tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 158-50-2924736 dana 2.7.2005. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 18.622,00 CHF za kupnju vozila. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci prema ugovoru o kreditu uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 7,45% godišnje.

Tužiteljica ističe ( list 233 spisa) da svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama materijalnog prava citiranog u tužbi, a ne na rezultatu postupka zaštite kolektivnih interesa.

Valja istaći da je nedvojbeno da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P- 1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev-2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužiteljica ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužiteljica osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.

Tužiteljica prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. S obzirom da odredbe Ugovora nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su nepoštene te posljedično tome ništetne. Tužiteljica ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu. Isto tako tužiteljica ističe da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac s tužiteljicom korisnikom kredita nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužiteljice kao potrošača. Ističe da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa više puta mijenjala sukladno jednostranim odlukama tuženika na štetu tužiteljice. Navedena odredba čl. 2 predmetnog Ugovora, po kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena je ništetna iz razloga nepoštenosti. Ističe da prije svega valja napomenuti kako je predmetni Ugovor o kreditu standardni unaprijed formulirani ugovor te da se o odredbi čl.2. o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno nije pregovaralo. Ističe da nije upozorena na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečajeva, što ih čini teško predvidivim na duži rok, te da je tuženik prikazao tužiteljici svoju ponudu kao najpovoljniju moguću, preporučujući sklapanje kredita u švicarskim francima radi niže kamatne stope, ali je pri tome prešutio rizik tečajnih razlika. Ističe da kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena naplata naknade za obradu kredita tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su ništetne. Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traži ( podnesak 9.7.2024. tj. prije zaključenja prethodnog postupka) prihvaćanje zahtjeva citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 18) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi Ugovora jasne, uočljive i razumljive kao i o naknadi za korištenje kredita te da tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik ( list 237 – roč. 24.10.2024. ) ističe da ne osporava visinu potraživanja kako je navedena u toč. 2. tužbenog zahtjeva iz podneska od 9.7.2024. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.

3. Između stranaka ( list 237 - roč. 24.10.2024. ) utvrđuje se nespornom visina potraživanja kako je navedeno u tč. II. tužbenog zahtjeva iz podneska od 9.7.2024. i nespornim visina jednokratne naknade iz tč. III. tužbenog zahtjeva te da je naplaćena 8.7.2005.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 158-50- 2924736 sklopljen između stranaka, potvrdu javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića od 8.7.2005. OU-703/05, otplatnu tablica – kredit informativni izračun, promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju rabljenih vozila, potvrdu tuženika tužiteljici od 3.4.2023. u svezi naplate naknade za obradu kredita, prijepis knjigovodstvene kartice, izračun tužiteljice- preplaćenih iznosa, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke ( list 241 - roč. 22.1.2025. ) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Saslušavanje javnog bilježnika bilo bi bespredmetno jer on niti je stručan niti ovlašten za tumačenje tužitelju spornih ugovornih odredbi, a niti ima saznanja o tome kako je tuženik postupao prilikom zaključenja ugovora i tijekom otplate kredita. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu 2.7.2005. na iznos 18.622,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 7,45% godišnje, promjenjivu – vidljivo iz Ugovora o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama u svezi kamatne stope i valutne klauzule i pripadaju li tužiteljici utuženi iznosi pretplate po osnovi valutne klauzule te jednokratne naknade. Naime, tužiteljica ( list 237- roč. 24.10.2024.) pojašnjava da se zahtjev za isplatom ( tč. II. tužbenog zahtjeva ) odnosi samo na preplate po osnovi valutne klauzule.

7. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 18.622,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 6 namjena je kupnja vozila.

8. Tužiteljica ČT (list 240 - ročište 22.1.2025.) u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je sklopila ugovor o kreditu sa tuženikom radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe, a ne u svrhu bilo kakve poslovne djelatnosti. Nije bila obrtnik. Ugovor nije konvertiran. Ne sjeća se da li je tuženik imao u ponudi kredit u eur ili u kunama, ali zna da se radilo o tipskom ugovoru po principu uzmi ili ostavi i da je ona pročitala ugovor prije potpisivanja i većinom su joj odredbe bile jasne, a ono što nije konkretizirano u ugovoru pisalo je da će biti riješeno po uvjetima banke. Nadalje, navodi da je tražila da joj se pojasne određene stavke, ali nije imala utjecaja na sadržaj odredbi. Nije joj ništa objašnjavano što će se događati u pogledu rasta tečaja CHF, međutim kasnije je došlo do porasta rata tako da se to loše odrazilo na njezinu ekonomsku situaciju. Ugovor je potpisan kod javnog bilježnika u Sisku, no ne sjeća se da li je razgovor oko samog ugovora bio kod banke ili zapravo u samoj autokući ili kod javnog bilježnika. Ističe da nema nikakvih problema sa pamćenjem, ali zbog proteka vremena se ne sjeća tih detalja. Isto tako ne sjeća se da li joj je rečeno u banci ili autokući da ako ranije otplati kredit da će morati platiti naknadu po uvjetima banke, ali nitko joj nije rekao koje troškove banka time pokriva. Ističe da nije prijevremeno otplatila kredit i kredit je isplaćivan do kraja po anuitetima i ona ga je osobno otplatila svojim novcem. Ne sjeća se da li je reagirala protivljenjem na odredbu o naknadi povodom ranije otplate kredita. Ističe da nije razgovarala o tzv. ulaznoj naknadni odnosno o naknadi za obradu kredita, a ta joj je naknada naplaćena oko 3% i misli da joj nije za taj iznos umanjena isplata kredita, odnosno pojašnjava da je zapravo isplata išla izravno iz banke na autokuću i zato misli da joj nije taj iznos umanjen. Ističe da nije podnosila nikakvu drugu tužbu osim ove protiv tuženika i nije tražila raskid ugovora nego se samo tijekom otplate kredita raspitivala o rastu kamata, zadnje dvije do tri godine otplate rate su počele jako rasti tako da se rata osjetno povećala i imala je veća izdavanja od predviđenih. Smatra da je iznos od 3,30% za ulaznu naknadu previsok.

Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a osobito cit. dokumentacijom pa ga stoga sud prihvaća s time da se tužiteljica ne sjeća na koji način joj je točno naplaćena naknada.

9. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

12. Iako tužiteljica ističe da svoj tužbeni zahtjev ne temelji na rezultatima postupka kolektivnih interesa, valja imati u vidu da je Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pa uvažavajući i sadržaj Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika primijetiti da sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

13. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

14. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

15. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

16. Posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).

17. Kako odluka o tome je li odredba Ugovora o kreditu ništetna predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnom odredbe prijepornog Ugovora o kreditu kako je zatraženo i navedeno u izreci, tj. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

18. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na zatraženu isplatu.

19. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim u svezi valutne klauzule, to je temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan isplate pojedine rate, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa odnosno kako je zatraženo pa je valjalo odlučiti kao u izreci (tč. III izreke)

21. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

22. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih odredbi ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05.(čl. 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je neosnovan prigovor zastare jer je tužba podnesena 30.3.2023., a u ovom postupku se traži utvrđenje ništetnim odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, ali i u svezi jednokratne naknade pa i u tom slučaju zastara nije nastupila jer se tek u ovom postupku utvrđuje ništetnom odredba čl. 3. u dijelu koji se odnosi na jednokratnu naknadu za obradu kredita. Osim toga, tužiteljica i u tužbi i tijekom cijelog postupka potražuje isplatu po istoj osnovi (zbog preplate glede valutne klauzule i zbog naplaćene jednokratne naknade) tako da nema zastare niti za "preinačeni dio".

23. U pogledu ništetnosti valutne klauzule bez obzira što se tužiteljica na nju ne poziva, faktički je mjerodavna pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mogu se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare. Tužiteljica je tužbu podnijela 20.3.2023. pa je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Pravomoćnim okončanjem spora (14.6.2018.) pred Visokim trgovačkim sudom RH zastara počinje teći iznova. Slijedom svega navedenog neosnovan je prigovor zastare (glede valutne klauzule).

24. Zbog svega navedenog svi prigovori tuženika (glede zahtjeva u svezi valutne klauzule) su neosnovani te je odlučeno kao u izreci.

25. Sporna je odredba čl. 2. predmetnog ugovora u kojoj je navedeno: " kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora". Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke i tužiteljica kao korisnik kredita nije imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužiteljice kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. U vezi promjene kamatne stope nije se u ugovoru navelo egzaktne, jasne i provjerljive parametre o načinu promjene kamatne stope čime de facto proistječe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o odluci samog tuženika. S obzirom da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala utjecaja na nju, a kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju tužiteljica nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužiteljice u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

Odredba čl. 2 predmetnog ugovora o kreditu u kojoj je navedeno: "kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužiteljice te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju, dijelovi odredbe čl. 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.

26. U dijelu čl.1 kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna jer je navedenom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužiteljici. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer definira obvezu tuženika, a ne tužiteljice, a iznos visine kredita je bitan sastojak ugovora o kreditu te bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužiteljica nije dokazala ništetnost odredbe čl.1. pa je u tom dijelu zahtjev valjalo odbiti.

27. Iz potvrde tuženika ( list 46) tužiteljici od 3.4.2023. vidljivo je da je tužiteljici prilikom isplate/korištenja kredita 8.7.2005. naplaćena naplata za obradu kredita u iznosu od 2.903,53 kn ( što notorno iznosi prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 385,36 EUR) / 3,30% od iznosa kredita sukladno čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu i ista je naplaćena / ustegnuta od iznosa odobrenog kredita.

28. Naime, u čl. 3. Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 96. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 3,30% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 3,30% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici utuženi iznos sa zateznim kamatama tekućim od 8.7.2005.,kada je tuženik naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO). Tuženik je nesavjesni stjecatelj pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana kada je sporna naknada naplaćena.

29. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 3. ZPP.

Tužiteljici je priznat trošak( VPS u tužbi 1.330,00 EUR + 614,53 EUR = 1.944,53 EUR, a od 13.10.2023. VPS 1.715,36 EUR ( 1.330,00 EUR + 385,36 EUR) do 30.10.2023., a od 31.10.2023. 1.393,72 EUR + 385,36 EUR = 1.779,08 EUR)

- sastava tužbe od 30.3.2023. po Tbr 7/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 13.10.2023. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 31.10.2023. po Tbr 8/4 - 25 bodova

- sastava podneska od 9.7. 2024. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 4.7.2024. po Tbr 9/5 - 25 bodova

- zastupanja na ročištu 24.10.2024. po Tbr 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 22.1.2025. po Tbr 9/1 - 100 bodova

- trošak PDV 25% 275,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu( vps1.944,53 EUR) u iznosu od 33,18 eur po Tbr 1 t.1.TSP i na presudu od 33,18 EUR po Tbr.2.t.1.TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP što iznosi ukupno 1.441,36 EUR.

30. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 7. ožujka 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka