REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3335/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri, protiv tuženika VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o je

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-47759/2023 od 26. rujna 2023. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 468,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 10. srpnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je javni bilježnik Ivana Macanić dana 26. rujna 2023. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 47759/2023 kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 823,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama po dospijećima svakog pojedinog računa i to na iznos 17,91 eura od 25. listopada 2022. do isplate, na iznos od 63,89 eura od 15. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 115,13 eura od 30. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 173,00 eura od 28. siječnja 2023. do isplate, na iznos od 167,23 eura od 24. veljače 2023. do isplate, na iznos od 155,24 eura od 24. ožujka 2023., te na iznos od 131,55 eura od 25. travnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako nema dugovanja prema tužitelju, osporava osnov i visinu potraživanja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare utuženog potraživanja. Nadalje, tuženik podneskom od 4. listopada 2024. navodi kako u prigovoru osporava utuženo potraživanje, jer da su radijatori demontirani iz poslovnog prostora, slijedom čega je poslovni prostor izdvojen iz toplinske mreže 2015. o čemu je obavijestio tužitelja i predstavnika stanara. Navodi da je predstavnik zgrade bio u obvezi ugraditi razdjelnike topline, a koji nisu do danas ugrađeni u poslovnom prostoru. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tijekom postupka ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje, osporava postojanje ugovornog odnosa, jer smatra kako predstavnik suvlasnika LI nije ovlašten u ime i za račun tuženika sklopiti ugovor o potrošnji toplinske energije od 28. veljače 2014. ili 2015., jer je dvojbeno kada je ugovor sklopljen, s time da ugovor nije nastao s obzirom da nije potpisan po tuženiku. Osporava pružanje usluge obračunate na utuženim računima koje tuženik nije niti zaprimio, s time da utuženi računi nisu izdani sukladno odredbama Zakona o tržištu elektroničnom energijom i Zakona o zaštiti potrošača, budući usluga nije pružena. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj u nastavku postupka navodi kako se tuženik nije izdvojio iz sustava toplinske energije sukladno čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije.

4. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-3335/2023-2 dana 11. travnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ).

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 5. srpnja 2023., Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 185041201401, Odluku suvlasnika zgrade u [adresa] s popisom suvlasnika i potpisnom listom, Zahtjev za izdavanje energetske suglasnosti i puštanje u pogon, Popis ogrjevnih tijela poslovnih prostora, Energetsku suglasnost, Zahtjev za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupaca toplinske energije kategorija kućanstva, ispis utuženih računa sa lista 88-102 spisa te Obavijest o prestanku korištenja toplinske energije.

6. Sud ističe kako pri donošenju odluke nije uzeo u obzir po strankama dostavljene sudske odluke budući sud sukladno čl. 2. st. 1., čl. 7. st. 1. i čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) sudi temeljem iznijetih činjenica i predloženih dokaza po strankama.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa] za razdoblje od rujna do prosinca 2022. i siječnja do ožujka 2023.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije te da je tuženik vlasnik predmetnog prostora, a koje činjenice nisu osporene po tuženiku te je iste sud utvrdio i uvidom u spisu priležeću dokumentaciju.

9. Među strankama je sporno postojanje ugovornog odnosa, pasivna legitimacija, je li u utuženom razdoblju tužitelj pružao tuženiku uslugu isporuke toplinske energije, visina tužbenog zahtjeva kao i je za utuženo potraživanje protekao zakonom propisani rok za zastaru.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao u točki I. izreke.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 5. srpnja 2023. i prijepise računa sa lista 88-102 spisa, sud je utvrdio da je kao krajnji kupac, odnosno, korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri krajnjeg kupca 2585765 te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 823,95 eura.

12. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 185041201401 (dalje Ugovor) sud je utvrdio kako je isti sklopljen 28. veljače 2014., s time da je godina ručno ispravljena u 2015., te tužitelj navodi da je ugovor sklopljen 2015. Nadalje, uvidom u navedeni Ugovor sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tužitelja i vlasnika stambene zgrade na adresi [adresa], zastupanih po ovlaštenom predstavniku stanara LI, a kojim su uređena međusobna prava i obveze ugovornih strana u vezi s upravljanjem, rukovanjem i održavanjem toplinske podstanice, isporukom toplinske energije te izdavanjem računa krajnjim kupcima za predmetnu zgradu na zajedničkom mjerilu ili mjerilima toplinske energije (čl. 1. Ugovora).

13. Uvidom u Obavijest o prestanku korištenja toplinske energije sa lista 111 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik istu sastavio 5. prosinca 2015., da je navedenom obaviješću tuženik obavijestio tužitelja kako je 1. studenog 2015. demontirao radijatore i time se odspojio od toplinske mreže te prestao koristiti uslugu grijanja, a s obzirom da u poslovnom prostoru nisu ugrađeni razdjelnici topline koje je bila u obvezi ugraditi zgrada iz sredstava pričuve. Navedena obavijest dostavljena je tužitelju preporučenom pošiljkom kako je to sud utvrdio potvrdu o primitku pošiljke, s time da činjenica zaprimanja obavijesti od 5. prosinca 2015. nije niti osporena po tužitelju.

14. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, sud je utvrdio da su suvlasnici nekretnine na adresi [adresa] ovlastili predstavnika suvlasnika LI da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem, a koja se Odluka donosi temeljem većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika te važi do opoziva. Sud ukazuje kako tuženik nije osporio da bi Odluka bila donesena na temelju većine glasova suvlasnika te da je tužitelj sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije, čime se predmetni Ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima, suvlasnicima predmetne stambene zgrade, slijedom čega obvezuje i tuženika kao vlasnika predmetnog poslovnog prostora i kao krajnjeg kupca toplinske energije.

15. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

16. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15; dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Dakle, obveza na ispunjenje predmetne tražbine proizlazi iz činjenice ukoliko je isti krajnji kupac u smislu citirane odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta.

17. Sud ukazuje kako se tuženik izdvojio iz zajedničkog sustava toplinske energije prije utuženog razdoblja i nakon zaključenja Ugovora, a da je isti i kao korisnik dana 27. veljače 2012. (zahtjev za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupaca toplinske energije kategorije kućanstva od 27. veljače 2012.) zatražio promjenu podataka u evidenciji tužitelja, sukladno odredbi čl. 4. st. 1., 2. i 6. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15 – dalje Opći uvjeti), a što je propisano i čl. 1. st. 3. i 4. Ugovora. Uzimajući u obzir da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika u ime svih suvlasnika, to ugovor niti ne potpisuju suvlasnici, slijedom čega, predmetni Ugovor nije trebao niti biti potpisan po tuženiku. Pri tome valja ujedno navesti da u konkretnoj situaciji kada većina stanara koristi usluge isporuke toplinske energije, dolazi do primjene odredba čl. 290. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) kojom je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ističe kako je odredbom čl. 225. ZOO-a propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Uvidom u spis utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 10. srpnja 2023., a uzimajući u obzir da je najstariji utuženi račun dospio 24. listopada 2022., razvidno je da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar petogodišnjeg zastarnog roka i da zastarni rok ističe 24. listopada 2027., čime sud prigovor zastare smatra u cijelosti neosnovanim.

19. Naime, u predmetnom sporu nije primjenjiv jednogodišnji zastarni rok jer iz priložene dokumentacije u spisu (izvadak iz poslovnih knjiga i priloženih računa) jasno proizlazi kako se radi o pružanju usluge za poslovni prostor, a ne za kućanstvo čime nema mjesta primjeni čl. 232. st. 1. ZOO-a.

20. Nadalje, u odnosu na navode tuženika kako se izdvojio iz toplinskog sustava te da je o navedenom obavijestio i tužitelja, sud ukazuje kako je uvidom u sadržaj obavijesti o prestanku korištenja toplinske energije od 5. prosinca 2015. utvrdio da je tuženik 1. studenog 2015. demontirao radijatore i time se odspojio od toplinske mreže te prestao koristiti usluge isporuke toplinske energije, budući u poslovnom prostoru nisu ugrađeni razdjelnici topline koje je bila u obvezi ugraditi zgrada iz sredstava pričuve. Tužitelj nije osporio da je zaprimio navedenu obavijest niti je isti sporio činjenicu da je tuženik odspojio radijatore u predmetnom poslovnom prostoru, čime je poslovni prostor tuženika izdvojen iz sustava toplinske energije. Sud ukazuje kako je tužitelj osporio da bi izdvajanje tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava bilo učinjeno na način kako je to propisano čl. 20. Ugovora te čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 95/15 – dalje ZTTE) te tužitelj smatra kako obzirom da tuženik nije ispunio zakonom propisane pretpostavke za isključenje iz sustava zajedničke toplinske energije, da je time tuženik i dalje u obvezi na ispunjenje predmetnog potraživanja.

21. Budući je među strankama nesporno da je tuženik odspojio radijatore u poslovnom prostoru, slijedom čega je predmetni poslovni prostor izdvojen iz sustava toplinske energije, to sud nije proveo dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem tuženika i svjedoka, jer bi navedeno bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

22. Nadalje, odredbom članka 20. Ugovora propisano je da se krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije mogu izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje iz toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te ukoliko ispune sve ostale uvjete propisane čl. 45. st. 1. ZZTE. Vezano za ishođenje pisane suglasnosti suvlasnika za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava valja istaknuti da se u ovom postupku ne radi o sporu između suvlasnika zgrade niti o sporu vlasnika posebnih dijelova zgrade te stoga nema mjesta primjeni odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12) kojima su regulirani međusobni odnosi vlasnika/suvlasnika zgrade, kao i vlasnika zajedničkih dijelova zgrade. Sud ukazuje kako se ovdje radi o sporu koji proizlazi iz obvezno-pravnog odnosa tužitelja kao trgovca, pružatelja usluge isporuke toplinske energije i tuženika kao potrošača toplinske energije.

23. Slijedom navedenog, sud navode tužitelja da izdvajanje nije izvršeno na odgovarajući propisani način, smatra irelevantnim za ovaj spor obzirom je u ovom postupku relevantno je li tuženik u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja ili ne.

24. Sud smatra kako je tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava prestao biti korisnikom usluge opskrbe toplinskom energijom, usluge koju pruža tužitelj, čime sud smatra kako tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju tuženiku nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo protivno općim odredbama ZOO, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i poštenja i za tuženika nepravično. Nametanje tuženiku obveze da bude priključen na sustav toplinske energije, bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava na osobni trošak, kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima, predstavljalo bi nerazmjeran teret za potrošača i kao takvo imalo karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču, a što je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev x-670/11 od 10. studenog 2011.

25. Sud smatra kako bi navedeno pitanje dopuštenosti isključenja iz toplinskog sustava moglo biti predmet eventualno pokrenute parnice radi naknade štete, gdje bi suvlasnici stambene zgrade morali dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu (štetna radnja, šteta, štetnik, oštećenik, protupravnost i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete).

26. Nadalje, sud ukazuje i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U- III/2774/03), prema kojoj isključenjem iz sustava zajedničkog centralnog grijanja nije automatski povrijeđeno pravo vlasnika drugih stanova niti su povećani troškovi njihovog centralnog grijanja.

27. Odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14) propisano je da se distribucija toplinskom energijom smatra javnom uslugom te se prodaja takve usluge potrošačima mora obračunavati prema stvarnoj potrošnji čim je tuženik dužan plaćati potrošnju toplinske energije prema stvarno pruženoj usluzi isporuke toplinske energije.

28. Kako ovaj sud smatra kako tuženiku nije isporučena usluga toplinske energije u utuženom razdoblju, odnosno da isti nije ni koristio navedenu uslugu budući se isti izdvojio iz sustava zajedničkog toplinskog sustava, to tuženik nije u obvezi podmiriti utuženog potraživanje čime nije dokazana osnova potraživanja tužitelja.

29. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti čime je odlučeno kao u točki I. izreke.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te predanom troškovniku na ročištu dana 17.1.2025., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 823,95 eura, pa je tako tuženiku priznat trošak sastava prigovora (sada odgovora na tužbu), potom te za pristup na ročište dana 17.1.2025. za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura, te za sastav podneska od 4.10.2024. u iznosu od 75,00 eura što uz pripadajući PDV od 25% iznosi ukupno 468,75 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

31. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

32. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom stranka sukladno čl. 335. st. 10. ZPP-a ima mogućnost preuzeti objavljenu presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda, čime sud navedeni trošak ne smatra opravdanim i nužnim za postupak u smislu čl. 155. ZPP-a niti radnjom za koju je stranci potreban punomoćnik i njegovo stručno znanje.

33. Odluka o trošku tužitelja temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Zagreb, 7. ožujka 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 7. ožujka 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja