REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA

STALNA SLUŽBA U OTOKU

Otok, J. J. Strossmayera 5

Poslovni broj P-597/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Bojanu Živkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima iz OD Mađarić i Lui, Zagreb, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 13. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, sa punomoćnikom Slavenom Karaban, odvjetnikom iz Vinkovaca, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice MJ iz odvjetničkog ureda Jurica Barbarić iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 7. ožujka 2025., radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 191-50-4363778 od 6. rujna 2007. g. koji je zaključen između tužitelja FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tužene Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan dospijeća, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od 6. rujna 2007., te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb da tužitelju FJ iz [adresa] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita isplati novčani iznos od 2.818,18 EUR (slovima: dvijetisućeosamstoosamnaesteuraiosamnaestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počevši od uplate do dana povrata, po stopi z.z. kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počevši od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje a u slučaju promjene stope z.z. kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena te počevši od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena a počevši od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinancira-njem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3

% poena, na iznose, kako slijedi:

- 2,00 € počevši od 31.01.2008. do isplate

- 3,65 € počevši od 29.02.2008. do isplate

- 6,48 € počevši od 31.03.2008. do isplate

- 2,23 € počevši od 30.04.2008. do isplate

- 0,55 € počevši od 31.05.2008. do isplate

- 2,63 € počevši od 30.06.2008. do isplate

- 1,54 € počevši od 30.09.2008. do isplate

- 15,30 € počevši od 31.10.2008. do isplate

- 6,08 € počevši od 30.11.2008. do isplate

- 17,80 € počevši od 31.12.2008. do isplate

- 19,60 € počevši od 31.01.2009. do isplate

- 20,41 € počevši od 28.02.2009. do isplate

- 18,57 € počevši od 31.03.2009. do isplate

- 19,01 € počevši od 30.04.2009. do isplate

- 15,51 € počevši od 31.05.2009. do isplate

- 12,92 € počevši od 30.06.2009. do isplate

- 13,61 € počevši od 31.07.2009. do isplate

- 14,97 € počevši od 31.08.2009. do isplate

- 14,85 € počevši od 30.09.2009. do isplate

- 13,48 € počevši od 31.10.2009. do isplate

- 16,06 € počevši od 30.11.2009. do isplate

- 18,13 € počevši od 31.12.2009. do isplate

- 21,07 € počevši od 31.01.2010. do isplate

- 20,40 € počevši od 28.02.2010. do isplate

- 24,39 € počevši od 31.03.2010. do isplate

- 23,63 € počevši od 30.04.2010. do isplate

- 25,11 € počevši od 31.05.2010. do isplate

- 37,90 € počevši od 30.06.2010. do isplate

- 35,27 € počevši od 31.07.2010. do isplate

- 43,31 € počevši od 31.08.2010. do isplate

- 40,53 € počevši od 30.09.2010. do isplate

- 36,06 € počevši od 31.10.2010. do isplate

- 45,49 € počevši od 30.11.2010. do isplate

- 57,49 € počevši od 31.12.2010. do isplate

- 48,99 € počevši od 31.01.2011. do isplate

- 51,97 € počevši od 28.02.2011. do isplate

- 48,18 € počevši od 31.03.2011. do isplate

- 48,85 € počevši od 30.04.2011. do isplate

- 64,94 € počevši od 31.05.2011. do isplate

- 66,51 € počevši od 30.06.2011. do isplate

- 79,72 € počevši od 31.07.2011. do isplate

- 72,84 € počevši od 31.08.2011. do isplate

- 65,30 € počevši od 30.09.2011. do isplate

- 64,01 € počevši od 31.10.2011. do isplate

- 63,43 € počevši od 30.11.2011. do isplate

- 67,00 € počevši od 31.12.2011. do isplate

- 70,11 € počevši od 31.01.2012. do isplate

- 70,52 € počevši od 29.02.2012. do isplate

- 68,37 € počevši od 31.03.2012. do isplate

- 69,82 € počevši od 30.04.2012. do isplate

- 70,82 € počevši od 31.05.2012. do isplate

- 69,15 € počevši od 30.06.2012. do isplate

- 69,58 € počevši od 31.07.2012. do isplate

- 68,33 € počevši od 31.08.2012. do isplate

- 65,62 € počevši od 30.09.2012. do isplate

- 68,51 € počevši od 31.10.2012. do isplate

- 69,90 € počevši od 30.11.2012. do isplate

- 68,92 € počevši od 31.12.2012. do isplate

- 63,48 € počevši od 31.01.2013. do isplate

- 68,11 € počevši od 28.02.2013. do isplate

- 68,51 € počevši od 31.03.2013. do isplate

- 66,70 € počevši od 30.04.2013. do isplate

- 61,05 € počevši od 31.05.2013. do isplate

- 60,91 € počevši od 30.06.2013. do isplate

- 62,30 € počevši od 31.07.2013. do isplate

- 64,52 € počevši od 31.08.2013. do isplate

- 65,18 € počevši od 19.09.2013. do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju SJ naknadi parnične troškove u iznosu od 1.425,00 eura (slovima: tisućučetristodvadesetipeteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. godine kao dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 14. lipnja 2023. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 191-50-4363778 dana 6. rujna 2007. (nastavno: Ugovor) na iznos od 16.809,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj se obvezao tuženiku vratiti iznos kredita u 72 mjesečnih anuiteta.

1.1. Tužitelj navodi da je tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu tečaj CHF značajno rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anutiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog toga tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu, odnosno, način primjene iste je nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Pri tome, tužitelj se poziva na sudsku praksu i to presudu suda EU C-186/16 prema kojoj je pravomoćno presuđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik – kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTS RH) posl. broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je pravomoćno presuđeno (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018) da su tužene banke među kojima je i banka tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, odnosno ugovorima ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije u vrijeme zaključenja navedenih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa su time postupali suprotno odredbama tada važećeg zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81., 82. i 90., a kasnije i protivno odredbama novog Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Predmetna Presuda Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017. potvrđena je Presudom Vrhovnoga suda RH u Zagrebu br. Rev-2221/2018. Navedenom Presudom Vrhovnoga suda RH zauzeto je motrište da je povrijeđeno pravo potrošača (kakav status ima tužitelj) budući je tužena Banka koristila nedopuštene i nepo-štene ugovorne odredbe, potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji su se sklapali u valuti CHF, potrošači o navedenom riziku nisu bili obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe. Sukladno čl. 69. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odo-brava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, odredbe o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otpla-te pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu itd.

1.3. Dodatno tužitelj ukazuje i na nepostojanje propisa u vrijeme zaključenja ugovora koji bi nalagali bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u referentnom razdoblju, to ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svome nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja kao potrošača.

1.4. Imajući u vidu pravne posljedice ništetnih odredbi, tužitelj po deklaratornom tužbenom zahtjevu traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu. Također, tužitelj tužbom potražuje i sve iznose koje je uplatio u iznosu većem od stvarne obveze, temeljeći svoj zahtjev na odredbama kako Zakona o zaštiti potrošača, tako i Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim navode tužbe da su tužitelj i tuženik dana 6. rujna 2007. zaključili navedeni ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 16.809,82 CHF s redovnom kamatom od 5,49% godišnje, promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Nadalje, navodi kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Tužitelj je između više ponuđenih valuta vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove, jer tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Završno, ističe da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka JJ, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 13. studenoga 2024. potražujući preplaćeni iznos od 2.818,18 eura.

4. Na dostavljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka tuženik se nije pisano očitovao, a nije prigovarao nalazu niti na ročištu održanom kod ovoga suda 13. veljače 2025. na koje je pristupio pozvani vještak.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 19-29 spisa), knjigovodstvena kartica (list 30-35 spisa), zahtjev za kredit (list 41-42 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 50-56 spisa), te iskaz tužitelja i nalaz i mišljenje vještaka sa raspravnog zapisnika od 13. veljače 2025. (list 68-70 spisa).

6. Temeljem provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje Zakon o parničnom postupku) da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 191-50-4363778 dana 6. rujna 2007., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.809,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 72 mjeseci. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećim na dan dospijeća. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju novoga vozila.

7.1. Uvidom u knjigovodstvenu karticu po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

8. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

8.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je Ugovor o kreditu sklopio 2007. godine zbog kupovine novog automobila u obiteljske svrhe budući mu je majka bila bolesna, te ju je morao voditi kod liječnika. Otišao je u Raiffeisenbank banku gdje ga primila službenica banke. Pri dolasku u banku nije mu objašnjeno ništa vezano za kredit, a on nije niti znao što znači CHF. Rečeno mu je da je kredit u CHF najpovoljniji te mu je nešto objašnjeno, odnosno rečeno je ukratko o promjenjivoj kamatnoj stopi, da ista ide malo dolje malo gore, no ništa puno. U vrijeme podizanja kredita bio je zaposlen u Polet Vinkovci kao automehaničar, nije imao obrt niti je bio član trgovačkog društva u to vrijeme. Prije nego što je otišao u banku bio je u auto kući Čuljak gdje su ga uputili u Raiffeisenbank. U auto kući S su mu pripremili dokumentaciju koju je odnio u banku i kod javnog bilježnika. Kod javnog bilježnika nije mu ništa objašnjavano vezano za ugovor o kreditu. Nije se s nikime ranije konzultirao o sklapanju ugovora o kreditu niti je bio kod drugih banaka se interesirati o podizanju kredita. Nisu mu nudili podizanje kredita u drugoj valuti osim u CHF. On je sam isključivo otplaćivao kredit, te je isti otplatio do kraja. Nisu ga iz banke kontaktirali zbog promjene kamatne stope ili valutne klauzule. Ugovor je potpisao svojevoljno te ga nije pročitao prije potpisivanja. Ugovor mu je ponuđen gotov – „tipski“ na potpis te ga je kao takvog i potpisao. Nije htio mijenjati pojedine odredbe ugovora o kreditu a nije niti mogao jer nije bio dovoljno upućen niti stručan za to. Prilikom sklapanja ugovora nije razumio značenje pojmova promjenjiva kamatna stopa i središnji tečaj banke. Nije znao da će mu se rata kredita mijenjati tijekom otplate, a da je znao ne bih kredit podizao. Kada mu je porasla rata kredita nije se raspitivao kod banke vezano za promjenu valute.

11. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno da služi za kupnju novog vozila.

11.1. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

12. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

13. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

14. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

15. Analizirajući spornu odredbu čl.7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to odredba čl. 7. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

15.1. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 7. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

15.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 7. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća.

16. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku JJ, dipl. oec. iz [adresa].

16.1. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelju odobren kredit u iznosu od 16.809,82 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, te da je na taj dan srednji tečaj iste banke iznosio 4,439351 kn za 1,00 CHF, te da je isti kredit odobren s rokom otplate od 72 mjeseci. Nadalje, utvrđeno je da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da su se tijekom razdoblja otplate kredit u nekoliko navrata mijenjale visine iznosa anuiteta.

16.2. Vještak navodi da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 2.818,18 EUR, ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 4,01 EUR, a ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 2.814,17 EUR.

17. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 13. studenoga 2024. uskladio sa nalazom vještaka, dok tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka JJ, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjeni valutne klauzule iznosi 2.818,18 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. studenoga 2024.

19. Tužitelj je zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.818,18 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počevši od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu. Tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je izjavio prijeboj tražbina, pa da bi sud uzeo u obzir i iznose kojima je tužitelj platio manje i za isto umanjio dosuđene iznose. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina nesporna, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine).

20. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom na nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

21. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

22. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 14. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

23. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.425,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda (11.9.2024. i 13.2.2025.) svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), pristup ročištu za objavu presude 50,00 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT), sastav obrazloženog podneska od 13.11.2024. po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), koje radnje ukupno nose 450,00 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a iznosi 900,00 eura, uvećano za pripadajući PDV dobije se iznos od 1.125,00 eura, te zatražen trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, što čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.425,00 eura.

24.1. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Vrhovni sud u svojoj odluci Rev- 551/22 izrijekom je na dopušteno pitanje zauzeo pravno shvaćanje po kojem valja smatrati da je u takvoj situaciji potrebno za uspjeh u sporu gledati isključivo konačno postavljeni zahtjev te se na taj način radi o uspjehu u sporu u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga ovaj sud smatra, na temelju izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda, da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati pravo na cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a. (Županijski sud u Splitu Gž-594/2023 od 11. svibnja 2023.g.).

25. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Otoku 7. ožujka 2025.

Sudac

Bojan Živković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima

2. Tuženiku po punomoćniku OD Mađarić i Lui, Zagreb