REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-2862/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČČ i zamjenika punomoćnika tuženika IČ, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.3. st.4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, sklopljenog 23.03.2007.između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

- iz čl. 4. st.2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, sklopljenog 23.03.2007. između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku petnaest dana plati tužitelju SČ iznos od 4.405,81 eura (slovima: četiritisućečetrstopeteura osamdesetjedancent) zajedno sa zateznom kamatom na iznos:

-10,58 EUR tekućom od 15.11.2007.

-10,82 EUR tekućom od 15.12.2007.

-10,47 EUR tekućom od 15.01.2008.

-10,73 EUR tekućom od 15.02.2008.

-10,78 EUR tekućom od 15.03.2008.

-10,15 EUR tekućom od 15.04.2008.

-11,33 EUR tekućom od 15.05.2008.

-10,13 EUR tekućom od 15.06.2008.

-10,26 EUR tekućom od 15.07.2008.

-9,96 EUR tekućom od 15.08.2008.

-9,96 EUR tekućom od 15.09.2008.

-9,89 EUR tekućom od 15.10.2008.

-9,61 EUR tekućom od 15.11.2008.

-22,30 EUR tekućom od 15.12.2008.

-9,87 EUR tekućom od 15.01.2009.

-29,32 EUR tekućom od 15.02.2009.

-31,24 EUR tekućom od 15.03.2009.

-32,21 EUR tekućom od 15.04.2009.

-29,91 EUR tekućom od 15.05.2009.

-29,58 EUR tekućom od 15.06.2009.

-25,97 EUR tekućom od 15.07.2009.

-22,80 EUR tekućom od 15.08.2009.

-23,91 EUR tekućom od 15.09.2009.

-26,26 EUR tekućom od 15.10.2009.

-24,92 EUR tekućom od 15.11.2009.

-23,61 EUR tekućom od 15.12.2009.

-26,61 EUR tekućom od 15.01.2010.

-29,46 EUR tekućom od 15.02.2010.

-32,45 EUR tekućom od 15.03.2010.

-31,66 EUR tekućom od 15.04.2010.

-36,70 EUR tekućom od 15.05.2010.

-35,40 EUR tekućom od 15.06.2010.

-37,94 EUR tekućom od 15.07.2010.

-52,21 EUR tekućom od 15.08.2010.

-48,97 EUR tekućom od 15.09.2010.

-61,15 EUR tekućom od 15.10.2010

-54,72 EUR tekućom od 15.11.2010.

-49,89 EUR tekućom od 15.12.2010.

-64,59 EUR tekućom od 15.01.2011.

-72,55 EUR tekućom od 15.02.2011.

-65,99 EUR tekućom od15.03.2011.

-66,95 EUR tekućom od 15.04.2011.

-62,24 EUR tekućom od 15.05.2011.

-63,70 EUR tekućom od 15.06.2011.

-79,72 EUR tekućom od 15.07.2011.

-81,97 EUR tekućom od 15.08.2011.

-99,71 EUR tekućom od 15.09.2011.

-93,27 EUR tekućom od 15.10.2011.

-83,24 EUR tekućom od 15.11.2011.

-81,19 EUR tekućom od 15.12.2011.

-80,10 EUR tekućom od 15.01.2012.

-83,72 EUR tekućom od 15.02.2012.

-87,71 EUR tekućom od 15.03.2012.

-87,83 EUR tekućom od 15.04.2012.

-85,32 EUR tekućom od 15.05.2012.

-86,34 EUR tekućom od 15.06.2012.

-87,83 EUR tekućom od 15.07.2012.

-86,22 EUR tekućom od 15.08.2012.

-86,36 EUR tekućom od 15.09.2012.

-84,87 EUR tekućom od 15.10.2012.

-82,13 EUR tekućom od 15.11.2012.

-85,48 EUR tekućom od 15.12.2012.

-86,69 EUR tekućom od 15.01.2013.

-86,21 EUR tekućom od 15.02.2013.

-81,31 EUR tekućom od 15.03.2013.

-84,71 EUR tekućom od 15.04.2013.

-85,48 EUR tekućom od 15.5.2013

-83,96 EUR tekućom od 15.06.2013.

-79,45 EUR tekućom od 15.07.2013.

-76,65 EUR tekućom od 15.08.2013.

-79,13 EUR tekućom od 15.09.2013.

-80,84 EUR tekućom od 15.10.2013.

-85,21 EUR tekućom od 15.11.2013.

-82,80 EUR tekućom od 15.12.2013.

-83,88 EUR tekućom od 15.01.2014.

-84,76 EUR tekućom od 15.02.2014.

-85,10 EUR tekućom od 15.03.2014.

-86,86 EUR tekućom od 15.04.2014.

-85,91 EUR tekućom od 15.05.2014.

-84,08 EUR tekućom od 15.06.2014.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku 15 dana tužiteljici SČ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.456,81 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 7. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 375,00 eura tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. lipnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita 23. ožujka 2007. (u daljnjem tekstu: banka) sklopila Ugovor o kreditu br. 5140030250- 60010468623/2007 prema kojem joj je banka isplatila iznos od 23.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (u nastavku: HNB) na dan korištenja kredita s rokom otplate od sedam godina s kamatnom stopom od 4,40% godišnje koja je promjenjiva sukladno odlukama banke. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope, te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Tužiteljica ističe da joj banka prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružila dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužiteljica navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Ne spori da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu s njegovim pravni prednikom ali smatra da se odluka iz kolektivnog spora ne može primijeniti u ovom postupku budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ovog pravnog odnosa drugačije od onih koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu. Navodi da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka u kolektivnom sporu na koji se tužitelj poziva zbog čega se odluka iz kolektivnog spora ne može odnositi na ovaj postupak. Stoga ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem, posebice o valutnoj klauzuli jer je tužitelj mogao birati hoće li uzeti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR ili pak kunski kredit bez ikakve valutne klauzule s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. U odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, navodi da su iste propisane zakonom i da su kao takve bile dopuštene. Tvrdi da je prilikom sklapanja ugovora postupao u dobroj vjeri , te da nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 5140030250- 60010468623/2007 (list 6-12 spisa), otplatni plan (list 13-14, 42-46 spisa), specifikacija uplata (list 48-50 spisa), pregled prometa (list 51-59 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (list 65-78 i 96 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice SČ (list 96-97 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140030250-60010468623/2007, a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenom ugovoru.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita 23. ožujka 2007. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010468623/2007 kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za adaptaciju u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju

HNB-a važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje sedam godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju

HNB-a važećem na dan plaćanja,

- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010468623/2007.

6. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010468623/2007 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužitelj se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.).

9. Neosnovan je i prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 kojima je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku jer da tuženik u individualnoj parnici mora posebno dokazati sva utvrđenja iz navedenih odluka na koje se poziva.

9.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, iako je mogao odabrati i neku drugu valutu.

10.3. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit uzela u Slavonskoj banci jer je to inače bila njezina banka u kojoj je primala plaću, da joj je osobni bankar predložio da uzme kredit u valuti CHF jer je to za nju najpovoljniji kredit, da joj nisu ponudili nikakav drugi kredit u nekim drugim valutama, da joj u banci ništa nisu pojašnjavali o promjenjivoj kamatnoj stopi niti o valutnoj klauzuli a nisu joj govorili ništa ni o rizicima kredita u valuti CHF. Iskazala je da je ugovor bio sastavljen od strane banke i da ga je prije potpisivanja pročitala, da je ona po zanimanju odgajatelj i da je koliko toliko razumjela ugovor. Ne sjeća se da je u banci nekoga pitala da joj pojasni nešto iz ugovora ali da je prema banci postupila s punim povjerenjem. Kredit je otplaćivala sama na način da joj se odmah skidao s plaće, da u to vrijeme nije imala nikakav obrt niti da je bila vlasnik bilo koje firme. Iskazala je da je kredit koristila za adaptaciju kuće koju je koristila isključivo za stanovanje. Tužiteljica je iskazala i to da prije ovoga kredita nije imala nikakav drugi kredit ali da je nakon ovoga imala još jedan kredit za auto.

10.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o svim odlučnim činjenicama. To što je tužiteljica u svom iskazu prvo rekla da je predmetni kredit uzela za kupnju automobila iako se zapravo radilo o stambenom kreditu za adaptaciju, sud nije cijenio na štetu tužiteljice iz razloga što je predmetni ugovor o kreditu sklopljen tijekom 2006. godine dakle, prije gotovo dvadeset godina, a i tužiteljica je kasnije sama rekla da je osim ovog imala i još jedan kredit u istoj banci za kupnju automobila. Stoga je opravdano očekivati da se ni tužiteljica zbog proteka vremena nije točno mogla sjetiti namjene kredita o kojem se raspravlja u ovom postupku, a i iz samog Ugovora koji je predmet ovog spora proizlazi da se radi o stambenom kreditu za adaptaciju kojeg ni tuženik nije osporavao.

10.5. Budući da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka i to osobnog bankara TČ koja je navodno pregovarala s tužiteljicom, a uzimajući u obzir iskaz tužiteljice i utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredbi proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 19. travnja 2007., da je tečaj na dan korištenja bio 4,516773, te da je rok otplate 7 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,40%. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 3.530,44 eura, dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 875,37 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u svom nalazu koristio srednji tečaj koji je vrijedio na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta umjesto tečaja koji je vrijedio na dan plaćanja kako je ugovoreno samim Ugovorom o kreditu, vještak je iskazao da je to zaista tako ali da je koristila srednji tečaj HNB-a koji je vrijedio na dan dospijeća upravo iz razloga što je banka u svojim knjigovodstvenim karticama, a što je vidljivo iz prometa za klijenta, zaduživala klijenta na dan datuma dospijeća s tečajem koji je vrijedio na taj datum a ne na datum plaćanja odnosno da je tužitelj u konkretnom slučaju banci plaćao one anuitete s kojima je bio zadužen a to su anuiteti prema srednjem tečaju na dan dospijeća. Osim toga i stanje salda nedospjele glavnice kredita u CHF je banka isto računala prema srednjem tečaju HNB-a koji je vrijedio na datum dospijeća. U konačnici, vještak je iskazao da ovakvim izračunom banka definitivno nije oštećena.

12.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja.

12.2. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

12.3. U odnosu na prigovor tuženika da se u obzir moraju uzeti i tzv. negativne razlike, za napomenuti je da tuženik nema svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača zbog čega se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija pružanje usluga u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa da bi bio dužan vratiti drugoj ugovornoj strani nešto što je primio na temelju ništetnog ugovora (čl.323. ZOO). Dakle, nisu ostvareni zakonski uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita. Za napomenuti je i to da tuženik u odnosu na tzv. negativne razlike tijekom postupka nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev niti konkretan prigovor radi prebijanja već je samo paušalno naveo da bi se iznosi preplate trebali umanjiti za iznos tzv. negativnih razlika (tako i VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

12.3. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potraživala iznos od ukupno 4.405,81 eura sa zateznim kamatama kao u točki II. izreke.

12.4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud o istoj nije odlučivao. Ovo stoga što je tužitelj tužbu u ovom predmetu postavio kao stupnjevitu, sukladno čl.186.b ZPP-a jer nije raspolagao dokumentacijom potrebnom za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja o kojem zapravo ovisi visina tužiteljevog potraživanja. Stoga, uređenje tužbenog zahtjeva sukladno posebnom propisu tj. čl.186.b ZPP-a ne predstavlja preinaku tužbe

13. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužiteljici dosudio iznose kao u izreci presude zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

13.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

14. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sud joj je dosudio trošak na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.456,81 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 24. prosinca 2019. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 24. rujna 2024. i 7. listopada 2024. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 19. rujna 2024. i 10. veljače 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 225,00 eura. Sud je priznao tužiteljici i trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena. Sud tužiteljici nije priznao ni trošak sastava podneska od 25. ožujka 2020. budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka. U odnosu na podnesak od 7. listopada 2024., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka.

Osijek, 7. ožujka 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika