REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3636/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici FS, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 7. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju svotu od 5.967,44 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 13. lipnja 2024. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je osiguranica tužitelja ŠS stradala u prometnoj nesreći 6.12.1991., a koju nesreću je skrivio OS, upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Za uzrokovanje predmetne nesreće OS je pravomoćno proglašen krivim pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu broj KS-160/93. Rješenjima tužitelja broj: 741793 od 11.11.2009. i 5.3.2010. priznato je osiguranici pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 50% bolešću, a 50% ozljedom izvan rada, odnosno predmetnom prometnom nesrećom. Za ranija razdoblja do 31.12.2013. tuženik je dobrovoljno naknadio štetu tužitelju u cijelosti po odštetnim zahtjevima. Za razdoblje isplate mirovine od 1.1.2014. do 31.8.2016. tuženik je u mirnom postupku platio razmjerni iznos štete, dok je za ostatak tužitelj podnio tužbu koja je uvažena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-668/2016 od 20.12.2016. godine. Za razdoblje od 1.9.2016. do 31.8.2018. odgovornost tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2962/2018 od 14.6.2019. godine. Isplatom navedene mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj za razdoblje od 1.7.2021. do 31.5.2024. potražuje svotu štete u iznosu od 5.967,44 eura, što je 50% temeljem ozljede na radu od ukupno isplaćenog iznosa od 11.934,88 eura.
2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13.), zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade štete, svotu od 5.967,44 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog.
4. Međutim, osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, a kakvo pravno shvaćanje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., Rev-5292/2019-2 od 16.6.2020., Rev-x-288/2018 od 25.8.2020 i Rev-12/2022- 2 od 12.01.2022 godine. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Teret dokazivanja navedenog razmjera je na tužitelju.
5. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: KS-160/93 od 14.4.1993. (str. 4-10 spisa), presudu Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj: Kž-1390/93 od 21.9.1993. (str. 12-14 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/09-01 OB: 03319693033 URBROJ: 341-25-05/3-09- 101644 Broj spisa: 741793 od 11.11.2009. i obavijest o pravomoćnosti rješenja od 9.12.2009. (str. 16-17 i 18 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/09-01 OB: 03319693033 URBROJ: 341-25-05/3-09-101644 Broj spisa: 741793 od 4.3.2010. s potvrdom pravomoćnosti (str. 20-22 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/10/OB: 03319693033 URBROJ: 341-25-05/3-10-035676 Broj spisa: 741793 od 5.3.2010. s potvrdom pravomoćnosti (str. 24-26 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 3.11.2009. (str. 28-29 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti od 29.10.2009. (str. 30-32 spisa), obavijesti o isplati od 24.11.2010., 1.3.2012. i 5.6.2014. (str. 34-36 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-668/2016-8 od 20.12.2016. (str. 38-42 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1129/2017-3 od 15.1.2019. (str. 44-46 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2962/2018-8 od 14.6.2019. (str. 48- 54 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 4639/2019-2 od 20.1.2021. (str. 56-62 spisa) i obračun isplate od 12.6.2024. (str. 64 spisa).
6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 5.967,44 eura, a koji iznos predstavlja invalidsku mirovinu koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. svibnja 2024. (11.934,88 eura prema obračunu isplata na str. 64 spisa), razmjernu utjecaju ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći kao ozljede izvan rada na ukupnu invalidnost od 50%.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljeva osiguranica ŠS ozlijeđena u prometnoj nesreći 6. prosinca 1991., a koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika OS, a nije sporno ni da je ŠS priznato pravo na invalidsku mirovinu, u omjeru od 50% prouzročeno posljedicama tog ozljeđivanja.
9. Sporno je da li je tužitelju uopće i u kojoj visini nastala šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja 50% isplaćenog iznosa invalidske mirovine, a iz tvrdnji tuženika bi proizlazilo da bi eventualnu stvarnu štetu moglo predstavljati jedino 50% između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).
11. U razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. svibnja 2024., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP).
12. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
13. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
14. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).
15. Međutim, kako tužitelj nije ni tvrdio da postoji ta razlika, to nije ni dokazivao visinu te razlike, iako je na njemu teret dokaza da mu je nastala opisana razlika, kao stvarna šteta.
16. Imajući u vidu da tužitelj nije dokazao da mu je šteta uopće nastala (dakle da postoji naprijed navedena razlika), a na njemu je bio teret dokaza (čl. 7. st. 1. ZPP-a), to ovaj sud, primjenom naprijed navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.
17. Stoga je o zahtjevu tužitelja odlučeno kao izreci ove presude.
U Zagrebu 7. ožujka 2025.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Tužitelju
II. Tuženiku
