REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P-339/2023-34

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

(prijašnji poslovni broj P-514/2020)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice OTP Banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića, Merime Ibrahimović, Ivane Bilić Komparić, Vladimira Veljovića i Alana Alagića, odvjetnika iz Pule, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 3. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, objavljene 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 40399/06 kojega je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s pravnim prednikom tuženice kao kreditorom 24. travnja 2006. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.15.1. koja glasi:

„Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“ pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.405,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2025. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana dok se u preostalom iznosu do 3.700,00 eura tužiteljev zahtjev odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška u iznosu od 2.216,76 eura zajedno sa sporednom tražbinom od dana donošenja odluke do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom od 7. kolovoza 2020. tužitelj navodi da je 24. travnja 2006. zaključio s prednikom tuženika, HVB-Splitska banka d.d., ugovor o kreditu broj 40399/06 u iznosu kunske protuvrijednosti od 25.200,00 švicarskih franaka (CHF) obračunate po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom vraćanja od 84 mjeseca, s nominalnim iznosom anuiteta od 382,57 CHF uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 6,99%, da je kredit u cijelosti otplaćen u ožujku 2012., da je pravomoćno okončan postupak pod poslovnim brojem P-446/2019 radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o redovnoj promjenjivoj kamatnoj stopi i isplate preplaćenog iznosa, te zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli članka 1.2., članka 10.d i 15.1. kojima se glavnica i anuiteti vežu za kupovni i prodajni tečaj švicarskog franka i isplatu iznosa od 23.119,76 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Tužitelj nakon financijskog vještačenja podneskom od 2. ožujka 2022. povisuje zahtjev tražeći isplatu 25.525,04 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose s dospijećem počevši od 19. srpnja 2006. do zaključno 22. veljače 2012.

2. Odgovorom tuženik osporava navode tužbe i postavljeni zahtjev, ističe prigovor zastare, smatra da su stranke dobrovoljno i svjesno ugovorile kredit s promjenjivom kamatnom stopom, da su akti banke kao opći uvjeti poslovanja dostupni i revidirani od HNB, da je korisnik mogao birati između raznih banaka i kredita, da zbog činjenice što je kredit isplaćen u cijelosti tužitelj ne može isticati ništetnosti niti zahtijevati vraćanje plaćenog, da se utvrđenja iz odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu izravno primijeniti na postupke koje su pokrenuli pojedinci.

3.1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1428/2022-2 od 19. travnja 2023., djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice, ukinuta je presuda P-514/2020-19 od 26. kolovoza 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 15.1 Ugovora o kreditu broj 40399/06 od 24. travnja 2006. koja glasi: „Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“ te u točkama IV. i VI. izreke, odluci o troškovima postupka.

3.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3918/2023 od 16. siječnja 2024. odbijen je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije podnesen protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1428/2022-2 od 19. travnja 2023. koji se odnosi na postavljena pitanja a odbačen u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

4. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o kreditu i saslušan tužitelj.

4.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 40399/06 tužitelju je odobren kredit u protuvrijednosti 25.200,00 CHF prema kupovnom tečaju prednika tuženika na dan korištenja, ugovorena je valutna klauzula za otplatu i to prodajni tečaj prednika tuženika na dan dospijeća.

Člankom 15.1. ugovora određeno je da korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat s promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a banka sa sebe otklanja svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.

4.2. TO iskazuje da se za Splitsku banku odlučio jer se tek otvorila, znao je da mu treba vrijednost 20.000,00 eura i raspitivao se za kredit u tom iznosu, da mu je bankovni službenik sugerirao da uzme taj kredit navodeći da je CHF stabilna valuta, da je promjena tečaja moguća, a ako nastane da će biti minimalna, da je i on smatrao Švicarsku stabilnom državom pa tako i njezinu valutu, da je ugovor u CHF-u zaključio zato što je bila povoljna kamatna stopa, rata kredita je bila niža nego što bi je plaćao u eurima, a odobren mu je i veći iznos, da mu završnu odredbu ugovora prema kojoj samo on snosi rizik promjene tečaja nitko nije posebno objasnio, a ugovor nije imao priliku detaljno pročitati prije potpisivanja, jer mu je predan na šalteru banke, te je pogledao osnovne podatke koji su se odnosili na njega a to su visina kredita, visina rate i kamatne stope, da sve ostale odredbe ugovora nije imao priliku pročitati, a ugovor je sastavila sama banka, da mu nitko nije spomenuo da bi pod određenim okolnostima CHF bio nestabilna, rizična valuta, da mu je kod javnog bilježnika pročitano ono što je i sam pročitao u banci, nije trajalo duže od pet minuta niti mu je bilo što rečeno drugačije vezano za valutu od onoga što mu je već bilo rečeno u banci, da kredit ne bi uzeo da je tada znao ono što zna sada, da je početna rata bila 1.700,00 kn, a završio je otplatu s oko 3.000,00 kuna, da je kredit utrošen u različite svrhe, uglavnom u obnovu ili opremanje kuće u kojoj sada stanuje, da je ranije podizao kredit u tada važećoj valuti u državi.

5. Provedenim dokazima je utvrđeno:

- da je tužitelj 24. travnja 2006. zaključio s prednikom tuženika, HVB-Splitska banka d.d., ugovor o kreditu br. 40399/06 u iznosu kunske protuvrijednosti od 25.200,00 švicarskih franaka (CHF) obračunate po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom vraćanja od 84 mjeseca, s nominalnim iznosom anuiteta od 382,57 CHF uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 6,99%.

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da je tužitelj bio naveden na zaključenje ugovora zbog niže kamatne stope i uvjeravanja da je švicarski franak stabilna valuta, a da mu mogući rizici nisu bili predočeni.

6. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19)

7. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.,156/2022. i 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit, može kredit vratiti prije roka određenog za vraćanje ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, ali je u oba slučaja dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, a banka ne može uračunati kamate za vrijeme od vraćanja kredita do dana kada je kredita trebalo vratiti prema ugovoru. Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

8. Odredba ugovora da korisnik kredita bezuvjetno pristaje, svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora, ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene tečaja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem da rizik promjene tečaja snosi isključivo korisnik kredita jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

9. Tužitelju je priznat trošak pristojbe za tužbu i presudu od 77,14 eura, vještačenja od 265,45 eura, nagrade punomoćniku za sastavljanje opomene pred tužbu prema Tbr.37 OT 25 bodova, tužbe, podneska od 28. listopada 2021. kojim se očitovao na odgovor tuženika, podneska od 2. ožujka 2022. kojim se očitovao na vještačenje, podneska od 5. srpnja 2022., zastupanje na ročištima 4. studenoga 2021., 13. srpnja 2022. i 3. veljače 2025. po 100 bodova, zastupanje na ročištu za objavu 26. kolovoza 2022. i 7. ožujka 2025. prema Tbr.9.3.OT po 50 bodova, ukupno 825 bodova što primjenom Tbr. 46., 52., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 2.062,50 eura.

9.1. Tužitelju nije priznat trošak nagrade punomoćniku za sastav podneska od 26. studenoga 2021. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma.

9.2. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) jer tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (44,42 naspram 3.387,75) zbog kojeg nije nastao poseban trošak.

9.3. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

U Puli 7. ožujka 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave. O žalbi odlučuje Županijski sud u Varaždinu

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužitelja Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule

2. punomoćniku tuženika Alanu Alagiću, odvjetniku iz Pule