REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1654/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice NVU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Odvjetnikom društvu Kardum i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB: 36514183925, Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, dana 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. II i III Ugovora o kreditu broj: 00680 od 29.6.2007. godine te u čl. 5. Uvjeta ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita, i tužitelja kao primatelja kredita u dijelu u kojem je ugovorena primjena tečaja CHF.

II. Nalaže se tuženiku, Porsche Mobiliti d.o.o., iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužitelju NVU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 00680 od 29.6.2007. godine o valutnoj klauzuli CHF, isplati iznos od 4.759,20 EUR-a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4,35 eur od 29.8.2007. godine pa do isplate

- 2,12 eur od 28.9.2007. godine pa do isplate

- 3,45 eur od 30.11.2007. godine pa do isplate

- 6,75 eur od 31.1.2008. godine pa do isplate

- 4,70 eur od 1.3.2008. godine pa do isplate

- 12,39 eur od 2.4.2008. godine pa do isplate

- 6,79 eur od 1.5.2008. godine pa do isplate

- 1,29 eur od 31.5.2008. godine pa do isplate

- 3,71 eur od 28.6.2008. godine pa do isplate

- 4,72 eur od 25.7.2008. godine pa do isplate

- 1,19 eur od 3.9.2008. godine pa do isplate

- 5,05 eur od 30.9.2008. godine pa do isplate

- 13,34 eur od 28.10.2008. godine pa do isplate

- 17,26 eur od 29.11.2008. godine pa do isplate

- 8,25 eur od 31.12.2008. godine pa do isplate

- 30,80 eur od 3.2.2009. godine pa do isplate

- 32,55 eur od 3.3.2009. godine pa do isplate

- 23,05 eur od 2.4.2009. godine pa do isplate

- 25,77 eur od 5.5.2009. godine pa do isplate

- 26,65 eur od 30.5.2009. godine pa do isplate

- 22,34 eur od 1.7.2009. godine pa do isplate

- 23,39 eur od 30.8.2009. godine pa do isplate

- 21,55 eur od 3.9.2009. godine pa do isplate

- 21,56 eur od 7.10.2009. godine pa do isplate

- 19,30 eur od 4.11.2009. godine pa do isplate

- 23,85 eur od 4.12.2009. godine pa do isplate

- 22,56 eur od 6.1.2010. godine pa do isplate

- 27,68 eur od 2.2.2010. godine pa do isplate

- 29,52 eur od 2.3.2010. godine pa do isplate

- 31,00 eur od 8.4.2010. godine pa do isplate

- 33,92 eur od 6.5.2010. godine pa do isplate

- 39,31 eur od 2.6.2010. godine pa do isplate

- 42,98 eur od 3.7.2010. godine pa do isplate

- 48,76 eur od 4.8.2010. godine pa do isplate

- 52,06 eur od 2.9.2010. godine pa do isplate

- 56,61 eur od 2.10.2010. godine pa do isplate

- 54,93 eur od 3.11.2010. godine pa do isplate

- 57,44 eur od 7.12.201020132014. godine pa do isplate,

- 69,71 eur od 11.1.2011. godine pa do isplate,

- 69,17 eur od 9.2.2011. godine pa do isplate,

- 68,49 eur od 9.3.2011. godine pa do isplate,

- 74,61 eur od 9.4.2011. godine pa do isplate,

- 67,12 eur od 10.5.2011. godine pa do isplate,

- 74,34 eur od 9.7.2011. godine pa do isplate,

- 86,24 eur od 12.10.2011. godine pa do isplate,

- 103,71 eur od 12.10.2011. godine pa do isplate,

- 115,43 eur od 12.10.2011. godine pa do isplate,

- 93,65 eur od 12.10.2011. godine pa do isplate,

- 85,79 eur od 5.11.2011. godine pa do isplate,

- 85,88 eur od 29.11.2011. godine pa do isplate,

- 91,74 eur od 11.1.2012. godine pa do isplate,

- 97,02 eur od 3.2.2012. godine pa do isplate,

- 98,10 eur od 31.3.2012. godine pa do isplate,

- 95,80 eur od 12.5.2012. godine pa do isplate,

- 94,92 eur od 1.6.2012. godine pa do isplate,

- 97,93 eur od 8.8.2012. godine pa do isplate,

- 98,16 eur od 8.8.2012. godine pa do isplate,

- 95,86 eur od 13.9.2012. godine pa do isplate,

- 94,16 eur od 13.9.2012. godine pa do isplate,

- 87,95 eur od 23.10.2012. godine pa do isplate,

- 95,66 eur od 4.12.2012. godine pa do isplate,

- 96,61 eur od 9.1.2013. godine pa do isplate,

- 95,78 eur od 6.4.2013. godine pa do isplate,

- 86,67 eur od 11.4.2013. godine pa do isplate,

- 90,88 eur od 11.4.2013. godine pa do isplate,

- 91,68 eur od 17.4.2013. godine pa do isplate,

- 96,47 eur od 28.6.2013. godine pa do isplate,

- 86,13 eur od 23.7.2013. godine pa do isplate,

- 86,84 eur od 24.8.2013. godine pa do isplate,

- 88,26 eur od 26.9.2013. godine pa do isplate,

- 87,57 eur od 5.11.2013. godine pa do isplate,

- 90,29 eur od 3.12.2013. godine pa do isplate,

- 92,73 eur od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- 92,86 eur od 29.1.2014. godine pa do isplate,

- 95,84 eur od 26.3.2014. godine pa do isplate,

- 92,87 eur od 5.4.2014. godine pa do isplate,

- 96,94 eur od 6.5.2014. godine pa do isplate,

- 99,39 eur od 6.6.2014. godine pa do isplate,

- 97,37 eur od 2.7.2014. godine pa do isplate,

- 94,07 eur od 5.7.2014. godine pa do isplate,

- 95,57 eur od 4.9.2014. godine pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2007.. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), a od 1. siječnja 2008.. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. III. Ugovora o kreditu broj: 00680 od 29.6.2007. godine sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita, i tužitelja kao primatelja kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 908,45 CHF.

IV. Nalaže se tuženiku, Porsche Mobiliti d.o.o., iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužitelju NVU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova zaključenja ugovora isplati iznos od 537,58 eura uvećano za pripadajuću u zateznu kamatu tekuću od 4.7.2007.. do isplate, i to do 31. prosinca 2007.. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), a od 1. siječnja 2008.. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim odredba Općih uvjeta ugovora o kreditu i to čl. 7., 9. i 20.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.839,29 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2025. pa do isplate,, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je njezin prednik NV s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu 29. lipnja 2007., kojim je tuženik predniku tužiteljice stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 26.864,11 CHF. Prednik tužitelja i tuženik su sklopili Ugovor o kreditu na način da je tuženik predočio predniku tužitelja šprancu ugovora o kojoj se nije moglo pregovarati niti se pregovaralo, već su djelatnici tuženika u svoju standardnu šprancu ugovora samo unijeli podatke o imenu i adresi prednika tužitelja, te iznosu kredita. Dakle, radilo se o ponudi tuženika (i ostalih banaka uostalom) za sklapanje ugovora po principu „uzmi ili ostavi“. Po pristanku prednika tužitelja na ponuđenu šprancu ugovora pristupalo se potpisivanju Ugovora o kreditu. Nijedna odredba Ugovora o kreditu dakle nije bila predmet pregovora između prednika tužitelja i tuženika već je šprancirani tekst ugovora pripremljen od strane tuženika s ubačenim generalijama prednika tužitelja ponuđen predniku tužitelja koji je na to pristao jer izbora nije imao. Ističe kako su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita nepoštene i kao takve ništetne. Slijedom navedenog predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu iznos s osnove valutne klauzule i plaćene naknade za obradu kredita, kao i troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i nedostatak aktivne legitimacije te navodi da se tužitelj neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda. Osporava da bi predmetne ugovorna odredbe bile nepoštene i time ništetne. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužiteljica je podneskom od 3. studenog 2024. specificirala komdemnatorni tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te predložila da sud naloži tuženiku isplatiti joj iznos 4.759,20 eura s osnove valutne klauzule te iznos od 537,58 eura s osnove plaćene naknade za obradu kredita, sve sa zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 9-12), Rješenje o nasljeđivanju od 26. studenog 2014.. (listovi 13-14) popis uplata (listovi 15-24), plan otplate (listovi 25-26, 28-30), promjene kamatne stope (list 27), izjavu FV od 28. rujna 2023. (listovi 82-84) izveden je dokaz financijskim vještačenjem (listovi 107-113) i saslušanjem tužiteljice (listovi 124-125). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka IV s obzirom da je tužiteljica odustala od navedenog dokaznog prijedloga na ročištu 4. veljače 2025.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 29. lipnja 2007.., kojim je tuženik predniku tužiteljice stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 26.864,11 CHF.

7. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Ujedno je sporna valjanost odredbe kojom je ugovorena naknada odnosno trošak zaključenja kredita.

8. Iz odredbe čl. II. i III. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita u u kunsko protuvrijednosti 26.864,11 CHF prema prodajnom tečaju za devize tuženika te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize važećem na dan plaćanja, sve u vezi čl. 5. Uvjeta Ugovora. Iz odredbe čl. III Ugovora o kreditu proizlazi da troškovi zaključenja Ugovora iznose 908,45 CHF.

9. Osnovano tuženik ističe da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd - 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu koja je u bitnome navela da je predmetni kredit sklopio njen sada pok. suprug koji je htio kupiti novi automobil za sebe. U to vrijeme bio je u stalnom odnosu na HRT-u, gdje je bio zaposlen do svoje smrti. Nije imao otvoren obrt niti kakvo trgovačko društvo. Nije bila prisutna kada je sklopljen ugovor već je bio prisutan njegov sin IV, ali joj je kasnije rekao da je kredit vezan uz švicarac i kako je kasnije rastao švicarac tako su porasle i rate kredita. Čak mu je morala pomoći s otplatom i prodala je zlatninu a novac joj je poslao i njezin otac. Nema neposrednih saznanja o samom sklapanju ugovora, ali zna da su zadnju ratu nakon što je umro, otplatili sinovi. Inače rate kredita otplaćivao je pok. suprug, a kako je navela pomogla mu je kao i njezin otac. Navodi da auto koji je kupljen navedenim kreditom pok. suprug nikad nije koristio za ništa drugo osim za osobne potrebe jer je za bilo kakvo službeno putovanje imao na raspolaganju službeni automobil. Nema saznanja o tome je li pok. suprugu tražio da mu se odobri kredit u kunama ili kakvoj drugoj valuti. Pretpostavlja da njenog supruga tuženik nije upozorio posebno da bi tečaj CHF mogao rasti, ali ne zna za sigurno. Navodim da je vidjela u izvodima da je njen sada pok. suprug pored plaće koju je primao od HRT-a imao i neka dodatna primanja za filmove ili serije koje je radio a za koje bi on izdao račun HRT-u, odnosno vidjela je da su HRT-u, a na račun pok. supruga isplaćivani iznosi pored plaće.

11. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan u dijelu u kojem navodi kako su toliko porasle rate kredita da je tužiteljica svom suprugu morala pomoći otplaćivati kredit. Iako tužiteljica nema neposrednih saznanja o pregovorima koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, o njihovu sadržaju sud zaključuje temeljem isprava u spisu, posebno samog Ugovora o kreditu te općih uvjeta ugovora o kreditu koji su njegov sastavni dio. Ovdje valja napomenuti da sud nije posebno cijenio izjavu FV (list 82-84 spisa) s obzirom da isti nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Kako iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavljen na obrascu tuženika, prema unaprijed formuliranom sadržaju, što tuženik niti ne spori, u kojem je samo navedena obveza prednika tužitelja vezana uz valutu CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. te troškovi zaključenja ugovora o kreditu te što su sastavni dio predmetnog Ugovora opći uvjeti također sastavljeni i unaprijed formulirani od strane tuženika, to ovaj sud zaključuje da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da prednik tužitelja nije imao utjecaja na njezin sadržaj, slijedom čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

15. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Prednik tužitelja, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

16. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine auta predniku tužitelja kao fizičkoj osobi, što je u skladu i sa iskazom tužiteljice iz kojeg proizlazi da je predmetni kredit uzeo njezin suprug radi kupnje auta za osobne svrhe jer je za bilo kakvo službeno putovanje imao na raspolaganju službeni automobil. Pritom prema shvaćanju ovog suda činjenica da je tužiteljica vidjela u izvodima da je njen sada pok. suprug pored plaće koju je primao od HRT-a imao i neka dodatna primanja za filmove ili serije koje je radio a za koje bi on izdao račun HRT-u, odnosno vidjela je da su HRT-u, a na račun pok. supruga isplaćivani iznosi pored plaće, nije od utjecaja na raniji zaključak suda, s obzirom na iskaz tužiteljice da njezin suprug nije imao otvoren obrt niti trgovačko društvo. Slijedom čega sud utvrđuje da je prednik tužiteljice potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

18. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i naknada za troškove zaključenja ugovora, odnosno u dijelu točaka II. i III Ugovora o kreditu te čl. 5. Uvjeta ugovora o kreditu, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je prednik tužitelja platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita, kao i iznos plaćenih troškova zaključenja ugovora. Sud je odbio zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim odredba Općih uvjeta i to čl. 7., 9. i 20., s obzirom da u predmetnim Općim uvjetima nema čl. 20., a nije jasno iz kojeg bi razloga bile ništetne odredbe čl. 7. i 9. Općih uvjeta budući da se iste odnose na zaštitu prava davatelja kredita i očuvanje vrijednosti.

19. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i naknadi za troškove zaključenja kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž- 1996/19 od 14. rujna 2020.).

20. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja reći da iz Rješenja o nasljeđivanju broj O-5263/14-11 UPP-OS-55/14-11 Javnog bilježnika Nenada Dolinara od 26. studenog 2014.. proizlazi da je tužiteljica proglašena zakonskom nasljednicom iza svog pokojnog supruga NV, slijedom čega je kao njegov univerzalni pravni sljednik ovlaštena i legitimirana potraživati utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu te isplate, s osnove navedenih odredbi. Pored navedenog treba istaknuti da je prema shvaćanju ovog suda pravno neodlučno je li tko je plaćao pojedine anuitete temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Ovo zato što je odredbom čl. 161. st. 1. ZOO-a propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema Ugovoru ili prema naravi obveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Odnos između glavnog dužnika - tužitelja i treće osobe, ne tiče se tuženika kao kreditora pa je pravno neodlučno je li pojedine anuitete otplaćivala tužiteljica ili neka treća osoba (tako Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-787/21 od 15. veljače 2022. i dr.). Slijedom navedenog, za zaključiti je da je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

21.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate, pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

21.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 35.858,28 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 4.759,20 EUR. Prema Ugovoru o kreditu (list 9 spisa) troškovi zaključenja Ugovora iznose 908,45 CHF. Ukupno naplaćeni troškovi zaključenja Ugovora o kreditu iznose 537,58 EUR.

21.3. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

22. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u iznosu od 4.759,20 eura te 537,58 eura s osnove troškova zaključenja ugovora, prema nalazu i mišljenju vještaka. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je do 31. prosinca 2007.. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.. nadalje po čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, a tuženikovo postupanje je ocijenjeno nepoštenim, zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

24. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), a s obzirom da tužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio u svom zahtjevu, a glede kojeg nisu nastali posebni troškovi, prema troškovniku predanom na ročištu održanom 4. veljače 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 10. travnja 2024. i 3. studenog 2024., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 10. rujna 2024. i 4. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), te za ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9.3. Tarife), ukupno 1.100,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.375,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18, 51/23) tužiteljica ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 99,42 eura i na presudu u iznosu od 99,42 eura, te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 265,45 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.839,29 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki VI. izreke.

U Zagrebu, 7. ožujka 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.