Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-366/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sutkinji Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužiteljice UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012437910, koji su dana 24.4.2007. sklopili tužiteljica UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,15% godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.971,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 67,01 eur počam od 31.08.2007.

na iznos od 67,00 eur počam od 30.09.2007.

na iznos od 66,98 eur počam od 31.10.2007.

na iznos od 66,97 eur počam od 30.11.2007.

na iznos od 66,95 eur počam od 31.12.2007.

na iznos od 66,94 eur počam od 31.01.2008.

na iznos od 116,82 eur počam od 29.02.2008.

na iznos od 116,81 eur počam od 31.03.2008.

na iznos od 116,79 eur počam od 30.04.2008.

na iznos od 116,77 eur počam od 31.05.2008.

na iznos od 116,75 eur počam od 30.06.2008.

na iznos od 116,73 eur počam od 31.07.2008.

na iznos od 116,72 eur počam od 31.08.2008.

na iznos od 116,70 eur počam od 30.09.2008.

na iznos od 116,68 eur počam od 31.10.2008.

na iznos od 116,65 eur počam od 30.11.2008.

na iznos od 116,63 eur počam od 31.12.2008.

na iznos od 119,89 eur počam od 31.01.2009.

na iznos od 119,87 eur počam od 28.02.2009.

na iznos od 119,85 eur počam od 31.03.2009.

na iznos od 119,82 eur počam od 30.04.2009.

na iznos od 119,79 eur počam od 31.05.2009.

na iznos od 119,77 eur počam od 30.06.2009.

na iznos od 116,48 eur počam od 31.07.2009.

na iznos od 116,45 eur počam od 31.08.2009.

na iznos od 116,42 eur počam od 30.09.2009.

na iznos od 116,39 eur počam od 31.10.2009.

na iznos od 116,36 eur počam od 30.11.2009.

na iznos od 116,33 eur počam od 31.12.2009.

na iznos od 116,30 eur počam od 31.01.2010.

na iznos od 116,27 eur počam od 28.02.2010.

na iznos od 116,23 eur počam od 31.03.2010.

na iznos od 116,20 eur počam od 30.04.2010.

na iznos od 116,16 eur počam od 31.05.2010.

na iznos od 116,12 eur počam od 30.06.2010.

na iznos od 116,08 eur počam od 31.07.2010.

na iznos od 116,05 eur počam od 31.08.2010.

na iznos od 116,02 eur počam od 30.09.2010.

na iznos od 115,98 eur počam od 31.10.2010.

na iznos od 93,54 eur počam od 30.11.2010.

na iznos od 93,50 eur počam od 31.12.2010.

na iznos od 93,46 eur počam od 31.01.2011.

na iznos od 93,41 eur počam od 28.02.2011.

na iznos od 93,38 eur počam od 31.03.2011.

na iznos od 93,33 eur počam od 30.04.2011.

na iznos od 77,43 eur počam od 31.05.2011.

na iznos od 77,39 eur počam od 30.06.2011.

na iznos od 77,35 eur počam od 31.07.2011.

na iznos od 61,52 eur počam od 31.08.2011.

na iznos od 61,47 eur počam od 30.09.2011.

na iznos od 61,44 eur počam od 31.10.2011.

na iznos od 61,40 eur počam od 30.11.2011.

na iznos od 61,36 eur počam od 31.12.2011.

na iznos od 61,32 eur počam od 31.01.2012.

na iznos od 61,28 eur počam od 29.02.2012.

na iznos od 61,24 eur počam od 31.03.2012.

na iznos od 61,20 eur počam od 30.04.2012.

na iznos od 61,16 eur počam od 31.05.2012.

na iznos od 61,11 eur počam od 30.06.2012.

na iznos od 61,07 eur počam od 31.07.2012.

na iznos od 61,03 eur počam od 31.08.2012.

na iznos od 60,99 eur počam od 30.09.2012.

na iznos od 60,94 eur počam od 31.10.2012.

na iznos od 60,90 eur počam od 30.11.2012.

na iznos od 60,85 eur počam od 31.12.2012.

na iznos od 73,09 eur počam od 31.01.2013.

na iznos od 73,04 eur počam od 28.02.2013.

na iznos od 72,99 eur počam od 31.03.2013.

na iznos od 72,93 eur počam od 30.04.2013.

na iznos od 72,87 eur počam od 31.05.2013.

na iznos od 72,82 eur počam od 30.06.2013.

na iznos od 72,77 eur počam od 31.07.2013.

na iznos od 72,71 eur počam od 31.08.2013.

na iznos od 72,65 eur počam od 30.09.2013.

na iznos od 72,59 eur počam od 31.10.2013.

na iznos od 72,54 eur počam od 30.11.2013.

na iznos od 72,48 eur počam od 31.12.2013.

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 29.prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012437910, koji su dana 24.4.2007. sklopili tužiteljica UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane u CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.738,03 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 6,32 eur počam od 29.02.2008.

na iznos od 14,68 eur počam od 31.03.2008.

na iznos od 0,90 eur počam od 30.04.2008.

na iznos od 1,89 eur počam od 31.05.2008.

na iznos od 41,05 eur počam od 30.06.2008.

na iznos od 13,58 eur počam od 31.07.2008.

na iznos od 49,02 eur počam od 31.08.2008.

na iznos od 50,50 eur počam od 30.09.2008.

na iznos od 52,64 eur počam od 31.10.2008.

na iznos od 45,91 eur počam od 30.11.2008.

na iznos od 46,98 eur počam od 31.12.2008.

na iznos od 38,21 eur počam od 31.01.2009.

na iznos od 29,46 eur počam od 28.02.2009.

na iznos od 32,44 eur počam od 31.03.2009.

na iznos od 38,79 eur počam od 30.04.2009.

na iznos od 36,05 eur počam od 31.05.2009.

na iznos od 31,95 eur počam od 30.06.2009.

na iznos od 37,75 eur počam od 31.07.2009.

na iznos od 43,38 eur počam od 31.08.2009.

na iznos od 51,86 eur počam od 30.09.2009.

na iznos od 50,58 eur počam od 31.10.2009.

na iznos od 66,49 eur počam od 30.11.2009.

na iznos od 61,26 eur počam od 31.12.2009.

na iznos od 65,49 eur počam od 31.01.2010.

na iznos od 96,28 eur počam od 28.02.2010.

na iznos od 82,85 eur počam od 31.03.2010.

na iznos od 118,97 eur počam od 30.04.2010.

na iznos od 106,73 eur počam od 31.05.2010.

na iznos od 90,29 eur počam od 30.06.2010.

na iznos od 116,71 eur počam od 31.07.2010.

na iznos od 144,58 eur počam od 31.08.2010.

na iznos od 124,94 eur počam od 30.09.2010.

na iznos od 131,48 eur počam od 31.10.2010.

na iznos od 118,96 eur počam od 30.11.2010.

na iznos od 125,13 eur počam od 31.12.2010.

na iznos od 161,44 eur počam od 31.01.2011.

na iznos od 153,96 eur počam od 28.02.2011.

na iznos od 205,02 eur počam od 31.03.2011.

na iznos od 200,46 eur počam od 30.04.2011.

na iznos od 162,61 eur počam od 31.05.2011.

na iznos od 160,76 eur počam od 30.06.2011.

na iznos od 158,28 eur počam od 31.07.2011.

na iznos od 166,03 eur počam od 31.08.2011.

na iznos od 175,11 eur počam od 30.09.2011.

na iznos od 174,07 eur počam od 31.10.2011.

na iznos od 168,32 eur počam od 30.11.2011.

na iznos od 170,98 eur počam od 31.12.2011.

na iznos od 175,20 eur počam od 31.01.2012.

na iznos od 170,56 eur počam od 29.02.2012.

na iznos od 172,35 eur počam od 31.03.2012.

na iznos od 168,99 eur počam od 30.04.2012.

na iznos od 163,40 eur počam od 31.05.2012.

na iznos od 169,51 eur počam od 30.06.2012.

na iznos od 167,23 eur počam od 31.07.2012.

na iznos od 172,40 eur počam od 31.08.2012.

na iznos od 164,10 eur počam od 30.09.2012.

na iznos od 169,44 eur počam od 31.10.2012.

na iznos od 175,44 eur počam od 30.11.2012.

na iznos od 169,79 eur počam od 31.12.2012.

na iznos od 158,59 eur počam od 31.01.2013.

na iznos od 156,45 eur počam od 28.02.2013.

na iznos od 159,46 eur počam od 31.03.2013.

na iznos od 163,41 eur počam od 30.04.2013.

na iznos od 171,27 eur počam od 31.05.2013.

na iznos od 168,13 eur počam od 30.06.2013.

na iznos od 172,39 eur počam od 31.07.2013.

na iznos od 166,58 eur počam od 31.08.2013.

na iznos od 145,12 eur počam od 30.09.2013.

na iznos od 146,57 eur počam od 31.10.2013.

na iznos od 144,64 eur počam od 30.11.2013.

na iznos od 142,63 eur počam od 31.12.2013.

na iznos od 139,62 eur počam od 31.01.2014.

na iznos od 143,25 eur počam od 28.02.2014.

na iznos od 145,27 eur počam od 31.03.2014.

na iznos od 149,08 eur počam od 30.04.2014.

na iznos od 149,36 eur počam od 31.05.2014.

na iznos od 152,43 eur počam od 30.06.2014.

na iznos od 153,85 eur počam od 31.07.2014.

na iznos od 154,84 eur počam od 31.08.2014.

na iznos od 155,06 eur počam od 30.09.2014.

na iznos od 155,06 eur počam od 31.10.2014.

na iznos od 155,06 eur počam od 30.11.2014.

na iznos od 155,06 eur počam od 31.12.2014.

na iznos od 155,06 eur počam od 31.01.2015.

na iznos od 155,06 eur počam od 28.02.2015.

na iznos od 155,06 eur počam od 31.03.2015.

na iznos od 155,06 eur počam od 30.04.2015.

na iznos od 155,06 eur počam od 31.05.2015.

na iznos od 6,32 eur počam od 30.06.2015.

na iznos od 14,68 eur počam od 31.07.2015.

na iznos od 0,90 eur počam od 31.08.2015.

na iznos od 1,89 eur počam od 30.09.2015.

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 29. prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.318,93 eur sa zakonskim zateznim kamatama, s osnove preplaćenog iznosa temeljem promjenjive kamatne stope.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 4.610,49 eur sa zakonskim zateznim kamatama, s osnove preplaćenog iznosa temeljem valutne klauzule u CHF.

VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 6.781,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama, na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice.

VIII. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. ožujka 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom 24.4.2007. sklopila Ugovor o kreditu broj: 9012437910 (dalje: Ugovor o kreditu). Isto tako s tuženikom je 16.12.2015. sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012437910, kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR (dalje: Dodatak). Ugovorom o kreditu tužiteljici je odobren kredit u iznosu od 135.431,12 CHF koji se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina. Odredbom članka 4. Ugovora o kreditu propisana je kamata na kredit te se tužiteljica obvezala platiti tuženiku redovitu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, a kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila je 4,15% godišnje. U razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu pa nadalje, tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom mijenjao kamatnu stopu. Isto tako odredbom članka 7. Ugovora o kreditu propisano je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke, važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži i glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora o kreditu. Za slučaj izmjene redovite kamatne stope, tužiteljica je pristala da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezala plaćati tako izmijenjene anuitete. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki II. izreke u kojoj je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je pod točkom I. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki II. izreke u kojoj je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik, povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojim je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se pozvati u posebnim parnicama na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozivati. Tužiteljica se poziva na pravna shvaćanja iz navedenih presuda kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak. Kako su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta. Činjenica da su stranke sklopile Dodatak temeljem kojega je provedena konverzija CHF kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR ne znači da je tužiteljica kao potrošač izgubila pravo na utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime preplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 6.971,28 EUR, na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 10.738,03 EUR i na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice iznos od 6.781,45 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati pa je promašeno pozivanje tužiteljice na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13. Interes za podizanje tužbe može postojati samo ako postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Kako u trenutku podizanja tužbe više nema povrede, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje više nema. Također, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog Ugovora. Konverzija je utvrđena valjanom te je provedena sukladno zakonu kojim je izričito određen način provođenja konverzije. Tužiteljica je pristala na konverziju i prihvatila izračun, a konverzija je za tuženika bila obvezujuća. Prihvatom tužbenog zahtjeva tužiteljica bi bila dva puta obeštećena jer joj je preplata uračunata u stanje duga prilikom konverzije. Valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u Republici Hrvatskoj izričito su dopušteni zakonom. Ugovor o kreditu soleminiziran je od strane javnog bilježnika. Tužiteljica je poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog Ugovora o kreditu nije tražila razjašnjenja ugovornih obveza pa se može zaključiti da spornih odredbi nije bilo, da su tužiteljici bile jasne ugovorne odredbe te njezina prava i obveze. Tužiteljica je od tuženika prije zaključenja Ugovora o kreditu dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije te je to potvrdila svojim potpisom Ugovora, a Ugovor je osim toga tužiteljici ponovno pojašnjen i od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tužiteljica pogrešno tumači naprijed spomenutu presudu Visokog trgovačkog suda RH na način da zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što iz te presude ne proizlazi. Naime sud nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je volja stranaka bila ugovaranje promjenjive, a ne fiksne kamatne stope te ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Ugovor o kreditu sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je tužiteljica bila prethodno upoznata. Tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope. Tuženik je tužiteljicu obavještavao o promjeni kamatne stope te joj slao izmijenjeni otplatni plan. Kamatna stopa po kojoj će banka plasirati kredite odraz je politike banke i tržišnih uvjeta te banka ima opravdani interes uskladiti svoje kamatne stope s promjenjivim prilikama na tržištu kapitala, dakle kamatna stopa mijenja se sukladno tržišnim uvjetima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi banaka. Iz Ugovora o kreditu također proizlazi da je tužiteljica bila upoznata s mogućim primjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te je tužiteljica bila informirana o svim rizicima promjene tečaja CHF. Zaključno tuženik ističe prigovor zastare.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 9012437910 od 24. travnja 2007. (str.17-20 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012437910 od 16. prosinca 2015. (str. 21-24 spisa i str. 42-44 spisa), plan otplate za razdoblje od 31. listopada 2015. do 30. travnja 2037. (str. 25-27 spisa), plan otplate za razdoblje od 31. svibnja 2007. do 29. veljače 2029. (str. 28-30 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 30. travnja 2019. (str. 31-33 spisa), obavijest od 11. studenog 2015. (str. 34-35 spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (str. 36-40 spisa), izvadak otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015. po ugovoru o kreditu broj 9012437910 (str. 41 spisa), obavijest korisnika kredita o prihvatu izračuna konverzije (str. 45 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (str. 46-49 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 50-66 spisa), sudsku praksu (str. 89-96 spisa, str. 126- 157 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, financije i knjigovodstvo Ksenije Vrebac (str. 168-179 spisa), saslušana je tužiteljica UK te vještak Ksenija Vrebac. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika i osobnog bankara s obzirom da takav svoj prijedlog tuženik tijekom postupka nije konkretizirao, odnosno nije dostavio ime, prezime i adresu predloženih svjedoka.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor-banka, sklopili 24. travnja 2007. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 135.431,23 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. U članku 4.1. Ugovora o kreditu propisana je kamata na kredit te je navedeno da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 4,15 % godišnje. U članku 7.2. Ugovora o kreditu, kojim se uređuje otplata kredita, navedeno je da se kredit u iznosu od 135.431,23 CHF i kamata iz članka 4. Ugovora otplaćuju u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora. Među stranka nije sporno niti da je kamatna stopa (promjenjiva) mijenjana od strane tuženika i to na način da je u utuženom periodu ista rasla u odnosu na početno ugovorenu kao i da je u roku otplate rastao i tečaj CHF u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen. Također među stranka nije sporno da je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

6. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke. Tužiteljica UK u svom je iskazu navela da je predmetni kredit uzela radi rješavanja stambenog pitanja, odnosno radi kupnje stana u kojemu i danas živi. Kredit nije u cijelosti otplatila. U vrijeme podizanja kredita nije bila nositelj OPG-a niti član nekog trgovačkog društva. Kada se odlučila za podizanje kredita za uvjete se išla raspitati u sve banke koje imaju poslovnicu u [adresa], a za tuženika se odlučila jer je tamo od ranije imala otvoren račun i jer su tamo uvjeti za podizanje kredita i kamate bili najpovoljniji, a kredit je dobila u okviru ponude za mlade do 40 godina. U banci su joj ponudili kredit u CHF-u, iako je ona htjela podići kredit u kunama, a tražila je izračun i za kredit u eurima. Međutim, ispunjavala je jedino uvjete za kredit u CHF-u. Kada je došla potpisati Ugovor o kreditu on ju je već dočekao unaprijed pripremljen i ona nije mogla utjecati na njegov sadržaj. Radilo se o tipiziranom ugovoru u kojemu su uvjeti propisani od strane banke. U banci joj nije dana mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu te joj je rečeno da mogućnost pregovaranja imaju samo pravne osobe, a ne i obični građani. U banci joj od strane službenika nisu objašnjavane pojedine odredbe Ugovora o kreditu, već su joj rekli da se ne treba ništa bojati, da su takvi krediti plasirani već neko vrijeme i da je CHF stabilna valuta. Prilikom potpisivanja Ugovora rekla je da joj nešto nije jasno ali joj je rečeno da se radi o tipiziranim ugovorima i da sve može pročitati u Ugovoru. Nitko od službenika u banci nije ju upozorio na rizike vezane uz ugovaranje valutne klauzule ili promjenjive kamatne stope. Znala je što znače pojmovi valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Ugovor o kreditu nije pročitala jer za to nije bilo vremena. Kod javnog bilježnika, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, također joj nitko nije pojašnjavao odredbe Ugovora o kreditu niti ju je upozoravao na kakve rizike. Kada joj je rata kredita krenula rasti bila je u banci kako bi se raspitala za metode zaštite te su joj je rečeno da joj banka ne može izaći u susret. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija potpisala je jer je smatrala da je to pomoć i jer joj je rata kredita u to vrijeme dosezala visinu plaće. Smatra da konverzijom nije u cijelosti obeštećena i potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije se odrekla prava na obeštećenje.

7. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio budući da je ista jasno, razumljivo i logično iskazivala o okolnostima sklapanja Ugovora o kreditu i pregovorima. Osim toga tužiteljica je potvrdila kako je Ugovor sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogla utjecati, nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Uz navedeno, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj kao potrošaču od strane tuženika kao pružatelja usluga nije predočena informacija o rizicima koji su vezani za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.

8. Dalje je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju financije i knjigovodstvo Kseniji Vrebac. U nalazu i mišljenju vještak navodi da pozitivna razlika između početno ugovorene i stvarno plaćene kamate u utuženom razdoblju, kada je obračunata veća kamatna stopa od prvobitno ugovorene, iznosi 11.690,74 CHF, odnosno 52.525,06 kuna, obračunato prema fiksnom tečaju konverzije, razlika iznosi 6.971,28 eura. Negativna razlika kada je kamata na stambene kredite s valutnom klauzulom u CHF bila zakonski ograničena na 3,23 %, iznosi - 1.707,98 CHF, odnosno - 7.673,75 kuna. Obračunato prema fiksnom tečaju konverzije, razlika iznosi – 1.018,48 eura. Pozitivna razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule stvarno plaćala i iznosa koji bi plaćala da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita, odnosno razlika koja je nastala u razdoblju kada je tečaj švicarskog franka na dan plaćanja bio viši od tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno iznosi 80.905,95 kuna, odnosno 10.738,03 eura. Negativna razlika manje plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ukupno iznosi - 483,51 kuna, odnosno - 64,18 eura. Razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj (na dan isplate kredita) i neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije iznosi 39.279,96 kuna, odnosno 5.213,35 eura. Prema Izračunu konverzije, višak uplate za EUR anuitete u simuliranom otplatnom planu iznosi 51.793,32 kune (Dodatak Ugovoru o kreditu, čl. 3). što prema tečaju EUR- a na dan konverzije iznosi 6.781,45 eura. Tužiteljica kao potrošač nije u cijelosti obeštećena provođenjem konverzije u odnosu na nepoštenost ugovorenih odredbi po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te razlika između iznosa kojeg tužiteljica potražuje i iznosa priznatog konverzijom, iznosi: 120.917,65 kuna (172.710,97 - 51.793,32), odnosno 16.141,21 eura ( 22.922,66 - 6.781,45).

9. Vještak je saslušan i usmeno na ročištu za glavnu raspravu 28. siječnja 2025. U svom iskazu vještak Ksenija Vrebac navela je da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, već je obeštećena samo za iznos priznat u konverziji. Navedeno je utvrdila jer pod uvjetom ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF-u), tužiteljica bi bila dužna, do dana konverzije, uplatiti daleko manji iznos (298.741,84 kune), a na realizirani način ona je za anuitete uplatila veći stvarni iznos od 413.564,44 kune. S druge strane, također pod pretpostavkom ništetnih odredbi, na dan konverzije 30.9.2015., nedospjela glavnica iznosila bi u svojoj protuvrijednosti u kunama 505.507,65 kuna, a ona je u stvarnosti na dan konverzije prema aktualnom tečaju CHF i iznosu glavnice iznosila 802.340,25 kuna, što je daleko više i to za gotovo 200.000,00 kuna u odnosu na početno isplaćenu glavnicu kada se ona promatra u njezinoj protuvrijednosti u kunama. Sve to upućuje na činjenicu da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana konverzije došlo do drastičnog porasta tečaja švicarskog franka, a u samoj konverziji banka je tužiteljici priznala samo iznos od 6.781,45 EUR odnosno 51.793,32 kune, s time da bi isto obeštećenje trebalo biti priznato kroz umanjivanje budućih novih rata EUR kredita u visini od 50 % dok god se isti iznos u potpunosti ne iskoristi. Iznos obeštećenja pod pretpostavkom ništetnih odredbi Ugovora o kreditu nije dovoljan za obeštećenje tužiteljice za preplate do konverzije prema predmetnom Ugovoru o kreditu. Tužiteljica nije obeštećena za iznos od 120.917,65 kuna odnosno 16.141,21 EUR.

10. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, s obzirom da je isti jasan, razumljiv i izrađen u skladu s pravilima struke. Sud je prihvatio i iskaz vještaka budući da je isti jasno odgovorio na sve prigovore tuženika, osvrnuo se na činjenicu provođenja konverzije, te je dao obrazloženja svojih stajališta koja se mogu ocijeniti razumljivim, stručnim i nepristranim.

11. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) te sadašnjoj odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23. - dalje: ZZP/22), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

13. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Prema odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sudionici su u obveznom odnosu ravnopravni.

15. Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

16. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

17. Prema odredbi članka 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju da je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

20. Prema odredbi članka 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

21. Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Ovaj sud mišljenja je da postupanje tuženika, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije bilo nužno potrebno i dopušteno te se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

23. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.), utvrđeno da je upravo tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

24. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.).

25. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe ugovora o kreditu, kojima se glavnica veže za CHF, već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka.

26. Opravdano se tužiteljica poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih presuda. Imajući u vidu članak 502.c ZPP za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove te se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

27. U ovom postupku tuženik nije dokazao da bi se pojedinačno pregovaralo o konkretnim odredbama Ugovora o kreditu niti da bi tužiteljica bila informirana o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

28. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP/03 i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora o kreditu, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog Ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužiteljici nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,15% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužiteljice povisivao kamatnu stopu.

29. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti je tužiteljici dana mogućnost pregovaranja jer je ista sastavljena unaprijed, u tipskom ugovoru.

30. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog Ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužiteljice u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužiteljice kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi. Kod takvog ugovaranja dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani (u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da promjenu ugovorne kamate ( koja predstavlja visinu tj. cijenu usluge) čini ovisnom isključivo i izričito o volji same banke tj. tuženika, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Isto vrijedi i za ugovorenu valutnu klauzulu koja unosi nesigurnost u vidu toga kakvo će biti kretanje tečaja valute CHF u odnosu prema kuni.

31. Zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora, pa je utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredba članka 4. i članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu (točke I. i III. izreke), pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog ugovora (članak 324. stavak 2. ZOO). Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO), pa kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača takve odredbe ništetne, a sukladno Direktivi EU 93/13 i ZZP nepoštene odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", to znači da je tuženik dužan tužiteljici vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a riječ je o imovini tužiteljice koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala (članak 1111. ZOO).

32. U predmetnom slučaju tužiteljica i tuženik potpisali su Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012437910, kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj:102/15. – dalje: ZID ZPK).

33. Međutim, ovaj prvostupanjski sud prije svega ističe kako sama činjenica provođenja konverzije ne bi smjela isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Takvo je stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019- 36 od 4. ožujka 2020. u kojem je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom navedenog jasno je da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ove tužbe i to bez obzira na provedenu konverziju.

34. Nadalje, treba reći da se u odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

35. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

36. Slijedom navedenog provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19. c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019.)

37. Treba reći da vještak u predmetnom slučaju u svom nalazu i mišljenju navodi da tužiteljica nije konverzijom u cijelosti obeštećena u odnosu na nepoštenost ugovorenih odredbi po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te da razlika između iznosa kojeg tužiteljica potražuje i iznosa priznatog konverzijom, iznosi 16.141,21 EUR.

38. Stoga, kako zaštita potrošača polazi od prava potrošača na ostvarivanje potpunog obeštećenja tj. restitucije, kao i uspostave pravednog stanja u ugovornom odnosu za koji je pravomoćno utvrđeno da sadrži nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe, to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev i obeštećenje za period do konverzije kada ona nije ispravila posljedice nepoštenog ugovaranja, a kako konverzija i izračun temeljem kojeg je provođena nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (već ispravljanja i izjednačavanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR ), to nije ispravljena neravnoteža koja je u ugovornim odnosima između stranaka nastala uslijed nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, a koje stajalište je osnovano.

39. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Ksenije Vrebac proizlazi da izračunata preplata po osnovi povećanja kamatne stope u utuženom periodu iznosi 6.971,28. Preplata po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu vezanih za valutnu klauzulu iznosi 10.738,03 EUR. U tom smislu tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 10.738,03 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja valutne klauzule te iznosa od 6.971,28 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope. S obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na izračunima financijsko-knjigovodstvenog vještaka, isti ovaj sud u tom dijelu nalazi osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude (točke II. i IV. izreke).

40. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem članka 1115. ZOO od dana dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj člankom 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustio osnovne radnje (pregovaranje u vezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja kao i davanje potpune informacije o načinu formiranja kamatne stope), a kojim činom je njegovo postupanje dovelo do netransparentnosti predmetnih ugovornih odredba pa i ništetnosti istih slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.

41. Nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da na ime preplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 6.971,28 EUR, umjesto iznosa od 8.290,21 EUR kojeg je potraživala prije provođenja vještačenja. Nadalje, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev i s osnove preplate uslijed rasta tečaja CHF, na način da nakon vještačenja potražuje iznos od 10.738,03 EUR, umjesto iznosa od 15.348,52 EUR, koji iznos je potraživala prije provođenja vještačenja. S obzirom da se tuženik protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, sud je u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev donio meritornu odluku (točke V. i VI. izreke). Tako je pod točkom V. odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.318,93 EUR, odnosno za razliku između iznosa od 8.290,21 EUR, koji je tužiteljica provotno potraživala s osnove promjene kamatne stope, i iznosa od 6.971,28 EUR, koji tužiteljica potražuje nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, dok je pod točkom VI. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 4.610,49 EUR, odnosno za razliku između iznosa od 15.348,52 EUR, koji je tužiteljica provotno potraživala s osnove rasta tečaja CHF, i iznosa od 10.738,09 EUR, koji tužiteljica potražuje nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

42. Ovaj sud odbio je i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na isplatu iznosa od 6.781,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.09.2015. (točka VII. izreke) Ovo prije svega jer iz činjenica iznesenih tijekom postupka ne proizlazi da bi se radilo o iznosu kojeg je tužiteljica isplatila tuženiku kroz daljnju otplatu kredita nakon izvršene konverzije. Dakle, da bi se uopće ostvarila pravna osnova za restitucijski zahtjev. Pored navedenog, navedeni dio tužbenog zahtjeva podrazumijeva preispitivanje valjanosti pojedinih ugovornih odredbi Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija valute obveze. Međutim, isto nije predmet ovoga postupka, budući da tužiteljica navedeni dio tražbine ne zasniva na takvim činjeničnim tvrdnjama (tako Županijski sud u Bjelovaru Broj: Gž-1249/2021 i Gž-566/2022). Osim toga treba napomenuti da prema nalazu i mišljenju vještaka razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF i neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije (uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj) iznosi 5.213,35 EUR, dok je tužiteljica po toj osnovi potraživala iznos od 6.781,45 EUR.

43. U odnosu na prigovor zastare tuženika, prije svega treba ukazati da je primjena tijeka računanja zastare vezana za učinke kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je 4. travnja 2012. pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, pa se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužiteljica osobno nije podnosila tužbu radi zaštite kolektivnih interesa ( niti je isto bila ovlaštena podnijeti temeljem čanka. 502. a. stavak 1. ZPP), takva kolektivna tužba u suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano s činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužiteljice jedan od brojnih interesa osoba s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. Stoga se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu, te druga, prema kojoj ista počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. u odnosu na valutnu klauzulu). Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), što znači da ista u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018., kada je prvostupanjska odluka u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna. Prema članku 245. stavak 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 11. lipnja 2019., ista je podnesena unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatu, a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP, a vodeći pritom računa o zahtjevu tužiteljice temeljem članka 164. ZPP kao i da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku (članak 2. ZPP). Budući da je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev iznosi 65,56% jer je tužiteljica u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 66,66%, a u odnosu na visinu s 64,46% (66,66+64,46=131,12 ÷2=65,56), dok je uspjeh tuženika 34,44%. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, dobije se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 31,12%.

45. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR, sastava podneska od 8.7.2020. u iznosu od 500,00 EUR, sastava podneska od 10.5.2024. u iznosu od 500,00 EUR, sastava podneska od 5.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 14.5.2020. u iznosu od 500,00 EUR, na ročištu 18.9. 2024. u iznosu od 500,00 EUR, na ročištu 28.1.2025. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu od 900,00 EUR, trošak predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 321,19 EUR ili ukupno 5.071,19 EUR, u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1, Tbr. 9/1 i Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26.8.2020. u iznosu od 500,00 EUR i trošak sastava podneska od 23.5.2024. u iznosu od 500,00 EUR, s obzirom da ovaj sud smatra da ti troškovi, u smislu odredbe članka 155. ZPP, nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice.

46. S obzirom da je uspjeh tužiteljice u sporu 31,12% dosuđen joj je trošak u iznosu od 1.750,35 EUR s tim da je tužiteljici u cijelosti priznat trošak predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR s obzirom da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pa je iz tog razloga bilo potrebno izvoditi dokaz financijskim vještačenjem. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP.

47. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Kutina, 7. ožujka 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljica UK po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine

2. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva

Leko i Partneri iz Zagreba