Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1182/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Predraga Jovanića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Branimir Pocrnić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojega zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri, d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6625/2022-145 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija, kao neosnovana, žalba tuženika Zagrebačkog Holdinga d.o.o. Zagreb te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6625/2022-145 od 30. kolovoza 2024. u odluci o glavnoj stvari (točka I. i početni dio točke II.).
II. Odbija se, kao neosnovana, žalba tužitelja FČ, a djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se odluka o parničnim troškovima (završni dio točke II.) te se sudi:
Svaka stranka snosi svoje troškove.
III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I Nalaže se tuženiku Zagrebački Holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, na ime uplaćene jamčevine isplatiti tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6.723,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Zagrebački Holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, isplatiti tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete 48.068,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
- 490,15 EUR od 1.11.1999.
- 490,15 EUR od 1.12.1999.
- 386,52 EUR od 1.1.2000.
- 386,52 EUR od 1.2.2000.
- 386,52 EUR od 1.3.2000.
- 386,52 EUR od 1.4.2000.
- 386,52 EUR od 1.5.2000.
- 386,52 EUR od 1.6.2000.
- 386,52 EUR od 1.7.2000.
- 386,52 EUR od 1.8.2000.
- 386,52 EUR od 1.9.2000.
- 386,52 EUR od 1.10.2000.
- 386,52 EUR od 1.11.2000.
- 386,52 EUR od 1.12.2000.
- 357,07 EUR od 1.1.2001.
- 357,07 EUR od 1.2.2001.
- 357,07 EUR od 1.3.2001.
- 357,07 EUR od 1.4.2001.
- 357,07 EUR od 1.5.2001.
- 357,07 EUR od 1.6.2001.
- 357,07 EUR od 1.7.2001.
- 357,07 EUR od 1.8.2001.
- 357,07 EUR od 1.9.2001.
- 357,07 EUR od 1.10.2001.
- 357,07 EUR od 1.11.2001.
- 357,07 EUR od 1.12.2001.
- 414,32 EUR od 1.1.2002.
- 414,32 EUR od 1.2.2002.
- 414,32 EUR od 1.3.2002.
- 414,32 EUR od 1.4.2002.
- 414,32 EUR od 1.5.2002.
- 414,32 EUR od 1.6.2002.
- 414,32 EUR od 1.7.2002.
- 414,32 EUR od 1.8.2002.
- 414,32 EUR od 1.9.2002.
- 414,32 EUR od 1.10.2002.
- 414,32 EUR od 1.11.2002.
- 414,32 EUR od 1.12.2002.
- 449,64 EUR od 1.1.2003.
- 449,64 EUR od 1.2.2003.
- 449,64 EUR od 1.3.2003.
- 449,64 EUR od 1.4.2003.
- 449,64 EUR od 1.5.2003.
- 449,64 EUR od 1.6.2003.
- 449,64 EUR od 1.7.2003.
- 449,64 EUR od 1.8.2003..
- 449,64 EUR od 1.9.2003.
- 449,64 EUR od 1.10.2003.
- 449,64 EUR od 1.11.2003.
- 449,64 EUR od 1.12.2003.
- 476,19 EUR od 1.1.2004.
- 476,19 EUR od 1.2.2004.
- 476,19 EUR od 1.3.2004.
- 476,19 EUR od 1.4.2004.
- 476,19 EUR od 1.5.2004.
- 476,19 EUR od 1.6.2004.
- 476,19 EUR od 1.7.2004.
- 476,19 EUR od 1.8.2004.
- 476,19 EUR od 1.9.2004.
- 476,19 EUR od 1.10.2004.
- 476,19 EUR od 1.11.2004.
- 476,19 EUR od 1.12.2004.
- 355,45 EUR od 1.1.2005.
- 355,45 EUR od 1.2.2005.
- 355,45 EUR od 1.3.2005.
- 355,45 EUR od 1.4.2005.
- 355,45 EUR od 1.5.2005.
- 355,45 EUR od 1.6.2005.
- 355,45 EUR od 1.7.2005.
- 355,45 EUR od 1.8.2005.
- 355,45 EUR od 1.9.2005.
- 355,45 EUR od 1.10.2005.
- 355,45 EUR od 1.11.2005.
- 355,45 EUR od 1.12.2005.
- 493,84 EUR od 1.1.2006.
- 493,84 EUR od 1.2.2006.
- 493,84 EUR od 1.3.2006.
- 493,84 EUR od 1.4.2006.
- 493,84 EUR od 1.5.2006.
- 493,84 EUR od 1.6.2006.
- 493,84 EUR od 1.7.2006.
- 493,84 EUR od 1.8.2006.
- 493,84 EUR od 1.9.2006.
- 493,84 EUR od 1.10.2006.
- 493,84 EUR od 1.11.2006.
- 493,84 EUR od 1.12.2006.
- 420,14 EUR od 1.1.2007.
- 420,14 EUR od 1.2.2007.
- 420,14 EUR od 1.3.2007.
- 420,14 EUR od 1.4.2007.
- 420,14 EUR od 1.5.2007.
- 420,14 EUR od 1.6.2007.
- 420,14 EUR od 1.7.2007.
- 420,14 EUR od 1.8.2007.
- 420,14 EUR od 1.9.2007.
- 420,14 EUR od 1.10.2007.
- 420,14 EUR od 1.11.2007.
- 420,14 EUR od 1.12.2007.
- 383,71 EUR od 1.1.2008.
- 383,71 EUR od 1.2.2008.
- 383,71 EUR od 1.3.2008.
- 383,71 EUR od 1.4.2008.
- 383,71 EUR od 1.5.2008.
- 383,71 EUR od 1.6.2008.
- 383,71 EUR od 1.7.2008.
- 383,71 EUR od 1.8.2008.
- 383,71 EUR od 1.9.2008.
- 383,71 EUR od 1.10.2008.
- 383,71 EUR od 1.11.2008.
- 383,71 EUR od 1.12.2008.
- 374,33 EUR od 1.1.2009.
- 374,33 EUR od 1.2.2009.
- 374,33 EUR od 1.3.2009.
- 374,33 EUR od 1.4.2009.
- 374,33 EUR od 1.5.2009.
- 374,33 EUR od 1.6.2009.
- 374,33 EUR od 1.7.2009.
do 31. prosinca 2007. u visini stope određene čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 26.926,19 EUR, sve u roku 15 dana.
II Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva za zateznim kamatama na iznos 6.723,47 EUR za razdoblje od 11. lipnja 1999. do 8. lipnja 2009. kao neosnovan."
2. Protiv "točke II. i II. izreke prvostupanjske presude" žalbu je podnio tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje:
ZPP-a. Iz sadržaja žalbe slijedi da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima (točke I. i II.) jer je temeljna žalbena tvrdnja o tome da je promašena pasivna legitimacija. Protiv odbijajućeg dijela presude (u izreci pobijane presude pogrešno označenom kao ponovna točka II.) tuženik niti nema pravnog interesa podnositi žalbu (članak 358. stavak 3. ZPP-a). Predlaže preinačenje pobijane odluke, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja ili, podredno, ukidanje te odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove za sastavljanje žalbe i za sudsku pristojbu na žalbu.
3. Tužitelj je žalbu podnio protiv odluke o parničnim troškovima (završni dio točke II. presude), predlažući preinačenje te odluke dosuđenjem tužitelju svih troškova postupka koje je potraživao podnesenim troškovnikom.
4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj se protivi žalbenim navodima kao neosnovanima i predlaže odbijanje žalbe te traži troškove za sastavljanje odgovora na žalbu.
5. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
6. Žalba tuženika je djelomično neosnovana (u odnosu na glavnu stvar) a djelomično je osnovana (u odnosu na troškove postupka), dok je žalba tužitelja neosnovana.
7. Donoseći odluku o glavnoj stvari, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge, bez proturječnosti pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojega izravno ukazuje tuženik u žalbi (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), tvrdeći suprotno.
8. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, jer je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je taj prijedlog odbio.
9. Naime, tužitelj je zakupio sporni poslovni prostor na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji je tužitelj (kao zakupoprimac) sklopio s tadašnjim NK Croatia, Zagreb (kao zakupodavcem) 11. lipnja 1999. na rok od 15 godina (stranice 13-15 spisa). Temeljem Ugovora kojega su sklopili Grad Zagreb, NK Dinamo š.d.d. Zagreb i NK Dinamo Zagreb, 27. studenoga 2000. (stranice 49-51 spisa) na mjesto zakupodavca je stupila Ustanova za upravljanje športskim objektima "Maksimir" (dalje: Ustanova) temeljem odluka Gradske skupštine Grada Zagreba - stranice 63- 80 spisa) kojoj su predani i poslovni prostori na sjevernoj tribini nogometnog stadiona (gdje se i nalazi predmetni poslovni prostor). Ustanova je pripojena tuženiku, što slijedi iz Sudskog registra (stranice 83-140 spisa). Dakle, tuženik je pravni sljednik Ustanove, a to slijedi i iz dopisa tuženika upućenog punomoćniku tužitelja (dopis od 30. lipnja 2009. - stranice 410 spisa) u kojem tuženik izrijekom navodi da je on pravni sljednik Ustanove.
10. Svoj prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik temelji na pogrešnom tumačenju sadržaja Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o osnivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir" od 14. srpnja 2004. (stranica 287 spisa, dalje: Odluka). Iz odredbe članka 2. te Odluke slijedi da se iz temeljne odluke brišu riječi "Nogometni stadion Maksimir" što, prema stajalištu tuženika treba značiti da ta Ustanova više ne upravlja Nogometnim stadionom "Maksimir" - u sklopu kojega se nalazi predmetni poslovni prostor.
11. Međutim, tuženik zanemaruje sadržaj odredbe članka 5. stavak 1. točka b. te Odluke u kojoj je navedeno: "Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba odredit će način upravljanja Nogometnim stadionom Maksimir i utvrditi kome i u kojem će roku Ustanova za upravljanje športskim objektima "Maksimir" predati Nogometni stadion Maksimir. Primopredaju će obaviti povjerenstvo u kojem će biti predstavnici Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada, Gradskog ureda za obrazovanje i šport, Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir" i Nogometnog kluba "Dinamo".
12. Naprijed citirani sadržaj Odluke ne daje temelja za zaključak, koji iz toga teksta izvodi tuženik, o tome da Ustanova od dana donošenja Odluke (14. srpnja 2004.) više ne upravljala Nogometnim stadionom Maksimir (pa, time, niti predmetnim poslovnim prostorom). Takvo tumačenje protivno je citiranom sadržaju te Odluke (koja je stupila na snagu osmog dana od dana objave u Službenom glasniku Grada Zagreba - članak 6. Odluke) iz kojeg slijedi da će Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba odrediti način upravljanja Nogometnim stadionom Maksimir i utvrditi kome i u kojem roku će Ustanova predati stadion, pa će, dakle, tek nakon toga Ustanova prestati upravljati i spornim poslovnim prostorom. U kontekstu navedenoga, za zaključiti je da je teret dokaza bio na tuženiku (članak 219. stavak 1. i 221.a ZPP-a) da je i kada Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba odredilo način upravljanja stadionom i je li, kada i kome je Ustanova predala stadion na upravljanje. To tuženik nije učinio pa je on pasivno legitimiran u ovom postupku i to za cijelo utuženo razdoblje, a ne kao što to tuženik tvrdi samo do 14. srpnja 2004. - kao dana donošenja navedene Odluke. Na potrebu dokazivanja tih činjenica upućuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena u ovome postupku (broj Rev- 1145/2019-2 od 31. kolovoza 2022. - stranice 386-395 spisa, točka 15.2. obrazloženja navedene odluke).
13. Dakle, pravilno je postupio prvostupanjski sud, obvezavši tuženika na povrat jamčevine koju je tužitelj uplatio temeljem Ugovora o zakupu (točka I.) te na naknadu tužitelju izmakle dobiti (točka II.). Visina jamčevine među strankama je nesporna, kao i činjenica da predmetni poslovni prostor nikada nije predan tužitelju u posjed, a visina izmakle dobiti utvrđena je vještačenjem.
14. Slijedom svega navedenoga, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. (u odnosu na glavnu stvar).
15. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka (završni dio točka II.) prvostupanjski sud je odluku utemeljio na pogrešnoj ocjeni uspjeha stranaka u sporu. Naime, tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za raskid spornog Ugovora (to slijedi iz označene odluke VSRH-a) te i s dijelom tužbenog zahtjeva za tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade za razdoblje od 11. lipnja 1999. do 8. lipnja 2009. (nepobijanim dijelom prvostupanjske presude). Osim toga, a na što posebno ukazuje žalitelj, tužitelj je s iznosa od 116.000,00 eura na ime naknade izmakle dobiti snizio tužbeni zahtjev po ovom osnovu na iznos od 48.068,84 eura (podneskom od 20. prosinca 2023., stranice 557-565 spisa) na što je tuženik pristao, svojim podneskom od 2. veljače 2024. (stranice 621-624 spisa), ali je tražio naknadu troškova postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe. Slijedom toga za zaključiti je da stranke trebaju svako snositi svoje troškove (članak 154. stavak 4. ZPP-a) pa je djelomično odbijena, kao neosnovana, žalba tuženika i odbijena je, kao neosnovana, žalba tužitelja te je preinačena odluka o parničnim troškovima, tako da svaka stranka snosi svoje troškove (članak 373. točka 3. ZPP-a).
16. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tuženik u tome postupku nije uspio u odnosu na glavnu stvar, već samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka, kao sporedno potraživanje. Na temelju odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova koji se odnose na odgovor na žalbu, jer taj podnesak nije bio potreban za žalbeni postupak.
17. U nepobijanom, odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP-a). Ova odluka je u izreci pogrešno označena kao ponovna točka II. Tu pogrešku će prvostupanjski sud ispraviti posebnim rješenjem (članak 342. ZPP-a).
U Sisku 7. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec