REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1486/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 69, OIB: 68621794820, zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Juri Radalju, odvjetniku u OD Kožul i Petrinović d.o.o., radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetničkog vježbenika OČ i punomoćnika tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 195,20 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. svibnja 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 238,65 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. ožujka 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem isplatu zateznih kamatama na iznos od 195,20 eur, počevši od 6. svibnja 2024. do isplate, te na iznos od 238,65 eur, počevši od 7. ožujka 2025. do isplate, potražuje po stopi koja prelazi referentnu stopu uvećanu za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 10. srpnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. ožujka 2024., oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu EČ. Štetu na vozilu da je dužan naknaditi tuženik, kao odgovorni osiguratelj. Vozilo je vlasnik odlučio popraviti kod tužitelja, koji je za izvršeni popravak vozila izdao račun na iznos od 662,30 eur. Međutim, tuženik je po navedenom računu izvršio isplatu troškova potrebnih za popravak vozila u visini od 467,05 eur. Preostala je razlika od 195,25 eur, utužena u ovom postupku, a posljedica je različite cijene radnog sata potrebnih servisnih radova po kojoj tuženik obračunava odštetu. S obzirom da je oštećeni vlasnik ugovorom o ustupu potraživanja tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate naknade štete temeljem predmetnog računa izdanog radi popravka vozila, tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa odštete, u visini troškova potrebnih za izvršeni popravak vozila, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. svibnja 2024. do isplate, po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega ukazao da je tužitelj u tužbi pogrešno naznačio tuženikov naziv i da je tužbu potrebno ispraviti. Osporio je osnovanost i visinu istaknutog zahtjeva. Osporava da bi tužitelj na temelju ustupa stekao tražbinu prema tuženiku jer smatra da je predmet ustupa nepostojeća tražbina, stoga što da ne proizlazi da bi JČ podmirio tužiteljev račun izdan za popravak vozila i time stekao tražbinu prema tuženiku, već da postoji isključivo tražbina tužitelja prema EČ po osnovi računa izdanog za popravak vozila. Zatim, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer smatra da iz tužbenih navoda i priloženih dokaza tuženikova pasivna legitimacija ne proizlazi, a da je, prema mjerodavnim procesnim pravilima, jer se radi o postupku u sporu male vrijednosti, tužitelj sve činjenice bio dužan iznijeti već u tužbi. Ističe prigovor doprinosa oštećenika visini štete, jer da je isti odabirom servisa za popravak vozila, u situaciji postojanja različitih cijena satnice rada na tržištu, utjecao da stvarno nastala šteta bude veća. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer smatra da kamate ne mogu početi teći prije no što je tuženik primio zahtjev za plaćanjem, nadalje, osporava i visinu stope mjerodavne za obračun zateznih kamata jer da se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora.

3./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je prije svega tužbu ispravio i naznačio ispravan naziv tuženika. Osporio je osnovanost tuženikovih prigovora, navodeći da tuženik neosnovano odbija troškove popravka vozila naknaditi prema cijeni radnog sata po kojoj tužitelj popravak naplaćuje, u skladu sa svojim cjenikom, u iznosu od 65,00 eur, ukazujući da u sličnim situacijama drugi osiguratelji troškove popravka vozila naknađuju i po višoj cijeni radnog sata od tužiteljeve.

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev račun (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), potvrda o plaćanju (list 12-14 spisa), cjenik (list 15 spisa), ugovor o ustupu tražbine i obavijest o ustupu (list 16-19 spisa), odluka o prigovoru osiguratelju (list 20 spisa), sudska praksa (list 21-39, 46-60 spisa), dopis Agencije za nadzor financijskih usluga (list 40-41 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2022. (list 42-45 spisa), računi drugih servisa za popravak vozila i potvrde osiguravatelja o uplatama (list 73-78 spisa).

5./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je kao nepotrebne odbio preostale tužiteljeve dokazne prijedloge (radi saslušanja i vještačenja).

6./ Neosnovano je tuženikovo protivljenje uzimanju i obzir činjenica i dokaza koje tužitelj navodi u podnesku od 30. rujna 2024., kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, s obzirom da se radi o očitovanju poduzetom prije održavanja pripremnog ročišta (razlog iz odredbe čl. 461.a st. 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, u odnosu na glavnicu utuženog potraživanja, cijelosti osnovan.

8./ Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade štete, u visini preostalog dijela troškova na temelju računa ispostavljenog za popravak vozila, od tuženika kao odgovornog osiguratelja.

9./ Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika kao odgovornog osiguratelja, aktivna legitimacija tužitelja kao novog vjerovnika jer tuženik smatra da ustupom na koji se poziva tužitelj prema tuženiku nije stekao tražbinu koja je predmet spora, osnovanost i visina zahtjeva, odnosno da li je vlasnik vozila kao oštećenik odabirom servisa za popravak vozila koji popravke vrši po višim cijenama od različitih dostupnih na tržištu doprinio visini nastale štete, tijek i visina stope zatezne kamate.

10./ Tužitelj u tužbi tvrdi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. ožujka 2024., slijedom čega da se vlasnik ovog vozila obratio tuženiku kao odgovornom osiguratelju temeljem ugovora o osiguranju zaključenog sa štetnikom. Dakle, proizlazi da je vozilo registarske oznake oštećeno u prometnoj nezgodi, a da je tuženik, kao osiguratelj štetnika, odgovorni osiguratelj. Ako se ima u vidu da su sudionici u prometu, vlasnici odnosno korisnici vozila dužni zaključiti obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (čl. 2. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje ZOOP)), to proizlazi iz tužiteljevih navoda je da tuženik upravo odgovorni osiguratelj na temelju ugovora o obveznom automobilskom osiguranju zaključenog s osobom koja je uporabom vozila u prometnoj nezgodi od 29. ožujka 2024. prouzročila štetu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka].

11./ Svakako je neosnovano tuženikovo isticanje prigovora promašene pasivne legitimacije kao odgovornog osiguratelja, imajući u vidu da je je izvida štete učinjenog kod tuženika 5. travnja 2024., dakle neposredno nakon štetnog događaja u kojem tužitelj tvrdi da je vozilo oštećeno (29. ožujka 2024.), kod tuženika izvršen pregled ovog vozila, zaveden pod tuženikovom oznakom i brojem štete MAO7001042632, a da je potom iz tuženikovog očitovanja od 12. travnja 2024. razvidno da je za štetu prijavljenu pod brojem navedenim u predmetnom izvidu štete isti utvrdio pravnu osnovanost zahtjeva. Osim toga, tuženik je potom, pozivanjem na navedeni broj štete, tužitelju 25. travnja 2024. isplatio iznos od 467,05 eur. Konačno, tuženik se, očitujući se na prigovor u vezi s naknadom štete po predmetnom odštetnom zahtjevu, očitovao dopisom od 4. srpnja 2024., u kojem navodi da je sukladno zakonskim odredbama na temelju kojih je, kao očito odgovorni osiguratelj, dužan na oštećenom vozilu uspostaviti stanje koje je bilo prije no što je šteta nastala, a nakon što je utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva, obračun odštete izvršio u visini iznosa za koji smatra da je dostatan za popravak vozila, odnosno u iznosu cijene potrebnih radnih sati za popravak vozila od 30,00 eur (uvećano za pripadajući PDV), umjesto iskazanih 52,00 eur (uvećano za pripadajući PDV).

12./ S obzirom na opisano postupanje tuženika, koji je povodom odštetnog zahtjeva vezanog uz predmetni štetni događaj, utvrdio pravnu osnovu za naknadu štete, koju je potom i isplatio, u iznosu koji je smatrao potrebnim, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer pogrešno smatra tuženik da iz navoda tužbe i priloženih dokaza njegova odgovornost kao osiguratelja ne bi proizlazila, a isti pri tome nije iznio drugih činjenica niti predložio dokaza kojima bi potkrijepio prigovor promašene pasivne legitimacije, a što je, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, bio dužan učiniti.

13./ Iz tužiteljevih navoda proizlazi nadalje da se nakon predmetne prometne nezgode i izvršenog izvida štete kod tuženika, vlasnik oštećenog vozila JČ obratio tužitelju radi popravka vozila registarske oznake [registarska oznaka], te da je tužitelj nakon izvršenog popravka vozila izdao račun za troškove popravka u iznosu od 662,30 eur, pod brojem 661-21340-1, s naznačenim dospijećem 5. svibnja 2024.

14./ Imajući u vidu prethodno navedenim izvidom štete tuženika predviđene dijelove za zamjenu i popravak, potreban potrošni materijal, kao i potreban broj radnih sati (autokaroserijskih radova od 3,20 sati i autolakirerskih radova od 3,90 sati), razvidno je da su predmetnim računom za izvršeni popravak vozila obračunati troškovi popravka u skladu s tuženikovih izvidom štete. Imajući u vidu tuženikovo postupanje, isplatom temeljem predmetnog računa za izvršeni popravak vozila (pozivanjem na broj ovog računa) 25. travnja 2024. u iznosu od 467,05 eur, kao i prethodno navedeno tuženikovo očitovanje povodom prigovora na visinu isplaćene odštete, očito je da tuženik nije osporavao da bi popravak bi učinjen u skladu s izvidom štete, dakle nije osporavao osnovanost učinjenih troškova za popravak vozila uslijed oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju, već je osporio obvezu plaćanja potrebnih radnih sati preko iznosa od 30,00 eur, do traženih 52,00 eur (prema računu popravka), sve uvećano za pripadajući PDV.

15./ Neosnovano smatra tuženik da tužitelj ustupom tražbine nije stekao tražbinu koju je prema tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, imao vlasnik oštećenog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a po osnovi naknade potrebnih troškova za popravak vozila. Naime, a kako proizlazi iz odredaba Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. svibnja 2024. i činjenica na kojima tužitelj predmetni tužbeni zahtjev osniva, JČ, kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], ima prema tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, tražbinu po osnovi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak njegovog vozila, na temelju računa koji mu je tužitelj, kao serviser, izdao za učinjeni popravak vozila. Predmetnu svoju tražbinu, dakle prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju po osnovi isplate naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila, vlasnik vozila ustupio je tužitelju, u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. u vezi s čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), dakle radi ispunjenja njegove obveze, kao vlasnika vozila prema tužitelju, koji je izvršio popravak vozila, isplatiti mu naknadu za učinjeni popravak vozila, temeljem izdanog računa. Neosnovano stoga tuženik smatra da bi, prema odredbi čl. 1. predmetnog Ugovora o ustupanju tražbine, predmet ustupa bila nepostojeća tražbina niti je za učinke predmetnog ustupanja tražbine vlasnika vozila prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju, dakle tražbine koja je predmet spora, od utjecaja da li je vlasnik tužitelju podmirio račun za izvršeni popravak vozila.

16./ Pogrešno smatra tuženik da bi, u konkretnom slučaju, postojala obveza vlasnika oštećenog vozila, popravak vozila, u situaciji kada na tržištu postoje različite cijene satnice rada autoservisa, izvršiti po najpovoljnijoj cijeni, jer navedeno ne proizlazi niti iz jedne odredbe mjerodavnih materijalnih propisa. Imajući u vidu da je tužitelj, kao ovlašteni autoservis za odnosnu marku vozila (Hyundai), popravak izvršio po cijeni radnih sati istaknutoj u njegovom cjeniku od 1. veljače 2024., dakle mjerodavnom u vrijeme popravka, u iznosu od 65,00 eur (52,00 eur uvećano za PDV od 25%), a da tuženik niti tvrdi niti dokazuje da ovako obračunata cijena ne bi predstavljala cijenu potrebu za učinjeni popravak vozila, na tržištu mjerodavnom za popravak vozila, neosnovano tuženik prigovora visini troškova potrebnih za popravak vozila nakon predmetne prometne nezgode u iznosu od 662,30 eur, kako ih je tužitelj obračunao u računu za izvršeni popravak vozila i pogrešno smatra da bi vlasnik vozila kao oštećenik, koji je tužitelju ustupio svoju tražbinu po osnovi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju, odabirom autoservisa koji ne nudi najnižu cijenu na tržištu doprinio da nastala šteta bude veća pa da bi stoga ovaj oštećenik imao pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO-a).

17./ S obzirom da su troškovi popravka, koje je tuženik kao odgovorni osiguratelj dužan naknaditi, iznosili 662,30 eur, a da je tuženik naknadio iznos od 467,05 eur, isti je dužan isplatiti odštetu i u preostalom dijelu potrebnih troškova popravka, dakle u iznosu od 195,25 eur.

18./ U odnosu na tuženikov prigovor zatraženom tijeku zateznih kamata, za ukazati je da je isti zahtjev za plaćanjem odštete u visini troškova potrebnih za popravak vozila, obračunatih na predmetnom tužiteljevom računu, očito zaprimio, s obzirom da je plaćanje temeljem ovog računa izvršio 25. travnja 2024. pozivanjem na broj računa. Osim toga, u skladu s odredbom čl. 12. st. 6. ZOOP-a, oštećeniku zatezne kamate, kao u konkretnom slučaju, pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je izvid štete kod tuženika izvršen 5. travnja 2024., a isti je potom djelomično odštetu isplatio 25. travnja 2024., to neosnovano prigovara zatraženom tijeku zateznih kamata počevši od 6. svibnja 2024. jer su na ovaj način kamate svakako zatražene kasnije no što tužitelju pripadaju (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od strane oštećenika).

19./ Međutim, kako se ne radi o tražbini iz trgovačkog ugovora, neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje po višoj stopi, već mu pripada pravo na zatezne kamate u visini stope propisane odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavne za ostale odnose.

20./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife) i obrazloženog podneska od 30. rujna 2024. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu (prema T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 50,00 eur,

- zastupanja na ročištu 24. siječnja 2025. (prema T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od 50,00 eur,

- zastupanja na ročištu za objavu presude (prema T.br. 9/3 Tarife), u iznosu od 25,00 eur

dakle ukupno 175,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 218,75 eur.

21./ Sudska pristojba za tužbu priznata je u plaćenom iznosu od 6,63 eur, a za presudu u iznosu od 13,27 eur, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.).

22./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka tužitelju u iznosu od 238,65 eur osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj kao i u odnosu na glavno potraživanje.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.