Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5169/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ARTO d.o.o., Zagreb, Dolac 8/I, OIB: 47681661111, kojega zastupa opunomoćenik Božidar Feldman, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MATIĆ, FELDMAN & HERMAN j.t.d., Zagreb, Klaićeva 24, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi uklanjanja reklamnog panoa, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 21. veljače 2025., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 7. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-05/43, URBROJ: 531- 03-4-24-4 od 19. studenog 2024. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 17. prosinca 2024. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-05/43, URBROJ: 531-03-4-24-4 od 19. studenog 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, Odjela komunalnog redarstva, III. PO Trešnjevka – Susedgrad, KLASA: UP/I-363-04/24-007/49, URBROJ: 251-10-72- 6/002-24-2 od 20. ožujka 2024. godine. Potonjim rješenjem točkom 1. izreke nalaže se tvrtki „Arto“ d.o.o. iz Zagreba, Dolac, da u roku od 10 (deset) dana po primitku tog rješenja ukloni 3 jednostrana reklamna panoa tip billboard, postavljena na lokaciji Savska cesta, jugoistočno od spoja sa Selskom cestom, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji su postavljeni bez ishođenog rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Točkom 2. izreke tog rješenja određeno je da ako se radovi izrečeni u točki 1. dispozitiva tog rješenja ne izvrše u određenom roku ili se ne izvrše u potpunosti, obveza će se izvršiti putem treće osobe, a na trošak obveznika. Pod točkom 3. izreke tog rješenja navedeno je da će se izvršenju pristupiti i bez nazočnosti obveznika, dok je točkom 4. izreke tog rješenja određeno da eventualno izjavljena žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da pobijano rješenje osporava stoga što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno na temelju utvrđenih činjenica izveden je pogrešan zaključak, povrijeđena su pravila upravnog postupka koja su bila od utjecaja na rješavanje stvari, te je pogrešno primijenjena i Odluka o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 15/23.) na koji se prvostupanjsko tijelo i tuženik pozivaju. U postupku su povrijeđena načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, utvrđivanja materijalne istine, zaštite stečenih prava stranke kao i povreda prava na pravni lijek. Prije svega, tužitelj naglašava da tuženik u svojem rješenju nije uopće spomenuo da je tužitelj dana 3. travnja 2024. godine (dakle, unutar žalbenog roka) izjavio i dopunu žalbe u kojoj je izričito citirao članak 168. stavak 2. Odluke o komunalnom redu, prema kojemu su vlasnici reklamnih panoa postavljenih na temelju ranijih odluka dužni „u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ove odluke“ (Odluka je stupila na snagu 11. svibnja 2023. godine)
„... ishoditi nova rješenja i sklopiti ugovore sukladno odredbama ove odluke...“ kao i „ukloniti reklamne panoe koji nisu u skladu s odredbama ove odluke“. Dopuna žalbe koja je izjavljena u žalbenom roku, zapravo predstavlja nastavak žalbe. Povredom odredbe članka 168. stavka 2. Odluke o komunalnom redu tuženik je očito postupio nezakonito, jednako kao što je to učinilo i prvostupanjsko tijelo. S obzirom da je tužitelj imao pravo i obvezu (prema članku 168. stavku 2. Odluke o komunalnom redu) ishoditi novo rješenje, kao i ukloniti reklamne panoe koji nisu u skladu s odredbama Odluke (ako je to uopće slučaj u ovom postupku), prvostupanjsko tijelo i tuženik su djelovali preuranjeno, odnosno tužitelj nije bio dužan ukloniti panoe prije 11. svibnja 2026. godine. Tužitelj ističe da je prvostupanjsko tijelo 5. ožujka 2024. godine, dakle 15 dana prije donošenja pobijanog rješenja sastavilo zapisnik (KLASA: 363-04/24-007/130) u kojemu je citirana „zaposlenica ARTO d.o.o.“, koja je izjavila da će „napraviti sve potrebne radnje kako bi se uskladilo stanje na terenu s lokacijskom dozvolom“ koju tužitelj ima za postavljene panoe. Prvostupanjsko tijelo nije čekalo mjesec dana da bi tužitelj nešto poduzeo, već je donijelo pobijano prvostupanjsko rješenje s nalogom da tužitelj u roku od (daljnjih) 10 dana izvrši uklanjanje tih panoa. Osim, dakle, prethodne povrede odredbe članka 168. stavka 2. Odluke o komunalnom redu prvostupanjsko tijelo je (što svojim rješenje potvrđuje tuženik) je uskratio tužitelju minimalni rok da uskladi stanje na terenu s pozitivnim propisom u razumnom roku. Takvim postupanjem povrijedilo je načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, ali i načelo pomoći stranci. Naime, iz spomenutog zapisnika prvostupanjskog tijela (koji, također, tuženik citira u pobijanom rješenju) jasno proizlazi da su predmetni reklamni panoi postavljeni prije dvadeset godina, što znači da nisu postavljeni nakon stupanja na snagu Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 15/23.), kao i da tužitelj za navedeno postavljanje „ima ishođenu lokacijsku dozvolu“ od lipnja 2004. godine. Jednako tako, prvostupanjsko tijelo, a i tuženik, utvrđuje da je tužitelj još 2021. godine zatražio donošenje rješenja za reklamne panoe, ali da nadležno gradsko tijelo nije o tome uopće odlučivalo. Iz kronologije postavljanja predmetnih reklamnih panoa koje je tužitelj vrlo detaljno predstavio u svojoj žalbi jasno proizlazi da su se ti panoi (ranije ih je bilo četiri) nalazili još od prije 1979. godine (kada je pravni prednik tužitelja preuzeo pravo plakatiranja i, između ostalih već 141 pano koji su bili postavljeni na području grada Zagreba). Tri od tih četiri panoa koji su se nalazili „u Savskoj, zadnja tramvajska stanica lijevo“ (u to vrijeme je tramvaj išao samo do Savskog mosta, pa je to bila „zadnja“ tramvajska stanica) nikada se nisu micali, niti ponovno postavljali, tako da se oni nalaze na istoj lokaciji još od prije najmanje 50 ili 60-ak godina. Nakon što je tužitelj podnio zahtjev Gradskom uredu za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze za izdavanje lokacijske dozvole dana 13. studenog 2001. godine (uz prilaganje Idejnog projekta br. A-7/01 /srpanj 2001./ i Statičkog proračuna T.D. 317-1/20 od lipnja 2001.), dana 29. lipnja 2004. Gradski ured za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet izdaje Lokacijsku dozvolu 499/04 za postavljanje tri ogradna reklamna panoa s unutarnje strane ograde zapadne međe kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, od 2004. nadalje tužitelj je plaćao zakup Veslačkom klubu Trešnjevka, Zagreb, Savska c. 183 i „Kajak- kanu klubu Zagreb“, Zagreb, Savska c. 193. svakome u jednoj polovici zakupljenog dijela zemljišta, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovoj tužbi tužitelj prilaže još i Ugovor o zakupu s Veslačkim klubom Trešnjevka od 19. prosinca 2022. kao i Ugovor o zakupu s KKK Zagreb od 5. travnja 2001. kao dokaz da su reklamni panoi bili postavljeni, i to zakonito davno prije stupanja na snagu ove Odluke. Iz svega dakle proizlazi da tužitelj nije postavljao reklamne panoe nakon stupanja na snagu Odluke o komunalnom redu iz 2023., odnosno nakon 11. svibnja 2023. godine. Jedino bi se u tom slučaju mogle primijeniti odredbe Odluke o komunalnom redu na način na koji to čini prvostupanjsko tijelo, odnosno tuženik. Dodatno, s obzirom da se protiv Lokacijske dozvole br. [broj dozvole] od 29. lipnja 2004. više ne može podnositi žalba, niti pokretati upravni spor, sukladno odredbi članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, ima se smatrati da je tužitelj stekao određeno pravo. Stoga se tužitelju nije smjela nametati obveza sukladno novoj Odluci o komunalnom redu iz 2023., a ako se već nameće neka obveza, to je trebala biti obveza u skladu s člankom 168. stavkom 2. Odluke u roku od 3 godine od stupanja na snagu Odluke (ponavlja, do 11 svibnja 2026.). Dodatno, tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje na terenu, budući da se ni na koji način ne vidi kako je to utvrđeno da se predmetni reklamni panoi nalaze baš na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, u prvostupanjskom postupku nije provedeno niti geodetsko vještačenje niti izvid, pa sama činjenica da je „zaposlenica“ tužitelja nešto izjavila na zapisnik komunalnog redarstva ne može imati nikakva relevantna značenja. Niti je zaposlenica tužitelja ČU vještak geodet, niti je to nadležni komunalni redar AU. Nema nikakve sumnje da stanje (lokacija) na određenoj katastarskoj čestici može utvrđivati isključivo stručnjak geodet ili ovlaštena osoba iz katastra, što u ovom predmetu nije bio slučaj.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-05/43, URBROJ: 531-03-4-24-4 od 19. studenog 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, Odjela komunalnog redarstva, III. PO Trešnjevka – Susedgrad, KLASA: UP/I-363- 04/24-007/49, URBROJ: 251-10-72-6/002-24-2 od 20. ožujka 2024. godine, te naloži tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, Odjela komunalnog redarstva, III. PO Trešnjevka – Susedgrad, KLASA: UP/I-363-04/24-007/49, URBROJ: 251-10-72-6/002-24-2 od 20. ožujka 2024. godine (stranica 7-8 spisa), rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-05/43, URBROJ: 531-03-4-24-4 od 19. studenog 2024. godine (stranica 9-10 spisa), zapisnik od 5. ožujka 2024. godine (stranica 13 spisa), lokacijsku dozvolu 499/04 od 29. lipnja 2004. godine (stranica 14-16 spisa), idejni projekt (stranica 19-24 spisa), rješenje o obustavi postupka od 31. prosinca 2024. godine, službenu bilješku od 28. studenog 2024. godine, te sporazum o ustupanju, odnosno preuzimanju djelatnosti javnog plakatiranja od 15. svibnja 1979. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 19. studenog 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, Odjela komunalnog redarstva, III. PO Trešnjevka – Susedgrad, KLASA: UP/I-363-04/24-007/49, URBROJ: 251-10-72-6/002-24-2 od 20. ožujka 2024. godine. Potonjim rješenjem točkom 1. izreke nalaže se tvrtki „Arto“ d.o.o. iz Zagreba, Dolac, da u roku od 10 (deset) dana po primitku tog rješenja ukloni 3 jednostrana reklamna panoa tip billboard, postavljena na lokaciji Savska cesta, jugoistočno od spoja sa Selskom cestom, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji su postavljeni bez ishođenog rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Točkom 2. izreke tog rješenja određeno je da ako se radovi izrečeni u točki 1. dispozitiva tog rješenja ne izvrše u određenom roku ili se ne izvrše u potpunosti, obveza će se izvršiti putem treće osobe, a na trošak obveznika. Pod točkom 3. izreke tog rješenja navedeno je da će se izvršenju pristupiti i bez nazočnosti obveznika, dok je točkom 4. izreke tog rješenja određeno da eventualno izjavljena žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja. Naime, uvidom u spis predmeta i dostavljeno pobijano rješenje, ovo drugostupanjsko tijelo utvrdilo je, da je prvostupanjsko tijelo ispravno donijelo pobijano rješenje kojim nalaže uklanjanje predmetnog reklamnog panoa, jer žalitelj, ovdje tužitelj, nije ishodio rješenje o postavljanju istog. Nadalje, u odnosu na žaliteljev navod o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju od strane prvostupanjskog tijela, isti nije pravilan, jer je prvostupanjsko tijelo ispravno provelo postupak, a svaka radnja komunalnog redarstva je dokumentirana zapisnikom, te fotografijama s lica mjesta. Nadalje, žaliteljev navod da mu nije ostavljen primjeren rok za poduzimanje radnji kojima bi ukazao na nezakonito postupanje komunalnog redarstva, isti nije pravilan, jer je žalitelj trebao imati svu dokumentaciju ishođenu pod pretpostavkom da je postavljanje predmetnih panoa zakonito. Osim toga, žaliteljevi navodi o lokacijskoj dozvoli su pravilni. Međutim, lokacijska dozvola je samo jedna isprava koju je žalitelj trebao ishoditi, te kao takva u ovom predmetu nije relevantna, jer je žalitelj trebao ishoditi rješenje o postavljanju od nadležnog gradskog upravnog tijela. Nadalje, žaliteljev navod o dugogodišnjem postavu tih reklamnih panoa na istom mjestu, jest pravilan. Međutim, činjenica je da žalitelj za iste nije pribavio rješenje za postavljanje, te je prvostupanjsko tijelo ispravno donijelo pobijano rješenje kojim nalaže uklanjanje, a žalitelj kad pribavi potrebno rješenje odmah može natrag postaviti predmetne panoe. U odnosu na žaliteljev prijedlog za odgađanje uklanjanja reklamnih panoa, o istome odlučuje prvostupanjsko tijelo koje je pobijano rješenje i donijelo. Ostali žalbeni navodi nisu od važnosti za rješavanje u ovoj upravnoj stvari.
8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, te nije prihvatio, barem za sada, stajalište tuženika da nije pravilan navod tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjsko tijelo ispravno provelo postupak, a svaka radnja komunalnog redarstva je dokumentirana zapisnikom, te fotografijama s lica mjesta. Naime, spisu upravnog postupka prileži jedan zapisnik, i to od 5. ožujka 2024. godine, koji je sastavljen u službenim prostorijama komunalnog redarstva, po službenom pozivu u predmetu: ARTO d.o.o., Zagreb, Dolac 8, postava tri reklamna panoa tip billboard, koji su postavljeni na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to suprotno ishođenoj lokacijskoj dozvoli. Nadzor je proveden dana 27. veljače 2024. godine, temeljem prijave, na lokaciji Savska cesta, jugoistočno od spoja sa Selskom cestom, te je utvrđeno da su postavljena tri jednostrana reklamna panoa, oglasne površine dimenzija 4m x 3m, za koji stranka ima ishođenu lokacijsku dozvolu br. [broj dozvole] Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/2003-01/0304, URBROJ: 251-05-30/054-04-03 od 29. lipnja 2004. godine. Stranka je pozvana radi utvrđivanja činjenica ima li navedena tvrtka ARTO d.o.o. ishođeno rješenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove za postavu reklamnog panoa i da se izjasni o činjenici da su reklamni panoi postavljeni na k.č. koja lokacijskom dozvolom nije odobrena. Međutim, u predmetnoj lokacijskoj dozvoli se, između ostalog, navodi kako postavljanje panoa nije tzv. urbanistička kategorija, pa nije potrebno ishoditi suglasnost nadležnog zavoda za planiranje. Nadalje, člankom 116. točkom 4. alinejom 10. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 175/03.) određeno je da za postavljanje reklamnog panoa od 6-12 m2 nije potrebna građevna dozvola, već je nakon ishođenja lokacijske dozvole potrebno ishoditi potvrdu temeljem članka 118. istog Zakona. Člankom 37. stavkom 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine", broj: 30/94, 68/98. i 61/00.) propisano je da je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za zahvat u prostoru za koji se prema posebnom propisu ne izdaje građevna dozvola prilaže idejni projekt, te dokaz o pravu vlasništva ili ugovor temeljem kojeg je podnositelj zahtjeva stekao pravo izvođenja tog zahvata u prostoru. Prihvaća se predložena lokacija za postavljanje tri ogradna panoa na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je odlučeno primjenom članka 39. Zakona o prostornom uređenju, a temeljem provedenog postupka, navedenog činjeničnog stanja i utvrđenja da je predmetni zahvat u prostor u skladu s odnosnim dokumentima uređenja prostora navedenim pod točkom III. dispozitiva ovog rješenja, posebnim zakonima i propisima. Stoga će u ponovnom postupku tuženik uzeti u obzir članak 156. stavak 2. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 15/23, 138/23. i 42/23.), koji propisuje da će vlasniku, odnosno korisniku protupravno postavljenog predmeta, komunalni redar narediti rješenjem njegovo uklanjanje. Osim toga, stranka navodi da je pisanim putem 15. listopada 2021. godine (urudžbiran zahtjev KLASA: UP/I-363-02/21-001/2645 od gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove) zatražila rješenje za navedene reklamne panoe, ali je odgovor bio da je lokacijska dozvola ekvivalentni dokument. Nadalje, članak 60. stavak 2. Odluke o komunalnom redu propisuje da ako se zaštitne naprave, ploče s tvrtkom ili nazivom, jarboli, plakati, reklame i reklamni panoi postavljaju suprotno odredbama ove Odluke, komunalni redar će rješenjem narediti njihovo uklanjanje, s time da iz predmetne lokacijske dozvole proizlazi da postojeće stanje u prostoru omogućuje predloženi zahvat u prostoru, te da su panoi već postavljeni, i to na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik nije dokazao tijekom upravnog postupka da se u stvarnosti reklamni panoi postavljeni na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer to nije moguće očevidom na licu mjesta Savska cesta, jugoistočno od spoja sa Selskom cestom, već angažiranjem ovlaštenog sudskog vještaka geodetske struke. Osim toga, iz priložene situacije u spisu tuženika za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i postojećeg izvoda iz katastarskog plana za istu česticu, moglo bi se zaključiti da su predmetni reklamni panoi postavljeni na toj katastarskoj čestici. Treba naglasiti da članak 168. stavak 2. Odluke o komunalnom redu propisuje da su vlasnici reklama i reklamnih panoa postavljenih na temelju Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 14/19, 24/19, 22/20. i 16/22.) dužni u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ove Odluke ishoditi nova rješenja i sklopiti ugovore sukladno odredbama ove Odluke i ukloniti reklamne panoe koji nisu u skladu s odredbama ove Odluke. Dakle, radi se o prijelaznoj i završnoj odredbi Odluke o komunalnom redu, koja se ne odnosi na ovdje tužitelja, jer nije vlasnik reklamnih panoa postavljenih na temelju Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 14/19, 24/19, 22/20. i 16/22.).
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
10. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 21. veljače 2025. godine – 1.000,00 eura, te PDV – a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2., te Tbr. 46. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 7. ožujka 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Božidar Feldman, Odvjetničko društvo MATIĆ, FELDMAN & HERMAN j.t.d., 100000 Zagreb, Klaićeva 24
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, sa spisom
3. U spis