Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-131/2025

(Kov-141/2025)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ive Lovrin, univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Danijele Zubčić, kao članice vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RI zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika RI, podnesenoj putem braniteljice Ivane Mihovilčević, odvjetnice iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-141/2025 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća dana 7. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika RI.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-141/2025 od 28. veljače 2025., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 produljen je istražni zatvor okrivljeniku RI.

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik RI, putem braniteljice, uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku RI istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Žalba okrivljenika RI nije osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

5. I ovo drugostupanjsko vijeće ocjenjuje da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Osnovana sumnja primarno slijedi iz iskaza svjedokinja žrtava ĐI i RIR. Obje su vrlo detaljno iskazivale i njihovi iskazi za sada potkrjepljuju činjenične navode iz optužnog akta. Svakako treba istaći da u prilog njihovog iskazivanja ide i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika, čiji rezultati ukazuju na razvoj ovisnosti kod njega, a koja može poticajno djelovati u budućnosti na njegov nastavak činjenja kažnjivih djela. Shodno tome, za sada se ne može prihvatiti okrivljenikov iskaz. Žalbom se ukazuje na nerazumljivost dijela obrazloženja prvostupanjskog rješenja koje se odnosi na postojanje osnovane sumnje daje okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Ovaj navod se ne može prihvatiti, iako dijelom ima uporište u dijelu obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Naime, ostaje nejasno zašto je prvostupanjski sud osnovanu sumnju utemeljio i na okrivljenikovim iskazima kad je on jasno negirao počinjenje kaznenih djela. Međutim, činjenica je da je prvostupanjski sud osnovanu sumnju utemeljio i na prethodno elaboriranim dokazima, pa navedeno nije utjecalo na odluku.

6. U pravu je prvostupanjski sud kad ocjenjuje da i nadalje postoji tzv. iteracijska opasnost u odnosu na okrivljenika. Naime, okrivljenik je višestruko osuđivana osoba. Osoba koja ima prošlost činjenja raznih kaznenih djela, pa i onih sa elementima nasilja, koje je značaja sastavnica predmetnih kaznenih djela. Posebno valja naglasiti da evidentno na okrivljenika do sada nisu imale značajniji utjecaj ranije osude. Prema njemu su izricane uvjetne osude, posljednji put 17. svibnja 2024., međutim evidentno ga ništa od toga nije spriječilo da se nađe u situaciji u kojoj je sada osnovano sumnjiv da je počinio čak tri kaznena djela. Pri tome da se nađe u situaciji da je osnovano sumnjiv u počinjenju tih kaznenih djela u vrijeme trajanja roka provjeravanja iz presude Općinskog suda u Zadru posl.br. K-557/2020 od 5. rujna 2023. Spomenute okolnosti kad se dovedu u vezu s okrivljenikovom ranijom prekršajnom osuđivanošću i ovisnošću o marihuani za sada nedvojbeno ukazuju da se radi o osobi kod koje postoji opasnost da bi mogla počiniti ili ponoviti kazneno djelo u budućnosti.

7. Točno je da se iz prvostupanjskog rješenja ne vidi da je prvostupanjski sud razmatrao može li se svrha istražnog zatvora ostvariti nekom blažom mjerom. Međutim, ovo drugostupanjsko vijeće ocjenjuje da okrivljenikova prošlost, rezultati psihijatrijskog vještačenja, činjenica da je inkriminirani događaj samo kulminacija ponašanja okrivljenika prema žrtvama te posebice da su inkriminirana djela, prema optužnom aktu, počinjena u vrijeme provjeravanja iz pravomoćne uvjetne osude, ne opravdavaju zaključak da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti bilo kakvom blažom mjerom od one oduzimanja slobode. Okrivljenik se u istražnom zatvoru nalazi četiri mjeseca i tri dana. Radi se o svakako osjetnom vremenu. Međutim, ovo vijeće drži da ono ipak nije na okrivljenika imalo značajniji utjecaj u smislu odvraćanja od činjenja kaznenih djela i mogućnosti da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom. Naime, počinjenje stegovnog djela u istražnom zatvoru za sada ne ukazuje na neki značajnije pozitivan pomak u ponašanju okrivljenika.

8. Ovo drugostupanjsko vijeće primjećuje da se dosta vremena izgubilo u fazi potraživanja optužnice. Naime, Općinski sud u Zadru optužnicu je zaprimio 23. prosinca 2024. Odmah je produljio istražni zatvor okrivljeniku. Sa ovog suda predmet se Općinskom sudu u Zadru vratio 3. siječnja 2025. Iz nekog razloga sjednica optužnog vijeća na kojoj je odbijen prijedlog okrivljenika za izdvajanje nezakonitih dokaza održala se tek 22. siječnja 2025. Rješenje o tome otpremljeno je slijedećeg dana te je spis povodom žalbe pućen ovom sudu. S ovog suda vratio se Općinskom sudu u Zadru 14. veljače 2025. Tek 14 dana potom optužno vijeće se ponovno sastalo, donijelo odluku o stegovnoj odgovornosti okrivljenika i produljilo istražni zatvor. Dana 5. ožujka 2025. potvrđena je optužnica. Iako doista postoje vremenski periodi u kojem je prvostupanjski sud mogao nešto brže postupati u fazi potvrđivanja optužnice ipak s obzirom na očekivanu sankciju za slučaj osuđujuće presude načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Načelo razmjernosti u sebi uključuje i skrb suda o dinamici raspravljanja odnosno vođenja postupka naspram okrivljeniku. Ne može se dopustiti da osoba lišena slobode boravi u istražnom zatvoru, a da se u odnosu na nju ne provode radnje ili ne provode dovoljno brzo. Tada bi istražni zatvor prerastao u kažnjavanje, a to mu nije svrha. U ovoj fazi postupka okrivljenik se u istražnom zatvoru može nalaziti 6 mjeseci. Pri razmatranju očekivane sankcije za slučaj osuđujuće presude nije bez utjecaja prijedlog sankcije ovlaštenog tužitelja. Ove okolnosti za sad ipak ne upućuju da bi u ovom trenutku spomenuto načelo bilo ugroženo, međutim valja upozoriti prvostupanjski sud da bi s obzirom na izloženo na dinamiku raspravljanja u nastavku postupka bilo nužno osobito pripaziti.

9. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika RI, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.

Zadar, 7. ožujka 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Balić

Iva Lovrin, univ.spec.iur.