Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-116/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA, OIB 32206148371, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Ravlić & Šurjak u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-673/2020-49 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-673/2020-49 od 15. srpnja 2024. u odluci o glavnoj stvari, točka I. izreke.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačuje odluka o trošku postupka u točki II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-673/2020-49 od 15. srpnja 2024. na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 2.515,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu troška tužiteljica odbija.
III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 156,25 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA OIB: 32206148371 Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, da tužitelju KI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime razlike plaće isplati iznos od 5.577,40 eur / 42.022,98 kn1 bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:
- na iznos od 161,50 EUR / 1.216,80 kn od 11.03.2015. do isplate,
- na iznos od 160,14 EUR / 1.206,56 kn od 11.04.2015. do isplate,
- na iznos od 158,36 EUR / 1.193,15 kn od 12.05.2015. do isplate,
- na iznos od 168,61 EUR / 1.270,37 kn od 11.06.2015. do isplate,
- na iznos od 100,14 EUR / 754,53 kn od 11.07.2015. do isplate,
- na iznos od 158,23 EUR / 1.192,21 kn od 11.08.2015. do isplate,
- na iznos od 174,23 EUR / 1.312,74 kn od 11.09.2015. do isplate,
- na iznos od 71,53 EUR / 538,95 kn od 10.10.2015. do isplate,
- na iznos od 121,60 EUR / 916,22 kn od 10.11.2015. do isplate,
- na iznos od 142,38 EUR / 1.072,74 kn od 11.12.2015. do isplate,
- na iznos od 136,85 EUR / 1.031,10 kn od 11.01.2016. do isplate,
- na iznos od 166,73 EUR / 1.256,25 kn od 11.02.2016. do isplate,
- na iznos od 142,38 EUR / 1.072,74 kn od 11.03.2016. do isplate,
- na iznos od 92,38 EUR / 696,02 kn od 09.04.2016. do isplate,
- na iznos od 169,54 EUR / 1.277,43 kn od 11.05.2016. do isplate,
- na iznos od 107,80 EUR / 812,25 kn od 10.06.2016. do isplate,
- na iznos od 136,55 EUR / 1.028,85 kn od 09.07.2016. do isplate,
- na iznos od 169,40 EUR / 1.276,36 kn od 10.08.2016. do isplate,
- na iznos od 154,72 EUR / 1.165,75 kn od 10.09.2016. do isplate,
- na iznos od 53,90 EUR / 406,10 kn od 08.10.2016. do isplate,
- na iznos od 160,94 EUR / 1.212,59 kn od 10.11.2016. do isplate,
- na iznos od 136,55 EUR / 1.028,85 kn od 10.12.2016. do isplate,
- na iznos od 151,82 EUR / 1.143,91 kn od 11.01.2017. do isplate,
- na iznos od 167,73 EUR / 1.263,76 kn od 11.02.2017. do isplate,
- na iznos od 151,22 EUR / 1.139,35 kn od 10.03.2017. do isplate,
- na iznos od 91,18 EUR / 686,99 kn od 11.04.2017. do isplate,
- na iznos od 167,35 EUR / 1.260,88 kn od 11.05.2017. do isplate,
- na iznos od 162,98 EUR / 1.227,97 kn od 10.06.2017. do isplate,
- na iznos od 152,89 EUR / 1.151,96 kn od 11.07.2017. do isplate,
- na iznos od 179,46 EUR / 1.352,11 kn od 11.08.2017. do isplate,
- na iznos od 159,95 EUR / 1.205,18 kn od 12.09.2017. do isplate,
- na iznos od 118,11 EUR/ 889,88 kn od 11.10.2017. do isplate,
- na iznos od 101,46 EUR / 764,47 kn od 11.11.2017. do isplate,
- na iznos od 168,62 EUR / 1.270,50 kn od 12.12.2017. do isplate,
- na iznos od 204,82 EUR / 1.543,19 kn od 11.01.2018. do isplate,
- na iznos od 180,56 EUR / 1.360,43 kn od 10.02.2018. do isplate,
- na iznos od 202,33 EUR / 1.524,48 kn od 10.03.2018. do isplate,
- na iznos od 172,45 EUR / 1.299,36 kn od 11.04.2018. do isplate,
u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 11.515,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv takve presude žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači u korist tuženika, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, te traži troškove žalbe u iznosu od 312,50 eura.
2.1. U žalbi ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka da su stranke sklopile Aneks Ugovora o radu prema kojem se radno vrijeme tužiteljice od 35 sati tjedno smatra punim radnim vremenom, a koji se primjenjuje od 1. travnja 2018. Iako nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u Zavodu za hematologiju i da radi na poslovima intravenozne aplikacije citostatika, osporava da je u razdoblju prije sklapanja Aneksa ugovora radila te poslove 2/3 radnog vremena i smatra da tu činjenicu tužiteljica nije dokazala, jer nije prezentiran niti jedan materijalni dokaz. Osporava činjenično-pravne zaključke suda koji se temelje isključivo na subjektivnim (personalnim) dokazima - iskazima tužiteljice i svjedoka. Osporava i odluku o parničnom trošku, jer je sud priznato tužiteljici za svaku poduzetu parničnu radnju iznos od 1.000 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana, osim u odnosu na odluku o trošku.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neplaćenog prekovremenog rada u razdoblju od 1. veljače 2015. do 31. ožujka 2018. u iznosu od 5.577,40 eur/42.022,98 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, osim za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u bruto iznosu.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude nije proturječna razlozima presude, te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a i to povredu iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8, 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
7. Nije sporno između stranaka da je u predmetnom razdoblju tužiteljica radila kod tuženika kao medicinska sestra u Zavodu za hematologiju na poslovima intravenozne primjene citostatika temeljem zaključenog ugovora o radu u punom radnom vremenu od 40 sati, da je radila na poslovima koji uključuju intravenoznu aplikaciju citostatika, te da je tuženik s tužiteljicom sklopio 10. travnja 2018. II Aneks ugovora o radu (dalje: Aneks ugovora) u kojem je u članku 1. uređeno pitanje trajanja tjednog radnog vremena koje iznosi 35 sati tjedno. Sporno je da li je tužiteljica obavljala poslove intravenozne primjene citostatika više od 2/3 radnog vremena u utuženom periodu, odnosno da li je imala pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati, pa slijedom navedenog pravo na isplatu za prekovremeni rad u spornom razdoblju s obzirom da je odradila svaki tjedan po 40 sati rada.
8. Odredbom članka 31. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., 96/15. - dalje KU/13) i člankom 29. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18. - dalje KU/18) propisano je da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Odredbom članka 31. stavak 2. KU /13 i članka 29. stavak 2. i 3. KU/18 propisano je da su poslovi iz stavka 1. poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, te intravenozna aplikacija citostatika pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena, te se za iste poslove određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke iz članka 31. stavak 2. KU/13, odnosno da nije dokazala da je u spornom razdoblju prije travnja 2018. obavljala poslove koji su navedeni u tom članku u trajanju manjem od 2/3 radnog vremena, jer suprotno proizlazi iz sukladnih iskaza tužiteljice, svjedokinje GI, koja je na tom odjelu glavna sestra i liječnika dr. FI koji je u spornom razdoblju bio pročelnik Odjela za hematologiju i bio je nadređen tužiteljici. Svi saslušani su naveli da je tužiteljica gotovo čitavo vrijeme radila na intravenoznoj primjeni citostatika, te svi navodi žalbe takav zaključak ne dovode u sumnju. Uostalom, posredno na takav zaključak upućuje i činjenica da se opseg i mjesto rada tužiteljice od travnja 2018. nije bitno promijenilo u odnosu na sporni period, a tuženik je s tužiteljicom sklopio Aneks ugovora u kojem joj je priznao pravo na skraćeni radni tjedan od 35 sati od 1. travnja 2018.
10. S obzirom da je pravo tužiteljice iz radnog odnosa s tuženikom, u konkretnom slučaju pravo na rad u skraćenom radnom vremenu različito uređeno ugovorom o radu prije zaključenja Aneksa, i odredbama članka 31. KU/13 i članka 29. KU/18, pravilno je sud prvog stupnja postupio sukladno članku 9. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., dalje: ZR), a u kojoj odredbi je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavaca, kolektivnim ugovorom i zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo ako ovim zakonom ili drugim zakonom nije drugačije određeno, pa se stoga ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da se navedeni aneks ugovora ne može retroaktivno primijeniti, jer se u konkretnom slučaju primjenjuju direktno odredbe navedenih kolektivnih ugovora kao povoljnije pravo za radnika.
11. Kako je tužiteljica radila 40 sati tjedno prema ugovoru o radu, a imala je pravo na skraćeni radni tjedan od 35 sati, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici za rad iznad 35 sati tjedno za navedeno razdoblje pripada pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad u visini koja je određena člankom 51. stavak KU/13, odnosno člankom 49. stavak 1. KU/18, te je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno.
12. Visinu tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Lidije Tkalec Gradinščak (iz društva Vještak Tkalec d.o.o.) iz kojeg proizlazi da s naslova dodatka za prekovremeni rad za razdoblje od veljače 2015. do travnja 2018., pripada ukupno 5.577,40 eur/42.022,98 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa pa do isplate (osim za iznose poreza i prireza).
13. Međutim, opravdano tuženik prigovara da je odluka o parničnom trošku donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, čak u višem iznosu nego što je to tužiteljica zatražila. Prema vrijednosti predmeta spora primjenom Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: OT) i vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) tužiteljici za svaku parničnu radnju pripada trošak od 200,00 eura (100 bodova). Tako joj pripada za tužbu 200,00 eura, za najviše četiri obrazložena podneska prema Tbr. 8. točka 1. OT ukupno 800,00 eura (po 200,00 za svaki), dok ostali podnesci nisu bili potrebni za provođenje postupka, te za zastupanje na četiri ročišta: 30. lipnja 2020., 30. ožujka 2022., 22. veljače 2024. i 25. lipnja 2024., za svako po 200,00 eura, odnosno ukupno 1.800,00 eura koji iznos treba uvećati za PDV od 450,00 eura i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, dakle ukupno 2.515,45 eura. Odluka o trošku temelji se na odredbama članka 155. i članka 154. stavak 1. ZPP, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, pa joj pripada parnični trošak koji je bio neophodan za provođenje postupka zajedno s pripadajućim kamatama.
14. S obzirom na izloženo, žalbu tuženika je trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu u pogledu odluke u glavnoj stvari i potvrditi točku I. presude suda prvog stupnja primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP (točka I. izreke ove presude), dok je pravilnom primjenom prava djelomično preinačena odluka o parničnom trošku kao u točki II. izreke ove presude primjenom članka 373. točke 3. ZPP.
15. Tuženik je djelomično uspio s žalbom za koju trošak iznosi 312,50 eura. U odnosu na glavnu stvar nije uspio, dok je uspio u odnosu na parnični trošak koji je višestruko premašivao ono što tužiteljici pripada, pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 2. ZPP odlučeno da ima pravo na polovicu troška žalbe u iznosu od 156,25 eura, kao u točki III. izreke ove presude.
U Sisku 7. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
