REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-19/2024-150

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, Podružnica Pula – Pola, Danteov trg 4, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice (zaposlenice) tužitelja, na dan objave 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 94472454976 je odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB:84397956623, zbog povrede na izvan rada (prometne nezgode) osiguranika PC u štetnom događaju od 20.08.2001., a radi koje je rješenjem tužitelja br. 35683 od 21.03.2012. navedenom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu.

II ”Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB:84397956623, svotu od 2.582,90 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.03.2014 do isplate i iznos od 6.733,52 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od povišenja tužbenog zahtjeva do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve uroku od 8 dana.”".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od osam dana naknadi trošak postupka u iznosu od 3.484,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. III U preostalom se dijelu, za iznos od 1.500,00 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. srpnja 2014. podnio tužbu protiv tuženika (tada Jadransko osiguranje d.d. Zagreb). U tužbi je naveo da se 20. kolovoza 2001. dogodila prometna nezgoda, na način kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu Istražnog centra Županijskog suda u Puli, posl. br. Kir-1083/01 od 21. kolovoza 2001., u kojoj je osiguranik tužitelja ČC iz [adresa], zadobio teške tjelesne ozljede, shodno čemu se smatra da postoji suodgovornost/doprinos osiguranika tužitelja nastanku tog štetnog događaja. Osiguranik tužitelja ČC pokrenuo je parnični postupak protiv tuženika pred Općinskim sudom u Puli-Pola, u predmetu posl. br. P-1225/07, koji postupak je još u tijeku. Rješenjem tužitelja br. 35683 od 21. ožujka 2012. osiguraniku ČC, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada (prometne nezgode) nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato je pravo na invalidsku mirovinu od 27. rujna 2011. Tužitelju je počinjena šteta time što je isplaćivao, a i nadalje će isplaćivati novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad imenovanom osiguraniku, koja šteta prema izračunima novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 21. siječnja 2013. i 4. veljače 2014. za razdoblje od 27. rujna 2011. do 31. listopada 2013. s osnova ozljede izvan rada (prometne nezgode) iznosi 19.460,89 kn. Tuženiku je dostavljen odštetni zahtjev od 27. veljače 2014. shodno kojemu je tuženik dostavio izvješće od 2. lipnja 2014. Tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom će u cijelosti prihvatiti sljedeći tužbeni zahtjev:

„I Tuženik Jadransko osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, Podružnica Pula, Industrijska 15 c, odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, zbog povrede na izvan rada (prometne nezgode) osiguranika PC u štetnom događaju od 20.08.2001., a radi koje je rješenjem tužitelja br. 35683 od 21.03.2012. navedenom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu.

II Tuženik Jadransko osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, Podružnica Pula, Industrijska 15 c, dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, svotu od 19.460,89 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.03.2014. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.“.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao kao nespornu činjenicu da se 20. kolovoza 2001. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Osporio je tužbeni zahtjev po osnovi i visini. Pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Puli posl. br. K108/15, potvrđenom odlukom Županijskog suda u Puli, osiguranik tuženika je oslobođen optužbe da bi bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tuženik smatra da iz zapisnika o očevidu dostavljenom po tužitelju nije razvidna dinamika nastanka štetnog događaja, odnosno na koji način je došlo i tko bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja. Tuženik je ukazao kako tužitelj eventualnu naknadu štete može potraživati od tuženika temeljem police osiguranja od autoodgovornosti koju je imalo zaključeno drugo vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, [registarska oznaka], pod pretpostavkom da je vozač tog vozila skrivio nezgodu, što međutim nije razvidno iz činjeničnog osnova tužbe, a niti iz priloženih i predloženih dokaza po tužitelju. Obveza društva za osiguranje postoji u slučaju kada postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja u odnosu na onu koja bi bila isplaćivana da je riječ o ozljedi na radu, dakle kada je utvrđena mirovina veća od one koja bi bila isplaćivana u slučaju ozljede na radu, pa tada postoji razlika između te dvije mirovine, tada je društvo za osiguranje u obvezi naknaditi štetu tužitelju koja se ogleda u razlici više isplaćenog iznosa (sukladno članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Tuženik je osporio i uzročnu vezu između prometne nezgode i umirovljenja tužitelja te naveo kako tužitelj nije ni dokazao da je platio troškove koje kao štetu potražuje od tuženika. Smatra da dostavom ispisa kompjuterskog ekrana, tužitelj nije dokazao da je izvršena isplata s njegova poslovnog računa ČC, odnosno da je vršio plaćanje mirovine te da uslijed izvršenih isplata mirovine trpi štetu. Tuženik zaključno navodi kako tužba nema činjeničnog supstrata na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev za isplatu, niti je tužitelj dokazao činjenice bitne za postojanje odgovornosti i obveze tuženika, pa je predložio sudu odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je u podnesku od 11. siječnja 2019. ispravljenom podneskom tužitelja od 21. siječnja 2019. povećao tužbeni zahtjev u njegovoj točki II tako da potražuje i daljnji iznos od 1.558,60 kuna (naknada razmjernog iznosa štete) za razdoblje od 1. studenog 2013. do 31. prosinca 2013. kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku LC s osnova priznatog prava iz mirovinskog osiguranja, te iznos od 49.175,10 kuna (naknada stvarnog iznosa štete) za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018., tj. tužitelj potražuje i dodatan iznos od 50.733,70 kuna sa zateznim kamatama od dana povišenja tužbenog zahtjeva, odnosno od 11. siječnja 2020. (dan kada je navedeni podnesak zaprimljen kod suda).

4. Tuženik se navedenoj preinaci kojom je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nije protivio, a kako se naprijed postavljeni tužbeni zahtjev temelji na istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i inicijalno postavljen tužbeni zahtjev te sud smatra da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, dopuštena je preinaka tužbe (čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dalje: ZPP).

5. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu (kojem su priloženi spisi Općinskog suda u Puli-Pola K-108/05 i P-1225/07 te mirovinski spis broj 35683). Također, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Antonu Radoloviću i financijsko vještačenje po vještaku GALPROM d.o.o. Pula (s ovlaštenim vještakom Bojanom Galinac).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovom predmetu je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje Rev 703/2022-2 od 11. srpnja 2023. (str. 583-585 spisa) kojim je prihvaćena revizija tuženika i ukinute su presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3789/2020-3 od 31. kolovoza 2021. i presuda ovog suda posl.br. P-288/2018-82 od 20. srpnja 2020. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U tom je rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio stav da je u ovom predmetu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05; 36/09,75/09,76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. U tom rješenju se ističe da su istovjetna pravna shvaćanja zauzeta i u odlukama tog suda Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021.

8. Prethodno izneseni pravni stav (da je u ovom predmetu mjerodavan ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode) dijeli i ovaj sud.

Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“.

Stoga je sud u rješenju o provođenju financijsko-računovodstvenog vještačenja P-19/2024-133 od 23. travnja 2024. pozvao imenovanog vještaka GALPROM d.o.o. Pula (s ovlaštenim vještakom Bojanom Galinac) da izradi nalaz i mišljenje radi utvrđenja visine obveze tuženika sukladno sadržaju čl. 27. st. 3. ZOOP-a (razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu).

9. U nalazu i mišljenju od 30. rujna 2024. vještak GALPROM d.o.o. Pula (s ovlaštenim vještakom Bojanom Galinac) je izračun izvršio u dvije varijante i to u prvoj (prema objašnjenju danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. siječnja 2025.) primjenom odredbe iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, a u drugoj varijanti primjenom odredbe iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a. U odnosu zadatak vještačenja iz ovosudnog rješenja P-19/2024-133 od 23. travnja 2024. (utvrđenje visine obveze tuženika sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a) vještak je zaključio da bi za razdoblje od 27.rujna 2011. do 31.prosinca 2018. tužitelj na ime invalidske mirovine koja bi bila uzrokovana ozljedom na radu bio u obvezi uplatiti iznos veći za 95.433,65 kn (12.666,22 eura) u odnosnu na invalidsku mirovinu koju isplaćuje, što znači da primjenom odredbe iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a nema štete za tužitelja.

10. U podnesku od 10. listopada 2024. tužitelj je naveo da u cijelosti osporava nalaz i mišljenje vještaka GALPROM d.o.o. Pula. U podnesku je, u bitnome, iznio svoje pravne stavove, kojima osporava primjenu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a u ovom predmetu te (posljedično) izračun vještaka koji je utemeljen na toj odredbi.

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. siječnja 2025. izveden je dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja po vještaku Bojani Galinac, koja je iskazala kako slijedi: „U cijelosti ostajem kod danog nalaza i mišljenja kojeg sam dala u pisanom obliku, te se na primjedbe tužitelja iznesene u podnesku od 10. listopada 2024. očitujem kako slijedi. Primjedbe tužitelja odnose se na pravno pitanje odnosno primjenu propisa. U nalazu i mišljenju izračun je izvršen u dvije varijante i to primjenom odredbe iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, a u drugoj varijanti iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a prema toj drugoj varijanti nema štete za tužitelja.“

12. Nalaz i mišljenje vještaka GALPROM d.o.o. Pula (s ovlaštenim vještakom Bojanom Galinac), sud je u cijelosti prihvatio. Naime, sud je taj nalaz ocijenio objektivnim i stručnim te ga tužitelj svojim primjedbama, koje se odnose na primjenu materijalnog prava, nije uspješno osporio. Na temelju tog nalaza sud je utvrdio da, uzevši u obzir odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, nema štete za tužitelja.

13. Dakle, sud je zaključio da je u konkretnom slučaju obvezu tuženika potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a kao lex specialis, a utvrdio je da u smislu čl. 27. ZOOP-a u ovom predmetu ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju. Zbog navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev (točka I izreke ove presude), s time da su novčani iznosi u izreci ove presude izraženi u valuti eura, a izračunati su prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Dodatni razlog za odbijanje točke I tužbenog zahtjeva sud nalazi u činjenici da bi za predmetnu prometnu nezgodu eventualno mogao biti odgovoran osiguranik tuženika, a ne sam tuženik (osiguravajuće društvo). Stoga sud ne bi mogao prihvatiti tužbeni zahtjev u njegovoj točki I, kojom se traži utvrđenje da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju zbog povrede u predmetnoj prometnoj nezgodi (tuženik bi eventualno, mogao biti dužan naknaditi predmetnu štetu kao osiguratelj, ali nije on odgovoran za štetu, već eventualno njegov osiguranik).

14. Tužitelju je, temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, naloženo (u točki II izreke) da tuženiku naknadi trošak postupka. Prema odredbi Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) tuženiku za sastavljanje odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku pripada nagrada kao za tužbu (po Tbr. 7. t. 1., 4., 7. i 8.). Prema Tbr. 8. t. 3. Tarife za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. t. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova. Sukladno navedenom, sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu te podnesaka od 27. kolovoza 2015., 15. studenog 2016., 11. veljače 2017. i 4. siječnja 2019. u iznosu od 200,00 eura po podnesku (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 9. travnja 2020., 9. lipnja 2020. i 11. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 eura po podnesku (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zatim trošak podneska od 17. kolovoza 2020. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. Tarife), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 21. listopada 2021. (tuženik u troškovniku omaškom naveo od 31.08.2021.) iznos od 200,00 eura (Tbr. 10. t. 5. Tarife) koliko je za taj podnesak tuženik zatražio u troškovniku, trošak sastava revizije od 2. svibnja 2022. u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 10. t. 5. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 17. studenog 2016. i 25. ožujka 2019. u iznosu od 200,00 eura po ročištu (Tbr. 9. t. 1. Tarife), PDV u iznosu od 562,50 eura (Tbr. 42. Tarife), trošak vještaka u iznosu od 400,00 eura, te trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 66,36 eura, na reviziju u iznosu od 66,36 eura i na reviziju u iznosu od 139,62 eura, ukupno 3.484,84 eura. Zatezna kamata na trošak postupka (zatražena u troškovniku dostavljenom 28. siječnja 2025.) određena je od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s obzirom da se ne radi o potraživanju koje je proizašlo iz trgovačkog ugovora već o trošku postupka (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima).

15. Tuženiku nisu priznati sljedeći troškovi:

- (jedan) trošak sastava podneska od 4. siječnja 2019., jer je trošak za taj podnesak u troškovniku tuženik tražio dvaput (jedan zahtjev je priznat),

- trošak sastava podneska od 13. veljače 2020., jer ga nema u spisu predmeta,

- trošak sastava žalbe od 27. srpnja 2020., jer tuženik s tom žalbom nije uspio (odbijena je od strane drugostupanjskog suda),

- trošak sastava podneska od 3. prosinca 2020., jer ga nema u spisu predmeta,

- trošak sastava podnesaka od 9. travnja 2020., 9. lipnja 2020. i 11. prosinca 2024., u iznosu koji je veći od priznatog (zatraženo po Tbr. 8. t. 1. Tarife, a priznato po Tbr. 8. t. 3. Tarife)

- trošak PDV-a na prethodno navedene troškove (koji nisu priznati).

Zbog navedenog je, u točki III izreke, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova u preostalom dijelu za iznos od 1.500,00 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

U Pazinu, 7. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku po pun.